
Mala djeca su vam nevjerovatna! Evo moja sestrična ima petnaestomjesečnog sina, koji se jednak kao i većina njegovih vršnjaka, ali ima jedna stvar koja mi je jako zanimljiva na njemu. Kada ponekad dodjemo u goste, sjednemo i pričamo, televizija je upaljena, mali se igra na podu… i sve je u redu dok se na tv-u ne pojave reklame. Tada mališan jednostavno stane pokraj televizora i k’o hipnotiziran gleda te mu ništa mu ne može odvući pažnju, ali kada reklame prodju, kao da se mali vrati iz nekog stanja transa i ode se dalje igrati, i ništa drugo ga na tv-u tada više ne zanima. I ako se ponovno, nakon nekoliko minuta pojave reklame na tv-u, opet ista stvar…
Televizija vam je vražja stvar, rekli bi neki. Ja je osobno smatram zacijelo najvećim izumom do dana današnjeg. I uz radio, kompjutere, internet još uvijek suvereno vlada na tronu kao najjaći i najmoćniji medij današnjice. I čini se da je to ono čime se Sclavi u ovoj epizodi poigrao, tom ljudskom opsesijom televizijom i televizijskim programom uopće. No, ovdje je, na tipično sclavijevski način, ta opsesija dovedena do stanja groteske. Gomila samoubojstava očito potaknuta prevelikim gledanjem tv-programa, neki čudni, nadrealni tv-kanali prepuni zombija, te nasilnih, krvavih reklama… jednostavno tv-pakao! I kako stoga tumačiti ovu priču nego možda kao kritiku na loš, površan, neki bi rekli i poguban utjecaj televizije na ljudsku osobu? Ili kritika onih koji po cijele dane sjede pred tv-om i trate svoje dane gledajući dosadne latino-američke sapunice? Ili kritika jeftinog potrošačkog društva koje je svakodnevno bombardirano svakojakim proizvodima kvazi-kvalitete upakiranih u obliku raskošnih i skupih tv-reklama? Ili kritika velike moći informacije koju televizija kao medij posjeduje?

A opet, s jedne strane, ˝Kanal 666˝ načinom priče jako nalikuje epizodi ˝Ubojice˝, i kao da je Sclavi ponovno htio primijeniti (doduše, na nešto drugačiji način) tu uspješnu formulu o masovnom ludilu, njegovom tajanstvenom uzroku, te opet nekim mračnim i moćnim tipovima na visokim položajima koji su opet smislili neki dijabolični plan kako da zavladaju svijetom. I mislim da je ta formula ponovno Sclaviju uspjela. Uspio je ispričati jako uzbudljivu i ˝cool˝ priču, sa jakom i mračnom atmosferom masovnog ludila, protkanu efektnim deliričnim sekvencama (posebno izdvajam odličnu scenu gdje televizijski lik navodi Dylana na samoubojstvo), koja od početka do kraja drži čitatelju pozornost, koliko napetom pričom, toliko i pomalo crnohumornim scenama samoubojstava, te karikiranjem tv-reklama. Volim ovu epizodu, baš po mome ukusu, luda, otkačena, jako zabavna… tražio sam i neke mane, neke nedostatke koje bih možda mogao navesti, ali moram priznati da nisam uspio naći neke veće zamjerke. Jer smatram da ova priča ima sve elemente koji su potrebni za stvaranje uspješne epizode, a to je u ovom slučaju i ostvareno. ˝Kanal 666˝ je uspješna epizoda.
