Deadwood Dick – necenzurirani špagnelli western
Već nekoliko godina može se reći da je izdavačka kuća Bonelli zakoračila u 21. stoljeće, prateći marketinške i izdavačke strategije velikih vanjskih kuća. Specijalna izdanja za mlađu publiku, povećani postotak koloriranih izdanja, limitiranih serijala, rebootova serijala kako bi se učinili pristupačnim široj publici, višestruke naslovnice, kao i izdanja usmjerena za odraslu publiku, sa sadržajima za odrasle. Kad govorim o sadržajima za odrasle, ovdje ne govorim isključivo o nasilju ili seksualnosti, budući da je ono prisutno već decenijama, već o vulgarnom jeziku koji je dosad bio tabu u špageti-Bonelli stripovima. Mada takav način pristupa i izgleda pomalo licemjerno, budući da nasilje i erotika nisu ništa gore od vulgarnog, poganog jezika. Kad uzmemo u obzir kako je Bonellijeva višegodišnja strategija bila više-manje ista, usmjerena više-manje istoj publici koje je odrasla u zlatnim godinama stripa. Većina serijala je bila obiteljska, za sve dobne skupine.
Deadwood Dick
Pravi Nat Love aka Deadwood Dick
Deadwood Dick se kao serijal pokušava otrgnuti tradiciji, koristeći u potpunosti slobodu koju donosi strip za odrasle. Rađen prema pripovijetkama i western univerzumu Joea R. Landsdalea, donosi nam vrlo slobodnu, sirovu i neobuzdanu fantaziju Divljeg zapada. Prikazujući svu njegovu ljepotu, prljavštinu, okrutnost i dobrotu u potpunosti. Landsdale je temeljio svog lika na memoarima stvarnih likova Granice ili Divljeg zapada, kako ga već želite nazivati. Neki od njih su već legendarni Buffalo Bill, zatim Nat Love, kao i manje poznatiji šerif Bass Reevees. Kad smo već kod toga, zaista je zanimljiva slučajnost da i projekt dvojice naših renomiranih strip autora, „Maršal Bass“, Darka Macana i Igora Kordeja temelji pustolovine svog glavnog lika na crnom šerifu Bassu.
Libellus je odlučio objavljivati po dvije epizode po knjizi u već tvrdoukoričenom formatu, ali A4 albumskom formatu. Što je, kao što znamo, nestandardno Bonelli izdanje koje je rezervirano za specijalnija izdanja. Kao što rekoh u prvoj knjizi su dvije epizode, zapravo kronološki i tematski povezane, a izdanje sadrži i sadržajno opsežniji i tematski pogovor. U obliku intervjua s autorom na temelju čijeg je djela kreiran ovaj strip.
Fort McKavett
Priča je pisana memoarski, kroz pričanje glavnog lika. S time što je barem epizoda i pol pisana tako da se nadovezuje na inicijalni cliffhanger, te se aktualna radnja stiže u određenom dijelu druge epizode. Deadwood Dick je zapravo Nat Love, odrasli potomak crnih robova koji su bili oslobođeni nakon Američkog građanskog rata. Kako su rane još svježe od rata, a isto tako primitivizam i rasizam zapravo nikad nije moguće iskorijeniti, Dick postane metom za odstrjel jednome od bjelačkih gospodara koji si je utuvio u glavu da je Dick obeščastio njegovu sestru i neće to zaboraviti. Kako bi pobjegao od lova na čovjeka, skriva se u utvrdi McKavett koja je dom 9. konjaničke, odreda poznatijeg pod imenom Buffallo soldiers. Odred čine u potpunosti crnci, a nadimak su ima nadjenuli Indijanci zbog oblika crnačke kose koja je poput bizonove grive. Dick dolazi u vojsku sa svojim novostečenim prijateljem Cullenom, bivšim majordomom južnjačkog gospodara.
Vojnički život godi Dicku, budući da je u društvu crnaca, bivših robova, a njihov zapovjednik razumna je osoba bijele kože. No, prijelomni trenutak u vojničkoj karijeri je njihov prvi odlazak na terensku misiju, među Indijance. I kad se izviđačka misija pretvori u krvoproliće, Dick i ekipa morat će iskoristiti svu svoju mudrost i spremnost kako bi izbjegla četi ratobornih Indijanaca… Sve se to odvija kroz dvije epizode, jednostavno nazvane Crno kao noć, i Crveno kao krv, što su očite aluzije na atmosferu i tematiku prvih dvaju epizoda. Masiero, očito u duhu samog Landsdalea, niti na trenutak ne posustaje u crnom, sirovom i vulgarnom jeziku ovih prekaljenih, ali vedrih ljudi. Indijanci, doduše samo ratoborna grupica ratnika, prikazani su prilično karikaturalno. Oni su nemilosrdne mašine za ubijanje, i njihov okrutan način zabave s jedne strane može biti samo dokaz njihovog divljaštva.
Dime novels – Deadwood Dick – Nat Love
Mastantuona ilustratora sam skoro prekrižio davnih dana sudeći po njegovim katastrofalnim naslovnicama Kapetana Mikija, no kao da postoji i drugi Mastantuono, crtač stripova. Njegov prljavi i i rubno karikaturalni stil odlično je pogodio stil i atmosferu epizode – okrutno, ali zabavno. Lijepo Libellusovo A4 izdanje samo je napravilo uslugu Mastantuonu, tako da su sve njegove prednosti jasno vidljive. Sljedeće epizode crtaju Frisenda i Andreucci. A i scenarija se laćaju i Colombo i Boselli, tako da od ovoga može biti samo bolje!
Masiero u nekoliko zadnjih sličica druge epizode najavljuje buduće Dickove epizode, vidimo da će njegova sudbina odvesti ga niske na grane, u bordele, no isto tako sukobit će se i s ludim imitatorom Zagora, i postati šerif u Deadwoodu, poznatom gradiću iz western mitova. Sve ovo viđeno, a i najavljeno u zadnjim kadrovima ne sumnjam da neće povući čitatelja klasičnog Bonelli špageti westerna. Možda je taj čitatelj uvijek sanjao da njegovi likovi govore ukrasnim jezikom sočnim vulgarizama, koji su tako srasli u ovo naše podneblje, da su i dio tradicije. A što se tiče western kanona, općenito u raznim medijima, kao i u Bonelliju, ovo ne samo da je atipičan western, nego je i jednostavno – opičen! ;)
Trenuci sanjarenja
Trenuci užasa
