Tajna Starog mosta

Vampiri u Mostaru!

"Tajna Starog mosta" je ubjedljivo jedna od najboljih priča koje je iscenirao Mauro Boselli, jer govori o šokantnim događajima iz rata u Jugoslaviji, ali nam i tumači prošlost naših glavnih junaka te nam vraća stare i upoznaje nas sa novijim likovima. Priča nam je takođe razjasnila nekoliko "praznina" iz ranijih epizoda ali i objasnila kako je naš Harlan postao Dampyr i kako je sudbina "lovca na vampire" baš pogodila njega. Između ostalom, tokom ove epizode se ponovo upoznajemo sa Kurjakovom porodicom od kojih je najupečatljiviji Mikloš, Kurjakov otac koji vjeruje kako se skriva nešta magično i misteriozno u tome mostu. No kako je Harlan postao Dampyr i šta se sve događalo na tom mostu koji je na neki način spojio sudbine naših junaka, saznajte kroz ovu recenziju..

Kalaš nosim, demone kosim!

Na početku kada je se Bonelli odlučio da započne sa Specijal edicijama nije ni slutio kako će neke od tih epizoda biti ključne za neke serijale, ili po karakteru serijala ili po priči koja dopunjava neke "praznine" iz ranijih epizoda. Jedan od prvih junaka koji je dobio Specijal serijal je bio, Zagor, a i kao što sami znamo, mnoge od tih epizoda su razjasnile neke tajne iz redovnih epizoda jer su većina tih epizoda govorile o životu našega junaka, ali i nekoliko sporednih likova, ali bi i neke epizode vratile neke od starih antagonista za koje smo vjerovali kako se neće nikada više vratiti. Neke bi epizode vratile stare poznanike ali i predstavile nove sporedne likove koji će obilježiti serijal pa čak i nekoliko puta vratiti. Kada se pojavio prvi specijalac, popularnost serijala su se sve više širila, ali bi ponekada zbog nesposobnosti scenariste da napravi dobru epizodu, polako padala, ili bi je strahota Almanaha još više snizila i tako dalje padala. Takav slučaj sa Dampyrom još nije postojao jer su mnoge epizode, ovoga recimo pola-novog serijala jako dobre jer u njegovim epizodama nikada ne možete da očekujete neočekivano, ali je ovaj serijal u jednu ruku naspram "Dragonera" i "Siročadi" zastario. Ne u smislu da nema više smisla da ga se kupuje, nego zato što postoji opasnost da scenariste nakon 100 brojeva više neće imati mašte kao na početku kao kod Dylan Doga, gdje su scenaristi zavirili u svaki čošak strave i užasa. Ali takvi slučajevi kod Dampyra su vrlo rijetki, jer svaka epizoda je posebna za sebe jer mnoge epizode govore o prošlosti naših glavnih junaka. Nakon objavljivanja prvog Specijalca kojeg je uradio Boselli zajedno sa talentovanim Andreuccijem, koji je već crtao Zagora, serijal je ponovo oživio i porastao u veći plamen, plamen koji bi se trebao da održaje svake godine pa su tako glavne scenariste ovog serijala odlučili da svake godine objave po jedan Specijalac, tako da u vrijeme pisanja recenzije (2015.) imamo 10 komada čiji je broj mali naspram Zagora koji ima oko 30, ali sasvim solidno kada pogledamo koliko dobrih epizoda ima naš Harlan. Kada je Boselli stvarao ovu epizodu, prvo što mu je bilo na umu jeste da napravi epizodu koja će malo više da otkrije detalja iz prošlosti naših glavnih junaka, što je i na kraju tako ispalo. Boselli je takođe želio da vrati nekoliko starijih likova koji su bili bitni za sami serijal među kojima je Gorka, ali prije toga je prvo trebao da označi glavnu lokaciju radnje ove epizode. Trebalo je to da bude mjesto koje je ispunjeno mračnim događajima prošlosti, mjesto koje krije mnoge tajne pa čak i historijske. Mjesto koje ima staru ali misterioznu historiju, da ima čudne objekte koji simboliziraju neke lokalne događaje, pa čak i da simbolizira samu državu. Na tom spisku bi npr. bili: London, Pariz, Prag i Varšava. London bi bilo idealno mjesto za takvu radnju: kao pod prvo, ima svoj poznati "Big Ben", velika zgrada se velikim satom na njemu koji je možda i najveći sat na svijetu. London takođe ima dosta tragova starih vladara ali i objekata iz prošlosti kao za vrijeme Viktorijanske vladavine koja je označila historiju Velike Britanije. London je takođe kišovito i maglovito mjesto gdje je nekada harao Jack Trbosjek. Mjesto ima kulturu, građavine ali i mračnu historiju, ali ipak nije imao onaj misteriozni osjećaj tako da je London pao sa spiska. Pariz je takođe atraktivno mjesto za ovakvu radnju jer ima Ajfelov toranj te Notre Dam, ali i sablasni ugođaj kao kod Londona, ali ipak nije bila prava stvar za ovu priču. Prag i Varšava imaju mnogo starih zgrada i pozorišta, ali ipak nisu bila idealna mjesta za našu priču jer su glavni likovi našli sebi dom u Pragu tako da je scenarista morao da potraži neko adekvatnije mjesto. Tako, jednog dana je Boselli odlučio da baci pogled na kartu pa je i sam odlučio da radnja bude negdje u državama blizu Italiji tako da je njegov izbor pao na Bosnu, gdje su se prethodno održale nekoliko radnji ranijih epizoda.

Boselli je izabrao Mostar, dom Staroga mosta koji simbolizira mir i harmoniju između tri naroda koje spaja preko rijeke, Neretve. Most su sagradili Turci tokom 16. vijeka te su sami ustanovili da je most jako izdržljiv što su i prenijeli Sulejmanu Veličanstvenom, čovjeku koji je pokrenuo projekat sa mostom. Most je izdržao čak dva Svjetska rata, osim domovinskog kada je 1993. godine Most pao zajedno sa harmonijom i prelijepom Jugoslavijom. No, nakon rata, izgrađen je novi most koji bi trebao ponovo da simbolizira harmoniju triju naroda i njihove religije. Ali, da li stvarno postoji anđeo čuvar koji čuva ovaj most od daljnjega razaranja? Na to niko ne može da dadne precizan odgovor osim da postoji nešta magično u tom mostu koji simbolizira harmoniju i Bosnu i Hercegovinu. Možda je i sama Neretva magično mjesto koje je stvorilo Stari most kao znak da ne postoji razlika, i da samo sreća i mir trebaju da vladaju svijetom, kako se ne treba suditi jednome čovjeku zbog njegove religije i da se ga ne treba svrtavati u kategorije što bi samo čovjeka donijelo do rasula na komadiće, most tumači harmoniju i bratstvo triju religija što je dokaz kako tri naroda i nakon sloma Jugoslavije mogu živjeti zajedno pod jednom zvijezdom koja je u ovome smislu predstavljena kao most na sjajnoj Neretvi koja noći reflektira svoju ljepotu zajedno za ljepotom mjesečine. Samo uništenje ovoga mosta je označilo gubitak nečega, nečega što je jako važno da bi društvo uspjelo da opstane, nečega što bi izazivalo sreću u srcima mnogih nas. Iako je most nastao iz ratnih razloga, ovaj most nije ostao kao simbol ratovanja i carovanja, nego nečega višega - prijateljstva! Sam most je predstavio sa Bosellijeve strane odličnu inspiraciju za novu priču koja bi se trebala da razlikuje od onih ranijih tako da je samo trebalo da pređe na posao. I kada je napokon završio sa pričom, jedino što je trebalo da se uradi jeste da se epizoda baci u štampu i da napokon dospije u ruke čitatelja koji ju ne bi ispuštao iz ruku, iako je imala nekoliko dosadnih dijelova koje bi se čitatelj jedva čekao da riješi i da krene dalje sa zanimljivijim dijelom. Ukratko, tako se rodila ideja o stvaranju ovoga dijela...

"Zato što je ovo Stari most... Stari Mostarski most! To je nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine, naše zemlje! Nemoj to nikada da zaboraviš Emile! Most ne razdvaja nego spaja! Kakve veze ima ko ga je napravio? Izgrađen je da spaja naše narode i naše različite kulture... Čitav grad se razvio oko ovog Starog mosta na Neretvi! I on ima jednu karakteristiku: nikad ne klone! Most može da se sruši... bilo je poplava, ratova... Ništa! On ne pada, niti se može oboriti. Nikada neće pasti... Zahvaljujući anđelu!" - Mikloš Kurjak

Na početku priče možemo da vidimo Harlan Draku i njegovog najboljeg, sada mrtvog prijatelja, Yurijem kojeg su ubile sluge Gorke. No odmah na scenu stupa Nergal, zli vođa opakih vampira, ali i zakleti neprijatelj Damypra i Caleba Losta. No, sve je to bio samo san te odmah možemo da vidimo familiju Kurjak koji su u tuzi zbog Mikloša, otac Emila Kurjaka, koji se nalazi u postelji ali ga neka čarolija budi i izaziva isti san kod njega i Kurjaka gdje se sanjaju scenu iz prošlosti kada Mikloš objašnjava Kurjaku prošlost i čaroliju Staroga mosta koji spaja a ne razdvaja. Njegova jedina želja, kako on kaže jeste da ponovo još jedanput posjeti Mostar i most jer vjeruje kako most čuva anđeo od zlih sila i uništenja. Harlan, Kurjak i Tesla zajedno sa Goranom i Kostom, medicinskom sestrom Larom i naravno sa Miklošem kreću prema Mostaru ali zbog nekog razloga se uvraćaju kod Harlana u njegovo selo i kuću. Mi smo navikli od Bosellija mnoga iznenađenja ali i da će se tri starice pojaviti nismo očekivali tako da možemo da ih napokon upoznamo kako treba, jer je riječ o Ajši, Vivijeni i Kloi, troje starica koje su se brinule o Harlanu kada je izgubio majku, no one se takođe mogu i pretvoriti u tri prelijepe djevojke gdje bi bilo teško odlučiti koja je najljepša. Osim toga, mogli smo mali više da vidimo intimnijih scena između Kurjaka i Tesla u krevetu što dokazuje da iako na početku njihovog rivalstva su postali najbolji prijatelji pa čak i ljubavnici. Ovo je još jedan mnogoviđeni kliše kada se u nekom filmu ili seriji nalazi jedna žena i dvojica muškaraca, i naravno da bi film/serija uspio mora imati dramatične i šokantne scene kao i detalje ljubavnih života sviju trojicu likova ali i njihov zajednički odnos. Prijateljski odnos između dva muškarca na kojem putu stoji žena u koju su obadvojica zaljubljeni, a od čega samo jedan može da ostane sa njom zajedno do kraja života. Često ovakvi slučajevi završe krvavi, jer skoro uvijek neko mora da umre kako bi slučaj bio što dramatičniji, ili ispadne da je jedan od muškaraca zlikovac ili razbojnik. Scenarista je htio da malo unaprijedi odnos Kurjaka i Tesle tako da je dodao i vou malo intimniju scenu u krevetu. Malo kasnije saznajemo nekoliko detalja, zapravo mnogo detalja o Harlanovom životu: kako saznajemo, Harlan je na početku bio varalica koji je išao širom Bosne zajedno sa Yurijem kako bi varao narod predstavljajući sebe kao Dampyra (što jeste, ali nije znao iako su mu tri starice jasno govorile više puta o njegovoj sudbini i njegovim ocem) ali tek kada se susreo sa Đorđem Hajdukom. Priča je takođe krila nekoliko detalja o njegovom životu, ali tokom radnje stripa, odnosno sa susretom sa Harlanom, on namjerno ujeda Dampyra kako bi umro i rešio se okrutnoga života kojeg mu je priredio okrutni Gorka, vođa vampira. Na kraju priče, možemo da vidimo Nergala zajedno sa Gorkom koji je zarobio Harlana u svojim snovima gdje objašnjava Harlanu nekoliko detalja iz prošlosti ali i borba sa demonima četvrtog stepena. Spoiler: na kraju radnje Nergal šalje demone četvrtoga stepena na njega, ali tri starice koje kroje niti Harlanova života na kratko presjeku njegov život kako bi zaustavili Nergala. Nakon što Harlan umire, iako je želio da od njega pretvori u svoga roba, Nergal baca Harlanovo tijelo demonima četvrtog stepena da ga proždiru živoga. Ali zatim, u jednoj sceni, pomoću troje starica, Harlan se vraća iz života i sa Kalašnjikovom ubija demone te se suočava sa Nergalom koji nestaje u ništavilu, ali će se ipak kad-tada vratiti...

Jedna od posljednjih trupa JNA koji su držali kontrolu u Mostaru.

Mikloš, jedan od glavnih likova ove priče, otac Emila Kurjaka, starac koji je jedan od rijetkih koji poznaje tajnu Staroga mosta. Inače star čovjek sa gustim obrvama, ćelavom glavom i dugom, oštrom bradom i u starim odijelima. Kako saznajemo od njega, prije mnogo godina, Neretva nije još postojala ali je jednom jedan demon izazvao veliki zemljotres iz kojeg se rodila ova rijeka, na kojoj su Turci sagradili most. Takođe saznajemo da je kao mladić skakao sa mosta gdje je prvi put ugledao anđela čuvara Staroga mosta. Kurjak, njega ne moramo spominjati kao lika jer smo ga dovoljno dobro upoznali da možemo da zaključimo kako se pojavljuje u skoro svim epizodama. Ali moramo spomenuti njegova sjećanja kada je još bio vojnik zajedno u jedinici sa Ištvanom i Lajošem, koji su bili ratni veterani od kojih je samo Kurjak preživio. Prema njegovoj priči, vojska je još 1992. godine htjela da sruši most ali se Kurjak protivio, no to nije dugo trajalo jer je slijedeće godine most ipak bio srušen. Takođe se spominje događaj kada je JNA imala još veliki utjecaj u gradu, ali nakon njezina povlačenja, gradom je počeo haos i uništenje. Lara, medicinska sestra sa plavom kosom koja se pridružila grupici jer je dobila zadatak od doktora da se tokom puta brine i Mikloševom zdravlju jer je i dalje bilo nestabilno. Đorđe Hajduk je takođe vampir, tačnije prvi vampir kojeg je Harlan Draka ubio u Mostaru. Davno, za vrijeme Osmanskog Carstva, dok je bio još dječak, vojnici su njega zajedno sa nekoliko drugih dječaka zarobili kako bi ih odveli u vojsku kao nove članove vojske. No tokom plovljenja rijekom, on skače i nestaje, ali nakon nekoliko godina postaje razbojnik i vođa male vojske. Ali ga Gorka hvata i pretvara u vampira, ali zbog njegove neposlušnosti ga tokom gradnje mosta zatvara živoga ispod mosta. No svakih 30 godina dolazi tamo hraneći ga kojom kapljicom krvi kako bi opstao, ali ipak je to bila za njega muka u vampirskom smislu, jer šta je jedna kapljica krvi za snažnoga vampira? Nafidim, Nergalov agent se takođe spominje u ovoj priči a pripada čudnoj rasi po imenu Semijaza, duguljasti i mršavi stvorovi iz pakla koji dolaze da služe svome gospodaru. Stana i Mihajlo, su davno poznavali Harlana ali nakon Harlanovog odlaska, ona počinje da ludi za njim te nakon neke bolesti umire, no imaju kćerku Anu koja jako liči svojoj majci. A zatim tu su tri starice/djevojke Ajša, Vivijen i Kloi koje se iz starica pretvaraju u tri prelijepe djevojke čija se ljepota i dobrota može čak da mjeri sa ljepotom cijeloga svijeta. I na kraju glavni antagonista ove priče, Nergal, zli vođa opakih vampira koji kani da ubije Harlana i njegovog prijatelja, Caleba Losta. Likovi su mi jako ostali upečatljivi jer ih je crtač vrlo dobro nacrtao tako da dobro liče našemu narodu, tako da ne izgledaju kao karikature na listu nego pravi Jugosloveni. Sama porodica Kurjak je intepretirana na dobar način jer smo tokom scene za stolom mogli da vidimo više od deset članova porodice gdje obavezno moraju da budu čiče i starice. No kada već spominjemo starice, volio bih da još kažem kako me je obradovao povratak triju staricu (Ajša, Vivijen i Kloe) koje imaju jako velike moći, nisu slične Drakovim moćima ali imaju svoje čari kao npr: imaju sposobnost da mijenjaju svoj lik, nekada budu starice ali i nekada lijepe curice. Imaju takođe moć da sve oko sebe pomlade i vrate u prvobitnu fazu razvoja kao jedna scena sa Dampyrom gdje smo mogli da ga vidimo kao mladića a zatim kao malu bebu. Njihova glavna karakteristika jeste "krojenje sudbine" što jako nalikuje onoj epizodi od Doga ("Sedmi krug"), a sam konac ponovo simbolizira tok života određene osobe koja teče uz pomoć triju starica koje svaki dan ga sve više i više pletu, ali se i nikada zamrsi pa je potrebno malo više vremena da se odmrsi. Sama Tesla je ponovo prikazana više kao čovjek nego kao krvoloćna zvijer, scenarista nam je pokazao njezinu ljudsku stranu ponovo, da tako možemo da zaključimo kako je Tesla u stvari dobra osoba koja voli pomagati slabijima (spoiler: a tokom priče saznajemo kako je Tesla starija nego što mi to mislimo. Zapravo, ona je odrasla neko vrijeme u Istočnom Berlinu i bila je član "Rote Arme Fraktion" gdje joj je vođa obećao slavu i bogatstvo, ali je to sve zapravo bila prevara koja ju je odvukla ravno u pandže Gorke), no, čitatelj se ipak može zapitati da li je Tesla i dalje imuna na kontrolu Gorke i nakon njegove smrti. Za to nemamo precizan odgovor ali kada sagledamo šta je se sve dogodilo prije ovoga Specijalca, možemo biti uvjereni kako postoji šansa da je Tesla postala lojalna prijateljima i da se više ne da silama zla. Kurjak sa druge strane, koji se na početku pokazao kao "mačo man" koji nije volio da prizna kako je Tesla, iako je žensko jaka i hrabra što mu njegov vojnički imidž nije dao da prizna. Ali i sam Kurjak je žrtva nasilja, bio je odnosno alat rata i nasilja, sam je morao da gleda kako Stanko Radek ubija nedužne ljude plamenobacačem što ne mogu svi takav prizor da izdrže, ali u nekom kontekstu Kurjak je bio vojnik i dalje ima srce vojnika i borca tako da Harlan ne može poželjeti boljeg saborca od njega i Tesle.

Demoni četvrtog nivoa

Boselli, inače jedan od najpoznatijih scenarista Bonellija, jedan od glavnih scenarista na Dampyru koji je iza sebe imao mnogo dobrih epizoda pa čak izvan serijala Dampyr, kao npr. kod Zagora gdje je bilo dosta dobrih epizoda. Ponovo nam je pružio fenomenalnu epizodu čija je radnja smještena u Mostaru, mada jedina mala mana jeste što je bilo dosadnih dijelova, poput nekih razgovora iako su neophodni za priču bili smorni, ali što ipak nije razlog za minus epizodi. Na samom početku smo mogli da vidimo tmurne scene ipak mirnoga bosanskog sela, ili maglovite pejzaže koji su obavezno morali u kadar, ali je i lijepo isplanirao historijske događaje kao što su: rušenje mosta ili povlačenje trupa JNA iz Mostara. Iznenađenje je i bilo što je scenarista ponovo vratio Demone četvrtog nivoa sa kojim se naš Harlan susreo u epizodi "Doktor Pepeljuga", tako da njihov opis pripada nešta nalik na Aliena ili slično, no u svakom slučaju gadna i ružna bića kojim komanduje Nergal. Bartolini, crtač čiji stil jako nalikuje onome od Majoa, je dobro dočarao sablasnu atmosferu Mostara ali i likove, pogotovo izgled triju starica/djevojaka koje su igrale bitnu ulogu u priči ali i u Harlanovom životu. Tokom radnje stripa možemo da vidimo da su u stanju da mijenjaju vrijeme i starost ljudi ali i vremena, te se one smatraju "krojačicama sudbine" što smo jednom mogli da vidimo u Dylan Dogu u epizodi "Sedmi krug." Jako volim radove Riboldija, iako je malo popustio sa Harlanovim licem u najnovijem Specijalcu, ja mislim da se to lako da ispraviti ali je ovaj crtač tokom karijere i rada na Dampyru stekao dovoljno iskustva da nacrta naslovnu koje se ne mogu takmičiti sa Villinim i Ferrijevim, ali je Riboldi jedan od rijetkih crtača koji nisu kopirali jedni od drugih tako da je njegov rad originalan i da uvijek jako dobro pristaje uz priču što niko ne može da porekne. Ne želim više riječi da trošim na ovaj trio jer su odradili odličan posao naspram nekih crtača i scenarista tako da se ovo slobodno može nazvati Specijalcem kako treba da izgleda a ne obična maskerada od 166 stranica što je lijepo kada pogledamo da smo dobili još 6 stranica bonusa. Kraj priče je bio u redu, jer ga nisu ubrzali jer već tokom 130-tih stranica možemo da vidimo sukob Dampyra i Nergala, ali je i bilo dosta teksta što je normalno kod Dampyra. Zato nekada pomislim da li je ovo akcija ili uspješni horror-triler na šta je malo teže odgovoriti...

Glavni zaključak ove epizode jeste: jako odlična! Zašto? Nisam dao ovoliko visoku ocjenu samo zato što se radnja odvija u Bosni nego zato što epizoda ima onaj originalan šmek ali i priču koju smo više puta mogli da viđamo u nekom serijalu, iako je kod Dampyra drugačije. Zašto je ovaj serijal zaslužio da opstane dalje? Zato što ima originalne ideje i jako mašte, a pogotovo to što su glavni likovi porijeklom Jugosloveni što nikada do sada nismo mogli da viđamo u nekom od Bonelli serijala što dodaje tome da su glavni kreatori bili jako inspirisani našim narodima ali i bivšom državom jer porijeklo okultnih stvorenje vodi iz naših država a ne samo iz Mađarske jer smo jako slični njima ali i naša kultura se ne razlikuje puno od njihove. Ali ko zna, možda smo svi mi povezani zajedno jednim mostom iako to ni sami ne vidimo ;)