Krupni plan. Uočavamo poznatu kuća na brijegu umotanu u tamu. Na tabli piše: motel Bates. Ovo mi je nešto poznato. Ulazimo unutra i približavamo se tušu. U kadar ulazi nepoznata razgolićena djevojka. Posmatramo u tišini djevojku kako se tušira. Ovo je još poznatije! Polako, netko lagano pomiče zavjesu... Nečija sjena, zatim bljesak noža, vrisak! Ne, ne, ne!!!! Ne! Ne nalazite se na mjestu snimanja remake filma «Psycho» i nećete upoznati glavom i bradom samog Alfreda Hitchcocka. Vi se ipak nalazite u reinventiranom «Psychu» rađeno na dylandogovski način poznatog nam Alfreda Castellija. E pa bar su imenjaci. Na samom početku imate dojam kao da ulazite u sam film Alfreda Hitchcocka, no već na sljedećoj strani slijedi obrat. Norman Bates u majčinoj perici umire na samom početku. Jadan mali, žrtva Edipovog kompleksa. I što sad? Dalje slijedi Psycho in DD way .
Glavni lik ove neljudske drame je čudovište. Gadno, odvratno, sluzavo, nečovječno i metamorfno čudovište. Povrh toga što je tako odvratno, on još i prebiva u kanalizaciji. Ono živi, osjeća, hrani se... Da, hrani se... Doktor Hannibal bi rekao da se to čime se stvor hrani, da ima okus po piletini. Pa sad vi pogodite čime. Da ne zaboravim, stvor ima svoju priču, on zna kako je nastao i što je zapravo on. Ima i ime. Zove se George. Neobično ime za tako neobičnog stvora. U njegovoj priči punoj užasa, saznajemo da je on drugo dijete jedne stare plemićke obitelji, no sudbina i njegovi roditelji su se okrutno poigrali s njime. No njega to nije shrvalo, on je cijelo svoj život istraživao, bio je radoznao poput djeteta. I takav je ostao i eksperimentira i dalje. Jedan običan sat za njega je čudo. Tik-tak. No i on se slomio kao i sve što George primi u ruke. On je tragična ličnost i nije imao drugi izbor u životu nego postati ogromno metamorfno kanibalističko stvorenje. Za to moramo kriviti neodgovorne roditelje koje je više interesiralo ljubakanje s ljubavnicima nego briga o djetetu. Kako bi njima bilo da se djeca tako ponašaju prema njima? Da se malo smirite, pogledajte malo «Djecu kukuruza» i biti će vam lakše. No ni njihov kraj nije lijep. Svi su tragično završili.
Drugo čudovište je Janet Crane, koja je prošla naizgled istu sudbinu kao i George. Ostavljena u kanalizaciji (izgleda i malo smiješno, ali scene komadanja u stripu nisu nimalo komične za njihove žrtve), trenutačno odbjegla luđakinja kojom završava strip. Taj kraj je pomalo čudan i zagonetan, no nije li to uvijek tako? Saznajte sami. I Norman Bates bio je čudovište. Radio je sve što je radio njegov original u «Psychu». Spominjem ga samo tako jer je i on još jedan izdanak te lude familije iz koje potječe i George. Točnije rečeno, njegov stariji brat.
Dylan, Groucho i Bloch su baš fantastični u svojim ulogama. Kad je već toliki užas prisutan u stripu, potrebna je i velika doza humora da se strane nekako izjednače. Ponekad vrlo dobre, a ponekad i glupe i djetinjaste šale, no uvijek treba život i strip također gledati s ljepše strane. Evo ova mi je najjača. Kad George «The Čudovište» raskomada tamošnjeg inspektora, Dylan živo pregledava što se moglo desiti, a Groucho će na to:» Pa što čekamo? Uvucimo se u cijevi... Sve u svemu, Thomas mi je bio simpatičan i hoću uhvatiti gada koji ga je ubio!» Groucho je u životu samo par puta bio ozbiljan, stoga je i ovo sigurno bio sarkazam.
Ovo je kažu jedini pravi Dylan Dog koji je Alfredo Castelli napravio (uz »Posljednja stanica užas»). I mislim da se ovdje i jest iskazao. Likovi, priča, skoro sve je originalno... A ono posuđivanje iz Psiha samo dodatno zaslađuje stvar. Znamo da je njegov matični junak Martin Mystere, no ne znam kako je došlo do toga da se pozabavio scenarijem Dylan Doga. Kad pogledamo, trojac koji je napravio ovaj broj jesu: Castelli, Sclavi i Roi. Tri vrhunska majstora. Mada je Dylan u ovom Roijevom stadiju nešto drugačiji od onog u kasnijim brojevima. A i crtež mu je nešto mekši. No to ne mijenja stvar da je Corrado Roi – istančani majstor užasa. Uz njega mi je ova priča još dodatno užasnija nego bi izgledala kod nekog drugog. Ne crta previše, al kad crta, onda crta fantastično morbidno...
Strip je prepun originalnih dosjetki i iznenađenja. Nisam previše pisao o radnji, jer bolje da ga doživite na svoj način. Znamo da većina stripova uvijek uzima podlogu ili crpi inspiraciju iz drugih sličnih djela koje se bave sličnom tematikom. I kad jednom uzmeš to djelo u ruke, preinačiš ga na svoj način, tj. dodaješ mu stvari koji bi ti htio da budu unutra i prilagodiš ga vrsti stripa za koji ga pišeš. U epizodi koju sad recenziram podloga je kultni film "Psycho", tj. likovi i mjesto gdje se radnja dešava. Ne moram objašnjavati što se dešava u tome filmu, ne? U DD #18 «Cagliostro» bio je prikazan čitav jedan niz kultnih horror djela, iz filma i iz knjige. To što je nešto kultno, ne znači i da se to sviđa svim obožavateljima horrora. Horrori iz osamdesetih se puno razlikuju od onih u novom tisućljeću. U svojim ranijim epizodama Dylan Dog je užasan bolje na nekoj primitivnoj razini. Želim reći, da je puno više odvratnijih scena nego u novijim brojevima. Više je scena klanja, komadanja i užasnih sudbina sporednih likova. Novije epizode su ponešto rafiniranije i stvarno mislim da je Dylan kao strip vrlo mutirao. Na bolje ili na gore, ne znam. To odlučuje svaki za sebe, tj. što mu se više sviđa. Da su prijašnje priče bile originalnije, to je istina. Kako se dalje nizaju brojevi istog junaka neke stvari se počinju i ponavljati, a tako i priče gubiti svoju čar. No po meni to nije ništa strašno jer uvijek se pojavi neka iznimka koja potvrđuje pravilo. A to pravilo jeste da je DD stvarno izniman strip.
Ova je priča objavljena i od Dnevnika prije nekih petnaest godina. U to vrijeme jesam još bio balavac i mislim da mi je to bio prvi Dylan Dog kojega sam pročitao. Otad mi život više nije isti. Kako je taj broj djelovao na mene, to je nevjerojatno. Mene je stvarno bilo strah jedno poduže vrijeme otići na zahod. Imao sam noćne more od toga. Čudovište koje živi u kanalizaciji, hrani se ljudskim mesom i može se provući kroz kanalizacijske cijevi. Ni sad me nije ostavio ravnodušnim, vjerujte. Zato i jesam odlučio recenzirati ovaj broj. Ovdje je horror strip stvarno obavio svoju funkciju. Uspio je dočarati užas i užasnuti čitaoca...
.GIF)
.jpg)
.jpg)
 - kopija.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
