Okrutno sječivo

Metabaruni

DRGN LIB 13c | 94 str.

Jan kreće na putovanje kako bi otkrio porijeklo mača koji je već stoljećima u posjedu vitezova Varliedàrta...

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 85%

Priča 9

Scenarij 8

Crtež 8

Naslovnica 10

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 78%

P*7

S*7

C*8

N*8

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Izgubljena relikvija - Zamak ludila - Strahosjek
    DRGN LIB 13

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • Tagliatrice crudele
    DRGN SR 39

ZANIMLJIVOSTI

  • Janov mač u prijevodu Veselog Četvrtka zove se „Okrutno sječivo“ što je najbliže i najvjernije talijanskom originalu („tagliatrice crudele“), dok se Libellus odlučio na malo slobodniji prijevod „Strahosjek“.
  • Kad smo već kod prijevoda, Janovo ime u talijanskom izdanju (kao i kod Libellusa) piše se „Ian“, ali čita se „Jan“.
  • Još nešto u vezi pjesničke slobode... razmišljao sam da recenziju nazovem "Zvjezdani čelik" i da ovo bude glavna (cover) slika, ali nekad se bolje obuzdati. :)
  • Pustinjski pijesak zaista može prekrivati i skrivati površine, jedan od najboljih primjera jest velika sfinga iz Gize, čiji je veći dio kroz povijest bio prekriven pijeskom što je vidljivo čak i na starim fotografijama iz 19. stoljeća.
  • Ukoliko tijekom čitanja stripa volite slušati glazbu, osim skladbe koja je već ubačena u samu recenziju, za početni dio priče u pustinji preporučujem i – ovu.
  • Ovdje možete vidjeti čistu verziju prekrasne Matteonijeve naslovnice, kao i njezin proces izrade.
  • Usporedba veličine originalnih Gizzijevih tabli i samog stripa, tu su također i studije glavnih likova iz ove priče: studija 1, studija 2, studija 3, studija 4, studija 5. Evo i grube postavke vinjete i table.
  • Hvala forumašu Sarghanu na pomoći kod vizualnog dijela recenzije.

„Moram napraviti novu oštricu sačinjenu od zvjezdanog čelika koja može probiti kožu zmajeva“

Priča počinje kadrovima misterioznog oklopljenog ratnika koji na zmaju leti preko planinskog lanca Suprendàr. Scenarist nam odmah daje do znanja da mi gledamo davnu prošlost, točnije prvo stoljeće nakon Velikog saveza koja se zbio prije više od 900 godina.

Tijekom svog putovanja ratnik je nekoliko puta za dlaku izbjegao smrt a pogotovo opasan bio je moćni čuvstveni zmaj koji ga je cijelo vrijeme pratio. U tim sukobima razotkrila se ratnikova nemoć ali ujedno i razlog njegovog putovanja jer on nije imao oštricu kojom je mogao ubiti zmaja. Ali nada postoji jer, tamo negdje, u beskrajnim pustinjama Vhâcondàra, nalazi se kovačnica legendarnog Brokkra, patuljka koji jedini zna kako iskovati mač Varliedàrta.

Nakon tog neobičnog uvoda priča nas vraća u sadašnjost a prvi kadar otkriva nam glavni lik – Okrutno sječivo...

Jan ozbiljnog i zamišljenog pogleda s njega briše svježe prolivenu krv pustinjskih razbojnika, ali ti zlonamjerni nesretnici nisu razlog zbog kojeg je Ubojica Zmajeva krenuo na putovanje ovim negostoljubivim krajolikom. Njega je na put potaknulo nešto sasvim drugo...

Iz dubine

„Simbol Brokkra – legendarnog kovača mačeva Varliedàrta, već mjesecima ga viđam u svojim snovima“

Snovi su misterija, svaku večer upadamo u mračni kaos a iz te beskrajne dubine pred oči nam izviru slike, simboli koji nas potiču na djela.
Ali zbog čega to drevno mjesto, nakon gotovo cijelog jednog milenija, opsjeda Janovu dušu i zove ga k sebi? Imaju li ovi događaji neku svoju unutarnju logiku i razlog postojanja ili su u pitanju obične slučajnosti bez reda i smisla?

U pećini, gdje se sklonio od bijesa pustinjske oluje, Jan pokušava pronaći značenje neobičnih vizija pa prevrće stranice knjige koja je pripadala njegovom djedu Herionu. U tim kronikama saznajemo identitet ratnika s početka priče, to je Aarno Mrkopogledni, utemeljitelj loze Varliedàrta i prvi nosilac Okrutnog sječiva.

„Ali ne razumijem kakve veze ima moj predak sa slikama koje mi se pojavljuju u snovima“

Ova priča posebna je po tome što Jan nikome ne ide u pomoć, nikakva izvanjska opasnost nije ga ponukala da krene u ovu avanturu, umjesto toga on ide u potragu za samim sobom.


„Pustinja skriva i otkriva.... Moraš samo da se prepustiš njenoj volji i čekaš“

Mistično mjesto, iz beskrajnog pijeska izranjaju oblici za koje nisi siguran jesu li plod tvoje mašte ili nešto tamo zaista krije. Ekstremne temperature utječu na um i njegovu bistrinu, ono racionalno je potisnuto, a na površinu naše svijesti izranja ono starije i drevnije u nama - strahovi, strasti... iskonski nagoni.

Varljiva poput mora, u jednom trenu je mirna, nepomična, već u drugom diže se vjetar i sve divlja, bijesni, pijesak nemilosrdno šiba namjernike. U jednakoj nevolji našao se i Jan ali, slučajno ili ne, upravo nakon takve oluje, iz nutrine Vhâcondàra pred njega izranja pravi brod i daje mu novu nadu. Na kraju krajeva on ionako nema drugog izbora nego da se prepusti onoj volji koja ga je i potaknula na ovo putovanje bez jasnog cilja.


Nije bila u pitanju fatamorgana, ovim neobičnim prijevoznim sredstvom služi se nomadski narod Watuhurui, ali tu iznenađenja ne prestaju jer Jan otkriva da oni kao vođu imaju matrijarha – pustinjsku vješticu.


Verbalni iskazi zadovoljstva, zbog činjenice što je Jan pobio zajedničke neprijatelje – pustinjske pljačkaše, ubrzo se pretvaraju u nešto posve drugo...

„Na naše gostoprimstvo uzvratit ćeš liježući sa mnom“

Jan brzo shvaća kako puteni užitak koji mu je pružila Jana´an nije bio bez svoje cijene jer ona je tijekom tjelesnog sjedinjenja, svojoj vještičjom prirodom, uspjela doprijeti do njegovog uma, do njegove duše.

Još jedanput razotkrila se Janova slabost, takoreći njegova "ahilova peta", koja na prvu možda ni ne izgleda tako. Ipak, nečemu sličnom već smo bili svjedoci u Zmajevoj krvi gdje je Jan donio niz krivih odluka direktno uzrokovanih opijenošću Ksarinom ženstvenošću.
To je opasno jer vrijednosti su izvor snage, a ako junak ima neki porok, onda ga je kroz tu slabost moguće natjerati da višu vrijednost u moralnoj hijerarhiji zamijeni onom nižom, i onda se zbog kratkotrajnog užitka raspada njegova misija a s njom i životi svih onih koji o njemu ovise.
Tako je i ovdje, zbog tjelesnog užitka, pustio da njegova nutrina bude izložena ovoj ženi bez prave obrane, ali na njegovu sreću, ovaj put to nije bilo kobno, dapače, vještica mu je na kraju čak i pomogla, ukazala mu je mjesto gdje bi se mogla nalaziti drevna kovačnica.

„Ono što sam pročitala u tvom srcu me plaši“

Vratimo se sada u prošlost...
U Ir´Elerkiru, majstor Brokkr mjesec dana je kovao Okrutno sječivo, sloj na sloj, iznova i iznova. Metal od kojeg se izrađuje mač mora biti čist, u njemu ne smije biti ništa zbog čega bi mogao puknuti ili oslabjeti. Sam proces izrade otkriva nam da ta oštrica nije poput ostalih, ona je rađena da ostane.

Mač je bio gotov točno u trenu kada je Janovog pretka napao veliki drevni zmaj.

„Ovo je oštrica koja će te ubiti“

U borbi Arno Mrkopogledni u sjećanje priziva svog učitelja i drevnu predaju koju je od njega primio. Nakon što je izbezumio zmaja novim sječivom, namamio ga je u veliku dvoranu sa bunarom i tu vitez Varliedàrta izgovara obredne rečenice...


Zmaj tada proklinje mač i ujedno mu daje ime, trenutak kasnije pada pod njegovom oštricom...


Bunar u koji je upao zapečaćen je a Saevasĕctha je prvi put okusila zmajevu krv.

Mač

Moguće je, čisto znanstvenim metodama, procijeniti starost određene materije i izvući informacije o životu kojom je nekoć bila okružena. Tako nam sadržaj najdubljih slojeva vječnog leda Antarktika svjedoči o tome kakva je bila klima milenijima unazad, a sastav najstarijih dijelova stijena u Grand Canyonu govori nam o živim bićima koja su ga nekoć nastanjivala.

Ako se posiječete na komad metala zajedno sa prolivenom krvi na njemu će ostati i vaš cijeli genetički zapis. Mač star stotinama godina, upotrijebljen u bezbroj bitaka, natopljen je životnom esencijom sasječenih neprijatelja.
Zato je potpuno prikladno reći da drevni mač poput Okrutnog sječiva može u sebi sadržavati „sjećanje“ na sva ona stoljeća, na sve one koji su ga u rukama držali, na svu onu krv koju je prolio. To ga čini posebnim, jedinstvenim, nečim većim od mrtvog predmeta.

Mač također možemo promatrati kao simbol nagona i strasti koji nesumnjivo žive u čovjeku.

Zvjezdani čelik

Jan se uspio probiti do mitske kovačnice, jer kao i dosad, nešto onostrano ga vodi. Kad je stigao do okna, ispod kojeg je prije gotovo cijelog milenija zatočen zmaj, događa se nešto posebno...

„Zašto moj mač nije ni načas prestao titrati otkad sam stigao ovamo“


Iznad okna, sa Saevasĕcthom u ruci, sve mu se odjednom razbistri i smisao koji se do tada pokazivao samo u fragmentima – odjednom se otkrije.
On obrednim pokretima otvara poklopac tamnice a iz dubine izranja drevno stvorenje! Ratnik iz loze Ubojica zmajeva instinktivno podiže mač i izgovara ritualne rečenice u namjeri da ga sasječe, ali događa se nešto neočekivano - zmaj je toliko star i onemoćao da se jednostavno sruši ispred njega...


„Ja... prepoznajem taj mač... da dobro ga se sjećam....“

Sljedeći događaji su fascinantni...
Pomalo tužno i pomireno sa sudbinom, drevno stvorenje počinje govoriti, više sam zbog sebe, nego od straha pred Dragonerovom oštricom. Bez ogorčenja ili bijesa on prizivlje smrt kao oslobođenje od stoljetnih muka, ali u tim njegovim riječima bilo je nešto poput molbe:

„Ja se samo želim ponovno sjediniti s matičnom dušom svoje braće, od koje sam predugo razdvojen... ali ako želiš uzeti moju dušu kako bi je zatočio u svom maču, ja te više nemam snage spriječiti u tome...“

Mač, ili bolje rečeno ono što je u maču, neobuzdano zove ispunjenje svoje svrhe, ali konačna odluka ovisi o slobodnoj volji ratnika Varliedàrta koji ga sada ima u rukama.


Jan, sin Aranov, u svom karakteru imao je dovoljno zvjezdanog čelika i u ključnom momentu nije pokleknuo pred strastvenim zovom krvi!
Trenutak kad je odlučio da neće ubiti tog onemoćalog zmaja, trenutak je kada je njegova vrlina prevladala nad strastima.

„Poštedjet ćeš me?“ Dakle, ti sam vodiš svoju ruku, a ne tvoj pohlepni mač...“

Životi dvojice ratnika u priči između sebe imaju paralele.
Aarno Mrkopogledni doslovno je morao napraviti „oštricu od zvjezdanog čelika“ koja je u stanju probiti kožu zmajeva. Za razliku od njega, Jan je u rukama već imao Okrutno sječivo i njemu nije trebala nova oštrica.

Zbog čega je on onda uopće krenuo na put kad mu nije trebao ni kovač, ni mač?

Za Jana, istinska „oštrica od zvjezdanog čelika“ nije metal koji mu stišće šaku, nego karakter i moralne vrijednosti koje upravljaju tom rukom.
Kao što smo već jednom spomenuli, zvijezde, nebeska tijela, ukazuju na nešto transcendentno, ono što je iznad običnog i trenutačnog, tako je Jan svoj karakter morao iskovati prema zvjezdanim idealima, morao ga je napraviti čvršćim od čelika da bi bio u stanju oduprijeti se kušnji i ujedno dobiti najveću vrijednost...

Mudrost

Ideja je: postoji duh koji je u temelju svijeta, koji pomaže u podizanju bitka iz ništavila. Taj bitak uosobljen je u zmaju, personifikaciji duha svijeta. Kao i sve sa dušom i razumom, ima svoju dobru i lošu stranu.
Aarno Mrkopogledni prije tolikih stoljeća porazio je njegov negativni dio, a ako je nešto od toga i ostalo, tijekom vremena, kroz patnju i bol, potpuno je izblijedjelo. Tako se Jan sada susreo samo sa benevolentnim dijelom zmaja, onim dijelom koji u sebi sadrži esenciju mudrosti i upravo zato nije ga trebao, niti smio, ubiti.
Ali on to nije mogao unaprijed znati nego je u ključnom momentu trebao donijeti odluku, tu je njegova zasluga.

I što je plod te odluke?
Daljnja izgradnja karaktera, jer nije samo mač taj koji mora biti iskovan brižno, dugotrajno i mukotrpno da bi trajao. Sve to, još i više, vrijedi i za čovjeka.

Koja je onda bila svrha zmajevog života?

Bile su dvije. Prva je pružiti priliku Aarnu i maču da pokažu kako u svijetu postoji nešto što je u stanju poraziti prirodu kao takvu, ili barem onaj njezin negativni dio.

U Srednjem vijeku, prilikom izrađivanja mača smatralo se važnim postići pravu ravnotežu i jedinstvo da bi bio vrijedan bitke. Čak je i kreativan proces u kojem se mačevi izrađuju simboličan jer proces izrade inkorporira sve osnovne elemente svijeta: zemlja (materijal od kojeg je rađen), vatra (plamen u kojem se kali željezo), zrak (bez kojeg ne bi bilo izgaranja) i voda (u kojoj se gasi žar metala). Iz toga proizlazi da je rođenje mača u harmoniji sa samim stvaranjem jer mač je svrha koja ih ujedinjuje, a to ga čini vrijednim sukoba sa esencijom prirode.

Druga je bila da se krene korak dalje.
Zmaj je evoluirao, tijekom vjekova u tamnici, patnja i bol su ga pročistili, donijeli su mu mudrost. On se iz utjelovljenja terora prirode transformirao u utjelovljenje potencijala i svega pozitivnog u prirodi.
Da je Jan ubio ovu njegovu drugu inkarnaciju – on bi ubio mudrost kao takvu, ubio bi ideal, a onda ga ni sam ne bi imao.
Ključna stvar je bila kad je Jan shvatio da zmaj nije tu u obliku terora nego u obliku potencije. Mač sam po sebi to nije mogao znati, on je to stvorenje jednostavno „osjećao“ kao pojavu. Zbog toga je čovjek-ratnik, sa karakterom satkanim od zvjezdane prašine, jedini mogao na pravi način usmjeriti njegovu iskonsku, neobuzdanu volju.

„Danas si naučio nešto što te je upotpunilo kao čovjeka... shvaćaš to, zar ne?“


„Ako uspiješ u tome, dovršit ćeš svoju obuku... i tada ćeš se doista moći smatrati Varliedàrtom.“

U suštini, svog prvog zmaja, Okrutno sječivo nikad nije ni ubilo. Zahvaljujući tome, Janu se otvorio horizont razumijevanja i shvatio je koja je to šesta lekcija Varliedàrta. Zato on iz ove avanture izlazi kao kompletnija i bolja osoba.

A što ujedinjuje ratnike Varliedàrta?

Ideja

Neke ideje trajnije su od čovjeka-pojedinca, jer ideja može okupirati umove i tijela mnogih ljudi kroz različita vremena, to je ono što je čini „arhetipom“, nečim trajnim kroz vremena i mjesta.
Ipak, njih nema bezbroj, u pitanju je određeni broj fundamentalnih ideja koje su oblikovale svijet kakvog danas proživljavamo. Primjera ne nedostaje, dovoljno je pogledati religijske ideje, bile one budističke, kršćanske ili neke treće.
Tu su i ideje koje su inicirali ili prenijeli vrlinom posebno istaknuti ljudi, poput Aristotela ili Sokrata. Ono prema čemu su oni usmjeravali svoju egzistenciju, ono što je bilo na vrhu njihove hijerarhijske piramide - još uvijek je živo, premda su njihova tijela davno umrla. Zbog toga ih u nekom smislu smatramo besmrtnim, jer njihov duh još uvijek živi u svijetu.

Zato je arhetipski junak vječan, jer on u svom tijelu udomljava trajnu, arhetipsku ideju.

Način bitka, kroz tradiciju i etiku, sačuvan je i kodificiran u obiteljskoj lozi vitezova Varliedàrta. Ali uvijek postoji opasnost da se iskvari, jer u svakoj novoj generaciji odgovornost isključivo leži na pojedincu koji sebe mora izgraditi na vrijednostima, a one se prenose s koljena na koljeno. Općenite vrline: hrabrost, plemenitost, milosrđe, poštenje, istina, moraju biti usvojene u pojedincu, u konkretnim situacijama, u njihovim djelima.
O karakternoj otpornosti ratnika-Ubojice zmajeva ovisi cijela sudbina Erondàra, zbog toga on sebi ne smije dopustiti da bude lako zaveden i oslabljen. Ne samo zato što time ugrožava sebe. Njegova dužnost mnogostruko nadilazi sve to, jer što je veća sposobnost, to je i veća odgovornost; kako za svoju obitelj, tako i za širu zajednicu i u konačnici cijeli svijet. Kada stigne zlo – a hoće, on je taj koji sa mačem u ruci stoji na braniku svijeta.

Mač je trajniji od čovjekova života, ali ideje koje se nalaze u ljudima trajnije su od materijalnih predmeta.

Epilog

Zbog čega su važne priče koje se bave korijenima?
Metaforički govoreći, mi smo poput grana velikog stabla, a korijeni su ono što je stiglo prije nas. Razumijevajući prošlost bolje shvaćamo sami sebe, a to nam daje orijentir prema čemu da se krećemo u budućnosti.
To nije samo metaforička istina, jer svi oni ljudi koji su došli prije nas – dio su nas, u stvarnom, evolucijskom, genetičkom smislu.

Cijela ova priča puna je simbola, a oni se razlikuju od racionalnih pojmova jer njima se iskazuje iskustvo na jedan kodificiran, zgusnut način. Simboli u sebi sadrže nešto duboko jer ne ukazuju samo na „sad i ovdje“ nego se protežu kroz mjesta i vremena. Zbog toga je Okrutno sječivo glavni lik priče, on je poveznica, nešto trajnije od ljudi koji su ga napravili, njegov život proteže se kroz stoljeća.
Zato je dobro da je ovu priču, o porijeklu Okrutnog sječiva, ispričao Luca Enoch jer on je intuitivan pisac, ima osjećaj za ono drevno, za ono što je došlo prije.

Bez obzira na puno jako dobrih elemenata ispunjenih smislom i značenjem, ova priča ipak nije savršena. Što se scenarija tiče, općenito gledajući, ovakve priče gdje junak doživi razvoj i nadogradnju svog karaktera moraju biti praćene jednako velikim kušnjama. Što veći napredak-jednako teški zadatak i kušnja ispred njega moraju biti.

Jan je neosporno imao kušnju na samom kraju i jednu relativno lakšu u fizičkom okršaju sa pješčanim pljačkašima, ali sama sredina priče, gdje se on susreće sa pustinjskom vješticom, čini mi se kao nedovoljno iskorištena prilika. Ona je bila kao usputni lik, a to nije smjela biti, ulog je morao biti veći.
To je djelomično kompenzirano samom lokacijom, koja je iznimno dobro odabrana jer pustinja je simbol kušnje i prevladavanja teškoća.

Što se tiče Janovog pretka, ni tu nismo mnogo saznali, moguće da Enoch namjerno nije otkrio ništa više jer jednom je bilo spomenuto kako je ovo tek početak narativne linije vitezova Varliedàrta, ali zbog tog manjka informacija mi ustvari ne znamo dublju motivaciju osim one da mu je trebao mač; nismo saznali zašto, ni kako je on došao u tu situaciju. Paralelizam između Jana i Aarna postoji, ali opet, mogao je biti još jači.

Da, moglo i bolje, za najveće ocjene nedostaje ta kompletnost, potpuna zaokruženost u scenariju, ali ključne stvari su pogođene a to je najbitnije.

Odluka da dva vremenska razdoblja u kojima se radnja odvija budu dodatno razdvojena sa različitim crtačima – pun je pogodak.

Gianluca Gugliotta ima dopadljivi, detaljni stil. U njegovom crtežu sve je nekako zaokruženo, on ostavlja dojam kao da u glavi ima preciznu i iznimno jasnu ideju kako bi pojedini kadrovi trebali izgledati, malo toga je ostavljeno slobodnoj interpretaciji. Njegov crtež također posjeduje epski ton što je za ovu temu važno.

Za razliku od njega, Emanuelle Gizzi ima puno slobodniji, grublji crtež, koji dosta toga ostavlja mašti. Vidi se da je mlad i da nije potpuno ovladao tehnikom, ali zato iz tih tabli izbija talent. On je bio savršen za simbolizam pustinje i Janovu potragu jer njegovi kadrovi posjeduju posebnu kvalitetu, uvijek nešto dublje iz njih izvire tako da crtež ostaje s vama i nakon što ste pročitali strip, uostalom kao i priča sama.

A ako ćemo baš ići do kraja, ono „zvjezdano“ uopće nije metafora, sve oko nas i mi sami potječemo od zvjezdane prašine... doslovno.

Naprijed

DRGN LIB 13b Zamak ludila

N/A

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • kandraks

    Ukupna ocjena 82%

    8, 8, 8, 10

    Ok priča, crtež poprilično dobar. Naslovnica fenomenalna i jedna od ponajboljih u serijalu!

    23.08.2020
    11:06:00 sati
    kandraks
    uredi
  • Ukupna ocjena 82%

    8, 8, 9, 7

    23.08.2020
    20:42:00 sati
    Jajo82
    uredi
  • Hercule Poirot

    Ukupna ocjena 85%

    8, 8, 9, 10

    Odlična recenzija.

    Koliko je Dragonero jaka edicija svjedoči i saznanje kako je i u neminovnim ciklusima iz takozvane "Didaskalija faze", čitatelju u tolikoj mjeri zaokupljena pozornost, da ni u jednom trenutku takvih pojašnjenja ne poželi, naprimjer, otići u kuhinju i napraviti sendvić... Primjetan je trud i obraćanje pozornosti na detalje, kako bi priča u cjelini dobila na potpunoj zaokruženosti.

     

    Naslovnica baš vizualano efektna.

    24.08.2020
    09:18:00 sati
    Hercule Poirot
    uredi
  • Ukupna ocjena 88%

    8, 8, 10, 10

    Standardno za Dragonera vrlo dobra priča i vrhunski crtež.

    Odskače ova odlična naslovnica s "Atomskim Dodoem" u prvom planu.

    25.08.2020
    11:42:00 sati
    mmihoci
    uredi
  • Ukupna ocjena 53%

    5, 6, 5, 5

    06.09.2020
    04:16:00 sati
    LL1986
    uredi

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Sjećam se...
    Kod: AF SA 76
    Ocjena: 80%
    Vrijeme: 1.10.2020. 12:49:00
    Autor: paro
    Broj komentara: 2
    Broj pogleda: 154
  • Bog Puma
    Kod: TX ZS 45
    Ocjena: 53%
    Vrijeme: 30.9.2020. 13:04:00
    Autor: tex2
    Broj komentara: 2
    Broj pogleda: 438
  • Leglo otrovnica
    Kod: KM ZS 806
    Ocjena: 87%
    Vrijeme: 29.9.2020. 13:13:00
    Autor: Hercule Poirot
    Broj komentara: 3
    Broj pogleda: 483
  • Vremenska mašina
    Kod: MM LIB 39
    Ocjena: 54%
    Vrijeme: 28.9.2020. 13:46:00
    Autor: prozirna senka
    Broj komentara: 4
    Broj pogleda: 534
  • Pipci!
    Kod: ZG VEC 158/159
    Ocjena: 78%
    Vrijeme: 27.9.2020. 21:05:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 4
    Broj pogleda: 1108

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Put za raj
    Kod: ZG VCSP 32
    Ocjena: 50%
    Vrijeme: 3.7.2020. 23:14:00
    Autor: Djole
    Broj komentara: 15
    Broj pogleda: 2773
  • Povratak Zimske Zmije
    Kod: ZG VCZS 20
    Ocjena: 91%
    Vrijeme: 7.8.2020. 17:10:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 14
    Broj pogleda: 1901
  • Povratak samuraja
    Kod: ZG VEC 155/157
    Ocjena: 81%
    Vrijeme: 31.8.2020. 23:37:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 9
    Broj pogleda: 1487
  • Plamen nad Merivelom
    Kod: ZG VEC 143/144
    Ocjena: 76%
    Vrijeme: 18.8.2020. 0:16:00
    Autor: going going
    Broj komentara: 12
    Broj pogleda: 1285
  • Proteus
    Kod: TX ZS 33/984/985
    Ocjena: 76%
    Vrijeme: 10.7.2020. 15:34:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 7
    Broj pogleda: 1198

Aukcije

Forum