Savršena smrt

Usagi Yojimbo

DRMR PAD 1 | 96 str.

Ja sam mrtvozornik i moj posao je objasniti kako i kada se dogodila smrt. Ponekad moram objasniti i zašto, jer ljudi nisu zadovoljni i uvijek traže razlog. Naučit ćete me poznavati, možda ćete me mrziti, najvjerojatnije vam se neću svidjeti. To je zbog mog nedostatka empatije. Mogao bih reći da nisam kriv ja, već Aspergerov sindrom, koji imam od rođenja. To nije fatalna bolest, šanse za smrt su iste kao i kod normalne osobe. Razmišljajući, ipak ... možda sam stvarno neugodan. Istina je ono što ljudi smatraju presudnom točkom u ovoj priči, samo što istina nije uvijek ista, a u tim razlikama se obično pronalaze krivci. Ali ja nisam sudac, ni krvnik, ja sam na strani onih koji umiru.“ (Iz dnevnika dr. Morguea)

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 80%

Priča 8

Scenarij 8

Crtež 8

Naslovnica 8

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 74%

P*7

S*6

C*8

N*9

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Savršena smrt
    DRMR PAD 1

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • La morte perfetta
    DRMR STCM 1

ZANIMLJIVOSTI

  • Prvi broj je u Italiji objavljen u izdanju Star Comicsa u travnju 2012. Miniserijal se sastoji od šest priča po 96 stranica, dvomjesečno objavljivanih do studenoga 2012., i jedan Specijal od 144 stranice objavljen u listopadu 2012. Šest godina poslije objavljen je reprint svih priča podijeljenih u dva omnibusa.
  • Autori svih priča su Rita Porretto i Silvia Mericone, a crtači redom: Francesco Bonanno, Daniele Atatella & Marco Fara, Paola Camoriano, Beniamino Del Vecchio, Antonio Fara & Daniele Statella.
  • Hrvatsko izdanje još nemamo, a u Srbiji je beogradska Padora objavila svih šest priča plus jedan Specijal u periodu između kolovoza 2013. i ožujka 2014.
  • Yoric Malatesta kanadski je patolog talijanskog podrijetla koji živi i radi u Montrealu. Ima AD i poseban odnos sa smrću, koji nije samo posljedica posla kojim se bavi već i njegove vanserijske genijalnosti. Proživio je veliku traumu nakon smrti zaručnice Hanne koja je ubijena pod misterioznim okolnostima. Nakon njene smrti, koja je u njegovoj mladosti ostavila neizbrisiv trag, odlučuje se posvetiti sudskoj medicini i poslu patologa u montrealskoj policiji, gdje radi na rješavanju najtežih slučajeva ubojstava, možda u nadi da će jednom rasvijetliti istinu oko Hannine smrti.
  • Mjesto radnje je Montreal, drugi najnaseljeniji grad u Kanadi i prvi u pokrajini Quebec. Kako same autorice kažu, bile su prisiljene na kanadsko okruženje jer Québec ima pravosudni sustav koji mrtvozorniku omogućuje ne samo izvođenje obdukcija, već i istraživanje slučajeva. Međutim, u Italiji mrtvozornik samo podnosi izvještaj u ime pravosudnih vlasti i to nam nije omogućilo da Yoricu damo dinamičnu ulogu koju smo za njega željeli. Montreal je moderna i vrlo živahna metropola, posebno bogata etničkim skupinama i tradicijama, u kojoj živi velika talijansko-američka zajednica, a istodobno ima onaj europski stil koji nas podsjeća na najljepše prijestolnice starog kontinenta.
  • Autorice su, kako bi proniknule u psihu Yorica Malateste, razgovarale sa specijaliziranim liječnicima, a kako same kažu, najviše su naučile od dječaka i djevojčica koji imaju AD sindrom, kao i iz knjige Marca Alexandera Segara, autora "Vodiča za preživljavanje za ljude s Aspergerovim sindromom".
  • Također su Rita i Silvia, kako bi uvjerljivo dočarale Yoricovo forenzičko iskustvo, čitale puno literature na tu temu, intervjuirale su razne forenzičke stručnjake, studente anatomopatologije, tehničare iz nekih lokalnih mrtvačnica, a pratile su i razne sudske situacije, posebno u fazama koje su uključivale medicinsko-pravne stručnjake i njihova svjedočenja.
  • Yoricovo ime nadahnuto je imenom lubanje iz “Hamleta”, a i na taj su način autorice htjele istaći Yoricovu životnu filozofiju-smrt je neizbježna, stvari ovog života nisu bitne.
  • Svaka priča nadahnuta je stvarnim ubojstvima i ljudima koji su ih počinili, a koji se spominju na kraju svake priče. U prvoj su malo odskočili od te šeme i predstavljaju modus operandi poznatog kanadskog krvnika.
  • Za Yoricovo lice u početku su autori bili nadahnuti talijanskim glumcem Danieleom Liottijem, zatim je lice postalo nešto na pola puta između Vincenta Cassela i Danielea Liottija.
  • Za muške likove autori su se inspirirali licima glumaca-Josh Brolin posudio je lice Matthieu Warrenu, Jason Statham posudio je lice Pascalu Cohenu, a za Orsona Lea Masona autore je nadahnula kontroverzna figura Orsona Wellesa, konkretnije, izgled Gregoryja Arkadina iz filma.
  • Za ženske likove autori su se poslužili licima glumica: Eva Green poslužila je kao inspiracija za lik Mie Iannantuoni, za lice Laverne Bonnier poslužilo je lice Charlize Theron, a a lice Andree Wong lice Luciy Liu.
  • Psihoterapeutu kojeg Yoric posjećuje od prvog broja nećemo vidjeti lice, niti će mu biti predstavljeno ime, ali u 6. priči otkrit će se misterij njegovog identiteta.

Yoric Malatesta, alias dr. Morgue, kanadski je mrtvozornik talijanskog podrijetla. Živi i radi u Montrealu i ima Aspergerov poremećaj-jedan od nekoliko poremećaja iz autističnog spektra karakteriziran poteškoćama u društvenoj interakciji i ograničenim, stereotipnim interesima i aktivnostima, ali bez značajnih odstupanja u govornom ili kognitivnom razvoju. Mnoge su karakteristike tog sindroma istaknute u šest priča, kako bi se čitateljima omogućilo da kroz lik Yorica Malateste upoznaju i razumiju ljude koji imaju AD. Yoric je njihov glasnogovornik, a baš kao i svi oni, i on ima svoj karakter i svoje osobitosti.

To je i bio cilj Ritte Porretto i Silvije Mericoni-stvoriti u ljudima svijest da takvi ljudi postoje, razbiti predrasude prema njima i stvoriti antijunaka s opsesivnim crtama, hladnog izgleda, antipatičnog, s ožiljkom na licu, nespretnog, pogrbljenog i visokog, ali istovremeno krhke unutrašnjosti, i uradile su miniserijal u kojem glavni protagonist sa svojim stvarnim slabostima, manama i opsesijama miljama udaljen od stereotipnog junaka bez mane, mora doprijeti do čitatelja.

Nimalo lak posao nije bio pred autoricama kada su krenuli u realizaciju, čak će vas Yoricovo lice na prvoj naslovnici podsjetiti na lice dr. Housea na početku uvodne špice, pa ćete očekivati nekakvu crnohumornu ironiju jednog ciničnog usamljenika i osobenjaka, ali Yoricov „bezobrazluk“ prema ljudima nije namjeran, već je povezan s teškoćama u odnosima koje proizlaze iz oblika autizma od kojeg boluje. Naslovnica prve priče pokazuje određenu estetsku sličnost s dr. Houseom, ali to treba protumačiti tek kao počast umjetničkog dvojca koji ju je crtao i neka vam to ne bude nit vodilja kada krenete čitati priče. Obješeni ljudi na naslovnici ipak svjedoče da je ovo potpuno drugačiji žanr negoli slavna serija.

Protagonist živi u Montrealu, mrtvozornik je i radi obdukcije leševa. Dosadno, zar ne? Pa o čemu je, dovraga, onda riječ, što daje specifičnost ovome miniserijalu i zašto bih ja, kao čitatelj, trebao vjerovati ovom liku? E pa, iako su obojica vanserijski genijalci, dr. House razgovara sa živima, a dr. Morgue sa mrtvima.

Kako, s mrtvima? I kakav je uopće žanr miniserijala? Ako bih klasificirao Dr. Morguea, rekao bih da on u potpunosti spada u kategoriju trilera s primjesama noira i horora, i serijala u stilu „Kriminalnih misli“ ili „CSI“. Kada se u Montrealu pronađe leš, policija poziva mrtvozornika Yorica Malatestu, briljantnog u svom poslu, ali vrlo lošeg u socijalnim odnosima. Dovoljno vam je prelistati nekoliko prvih stranica da shvatite da Yoric nije najsimpatičnija osoba, štoviše, već na prvim stranicama jasno je dano do znanja da nema sposobnost empatije i poštovanja prema ženskom spolu i općenito ljudima, ali sam brzo promijenio neke moje percepcije vezane uz njegovu ciničnost i mizoginiju, ne zato što stvarno mrzi ljude, već zato što ima Aspergerov sindrom.

U stvari, Yoric se uspijeva povezati s drugim ljudima, ali te interakcije mu je teško, ponekad zastrašujuće ostvarivati i mora se neprestano truditi. Mrzovoljni Yoric ponekad se ponaša poput dr. Housea, briljantnog uma i neugodnog prema ljudima, ali dok House to radi većinom svjesno i namjerno, Yoric je prisiljen izlagati se svijetu dok bi ga njegova bolest htjela izolirati i u stalnoj je borbi s tim. Ta njegova nepropusnost za osjećaje čini ga odbojnim, ali njegov pristup poslu čini intenzivnijim, jer obdukcije radi na nadrealan način, razgovara izravno sa svojim „pacijentima“. Tu je upotrijebljena metafora draga svim mrtvozornicima, koji često izjavljuju da „mrtvi govore, pričaju nam svoje priče“. Zbog toga je izabran lik mrtvozornika, jer nitko se ne bi mogao bolje pozabaviti temom smrti od onih koji su svakodnevno njome okruženi i znaju njezine tajne.

Yoric razgovara s leševima, a to je samo imaginarni dijalog, metafora njegove empatije prema mrtvim ljudima, gdje on tumači ono što otkrije na razini obdukcije. U nužnoj rekonstrukciji posljednjih trenutaka života žrtve, dr. Morgue se ne bavi samo razumijevanjem uzroka smrti, već i duševnim stanjem umrle osobe, jer je prvi svjedok zločina uvijek žrtva. A bit će i nesretnih slučajeva u kojima tijelo ništa ne kaže ili ne postoje elementi korisni mrtvozorniku.


Svijet Yorica Malateste je Montreal, iako ga doživljavaju kao stranca, dođoša iz Toronta. Grad nije modificiran i svatko može prepoznati/proguglati lokacije koje su autorice stavile prema potrebama radnje, stvarajući određene situacije koje su nadahnute tim sugestivnim mjestima, kao u prvoj priči, gdje se na početku nalazimo u parku Monte Royal kod velikog križa i prisustvujemo samoubojstvu vješanjem. Yorickova ekstravagancija kojom pristupa obdukcijama dovest će ga do otkrića da su samoubojstava u stvari ubojstva, jer je zamijetio da su previše savršeno izvršena, a istražujući, otkriva da ima posla s proračunatim ubojicom koji svoje žrtve vješa na način koji je nekada bio popularan u sudskoj praksi, ali ono što će otkriti je tek početak silaska u crnu i trulu utrobu Montreala.

Likovi priče su različito povezani s glavnim junakom i vrlo su karakterizirani. Onaj s kojim je Yoric najviše povezan je glavni inspektor SPVM-a (općinska policija Montreala) Mathieu Warren, koji svojom masivnom dozom ironije utjelovljuje klasičnu figuru policajca sazdanog od davno izgubljenih idealizama i stečenog cinizma, s propalim brakom iza sebe i kćerkom s kojom ne razgovara. On je zamišljen, metodičan, žilav i vrlo strpljiv. S vremena na vrijeme priušti si čašicu pića. Ako nije previše umoran, malo pročita prije spavanja poneki stari roman. Ima televizor, ali koristi ga samo za gledanje nekih starih serijala i hokeja. Nostalgičan je po prirodi i ima šarm policajaca iz neke stare TV serije. Voli jazz i blues, ima kompletnu kolekciju ploča B.B.Kinga. Prije bi prodao svoju dušu, nego ih nekome poklonio ili prodao, i nikada nije propustio jazz festival u Montrealu. Za Yorica kaže: „Yoric Malatesta je misterij. On je najpametniji čovjek kojeg znam i nikad ga ne bih želio imati za neprijatelja. Da budem iskren, nisam siguran da ga uopće želim i kao prijatelja. Izazovno je, vrlo zahtjevno nositi se s njim, ali on je nesumnjivo ... drugačiji. On je čovjek koji čini razliku ... ne uvijek u pozitivnom smislu. Ima Aspergerov sindrom, ali ja imam brkove. Nitko nije savršen“.

Također u timu dr. Morguea postoje i modernije detektivske figure, poput kriminologa Pascala Cohena, koji se odrekao boksačke karijere radi forenzičke znanosti. Voli akcijske filmove i svoga psa. Nije u stabilnoj vezi ili, pak, ima nekoliko „stabilnih“ veza odjednom. Ima mnogo „prijatelja“ (kako ih on definira), voli sportske automobile, ali si ih ne može priuštiti. Unatoč svom izgledu karakterističnom za boksača, oštrouman je i bistar. Mrzi sve insekte, neselektivno. Puno psuje i sebe naziva nekonvencionalnim policajcem. O Yoricku kaže: „Suočavanje s njim je kao da ste na roller coasteru. To je kontinuirani mentalni i fizički test: jedne minute vodite potpuno miran i zanimljiv razgovor s njim, već sljedeće minute zgnječi vas kao bubu i ostatak dana provedete pitajući što ste, jebote, rekli ili učinili da ga uznemirite. Najviše mi smeta što kad je na mjestu zločina nikad se ne možete našaliti. On je takav, ali čak i reći da je seronja je podcjenjivanje, on je...apoteoza seronje“.


Naravno, tu su i nezaobilazni ženski likovi: narednica Andrea Wong, ovisnica o kofeinu i junk foodu. Ustaje svako jutro u 5, trči i ide tri puta tjedno u teretanu, pohađa razne tečajeve iz samoobrane i borilačkih vještina. Nerijetko odlazi na streljanu kako bi poboljšala svoje već izvrsne vještine. Živi sama u stanu u kineskoj četvrti. Duboko voli svoj posao i za sve ostalo ima vrlo malo vremena, a za Yoricka kaže: „On je poput ribe napuhače: ružan, pun bodlji i smrtonosan. Da, jer čak i ako uspijete ukloniti jetru i utrobu, ribu uvijek jedete s tjeskobom da nije dobro očišćena i da ćete umjesto uživanja u ručku umrijeti... Malatestu, s koje god strane ga pogledate ili pokušate uhvatiti uvijek vas muči. Tako je ohol i pun sebe. Mrzim način na koji se odnosi prema meni i mrzim sve njegove stavove tipa „Znam sve, a ti si nitko“ i njegov osjećaj samozadovoljstva...
A onda vas iznenada zadivi demonstracijama humanosti prema životinjama ili prema nekome za koga ne očekujete. Ponekad sam u njemu opazila zonu krhke dobrote, skrivenu pod slojevima i slojevima pompoznog sranja“.

Forenzička patologinja Mia Iannantuoni-pomoćnica mrtvozornika Yorica Malateste i vrlo je ponosna na to (on, manje). Obožava otvoreni prostor, knjige Isabel Allende, pomfrit i domaću pitu od jabuka. Katolička praktikantica, još uvijek čeka princa na bijelom konju, a s bakom po majci i rotvajlerom Zeusom dijeli dvokatnicu u talijansko-američkom naselju Petite Patrie.

Tu je i vrlo strastvena i energična prostitutka Laverne Bonnier, koja je prilično udaljena od stereotipa koje općenito vežemo za ovu profesiju. Živi u malom stanu s retro namještajem, u najstarijem i najfrancuskijem dijelu grada. Vrlo težak život je iza nje, sastavljen od financijskih teškoća i nasilja. Ima snažan karakter, borbenu narav i prirodnu slatkoću, popraćenu snažnim i živahnim osjećajem ironije. Sluša Edith Piaf, puno čita, obožava beskrajne šetnje kaldrmnim ulicama prepunim karakterističnih bistroa i kafića. Kao prostitutka ima nekonvencionalan odnos s “mušterijom” Yoricom, a po svemu sudeći, zaljubljena je u njega.


No, postoje i likovi poput gradonačelnika Orsona Lea Masona. Ima masivnu građu koja odaje određenu okretnost, stečenu u nekoliko godina bavljenja profesionalnim hokejom u mladosti. Gusta prosijeda brada i obrve, tamne inteligentne oči daju mu religiozan izgled crkvenjaka ili pustinjaka. U prošlosti je bio međunarodno poznati pravnik, a nadimak „Anđeo negativaca“ zaradio je jer je tijekom svoje karijere isključivo branio ubojice koji su sudjelovali u posebno nasilnim zločinima. Čovjek je vrlo duboke strasti za proučavanjem i istraživanjem zločina, također ima nekoliko posebnih hobija poput popravljanja starih satova ili gradnje brodova u bocama ... Kaže da je oženjen, iako ga nikada nitko nije vidio u društvu njegove supruge. Nikada ne odustaje od šetnje gradom, barem jednom dnevno, zajedno s ocem Mosesom, pastorom bazilike Notre Dame i svojim osobnim pouzdanikom. Fasciniran teorijama o savršenom zločinu, krije brutalnu tajnu koja zahvaća cijeli grad Montreal i samog Yorica.


Porretta i Merricone stvaraju solidno izgrađenu radnju i miniserijal karakterizira određeni kontinuitet koji dr. Morguea i njegove kriminalističke istrage veže uz opskurno tajno društvo na čelu s gradonačelnikom Orsonom L. Masonom, koji pod svojom egidom okuplja skupinu ljudi s mračnim porivima, a kako bi napisale realne priče, autorice su iskoristile stvarna ubojstva, jer stvarnost uvijek nadmašuje svaku fantaziju, koliko vam god trivijalno zvučala ova univerzalna istina. Svako je ubojstvo zapravo preuzeto iz lokalnih vijesti i to svakako ide u prilog realističnosti priča. Svrha ove vrste tajnog kluba je kažnjavanje ljudi koji su se na neki način ogriješili o druge, bilo da su nekoga ubili slučajno ili namjerno, a njihovi ubojice su obični ljudi koji žele iskusiti svoju mračnu stranu ili se jednostavno osvetiti, a gradonačelnik potiče njihov instinkt ubijanja koji obitava u svakom pojedincu (nema spojlera, ovo jasno je iz prve priče). Međutim, svaki je ubojica pozvan poštivati suštinska pravila kluba i u trenutku kada ih prekrši, stavit će se na put fizičke eliminacije. U svih šest priča pratimo Yoricove istrage usmjerene prema tajnome društvu, a čak će se i Yoric sa svojom prošlošću naći upetljan u mehanizam ove izopačene igre smrti.

Svaka priča ima početak i kraj, ali kontinuitet zahtijeva da ih pročitate sve, a i hoćete, vjerujte mi, bit ćete uvučeni u mračni montrealski svijet i njegove tajne. Zapravo, scenariji u početku imaju neke slabosti, male probleme s ritmom i pripovijedanjem, koji postupno nestaju, a od četvrte priče radnja se zakomplicira po sve aktere. S druge strane, priče, čak i zasebno pročitane, solidno su štivo, a peta i šesta priča daju narativnu napetost i čitav niz preokreta koji savršeno funkcioniraju. Sve u svemu, ovo je jedan klasični noir s primjesama trilera i horora s antiklasičnim protagonistom: s jedne strane tu je Yoric Malatesta i događaji koji slijede jedan za drugim i u kojima postoji složena misterija koja se mora otkriti, krivac kojeg treba pronaći i istraga koja treba biti dovršena, s druge strane tu je dr. Morgue-čovjek koji pati od Aspergerovog sindroma, s teškim poslom koji ga dovodi u kontakt s najkrvavijim aspektima smrti.

Prva priča je solidno odrađena, upoznaje nas s likovima, lokacijom zbivanja, atmosferom, i smatrajte ju uvodom u kompleksniju radnju koja će doći do izražaja u idućim pričama. Yoric predvodi čitav niz likova koje čine muškarci i žene čiji se životi isprepliću u opasnoj i morbidnoj igri na pozornici grada Montreala, a sve pokreće lutkar utjelovljen u liku gradonačelnika Orsona L. Masona, kojeg privlače mračna strana svakog pojedinca, morbidni aspekti zločina i traganje za savršenim zločinom.


Priču/priče krasi brzi tempo pripovijedanja, a ironiju i humor također ću pohvaliti. Iako je zapravo riječ o stripu temeljenom na mračnim sferama ljudske psihe, dvije autorice pišu tekstove pune ironije i crnog humora, sa šalama koje ne opterećuju priču. Autorice naglašuju posebnost dr. Morguea: on nije heroj, nije pobjednik, ne zna se tući, ne zna s ljudima, on je normalna osoba koja se suočava s teškom stvarnošću, teškim poslom i svojim Aspergerom, ali zna i nasmijati čitatelja svojim nesvjesnim provalama u interakcijama s ljudima u svakodnevnom životu. Ukratko, stvorile su lik van svakog stereotipa, zanimljiv i fascinantan, nekoga kome su zbog zdravstvenog stanja zasigurno nepoznati uobičajeni načini opažanja i djelovanja, ali istodobno genijalan i lucidan. Kao da to nije dovoljno, progoni ga njegova prošlost i polako otkrit ćemo nešto i o tome, a možete odmah pretpostaviti da se tu kriju traume i tragedije povezane sa zaručnicom koju on nije u potpunosti prebolio i prevladao, s obzirom na to da redovito posjećuje psihologa.

Francesco Bonanno imao je čast otvoriti (i zatvoriti) miniserijal, i to je uradio jako dobro. Kombinira melankolične polutonove sive boje kada nam pripovijeda o Yoricovoj prošlosti, s crnim kontrastima s kojima nam pokazuje tešku sadašnjost mrtvozornika. Njegovi prevladavajući mračni tonovi doprinose atmosferi priče i kao da kažu: „U Montrealu nema nevinih, samo grešnici i žrtve“.

Naprijed

N/A

N/A

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • ReemCP

    Ukupna ocjena 88%

    8, 9, 9, 10

    Još jedna Igorova recenzija koja me potaknula da pročitam strip i da zapravo po prvi put saznam za ovog lika. Ispočetka je pojava Dr.Morguea kao lika dosta odbojna, ali nekako kako nastavljamo sa čitanjem, lik nam se brzo uvuče pod kožu, jer treba uzeti i u obzir da ima taj AD sindrom. Odlični dijalozi i Yoricovi odnosi sa akterima ove priče (ima tu i smijeha), barem ovo što sam imao pročitati u prvom broju, a koliko vidim iz recenzije, za ono više bi trebalo ipak cijeli mini serijal pročitati da se dobije kompletna slika. Dobra je ova Igorova usporedba sa Dr. Houseom, ja bih tu dodao još i lik Sheldona iz "Teorije velikog praska" koji na neki način isto ne pozna osjećaj empatije i dosta često, pa i nenamjerno nekoga uvrijedi, a da toga nije niti svjestan.

     

    Super mi je ova ideja što su autorice inzinstirale da mjesto radnje bude Montreal (zanimljiv podatak) i da to što više bude autentičnije za priču, stvarno su si dale truda. Crtež mi je isto dobar, na nekim mjestima i ne toliko, no veći dio stripa je vizualno jako lijep, posebno me se dojmio taj prvi entrance Dr.Morguea, kadrovi na koji ga je način Bonanno predstavio čitateljstvu, kao neke filmske sekvence, zaista super kadriranje sa puno smisla da se stvori onaj željeni efekt. Dodao bih za kraj, da od ženskih likova mi se najviše dopala Mia, kao da ju ništa ne može izbaciti iz takta, pa čak ni Dr.Morgue.

    25.03.2021
    19:54:00 sati
    ReemCP
    uredi
  • bonjovi4ever

    Ukupna ocjena 78%

    8, 7, 8, 9

    Davno sam čitao, ali sjećam se dojmova, mada vjerojatno ću ih jednog dana osvježiti ponovnim čitanjem.

    Upečatljiv glavni lik i vrlo dobro zamišljena priča, pogotovo sa psihološkog aspekta, ali malo je sve zaštekalo i postalo konfuzno (nejasno, nedorečeno) u završnici serijala. 

    Crtež prigodan za ovakvu vrstu stripa i sveukupno sasvim pristojan serijal. Mada vjerojatno mnogima neće baš sjesti zbog tematike i solidne doze morbidnosti koju ja naprosto obožavam. 

    25.03.2021
    20:45:00 sati
    bonjovi4ever
    uredi
  • Spock

    Ukupna ocjena 56%

    5, 3, 8, 8

    Scenaristice pokušavaju biti originalne i u tome su djelomično uspjele. Pokušavaju biti pametne, ali s tim kvazi-filozofskim glupostima mene ne mogu impresionirati. Pokušavaju biti sarkastične i cinično duhovite, ali za takvo nešto ipak treba imati smisla za šalu, pa ovako samo daju do znanja da su isfrustirane situacijama na koje ne mogu utjecati, a sigurno su i čudnih sklonosti s obzirom na teme koje ovdje obrađuju. 

    Ne volim ni morbidnosti, iako se vidi da su scenaristice dobro istražile temu. 

    Po pitanju nesimpatičnog glavnog lika i njegovog poremećaja, moram priznati da je zanimljiv u svojoj odbojnoj pojavi, neprilagođenosti i zlobnim komentarima, ali to nije dovoljno da bi me privuklo na daljnje čitanje. Dodatan problem je neuvjerljiva i banalna glavna tema sa zavjerom nekakvog tajnog društva nasuprot realnim problemima glavnog lika serijala, a ne pomaže ni konfuzan i nedorečen scenarij u ovom prvom broju. 

    Crtež odgovara ovakvoj vrsti stripa.

    Svaka čast Igoru na intrigantnoj recenziji, ali nije ovo strip za mene. 

    28.03.2021
    18:01:00 sati
    Spock
    uredi

Najnovije

Vijesti

    Magazin

    Recenzije

    • Ubojica Mondego
      Kod: TX LIB 80
      Ocjena: 88%
      Vrijeme: 13.4.2021. 23:11:00
      Autor: tex2
      Broj komentara: 2
      Broj pogleda: 591
    • Opsednuti grad
      Kod: KM ZS 111
      Ocjena: 84%
      Vrijeme: 11.4.2021. 23:21:00
      Autor: Hercule Poirot
      Broj komentara: 5
      Broj pogleda: 998
    • Montana
      Kod: KP LIB 24
      Ocjena: 78%
      Vrijeme: 9.4.2021. 23:24:00
      Autor: Spock
      Broj komentara: 11
      Broj pogleda: 1014
    • Sotonin znak
      Kod: TX LIB 51
      Ocjena: 70%
      Vrijeme: 7.4.2021. 22:47:00
      Autor: igor 12
      Broj komentara: 9
      Broj pogleda: 1118
    • Ledeni ratnik
      Kod: KT ZS 385/386
      Ocjena: 79%
      Vrijeme: 5.4.2021. 23:09:00
      Autor: Hercule Poirot
      Broj komentara: 6
      Broj pogleda: 1151

    Aukcije

    Forum

    Najčitanije

    Vijesti

      Magazin

      Recenzije

      Aukcije

      Forum