
«Ah, fikcija kazališta! Krasne li čarolije!»
Početkom dvadesetog stoljeća siromašna obitelj
oplakuje ženu koja je podlegla gripi. Muž je fotograf, te odluči uslikati
beživotno tijelo lijepe žene prije pokopa. Kada kasnije razvije fotografiju,
ugleda lice pokojne supruge razgolićenih očiju. Brzo naredi da se lijes otkopa.
Liječnik nakon eshumacije potvrdi mužu da je žena uistinu bila mrtva. Odluči mu
prešutjeti stravičnu istinu: siromasi ne mogu dobiti kvalitetnu medicinsku
uslugu, te je žena pokopana živa i ugušila se u grobu. Ovaj prolog nije
vraćanje stotinjak godina u prošlost, već kazališna uvertira u glavni program Grand
Guignola! Teatar apsurda i užasa vam ponosno predstavlja igrače velikog
kalibra:
Dylan Dog –
samozvani istraživač noćnih mora. Budalast tip. Uvučen u teatar pod prisilom,
ali ipak ne odlazi kad mu se pruži prilika. Naime, dogodila se smrt (ubojstvo,
štoviše čak) i naš junak od načela mora istjerati pravdu. Ako ništa drugo ova
farsa na kraju će mu donijeti godinu dana besplatnog krova nad glavom (tj. ako
izvuče živu glavu).
Julius Crabb –
gospon gazda kazališta. Istinski zaljubljenik u «daske koje život znače». Prije
izlaska na scenu obavezno skida svoje prave brkove. Preminulom glumcu radije
priređuje scenski pogreb, nego da pohodi onaj pravi. Na kraju možete ga
smatrati svime pomalo: impresarijem, glumcem ili pak jednostavno luđakom.
Ralph Richards – jadni
starac propuhanoga mozga. Najsimpatičniji član zvjezdane ekipe. Uvijek će vam
rado ispričati o svom velikom uspjehu sa «Julijem Cezarom» u Old Vicu. Ipak,
večeras sreća ga nije pratila. Baš on je žrtva ubojstva i predmet istrage.
Postoji utjeha da će barem njegove spaljene misli poslužiti kao gnojivo za
travu koja će se obnavljati u vječnost.
Gloria Jackson –
velika glumica (izgleda da je kazalište ono što se smanjilo). Pred kraj života
i karijere tješi se održavajući vezu sa puno mlađim kolegom. Živi u vlastitom
svijetu, koji nema puno doticaja sa stvarnošću. Arogantna škrtica koju
zasigurno ne biste poželjeli za susjedu!
Kathleen Douglas –
rasna plavuša. Bahata spletkarica i sarkastična droljica. «Troši» Dylana Doga i
mladog kolegu Williama. Iako najvjerojatnije neće unijeti «dubinu»u ovo djelo,
moći ćete uživati gledajući njene fizičke atribute.
William Swanson –
mladi žigolo. Slabić, čovjek bez principa i dostojanstva kojeg uzdržava stara
raža. Glavni osumnjičeni za ubojstvo jadnog Ralpha. Očajan, mogao bi se
odlučiti na poduzimanje drastičnih mjera…
Groucho – slavni
brat Marx. Duhovit momak! U kamuflaži dolazi na mjesto zbivanja. Iako očitog
židovskog porijekla s lakoćom uskače u Hamletove čizme, nakon upokojenja glumca kojemu je uloga prvobitno bila namijenjena.
Inspektor Bloch –
čovjek od zakona. Uvijek u blizini kada ga zatrebate! Voli zapovijedati i ne
prihvaća dobro šalu. Sa nestrpljenjem očekuje trenutak kada će konačno krenuti
u zasluženu penziju.
Spenalzo –
kazališni pomoćnik. Velik momak! Uvijek je tu negdje iz ugla kada se dogodi
nešto značajno. Čovjek od malo riječi, koji možda i nije onoliko glupav, koliko
se na prvi dojam može učiniti. Uostalom, dobro nam je znana stara izreka: «tiha
voda brege gloda»!
Ovo su glumci koji nastupaju u predstavi
apsurda nastale iz pera Tiziana Sclavija. Netipično za autora u ovom djelu
gotovo da nema tragova depresije (osim mrve u obličju probe za Klub Hampton
iliti Klub samoubojica). Priča je prepuna duhovitih one-linera («Osrednji
tekst, ali savršena interpretacija»), ali i pravih slapstick elemenata
začinjenih horror atmosferom. Netipično za avanture Dylana Doga ova epizoda ne
vrvi leševima ili eksplicitnim prizorima ubojstava. Zapravo jedina smrt je
(samo)ubojstvo starčića Ralpha. Čini se da je autor stripa koristio obrnuti
koncept pariških pisaca stravičnog teatra. Dok su Francuzi koristili komične
elemente da ublaže eksplicitnost programa ( teme tipa: odrubljivanje glave
giljotinom, skalpiranje, davljenje, silovanje, bičevanje, proždiranje od divlje
zvijeri, komadanje kirurškim priborom i slične stvari koje su ljudi uživali
gledati na pozornici u prvoj polovici dvadesetog vijeka), izgleda kao da je
Sclavi koristio horror elemente da ublaži komičnost svog djela. Da komedija
bude potpuna crtač je izvrsni Luigi Piccatto!
Ovo je zasigurno vrhunac njegova rada na Dylanu Dogu. Taj crtač može i
najpodliji lik učiniti simpatičnim. Uz to, još je i vrlo detaljan. Naslovnica,
iako kvalitetno odrađena, nije pogodila bit epizode.
Kazalište je
život i život je kazalište. Uđite u svijet izvrnute stvarnosti i dopustite da
vas prevare. Ako nekad, sasvim slučajno, dođete u priliku uživati u apsurdnom
teatru «Grand Guignola», prihvatite izazov. Isplati se, obećajem!


plakati popularnog pariškog teatra
«Život se, naposljetku, sastoji od sitnih zadovoljstava»