Zmajeva krv

Blacksad

DRGN VCKI 1 | 378 str.

Lučki grad Baijadan - južni dio Carstva... Jan, Gmor, Sera i Mirva na tragu su krijumčara čiji teret može ugroziti sudbinu cijele Carevine!

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 83%

Priča 8

Scenarij 8

Crtež 9

Naslovnica 8

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 75%

P*6

S*7

C*8

N*7

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Zmajeva krv - Alkemičarska tajna - Nečisti
    DRGN LIB 1
  • Mračna utvrda - Izvidničko okupljanje - Očnjaci i čelik
    DRGN LIB 2
  • Zmajeva krv - Tajna alhemičara - Nečisti - Mračna tvrđava
    DRGN VCKI 1

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • Il sangue del Drago
    DRGN SR 1
  • Il segreto degli Alchimisti
    DRGN SR 2
  • Gli impuri
    DRGN SR 3
  • La fortezza oscura
    DRGN SR 4

ZANIMLJIVOSTI

  • Prvi broj redovne serije (Zmajeva krv) na kioske u Italiji stigao je u šestom mjesecu 2013. godine.
  • Dragonero je drugi povratak konceptu "beskonačnog serijala" (prvi je bio Saguaro) nakon mnogih Bonellijevih pokušaja sa zaokruženim mini-serijalima tijekom 2000-tih godina.
  • Najbolje Dragonero priče u Italiji se objavljuju u posebnoj ediciji za knjižare. To izdanje ima veći format, tvrde korice i jako kvalitetan kolor. Prva priča iz Romana u stripu, s kojom je sve krenulo, bila je toliko popularna da je tiraž nekoliko puta reprintan.
  • Enoch i Vietti, ovaj put svaki zasebno, također su uradili i po jedan Dragonero pisani roman za izdavačku kuću - Mondadori, link.
  • Autorski dvojac osvrnuo se i na komentare o kopiranju drugih djela. Luca Enoch govori kako većina ljudi ne zna niti ih interesira što je točno izvor narativne konstrukcije. Na primjer, u vrijeme kada je Dragonero inicijalno zamišljen priče Georgea R. R. Martina nisu ni postojale a inspiracija za Veliki Bedem tj. zid koji presjeca Erondàr, (nešto slično postoji i kod Martina) pronađena je u antičkoj povijesti. Najbolji primjer je Hadrianov Zid koji je izgrađen u 2. stoljeću poslije Krista, za obranu sjevernih granica Rimskog carstva u provinciji Britaniji.
  • Ovdje možete vidjeti čiste naslovnice sve četiri epizode: ep1, ep2, ep3, ep4. Tu je također i rana verzija naslovnice prvog broja kao i skice za naslovnicu druge epizode: sk1, sk2.
  • Dragonero na facebooku i SBE stranici, također postoji i Dragonerov blog koji opisuje Janova putovanja u prvom licu.
  • Evo i dva youtube trailera: trailer 1, trailer 2.
  • Hvala Dušanu Mladenoviću na pomoći kod vizualnog dijela recenzije!

Ideja o Dragoneru rođena je u zimu sad već daleke 1995. godine na Lucca comics festivalu kad su na jednoj večeri Luca Enoch i Stefano Vietti otkrili da dijele zajedničku strast za fantasy žanrom. U takvim situacijama inspiraciju ne treba puno tražiti i vrlo brzo ideja je počela dobivati konkretne obrise ali trebalo je čekati još 12 godina da bi ona ugledala svjetlo dana.

Autorski dvojac već je te 1995. godine Bonelliju imao namjeru predložiti pokretanje serijala a u prilog tome išla je činjenica da izdavačka kuća u svom katalogu uopće nije imala taj žanr. Ipak, u međuvremenu je Luca Enoch prihvatio ponudu Sergia Bonellija da uradi vlastiti serijal kao kompletan autor pa je iz toga rođena Gea, u suštini fantasy junakinja. S druge strane, Stefano Vietti se uhvatio scenarističkog posla na Nathan Neveru pa je sav materijal za Dragonera stavljen sa strane da čeka neko prikladnije vrijeme.

Gledano iz današnje perspektive, to "vrijeme zrenja" provedeno u ladici za jedan kompleksan projekt uopće nije bilo loše. Dok su Nathan Never i Gea živjeli svoje živote na kioscima, svijet Jana Aranilla svake je godine polako ali sigurno postajao sve bogatiji i slojevitiji jer Enoch i Vietti u slobodno vrijeme predano su radili na dokumentaciji i predlošcima za potencijalne priče.

Slučajno ili ne, negdje u 2003. godini, baš kada je filmska trilogija "Gospodar prstenova" popularnost fantasyja u cijelom svijetu podignula na nove razine, Dragonero je dobio zeleno svijetlo. Istina, to nije bilo odobrenje za kompletan serijal kojem su se autori nadali, ali svejedno je bio ogroman i ključan korak prema krajnjem cilju. Autorski tandem za tu je prigodu osmislio posebnu ediciju naziva Romani u stripu (Romanzi a fumetti). To je one-shot edicija koja i dan danas izlazi, autori i žanrovi stalno se mijenjaju, slično serijalu Le Storie (Jedno doba, jedna PRIČA), jedino što je ovdje broj stranica puno veći, obično između 200 i 300. Za crtača je odabran talentirani Giuseppe Matteoni a kompletan posao trajao je oko četiri godine. Napokon, u šestom mjesecu 2007. godine Dragonero se pojavio na kioscima širom Italije i odmah je izazvao veliko zanimanje i nije trebalo puno da se cijeli tiraž rasproda. Godinama poslije bilo je jako teško naći primjerak a cijene na ebay-u išle su i do pedesetak eura.

Dragonero - Romanzi a fumetti

Priča je doživjela i mnogobrojna strana izdanja poput američkog, francuskog ili njemačkog ali nama je najvažnije ono Veselog Četvrtka iz 2008. godine.

Nakon tog uspjeha autori su dobili odobrenje da u toj istoj ediciji (Romani u stripu) urade još jednu avanturu, srećom, svijet koji je stvoren bio je toliko velik, širok i kompleksan da je Sergio Bonelli, usprkos prilično jakoj rezerviranosti prema samom žanru, odlučio dati svoj blagoslov za pravi mjesečni serijal. Sav planirani materijal za drugu avanturu, na kojem su Enoch, Vietti i Matteoni već počeli raditi, postao je inicijalna saga koja otvara mjesečni serijal, a proteže se kroz prva četiri broja i predmet je ove recenzije.

Dragonerov svijet

Jan Aranill carski je izviđač, potječe iz slavne loze Varlierdarta - Ubojica Zmajeva a živi u Solianu, trgovačkoj luci koja je sastavni dio male Republike, konfederacije pet gradova. Dragonero je počasna titula koju je dobio kad je ubio drevnog Čuvstvenog zmaja, sa sobom uvijek nosi mač poznat kao "Okrutno sječivo" (Saevasĕctha na starom jeziku), njega je naslijedio od svog djeda Heriona Eukenilla.

Okrutno sječivo

Jana u avanturama prate ork Gmor, vilenjakinja Sera iz Frondascure, a ponekad sestra Mirva, članica Tehnokratskog saveza i čarobnjak Alben iz reda Luresinda - Čuvara Svjetlosti.

Erondàr je carevina kojom vlada imperator Aithor Erondàr a zauzima veliku površinu usporedivu sa kontinentalnom Europom. Glavni grad je Vàhlendàrt i nalazi se na obali Awrasùhrea, velikog mora u unutrašnjosti kontinenta.

Vàhlendàrt

Ljudi su samo jedna od brojnih rasa naseljenih po Carstvu ali su dominantni u političkom i kulturnom smislu premda to nije uvijek bilo tako. Davno u prošlosti vilenjaci su vladali kontinentom, ali kao posljedica sukoba i ratova sa ljudima podijelili su se u klanove i otišli, jedino je Serin klan šumskih vilenjaka ostao živjeti u gustim šumama unutrašnjosti.

Orci su podijeljeni u plemena a njihova kultura usredotočena je na vrijednosti poput časti, snage, poštovanja i hrabrosti. Zbog njihovog ratničkog duha i brojnih sukoba sa ljudima, na njih se ne gleda previše blagonaklono i to je jedan od glavnih razloga zbog kojih velika većina njih živi na velikom otoku koji se nalazi na jugoistočnom dijelu kontinenta.

Patuljak, Ork, Trol

Vjeruje se da su zmajevi utjelovljenje praiskonske prirode, možemo ih razlikovati kao zmajeve prvog reda (čuvstvene tj. osjetilne zmajeve) i zmajeve drugog reda, tj. obične zmajeve. Čuvstveni zmajevi jako su moćna stvorenja, mogu komunicirati međusobno ali i sa ostalim rasama. Najmoćniji među njima u stanju su pristupiti skrivenim dimenzijama i zaustaviti vrijeme što im daje veliku prednost u borbi sa neprijateljima. Jan je ubio upravo jednog od tih drevnih, moćnih stvorenja a posljedice ispijanja njegove krvi već sada imaju dramatičan utjecaj na njegov život.

Taj epski okršaj (vidi Roman u stripu) odigrao se u Zemlji zmajeva na krajnjem sjeveru Erondàra sa druge strane ogromnih zidina Velikog Bedema (Arcelonte na starom jeziku) koje u potpunosti presijecaju kontinent. U tom opustošenom predjelu, prekrivenom tundrom, žive nepoznata i neprijateljska bića Ledeni.

Od važnijih rasa koje u Carstvu nalazimo možemo još spomenuti patuljke tvrdoglavog karaktera, posvuda su razasuti ali zbog svojih rudarskih aktivnosti pretežno naseljavaju planinske zone. Gulovi (Ghouli) su nastali križanjem ljudske i vilenjačke rase, ali bez obzira na to ne posjeduju previše ljudskih ni vilenjačkih osobina. Organizirani su u plemena, imaju izrazito ratničku narav i najviše ih ima na dva planinska lanca u Margondàru.

Trolovi su samotni, visoki i masivni stvorovi, među najstarijim su rasama, njihova evolucija nikad nije prešla početne stadije, većina ih ima samo rudimentarne ljudske osobine a najveća slabost im je svjetlost sunca. Ima tu još stvorenja poput džinova (giganta), poluvilenjaka itd., ali o njima će biti više riječi u budućim recenzijama.

Ledeni, Gul, Zmaj

U uvodniku Romana u stripu najljepše je opisan Dragonerov svijet:

Kroz Erondàr protječu dugačke plovne rijeke i prekrivaju ga guste šume u kojima još uvijek žive šumski vilenjaci i još neka misteriozna stvorenja. Prema istoku i zapadu prostiru se velika jezera i nepregledni arhipelazi u kojima žive domorodački, ratnički narodi. U pravcu juga protežu se ogromne teritorije koje nisu pod vlašću Carstva: velebne planine, ustajale močvare, bijele pustinje u kojima su utočište našli nezavisni sultani i nomadske satrapije. Oblast u kojoj se odvija ova priča nepregledna je, a u njoj su, nekoliko stoljeća ranije, utočište nalazile velike civilizacije koje su nestale ali su za sobom ostavile veličanstvena svjedočanstva.
Iza tih predjela prostire se Južno Kraljevstvo, odakle su se vraćali karavani trgovaca egzotičnom robom...

Zmajeva krv

Odmah je važno napomenuti da u prve dvije epizode ove četverodijelne sage postoje dvije narativne linije koje se konstantno izmjenjuju, jedna se odvija u sadašnjosti a druga šest godina u prošlosti.

Priča počinje u sadašnjosti gdje potraga za krijumčarima oružja Jana, Gmora, Seru i Mirvu dovodi u prekrasan lučki grad Baijadan koji se nalazi na samoj granici velikih pustinja Vhâcondàra.


Njihov plan da uhvate krijumčarku u trenu se pretvara u kaos i počinje pogibeljna potjera po gradskim krovovima.


Ona kulminira na lučkim kapijama gdje se dogodilo nešto krajnje neobično. U očajničkom pokušaju krijumčarka je bacila neku vrstu zapaljive bombe prema Janu koja joj je, zbog pravovremene Serine reakcije, eksplodirala u ruci i cijelu je zapalila ali njezino goruće tijelo, umjesto da pljusne u more, jednostavno je iščezlo! Par trenutaka kasnije vatra zahvaća čudan metalni mehanizam i odjednom se otkriva dotad nevidljiva splav na koju je nesretnica pala. Odmah se nameću dva velika problema sa kojima se Jan i družina moraju suočiti: prvi je porijeklo metalnog mehanizma nevidljivosti koji krijumčarima omogućava neometan prijevoz smrtonosnog tereta po teritoriju Carstva, a drugi je "vatra koja gori u vodi", oružje ogromne destruktivne moći. Odmah potom Janu u sjećanje dolazi situacija kada se prvi put suočio sa "vatrenim blatom".

Prošlost
Ovdje se radnja (26. str., VČ izdanje) prvi put prebacuje šest godina u prošlost. Bilo je to u oblasti Margondara, na lenu markgrofa Gorana Moravika gdje je tada Jan, zajedno sa Kailom, prijateljem iz vojske, i Ksarom iz Tehnokratskog saveza, došao istražiti sukobe sa orcima i učinke novog oružja.
Ono što su tamo vidjeli šokiralo ih je, Moravik oružje nije koristio samo protiv vojnih postrojbi oraka nego je provodio etničko čišćenje civila i usput je u tome sadistički uživao. Zločini, ali i prijetnja cijelom carstvu, bili su i više nego očigledni.

Ksarina uloga u ovom dijelu priče je ključna. Snažnog, odlučnog karaktera i iznimno jake motivacije ona je bila glavni pokretač neobičnog trojca. Prve naznake njezinih sposobnosti vidjeli smo već na Moravikovom dvoru gdje je s lakoćom manipulirala s njime i cijelim njegovim društvom.

Nakon Ksarine diverzije, koja je Janu omogućila da prikupi tragove u vezi lokacije laboratorija za proizvodnju vatrenog blata, trojac se uputio prema rudnicima "zemlje toplog tla" – Kalefundaru. Brzo su otkriveni i njihova sudbina bila bi tragična da im utočište, u podzemnoj pećini, nije pružila neobična vilenjakinja – Atrea.

Ona nije bila kao većina vilenjaka, u sebi je imala nešto duboko uznemirujuće. Njezine reakcije bile su nepredviđene, opasne, često vođene nekontroliranim emocijama, također je posjedovala neobičnu vezu sa biljkama i životinjama, ali bez obzira na sve to imala je slabu točku koju je Ksara instinktivno osjetila i iskoristila.

Ta podzemna pećina također je bila poprište zanimljive scene u kojoj su se Jan i Ksara prepustili ljubavnim užitcima. U žaru seksualne napetosti Ksara nije ogolila samo svoje tijelo nego i dušu jer u tim momentima dobivamo najbolji uvid u njezinu istinsku motivaciju. U ekstazi ona sanjari o sjajnoj karijeri i bezgraničnom potencijalu kojeg pruža vatreno blato lišena bilo kakve svijesti o očiglednim opasnostima i ogromnoj destruktivnoj moći oružja. Vlastiti uskogrudni interesi i interesi njezine kaste jedino su joj pred očima.

Zaslijepljenost i kratkoročan način razmišljanja nije bila samo njezina osobina. Neke Janove odluke također su upitne jer smo ranije saznali da su Kail i Ksara bili u vezi sve dok se on nije umiješao. Upravo zbog tih mutnih odnosa, cijela misija je prožeta osjećajima ljubomore i zavisti. Bez sumnje, Jan i Kail u dobroj su mjeri pod njezinim utjecajem i nije potpuno jasno je li ih ona koristila za svoje ciljeve ili je bilo nečeg iskrenog među njima.

Vrhunac narativne linije prošlosti odvija se u podzemnom laboratoriju. (upozorenje – spojleri)

Nakon što je Gmor, u kaosu margondarskog bojnog polja, Janu spasio život, dao mu je do znanja da on i njegovi orci puno drugačije gledaju na cijelu situaciju, zato su ih cijelo vrijeme u tajnosti pratili. Njihov cilj je bio jasan, željeli su sabotirati cijelo postrojenje i potpuno uništiti vatreno blato u želji da nitko ne posjeduje monopol na takvu moć.

Ksarina sudbina ovdje poprima elemente tragedije a njezine fatalne mane dolaze do punog izražaja. Mogla je na vrijeme pobjeći ali odlučila je da će pod svaku cijenu doći do formula za vatreno blato što je odvodi u vatreni ambis. To je još koliko-toliko očekivano i relativno logično ali ono što je potpuno nelogično i poražavajuće po Jana jest da ga je Ksara uspjela toliko zbuniti i omađijati da se ovaj doslovno odlučio ubiti skakajući za njom u ambis. Ta slabost, u idejnom smislu, stavlja ga puno bliže Mister Nou nego Teksu ili Zagoru, jer kao što je naš forumaš stinky oštroumno primijetio: "ženski element smanjuje junaštvo tj. padati na žene=pokazati slabost, upravo zbog toga je kod Zagora ženski element bio jako, jako odmjeren" a isto možemo reći i za Teksa. Tako se gubi na čistoći ideala ali s druge strane dobiva se na kompleksnosti i mogućnosti poistovjećivanja sa junakom.

Scena u alkemičarskom laboratoriju posljednja je koja se odvija u prošlosti, temelji za kulminaciju sage su postavljeni tako da se vraćamo u narativnu liniju sadašnjosti.

Prošlo je sedam dana od luđačke potjere po krovovima Baijadana i družina sad putuje šumama južnog Erondàra prema Albenovom skrovištu.


Enoch i Vietti putovanje prema čarobnjakovoj kući koriste da pokažu karakterne osobine pojedinaca i međusobne odnose u grupi ali i da nas pomoću flashbacka podsjete na bitne događaje Romana u stripu. U tom "nultom broju" Jan je ubio gospodara zmajeva neizmjerne moći a njegova krv cijelog ga je zapljusnula. Alben mu je već tada rekao da će ga to iskustvo iz korijena promijeniti. Od tog događaja prošlo je otprilike pola godine i preobrazba je već počela.


"Zmajevi su, više nego bilo koje drugo živo biće, otjelotvorenje čiste snage iskonske prirode, sam duh svijeta… i kada si porazio zmaja i popio njegovu krv, i ti si primio mali dio tog duha."

Velike životne promjene čovjeka destabiliziraju i jako ih je teško inkorporirati u svoju ličnost jer treba odbaciti stari dio svog karaktera i napraviti mjesto za prilagodbu novim okolnostima, baš zato je Alben ključan jer služi kao očinska figura koja usmjerava Jana na pravi put i pomaže mu prevladati ogromne izazove s kojima se suočava. Sera, sa svojom osjetljivom vilenjačkom naravi također prepoznaje što se događa Janu i svojim primjerom pokazuje da je bitno prihvatiti svoju sudbinu i odgovornost koju ona donosi jer sve ostalo vodi prema samosažaljenju i ogorčenosti.

Samog Albena nalazimo u mrzovoljnom raspoloženju, kritičan je prema carskoj vlasti i njenom odnosu prema orcima. Ali ne zadržava se samo na tome, pod njegovom paljbom našli su se i tehnokrati koji su se previše okrenuli tehnologiji ali i njegov vlastiti red čarobnjaka koji također imaju grijeha na savjesti. To je još jedna karakteristika mudrog pojedinca kojeg ne zadržava puka lojalnost prema staležu pogotovo ako stalež ili društvena organizacija ne ispunjava svoje funkcije ili su korumpirani. Zakon je tu radi čovjeka a ne obratno i to Alben zna.

Nije slučajno da su svi likovi u družini proživjeli neko traumatično i formativno iskustvo. Svima im je karakteristično istupanje iz "lokalnog", tj. kolektivnog načina razmišljanja. Tako je Sera bila prisiljena odvojiti se od svog naroda, Gmor je napustio svoj klan a Jan je otišao iz vojske i posvetio se drugačijem načinu života. Svi oni su se manje ili više izgraditi kao individue i posvetili su se vrijednostima koje nadilaze usko gledanje svojih interesa i interesa lokalne zajednice. Nije ni čudo jer to je klasična avanturistička premisa, napuštanje sigurnosti i ulazak u nepoznati svijet.

Mit, heroj, arhetip
Mit o heroju star je tisućama godina u pisanom obliku a u usmenoj predaji još i više.
Ali zašto su nam uopće potrebni heroji i zašto su te priče toliko privlačne bez obzira bile one u formi stripa, filma ili književnosti?

Mi instinktivno tražimo ljude kojima ćemo se diviti, koje ćemo oponašati, to je prirodni poriv koji počinje još kod djece. Odrasli također usmjeravaju pogled prema pojedincima koji su u stanju podnijeti breme postojanja na herojski način, ima nešto u nama što zove takvo nešto, to je jedna od najdubljih i najsmislenijih ljudskih potreba.

Arhetip je konstanta, nešto što se pokazuje kao stalno kroz protok vremena. Arhetipski uzorak skriva duboke istine o životu, o ponašanju pojedinca, o njegovih dužnostima i zadacima. Zato arhetipsko mora biti personalizirano, primjenjivo na život čovjeka, to je uloga arhetipskog heroja i nije čudno da su svi klasični Bonellijevi junaci konstruirani na tom principu, Teks je najbolji primjer toga, ali ni Jan Aranill nije iznimka, premda, kako smo ranije spominjali, u nekim elementima nije toliko blizu idealu.
U svojem najrudimentarnijem obliku mitološki heroj je onaj koji se suočava sa nepoznatim, ulazi u neoblikovani kaos i stvara poredak, red.

Tri temeljne arhetipske karakterizacije mitologije su:
Pojedinac – dobar i loš, ideja o dualnosti duha svakog pojedinca, dobro i zlo živi u svakom čovjeku.
Kultura – dobra i loša, najčešće simboličke reprezentacije su "mudar kralj" i "tiranin". Neka društva su benevolentna i naginju prema "mudrom kralju" ali opasnost od propadanja moralnih vrijednosti uvijek je prisutna i red koji u njima vlada može postati previše rigidan tj. tiranski.
Priroda – dobra i loša, tj. potencijal ali i teror prirode. Zmaj je arhetipska reprezentacija predatora (prirode) jer ima karakteristike zemljanih, vodenih i zračnih životinja. To je apstrakcija svega onoga što je najopasnije u prirodi: zmija i puzećih životinja (dugi rep), letećih životinja (krila) i životinja tipa tigra ili lava koji se mogu penjati po stablima. Zmaj predstavlja nešto što egzistira iza granica sigurnog i uređenog prostora. Nije slučajno da je jedan od najstarijih mitova onaj o heroju koji ide u nepoznato, sukobljava se sa zmajem, uspijeva uzeti zlato (simbol vrijednosti) i vraća se da ga podijeli sa zajednicom.

Klasični junaci utjelovljuju ideale a ideali sude, jer čim spoznaš ideal odmah vidiš koliko si udaljen od njega tj. koliki su tvoji nedostaci u usporedbi sa njime. Stoga nije čudno što dobar dio ljudi ne vjeruje u pozitivni herojski arhetip baš zbog toga što se čini previše nedostižan i idealiziran. U kasnijim godinama određeni broj ljudi naleti na teške životne probleme, pitanje smisla života, upadnu u moralni relativizam. Od toga potječe dobar dio averzije prema klasičnim Bonellijevim ali i drugim sličnim junacima. Zbog toga prilikom konstrukcije junaka scenaristi moraju paziti da ne bi prenaglasili njegove dobre osobine i previše ga udaljili od običnog čovjeka jer se čitatelji inače neće moći poistovjetiti sa njime, on mora ukazivati na vrijednosti ali ne smije i sam biti savršen.

Koliko god je pozitivni herojski aspekt ponekad nedostižan te postoji dobar dio ljudi koji u toj mjeri ne vjeruje u kapacitete dobra, ona druga, negativna strana, sigurno postoji, jer kroz povijest, ratova i pojedinačnih zločina nije nedostajalo. Tu dimenziju ljudskog postojanja nitko ne može negirati.

Priče su bitne jer nam služe kao orijentir, one modeliraju i objašnjavaju način na koji treba živjeti.

Idemo dalje...
Nakon što smo prošli kroz dio sage koji je koncentriran na vatreno blato, sada na red dolazi drugi veliki problem s kojim se družina na samom početku suočila: porijeklo metalnog mehanizma nevidljivosti - Suanina.

Alben upućuje Jana, Gmora i Seru prema "utrobi noći" klancu Ratun-Kun utočištu Nečistih koji čuvaju tajnu Suanina, dok istovremeno Mirva kreće u Surendart - komandu carske flote koja vrši pomorsku blokadu otoka oraka da podnese izvještaj.


Borba sa Nečistima, nekromanima, bila je napeta i krvava a Jan je intuitivno znao da mora dozvati biće zmaja u sebi ako želi pobijediti ali nije znao kako. U završnoj borbi, glava porodice Nečistih prosuo je prah koji izaziva halucinacije tako da su se svi morali suočiti sa svojim strahovima i morama. Gmor se u svojoj viziji počeo utapati, Seru je prikliještila Surova Mama ali vođa Nečistih nije računao na ono što se dogodilo s Janom. Umjesto da ga počnu gnječiti vlastite noćne more, kod njega je halucinantni prah imao drugačiji učinak, on je bio okidač koji ga je transferirao u stanje svijesti koje mu omogućava komunikaciju sa svojim pretkom - Herionom, ratnikom Varliedarta, ali on ništa nije znao unaprijed nego je hrabro ušao u sukob i morao je riskirati svoju smrt da bi došao do toga. Tu se pokazala dubina njegove duše koja je sada neodvojiva od drevne prirode zmajeva i umjesto poraza iz halucinacije izlazi još jači. Nečisti je odmah shvatio da je nemoćan i svojevoljno je predao tajnu Suanina u zamjenu za vlastiti život.

Na kraju druge epizode upoznajemo Crnu Gospodaricu, misterioznu ženu pokrivenu od glave do pete u društvu Atree, crne vilenjakinje koji nismo vidjeli još od narativne linije koja se odvijala šest godina u prošlosti. Odmah svjedočimo posebnosti odnosa između njih dvije. Vilenjakinja zaneseno vjeruje u fantaziju gdje bi se orci i ljudi međusobno poubijali a priroda bi preuzela primat nad cijelim svijetom, i onda se poput male djevojčice okreće prema Crnoj Gospodarici i traži njezinu potvrdu, a ova u maniri vješte manipulatorice uzima njenu glavu u svoje ruke i nježno je ljubi, dajući joj time do znanja da će njezine želje biti ispunjene.

Taj prisni odnos i ožiljci na tijelu Crne Gospodarice odmah nam otkrivaju njezin stvarni identitet. Ali naivna Atrea nije svjesna pravih Ksarinih ciljeva, koji su se u šest godina koliko je prošlo od tragičnog dana u podzemnom laboratoriju, još više izopačili.

Jan, Gmor, Sera i Mirva u finalnoj, četvrtoj epizodi, na otoku oraka nalaze tragove uništenja ljudskih kolonija ali i na Gmorovog starog ratnog druga Hrar-Danka i njegove orke koji im pomažu u borbi.
Nakon uništenja Suanina u tvrđavi dolazimo do završnog čina koji kombinira fizički sukob s onim nutarnjim i to je pravi scenaristički izbor.

Svi mi imamo iskustva gdje sami sobom potpuno ne vladamo, koliko puta smo sebi rekli "neću to uraditi" pa opet se ne možemo oduprijeti, nešto jače nas vuče iznutra. Ponekad je to neka ovisnost (piće, kocka), fatalna privlačnost prema drugoj osobi ili nešto puno banalnije, ali poanta je da u nama žive sile koje ne možemo potpuno racionalno kontrolirati. Zato nam nije nemoguće poistovjetiti se sa situacijom u kojoj se nalazi Atrea ili Crna Gospodarica-Ksara koliko god ekstremno u stripu to bilo. I jedna i druga u sebi imaju neku silu koji prevladava nad svim ostalim racionalnim mehanizmima. Sama činjenica što su se scenaristi odlučili na ovakvu završnicu govori nam da shvaćaju prirodu ljudskog stanja i sve probleme koje ona nosi sa sobom. Tako se glavna bitka odigravala na području duše, Serina pjesma nakratko je vratila Atrein duh iz kandži duha biljaka u dane nevinosti, u djetinjstvo. U tom konceptualnom području sličnom snu Jan i Atrea nalaze se u korijenu njezinih problema. Tu ona njega oslovljava sa "Čovječe-zmaju", bitan detalj jer ga ona ne vidi kao čovjeka nego kroz njegovu ljudskost sada izvire sama esencija prirode - Zmaj i to mu daje autoritet i snagu pred kojom se povija Atreina duša.


Dok Jan mačem rasiplje Atrein opsjednuti duh i oslobađa ju okova duha biljaka, Ksarin i Mirvin dvoboj završava...
Važno je spomenuti da ni Ksara nije bila u potpunosti zla, u njoj je bio jedan mali neiskvareni dio jer ipak je oslobodila Jana i Mirvu smrtonosne zamke čim ih je prepoznala. Matteoni je jako dobro uspio uhvatiti njezino psihičko stanje, u dijalogu s Janom lice joj na momente poprima nevini i iskreni izraz ali to se odmah miješa sa onim zanesenim i staklenim pogledom u očima koji smo vidjeli u Atreinoj špilji prije šest godina. Na kraju, bez obzira na te konfliktne osjećaje, preduboko je zaglibila u zlo da bi se spasila i nije slučajno da ju je Mirva nadvladala jer ona u priči utjelovljuje zdravo shvaćanje tehnike.
Enoch i Vietti odabrali su manje predvidivo i bolje rješenje u smislu da oba lika doživljavaju neku vrstu katarze, u manjem (Ksara) ili većem opsegu (Atrea), što za sobom povlači pitanja na koja čitatelji sami sebi moraju dati odgovor.


Na sve to se nadovezuje Gmor koji jednako kao i u podzemnom laboratoriju minira i uništava cijelu kulu i smrtonosno oružje u njoj jer koliko god su Jan i Mirva napredni u svojim shvaćanjima opet im je trebao netko izvana da ih dovede do logičnog zaključka da istinska ravnoteža jedino može biti uspostavljena ako nitko ne posjeduje oružje za masovno uništenje. Tu također vidimo i fundamentalnu razliku i razmimoilaženje između Hrar-Danka i Gmora jer Hrar-Dank na prvo mjesto stavlja porodicu, klan i pleme a Gmor mu na to odgovara da je prijateljstvo jednako vrijedno, tj. vrednije što je ispravno shvaćanje jer pojedinac, u fundamentalnom smislu, mora biti iznad grupe.

Nameće se zaključak da Jan nije sam sebi dostatan niti dovoljno jak da određuje svoju sudbinu nego ovisi o ostalima koji ga nadopunjuju. Kao što smo ranije spominjali on jest herojski pojedinac ali ne utjelovljuje arhetip potpuno, naglasak je na razvoju njegovog karaktera koji sve elemente mora ujediniti u sebi (prirodu, tehniku, drevno magijsko i kulturno nasljeđe).

Scenaristi su mnogo toga pokušali obuhvatiti s ovom sagom i mnogo toga im je i pošlo za rukom. Tu su idejni sukobi na liniji magija-tehnika-priroda, tu je opasnost od oružja za masovno uništenje, pitanje odnosa prema manjinama (situacija sa orcima) ili na čisto pojedinačnoj razini posesivan odnos "majke i kćeri" (Ksara-Atrea). Zbog opsega i kompliciranosti priče, koja je sadržavala dvije vremenske linije kombinirane sa flashbackovima i različitim događajima koji su se ponekad odigravali istodobno, neizbježni su određeni problemi u jasnoći i pitkosti same priče što je ovdje definitivno bio slučaj, ali krajnji rezultat je i više nego zadovoljavajući.

Enoch i Vietti

Luca Enoch postao je fasciniran sa fantasyjem još u srednjoškolskim danima kada je otkrio Gospodara prstenova ali i priče ostalih autora koji su ga vodili u fantastične svjetove. Kao esencijalnu fantasy literaturu navodi Georgea R. R. Martina, Roberta Howarda i Michaela Moorcocka, a posebno je fasciniran humorizmom i originalnošću priča Terrya Pratchetta i njegovog Discworld-a.

Enochova primarna strip inspiracija veliki su japanski autori poput Otoma i njegove Akire za koju kaže da ga je preplavila sa svojim kapacitetom imaginacije. Poseban naglasak stavio je na "halucinantan fantasy" izdavačke kuće Humanoides Associes predvođene genijalnim Moebiusom, a tu su još i Konan Barbarin i nezaobilazni Magnus. Enochovi interesi ne staju samo na tome, uvijek ga je zanimala povijest, zemljopis, posebno putopisi ali i ostale vrste proze.

Stefano Vietti svoju ljubav prema žanru također datira iz dječačkih i mladenačkih dana a slično kao i Enoch nalazi se u Tolkienu, ali među njima ima dosta razlika koje su usađene u sam serijal. On, za razliku od Enocha, ne crpi toliku inspiraciju sa stripovskog polja, njemu se više sviđa proza a najdraži autori su mu: Fritz Leiber, Stephen Lawhead, Michael Moorcock i Terry Brooks, posebno iz prve sage o Shannari. Ipak, povrh svega tu je Robert E. Howard kojeg smatra najvećim utjecajem na njegov način pisanja fantasya.

Konstrukcija serijala
Primarna inspiracija za Dragonera bili su mitovi i legende iz japanskih, ruskih i nordijskih zemalja, poput Sigurda iz Völsunga sage gdje junak ubija zmaja i slučajno ispija njegovu krv što mu daje određene moći.

Enoch kaže kako Dragonero ima postavku klasičnog fantasyja, sa herojem pozitivcem, družinom prijatelja koja ga okružuje, fantastičnim bićima i životinjama tipičnim za žanr, dobrom dozom magije a sve je smješteno u prepoznatljivi koherentni povijesni kontekst, onaj srednjovjekovne Europe 12. stoljeća. Povijest srednjeg vijeka, posebno period između 1000. i 1300. godine, baza je za sve. Enoch i Vietti posjetili su mnoga mjesta u sjevernoj Italiji, fotografirali dvorce, kuće, oružje, oklope, kostime, odjeću i sve moguće predmete koje su mogli naći u muzejima i galerijama. Na taj način kompilirali su neku vrstu kreativnog dossiera koji izgleda kao enciklopedija srednjovjekovne arhitekture, medicine, vojne dokumentacije, urbanistike, religije i filozofije.

Vietti kaže da je prikupljanje povijesne dokumentacije (pisane i vizualne) bilo ključno jer je trebalo stvoriti svijet od nule i da je to napravljeno na brzinu i bez dovoljno pažnje sve bi vrlo vjerojatno bilo kratkog vijeka. Mnoge stvari uopće nisu trebali ni izmišljati jer su već bile u dokumentaciji, odličan primjer je Mirvino oružje (pištolj i sjekira u jednom komadu) koje je u srednjem vijeku zaista postojalo.

Inspiracija za životinje i prirodu dobrim dijelom izvire iz tzv. beštijara. (lat. Bestiarum vocabulum). To je srednjovjekovna enciklopedija zvijeri (beštija), čudovišta i demona a tijekom srednjeg vijeka, ti zapisi, iako često potpuno fiktivni, smatrani su vjerodostojnima.

Vietti također naglašava da je pri stvaranju opsežnih projekata poput ovog nužno krenuti od prvih izvora koji su poslužili kao inspiracija za cijeli žanr, sve to treba preraditi da bi se došlo do nečega novoga. Tu su i određeni narativni elementi koji bi se mogli smatrati kao neortodoksni; imamo tehnokrate, moćan savez posvećen razvoju tehnologije, orci nisu nužno zle zvijeri kao što su prezentirani u nordijskim legendama ili Tolkinovim romanima, nego rasa kao i sve druge sa kulturom i običajima.

Dragonerov univerzum je kompleksan, zreo svijet koji se suočava sa realnim problemima, daleko od toga da je sve crno-bijelo. Enoch je u intervjuima dosta puta spominjao da za njega fantasy nije žanr eskapizma samo zato jer priča o dalekim svjetovima, baš suprotno, tu se može kritički govoriti o današnjem svijetu i svim teškim temama: totalitarizmu, monopolu lobija, rasizmu, huškačkim politikama zamaskiranima u humanitarne intervencije, za njega je fantasy poput iskrivljenog zrcala stvarnosti.

Vizualni i narativni koncept
Autorski tandem od početka je imao želju stvoriti jedan koherentni svijet i zbog toga je cjelokupni proces pisanja pod njihovom kontrolom. Kada su u pitanju velike sage i priče od iznimne važnosti za serijal poput ove Enoch i Vietti zajednički potpisuju scenarij a u tim slučajevima vode se pravilom da zadnju riječ ima onaj čija je bila ideja. Ipak ovakve situacije prilično su rijetke, većinom svaki od njih zasebno piše svoje scenarije ali stalno su koordinirani u vezi općeg kontinuiteta serijala. Osim toga, njih dvojica svakih par mjeseci sastaju se u nekom od talijanskih odmorišta koji su najčešće locirani u mirnim planinskim mjestima i tamo ostaju po nekoliko dana planirajući nove avanture i scenarije za serijal.

S obzirom da je Luca Enoch ujedno i crtač, proces kontrole i supervizije grafičke koherentnosti različitih crtača u prvih par godina bilo je njegovo zaduženje, kasnije kako je cijeli projekt rastao za tu dužnost angažiran je netko drugi. Enoch naglašava da je, gledajući iz čisto grafičke perspektive, vrlo teško imati likove poput patuljaka, vilenjaka, oraka jer riskira se pad u grotesku dok je žanr fantasyja tradicionalno gledajući prilično ozbiljan (osim Pratchetta) tako da treba biti iznimno oprezan u odabiru i nadgledanju crtačke ekipe, jer ima i onih kojima je ovo prva serijalna produkcija.

Nije slučajno da na serijalu rade crtači iznimno velike kvalitete. Vietti je također nekoliko puta spominjao kako prilikom odabira crtača nisu samo gledali kvalitetu radova nego motivaciju i strast s kojom su crtali. S obzirom na prilično realistične temelje serijala crtači su morali pokazati sretan spoj između realistične baze i kreativne fantazije. Zahvaljujući visokim kriterijima bez ikakvog pretjerivanja možemo reći da je Dragonerova crtačka ekipa (uz onu Teksa Willera) najkvalitetnija u cijeloj Bonelli kući. Uz nezaobilaznog Giuseppea Matteonija, između ostalih, tu su još: Gianluigi Gregorini, Luca Malisan, Alfio Buscaglia, Gianluca Pagliarani, Giancarlo Olivares a čak je i sam Luca Enoch nacrtao jednu epizodu redovne serije.

Glavni crtač Dragonera, ujedno i ove prve priče, Giuseppe Matteoni, ostavlja dojam da crta s lakoćom, njegove table posjeduju određenu lepršavost, tu se vide utjecaji drugih škola, prvenstveno japanske zbog jasnoće i jednostavnosti. Panoramski prikazi prirode izgledaju uvjerljivo, a u akcijskim scenama, poput one na početku, čini nam se da trčimo zajedno sa likovima po krovovima lučkog grada. Lica su realizirana minimalističkim pristupom, sa jako malo linija, ali to je Matteonijeva kvaliteta, jer on je u stanju uhvatiti esenciju lika sa nekoliko poteza. Također posjeduje izvrstan osjećaj za kontraste i dubinu vinjete, efikasno upotrebljava crnu tintu koja zna u potpunosti prekrivati neki lik ili objekt.

Na samom kraju ove sage u četvrtoj epizodi (324.-378. str. VČ) Matteoniju je pomogao Luca Malisan koji je radio olovku. Njegovu kvalitetu ne treba puno isticati, bit će vam jasno o kakvom se majstoru radi kada dođete do njegove priče u 11. broju redovne serije.

Stefano Vietti je bio taj koji je najviše inzistirao da prva naslovnica sadrži samo najosnovnije elemente (zmaj, Jan i mač) zbog upečatljivosti i izravnosti komunikacije prema čitatelju. Možemo ju usporediti sa ilustracijom za promotivno izdanje koja je estetski puno privlačnija ali u sebi sadrži previše elemenata koji ne komuniciraju na dovoljno jasan način sam koncept serijala.

Dosta puta kritizirana ali i vrlo zahvalna bonellijevska "rešetka", prvenstveno zbog lakoće čitanja i prijelaza između vinjeta, ovdje je dosta rijetko upotrebljavana. Vinjete slijede logiku i želju scenarista; produžuju se ako su u pitanju scene potjere, povećavaju se za velike ili spektakularne događaje ili u slučaju da nam trebaju prezentirati neku panoramu ili Ksarin kostim ;).

Rad svih crtača konstantno je ažuriran na internetu tako da svi članovi Dragonero ekipe imaju radove ostalih autora ispred sebe u realnom vremenu. To je napravljeno u cilju grupne koordinacije i sinergije, također svi na dispoziciji imaju vizualni katalog koji sadrži mape svih važnijih interijera i eksterijera, 3D modele za gradove, zgrade i naravno studije samih likova. Na taj način osigurana je koherentnost crteža, pa se neće dogoditi da svaki autor daje svoju interpretaciju već postojeće lokacije u serijalu, nego uvijek ima referentnu točku.

Dragonero projekt i pogled u budućnost
Premda smo tek na samom početku serijala nije loše baciti pogled u budućnost. Luca Enoch i Stefano Vietti imaju jasno razrađeni plan i ne zanima ih "status quo". Sve naredne epizode i važniji likovi u njima uvršteni su u kontinuitet čija će se prva velika kulminacija dogoditi krajem četrdesetih i početkom pedesetih brojeva redovne serije, ali nećemo previše o tome zbog spojlera. Likovi će često biti na putovanjima, na taj način čitatelji će upoznati i druge dijelove ogromnog Dragonerovog svijeta kroz različite narativne mehanizme.

Serijal slijedi neumoljiv Bonellijev mjesečni ritam, ali za razliku od većine ostalih junaka gdje "manje bitne" priče često pate u scenarističkom i crtačkom smislu, Dragonero ima tu privilegiju što su tvorci serijala dva vrsna scenarista i upravo zbog toga (i odličnog crtačkog tima) serijal je u prosjeku jako kvalitetan a one glavne priče, koje su posebno bitne za sveukupnu narativnu liniju, u pravilu su iznimno ambiciozne i na momente spektakularne.

Bonellijevi stripovi u prošlosti su bili promovirani gotovo isključivo interno (reklame unutar vlastitih izdanja), pokoji novinski članak i sl., ali sve se to promijenilo 2013. godine kada je izdavačka kuća, na inicijativu Roberta Recchionija, povodom premijere Dragonera i Siročadi, odlučila pokrenuti medijsku kampanju. Prvi puta su otvorene službene facebook stranice, napravljeni su youtube traileri, za oba izdanja tiskani su tzv. nulti (preview) brojevi u velikom tiražu koji su se besplatno dijelili u najvećem lancu gaming shopova u Italiji, a službeno predstavljanje je odrađeno na najvećem europskom strip festivalu "Lucca comics and games". To je sve napravljeno u cilju da se dosegne što šira ali i mlađa publika.

Sada (u 2019.) bez sumnje možemo zaključiti da je Dragonero jedan od najuspješnijih Bonellijevih projekata u zadnjih petnaestak godina. Autori su spretno uspjeli objediniti sve elemente bogate Bonelli tradicije na svjež i zanimljiv način kroz fantasy žanr.
Osim redovne serije, koja u Italiji ima stabilnu jezgru odanih čitatelja, već postoje dvije spin-off edicije, a treća je na putu:

- Bez duše je dio Bonellijeve Audace etikete, Jan Aranill ovdje ima između 16 i 18 godina i član je plaćeničke Družine bez duše. Ovaj spin-off serijal je u koloru, ima veći format (A4) i slobodni (francuski) raspored kadrova te trenutačno u Italiji izlazi samo u knjižarama.
- Dragonero Adventures također je u boji ali je namijenjen mlađoj publici tako da su teme i stil crteža prilagođeni tom uzrastu. Za sada je objavljena prva sezona od 12 epizoda a objavljivanje druge planirano je istovremeno sa početkom emitiranja animirane Dragonero serije koju Bonelli producira u suradnji sa talijanskom televizijom RAI.
- Erondàrske kronike ili samo "Kronike" usredotočit će se na ratove i avanture iz bliže i daljnje prošlosti Erondàra. Enoch i Vietti ovaj spin-off u boji konstruirali su tako da mogu ispričati mnoge legende i događaje koje su samo usput spomenute u pričama iz redovne serije, premijera je najavljena za 2020. godinu.

Na kraju ove dugačke recenzije moram spomenuti i našeg pokojnog forumaša thekidea koji mi je prije dvije godine velikodušno prepustio pisanje ove recenzije.
Nadam se da počiva u miru tamo negdje na nebeskim pašnjacima...


Naprijed

N/A

DRGN LIB 2b Izvidničko okupljanje

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • King Warrior

    Ukupna ocjena 77%

    7, 7, 9, 8

    Dragonero sa drugom oficijelnom epizodom, koja je po mnogo čemu slična prvoj „Korijeni“. I ovdje je posuđeno dosta elemenata iz raznih fantastičnih  priča, još jednom je Gospodar prstenova poslužio kao temelj ovog SBE serijala. Vizuelno i dalje dobro odrađen strip, po dužini možda duža priča nego što bi to trebala da bude.
     
    Tu dolazimo do najveće mane ove epizode, zbog velike dužine radnja često gubi svoj centar i dobivamo previše informacija oko cijelog svijeta ovog stripa, ako tu još i dodamo riječi nama nepoznatog jezika, onda veoma lako može da se desi da nas priča smori. Pa ipak, postoji centralna tema oko novog oružja i tek na kraju cijela priča dobiva smisao, kada otkrijemo ko stoji iza paklenog plana. Dakle jedan mali savjet, koliko god da je priča konfuzna, nemojte odustati od čitanja, na kraju će se kockice poklopiti.

    04.09.2019
    06:54:00 sati
    King Warrior
    uredi
  • Hercule Poirot

    Ukupna ocjena 87%

    8, 9, 10, 6

    Upoznavanje s Dragonerovim svijetom u nimalo lošoj priči. Na trenutke previše objašnjenja, ali ipak se radi o uvodnim epizodama u serijal pa jednostavno nije ni moglo biti drugačije.

    04.09.2019
    11:09:00 sati
    Hercule Poirot
    uredi
  • Sarghan

    Ukupna ocjena 83%

    7, 9, 9, 8

    #1 Zmajeva krv

    Isto koliko je Dragonero kao serijal žanrovski "netipičan" za SBE, toliko je i ovaj broj netipičan kao prvi broj "novog" serijala. Štoviše, ovo ustvari nije prvi broj već je direktni nastavak na One-shot s obzirom na to da se radnja događa par mjeseci nakon spomenutog broja. Moram priznati kako me to pomalo iznenadilo (kao i "In media res" početak gdje se odmah prelazi na stvar bez upoznavanja s likovima) i nisam bio siguran koliko je to pametan potez, no scenaristi su vješto ukomponirali sve bitne detalje iz One-shota u ovaj broj tako da i čitatelji koji nisu čitali spomenuti roman nisu nimalo zakinuti i vrlo se brzo mogu uživjeti u likove i svijet.

    Također mi se svidjelo što odmah u prvom broju pratimo dvije radnje: jednu u sadašnjosti (početak je dosta dinamičan i s oku privlačnim akcijskim scenama i potjerama) i jednu u prošlosti (u kojoj saznajemo nešto više o Janu, njegovoj priči i jedinici te nešto više o svijetu). U sadašnjosti se tijekom putovanja prema idućem odredištu donekle prepričava najvažniji dijelovi iz One-shota, ali se i odmah natuknu koliko su se određeni likovi promjenili u odnosu na spomenuti roman. Nisam očekivao odmah u ovom broju toliki charecter development za Jana u odnosu na One shot, no generalno mi se sviđa u kojem smjeru usmjeravaju likove i cijeli serijal (ono, veći naglasak na kontinuitet u (dužem) Bonelli serijalu).

    O samoj priči ovog pojedinačnog broja nemam još neko konkretnije mišljenje pošto se tek zagrebla površina i postavila likove na ploču (u pitanju je priča koja se proteže na čak četiri nastavka), no već na kraju broja se nagovješta da će nastavak biti zanimljiv. Ovaj broj mi je dosta dobro držao pažnju i ni u jednom trenutku nije bio dosadan tako da me baš zainteresirao za daljnji tijek radnje. Likovi su također zanimljivi i sviđa mi se međusobni odnosi među njima što je također rijedak slučaj u sličnim serijalima.

    Crtež mi je puno bolje legao nego u One-shotu (kontrast je puno bolji i kadrovi su baš taman popunjeni s detaljima) i ne bih trošio previše riječi na njega. Jedino mi se naslovnica donekle ne sviđa, no vjerujem da je namjerno odlučeno da naslovnica prvog broja bude takva. Srećom, ako je suditi po naslovnicama u ovom topicu, uskoro će se i to promijeniti na bolje.

    Sve u svemu, isto koliko je ovaj broj netipičan kao prvi broj novog Bonelli serijala, toliko je i dosta dobar za početak jedne, naizgled epske sage/serijala.

     

    #2 Tajna alkemičara

    Priča iz prošlog broja se nastavlja u jednakom tonu, sa dodatnim produbljivanjem Dragonerovog svijeta i odnosa među likova. Također je završena (je li?) i radnja u prošlosti u kojoj saznajemo kako je završio prvi Janov susret sa vatrenim blatom. Jedino se nadam da smrt iz te radnje neće poslužiti kao plot-twist u naredna dva broja u vidu dodatne poveznice sa radnjom iz sadašnjosti. Očekivano, u sadašnjosti se manje toga zanimljivog dogodilo s obzirom da družina još uvijek putuje prema konačnom odredištu, no zato akcija u prošlosti donekle nadoknađuje manjak iste u sadašnjosti. Generalno gledajući, jako mi se sviđa kako se priča razvija, a najviše mi se sviđa postojanje kontinuiteta u obliku razvoja likova (npr. Janov susret s vodenim zmajem) što mi baš nedostaje u ostalim Bonelli serijalima.

     

    #3 Nečisti

    Skoro pa savršen broj. Puno akcije (osobito je fascinantna borba i razvoj likova u prvih 30 stranica) popračene odličnim crtežom. Do ovog broja mi nije bilo posve jasno zašto mi je crtež toliko odgovara, no ovdje sam shvatio da je to zbog odličnog prikaza akcijskih scena, dinamike i "tečnosti" likova. Matteoni je kao rođen za ovaj serijal i žanr, a osobito kada treba dočarati rasu poput nečistih.
    Mala zamjerka je (potencijalna) predvidljivost oko identiteta crne gospodarice. Iako isti još uvijek nije razotkriven, oružja korištena u morskoj bitci te scene s crnom gospodaricom iz ovog broj au kombinaciji s događajima u prošlosti iz prethodna dva broja jasno aludiraju o kome je riječ. Ipak, nadam se da sam u krivu i kako ću u idućem broju (ili kasnijim nastavcima, ako odluče prolongirati razotkrivanje njenog identiteta) biti iznenađen. Mada, čak i ako se moje sumnje ostvare, ta predvidljivost ne predstavlja toliki problem za serijal ovakve tematike, osobito ako uzmemo koliko je priča scenristički dobro vođena.

     

    #4 Mračna tvrđava

    Prije čitanja ovog broja, još sam jedanput pročitao i sve prethodne brojeve kako bih dodatno utvrdio gradivo. Mrvicu slabiji broj od prethodnog broja, ali definitivno jak završetak ove četverodjelne priče. Mala zamjerka ide na predvidljivost oko identiteta crne gospodarice, ali cijeli taj završni obračun je scenaristički stvarno kvalitetno izveden, bez prevelike patetike i uobičajenih klišeja. To jest, moglo bi se reći kako su scenaristi izbijegli klišeje tako što su stavili veći naglasak na "negativne" likove i prikazali njihova viđenja i perspektivu.

    Koliko god sam mislio da je to nemoguće, crtež u ovom broju je za par koplja bolji nego u prošlim brojevima. Ovo je bio jedan od rijetkih stripova gdje sam malo "sporije" čitao i zadržavao se na stranicama kako bi detaljnije promotrio crtež. Toliko se vidi doprinos nekog drugog crtača da sam tek naknadno vidio kako je Matteoniu za ovaj broj uskočio još jedan crtač (Malisan). Još bih puno toga mogao napisati o crtežu, ali da ne dužim... stvarno savršen crtež.


    Ukratko, koliko god priča u ova četiri broja ne nudi ništa inovativnog za fantasy žanr, upravo scenrij i pripovjedanje najviše izdižu ovu priču (i općenito Dragonera kao serijal) od Bonelli prosjeka.

    04.09.2019
    17:35:00 sati
    Sarghan
    uredi
  • Ukupna ocjena 86%

    8, 9, 9, 8

    05.09.2019
    21:21:00 sati
    Jajo82
    uredi
  • kandraks

    Ukupna ocjena 87%

    8, 9, 9, 9

    Bravo Solar za recenziju, milina je bilo pročitati je! Što se mene tiče, ova priča mi je odlična. Na prvo čitanje mi je bila malo konfuzna ali nakon drugog čitanja sve je sjelo na svoje mjesto. Odličan nastavak "jednopuca", sa dobro raspoređenom dozom akcije i upoznavanja sa Erondarom te sa našim junacima. Crtež izvanredan, pogovo kad je na scenu stupio Malisan. Naslovnice takođe sjajne!

    05.09.2019
    21:49:00 sati
    kandraks
    uredi
  • Ukupna ocjena 25%

    1, 2, 4, 4

    07.09.2019
    00:00:00 sati
    LL1986
    uredi
  • Oki

    Ukupna ocjena 78%

    7, 7, 9, 9

    Autori su od početne priče serijala htjeli napraviti nešto epski i veliko, ali na kraju kada podvučemo crtu, sve ovo je ipak malo prerazvučeno i neuvjerljivo, ali drži pažnju za daljnje praćenje serijala.
    30.10.2019
    17:00:00 sati
    Oki
    uredi
  • velka031

    Ukupna ocjena 82%

    8, 8, 8, 10

    Napokon sam (nakon nulte) pročitao i prvu epizodu serijala, Zmajeva krv. Napominjem da to nije baš moj omiljeni žanr, ali računao sam da bi moglo biti zanimljivo i nisam se prevario, možda je malo previše razvučeno, ali lijepo kombiniranje prošlih i trenutnih zbivanja, lijep uvod u očito, kompleksan, svijet ovog stripa. Matteoni je to lijepo nacrtao, ali ipak nije za najvišu ocjenu.

    23.01.2020
    22:50:00 sati
    velka031
    uredi

Najnovije

Vijesti

    Magazin

    Recenzije

    • Proteus
      Kod: TX ZS 33/984/985
      Ocjena: 76%
      Vrijeme: 10.7.2020. 15:34:00
      Autor: igor 12
      Broj komentara: 4
      Broj pogleda: 342
    • Njihalo strave
      Kod: VB PO 1
      Ocjena: 70%
      Vrijeme: 7.7.2020. 15:05:00
      Autor: Kila Banana
      Broj komentara: 8
      Broj pogleda: 779
    • Božji sud
      Kod: KP SA 7c
      Ocjena: 82%
      Vrijeme: 6.7.2020. 9:20:00
      Autor: Spock
      Broj komentara: 8
      Broj pogleda: 525
    • Put za raj
      Kod: ZG VCSP 32
      Ocjena: 50%
      Vrijeme: 3.7.2020. 23:14:00
      Autor: Djole
      Broj komentara: 3
      Broj pogleda: 1859
    • Čuvari divljine
      Kod: MN LMS 930/933
      Ocjena: 78%
      Vrijeme: 2.7.2020. 23:44:00
      Autor: Koresh
      Broj komentara: 9
      Broj pogleda: 696

    Aukcije

    Forum

    Najčitanije

    Vijesti

      Magazin

      Recenzije

      • Izgubljeni svijet
        Kod: ZG VEC 107/109
        Ocjena: 95%
        Vrijeme: 14.4.2020. 23:55:00
        Autor: igor 12
        Broj komentara: 17
        Broj pogleda: 2561
      • Poslije apokalipse
        Kod: NN LIB 55
        Ocjena: 100%
        Vrijeme: 23.5.2020. 17:54:00
        Autor: Jerry Krause
        Broj komentara: 1
        Broj pogleda: 2440
      • Put za raj
        Kod: ZG VCSP 32
        Ocjena: 50%
        Vrijeme: 3.7.2020. 23:14:00
        Autor: Djole
        Broj komentara: 3
        Broj pogleda: 1859
      • Svijet Nancy Porter
        Kod: NN ALM 7a
        Ocjena: 61%
        Vrijeme: 21.4.2020. 18:47:00
        Autor: Jerry Krause
        Broj komentara: 1
        Broj pogleda: 1567
      • Hellgate u plamenu
        Kod: ZG LU 275/276
        Ocjena: 87%
        Vrijeme: 23.6.2020. 1:11:00
        Autor: igor 12
        Broj komentara: 13
        Broj pogleda: 1306

      Aukcije

      Forum