Reci „zdravo“

Dylan Dog

DD LIBKB 32a | 32 str.

Dylanova buba pokvarila se na pustoj cesti, zagonetni starac koji ga pretječe na kosilici, krvava pljačka u kafiću uz cestu... to su samo neke od scena iz priče čiji je kompletni autor genijalni umjetnik i provjereni ilustrator Istražitelja noćnih mora, Piero Dall'Agnol.

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 81%

Priča 5

Scenarij 10

Crtež 10

Naslovnica 6

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 44%

P*4

S*3

C*6

N*5

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Reci ”zdravo” - Welcome to the Jungle - Zgrada srušenih snova
    DD LIBKB 32

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • Altre visioni
    DD CF 32

ZANIMLJIVOSTI

  • Boja: Piero Dall'Agnol.
  • Priča je u Italiji izašla u veljači 2020. godine u sklopu 32. broja Dylanove Color fest edicije.
  • Na ovim prostorima i pod istim brojem, objavio ju je Libellus u sklopu svoje Dylan Dog Kolor biblioteke u ožujku 2021. godine.
  • Ovo je prva priča koju Dall'Agnol potpisuje kao kompletan autor (priča/scenarij, crtež, boja). Sveukupno, ovo mu je 17. rad na serijalu.
  • Gotovo svaka „cjelina“ predstavlja posvetu kultnim filmskim djelima. Vjerojatno najočitija je scena u kafiću koja predstavlja očiglednu posvetu Tarantinovom Pulp Fictionu.
  • Na ovoj slici može se vidjeti razlika između „radne“ i konačne verzije predzadnje stranice. Iako su neki kadrovi vjerojatno dobiveni drugačijim preslagivanjem folija, vidljivo je kako je Dall'Agnol neke kadrove ponovno odradio.
  • Radna verzija kadra izbačenog iz konačne verzije priče (umjesto njega je stavljen kadar iz covera recenzije).

Jedno od prepoznatljivih obilježja Dylana Doga u njegovoj dugogodišnjoj povijesti predstavljala je i odluka njegovog tvorca da svog junaka povremeno stavlja u „nemoguće“ i oniričke situacije, pa čak i kompletne priče koje se ni na koji način nisu mogle realistički razriješiti, povezati sa stvarnošću ili postojećim „kontinuitetom“. Štoviše, upravo je konfuzan i (naizgled) nepostojeći kontinuitet jedna od glavnih stavki koja je definirala sam lik i serijal, a nemoguće metafizičke priče i situacije u koje je Dylan često bivao stavljen redovno su predstavljale sastavne dijelove nekih od najboljih priča u čitavom serijalu.

Reci „zdravo“ je upravo jedna takva priča: „nemoguća“, onirička te satkana od nasumičnih i nepovezanih situacija, pri čemu se pod „nemoguća“ više misli na prkošenje bilo kakvoj postojećoj logici i smještanju radnje izvan bilo kakvog poznatog konteksta u pogledu brojnih Dylanovih edicija. Ipak, za razliku od drugih sličnih metafizičkih priča koje su na pozitivan ili negativan način obilježile serijal, ova se „priča“ ističe po nekoliko jedinstvenih obilježja koja će ju u Dylanovoj izdavačkoj povijesti još dugo vremena činiti izvanserijskom, i to u punom smislu te riječi.

1) Dall'Agnol

Prvi (te svakako i najznačajniji) element po kojem se ova priča ističe je Pie(t)ro Dall'Agnol. Vjerujem kako ga najstarijim fanovima ne treba posebno predstavljati s obzirom da radi na serijalu od njegovih samih početaka, a još više što je, bez ikakve dvojbe, crtač koji izaziva najviše kontroverzi među čitateljima Istražitelja noćnih mora. U pitanju je ilustrator sklon eksperimentiranju i jedan od rijetkih crtača koji konstantno razvijaj svoj umjetnički stil. Njegove nagle i (ne)prepoznatljive promjene stila toliko su kontroverzne među Dylanovim čitateljima da se dio fanova pobožno kune u njegovu genijalnost dok bi druga polovica njih bila spremna pokrenuti peticije kojima bi mu se zabranilo crtanje ne samo Dylana, već i bilo kojeg drugog serijala.

Iako je Dall'Agnol do sada crtački odradio oko dvadesetak priča za Istražitelja noćnih mora, ovo mu je prvi rad kojeg je odradio kao kompletan autor. Osim vizualnog dijela, Dall'Agnol ovdje po prvi put potpisuje i „scenaristički“ dio priče (namjerno stavljeno pod navodnike, no o tome više kasnije). Ipak, poseban naglasak zaslužuje i fantastičan stil bojenja koji njegov crtež podiže na jednu novu i (dosad) nedostižnu razinu savršenstva, i to ponajviše jer je taj efekt nastao nekonvencionalnom tehnikom koja je ujedno i druga ključna stavka koja izdvaja ovaj rad od svih ostalih priča iz serijala.

2) Slojevi

Svatko tko je ikada radio u Photoshopu upoznat je sa slojevima (eng. layer). Njihovu analogiju u stvarnom svijetu predstavljale bi prozirne folije kakve su se znale koristiti na sad već zastarjelim grafoskopima. U suštini, stručniji korisnici Photoshopa za jedan rad koriste po nekoliko takvih slojeva, i to na način da svaki sloj sadržava pojedini grafički element (linije, boje, obris…) konačnog rada. Tek kad se ti slojevi poslože po određenom redoslijedu, njihovim preklapanjem dobije se konačna slika.


Logika slojeva

Upravo su „slojevi“ drugi ključan element ove priče, no ne onako kao što to izgleda na prvi pogled. Naime, Dall'Agnolu se tijekom igranja u Photoshopu u tolikoj mjeri svidjela ideja sa slojevima da ju je odlučio primijeniti na klasični crtež, i to na način prikazan na gornjoj slici. Točnije, za podlogu je umjesto papira koristio polu-prozirne folije, a upravo je ova priča poslužila kao poligon za spomenutu tehniku. Konačni rezultat tog poigravanja je da se svaka tabla ovog stripa sastoji od nekoliko prozirnih „listova“ koji se mogu posložiti na nekoliko različitih načina. Kad se uz to uzme u obzir da se kompletna priča prostire na 32 stranice, nije teško zamisliti kakav je kaos nastao u uredništvu kada im je Dall'Agnol dostavio „table“ za skeniranje.

3) Umjetnički pristup priči

Folije su istovremeno zaslužne i za treću jedinstvenu stavku ovog „stripa“, a to je autorov umjetnički pristup priči. On se najviše vidi u tehnici kojom je Dall'Agnol „stvarao“ ovu priču, ali i efektu kojeg je njome uspio stvoriti.

U duhu svoje općepoznate stilske (r)evolucije, Dall'Agnol je korištenjem folija, olovke, flomastera, pastela i akvarela uspio uzdignuti svoj grafički izričaj na jednu novu i do sada neviđenu razinu. Malo je reći kako je konačni rezultat stvarno fenomenalan, i to ponajviše zahvaljujući bojama koje je pomoću folija uspio iznjedriti. Stvarno sumnjam kako bi ovakav rezultat bilo moguće reproducirati pomoću modernih/digitalnih alata i tehnika, što čitavom radu daje dodatnu umjetničku vrijednost.

Zahvaljujući ovoj jedinstvenoj tehnici, na jednoj „tabli“ istovremeno se prelijevaju i stapaju nekoliko različitih efekta. Iako je tiskana stranica (fizičkog izdanja) stripa otisnuta na glatkom papiru, boje imaju toliko života da poput optičkih iluzija zavaravaju oči i ostavljaju dojam kako su podloge unutar nasumičnih kadrova različite. Na jednom mjestu djeluju grubo i hrapavo, na drugom bliješte kao na glatkoj površini, a na trećem djeluje kao da je na površinskom sloju papira posuta prašina ili sitni pijesak. Na tabli pored, ispušni dim iz Dylanove bube djeluje kao da je nacrtan pomoću čađe, a po podlozi se jasno vidi razlika između prljavog asfalta gradske ceste i premazanog poda u sklopu benzinske postaje. Jasno se razaznaje razlika između nešto grublje teksture ljudske kože, glatke teksture lima Dylanovog auta i neonsko blještavih svjetala. Doslovno, zahvaljujući efektu folija i korištenih alata, tekstura svakog prikazanog predmeta u većini slučajeva djeluje opipljivo, stvarno, a ne kao djelić rukom nacrtanog crteža.

Koliko ovakav tip boje izdiže ukupni vizualni dojam govori činjenica kako se na gotovo svakoj tabli vidi utjecaj nekoliko različitih umjetničkih pravaca i razdoblja. Što više razmišljam o tome, sve mi se više čini da je Dall'Agnol namjerno koristio ovu tehniku kako bi u jedno djelo spojio i referencirao nekoliko stilova i pravaca iz daleke i bliže likovne umjetnosti. Tablama variraju nekoliko očiglednih obilježja popa, impresionizma, apstrakcionizma, ekspresionizma i brojnih drugih pokreta i razdoblja klasičnog slikarstva. Istovremeno, tonovi boja se izmjenjuju u rasponu od nježnih do nasilnih, od blijedih do bistrih, od fluorescentnih do zagušenih. Jednostavno, djeluje kao da je mnogo toga nabacano u ovih tridesetak stranica, no ta mješavina je toliko koherentno usklađena i postavljena da izgleda kao da je sve na svom mjestu, detaljno isplanirano u točno pogođenom omjeru. U kratkim crtama, ovaj Dall'Agnolov rad je, u punom smislu te riječi i na najpozitivniji mogući način, pravi mali uređeni kaos.

4) Grafička „novela“

Posljednje obilježje koje ističe ovu epizodu je činjenica kako Dall'Agnol ovoj „priči“ nije pristupio kao radu na stripu, već kao radu na grafičkoj noveli. I da ne bi bilo zabune, tu pod „grafička novela“ ne mislim na pojam „graphic novel“ koji se kod nas redovno krivo prevodi u gore spomenutu frazu, već doslovno na novelu (kraće prozno djelo s manjim brojem likova i lokacija) ispričanu na vizualan način. Štoviše, ako ijedan strip ima pravo nositi taj naziv, onda je to ovaj.

Za razliku od pisanih djela, strip kao medij posjeduje vizualnu dimenziju koja bi po nekom nepisanom pravilu trebala predstavljati prednost pri pripovijedanju. To jest, crtači bi u pogledu kadriranja, postavke tabli i ekspresija lica trebali biti jednaki, ako ne i veći „režiseri“ od scenarista zaduženih za radnju jednog stripa. Kvalitetan ilustrator bi samo svojim crtežom trebao biti u mogućnosti uzdignuti priču na višu razinu od njezine pisane verzije. Štoviše, u svijetu stripa postoji cijeli niz nijemih stripova u kojima, osim povremenih onomatopeja, ne postoji ni jedan oblačić s tekstom i u kojima ilustrator svojim crtežom nosi i pripovijeda cijelu priču, što je samo po sebi dosta težak zadatak i za scenarista i za crtača. Primjer jedne takve priče koja u potpunosti zadovoljava sve zahtjeve „nijemog stripa“ može se pronaći i u sklopu Dylanovog serijala, i to u epizodi unutar 31. broja Maxi edicije.

Što se tiče ove priče, Reci „zdravo“ je skoro pa nijema „priča“. Na samo 9 od 32 stranice ove epizode pojavljuju se oblačići s tekstom, a u dosta slučajeva je riječ o samo jednom malom oblačiću po tabli. Iako ona službeno ne spada u kategoriju „nijemih“ stripova, ovdje Dall'Agnolov crtež predstavlja glavnu pripovjedačku snagu priče u jednakoj mjeri kao i crteži u nijemim stripovima. I kako li je tu obavio sjajan posao! Crtež u ovom slučaju doslovno pripovijeda „priču“, što je ujedno i jedini razlog zašto je scenarij dobio desetku. U ovom slučaju, nemoguće je razdvojiti scenarij od crteža. Ako želite vidjeti suprotan primjer gdje u skoro-pa-nijemoj priči vizualno pripovijedanje nije usklađeno sa scenarističkim dijelom, bacite oko na drugu priču u sklopu ovog color festa.

Primijetit ćete kako sam priču ocijenio s 5. Ona… postoji, ali više kao poveznica između tabli. U ovom slučaju, „priča“ je samo izlika da se Dall'Agnol igra ovom tehnikom, ali i da crta Dylana u nasumičnim scenama, okruženju, umjetničkim stilovima i pravcima… i sve to bez gubitka svog upečatljivog autorskog identiteta. To je ujedno i glavni razlog zašto ovu priču više promatram kao grafičku „novelu“ u punom smislu te riječi: jer je naglasak ove priče isključivo na grafičkom, vizualnom dijelu koji „pripovijeda“ nasumične i nepovezane scene. Što se dijela o noveli tiče, ovo nije novela u pogledu priče koliko po broju nasumičnih likova i lokacija. Takoreći, ovo je kolekcija umjetničkih tabla povezanih zajedničkom (i to dosta slabom) pripovjednom poveznicom.

A o čemu je točno riječ u ovoj „priči“? O snovima i osjećaju gubitka koji proizlazi iz njihovog prekida. Zajednička nit vodilja između tabli je Dylanova borba da „zadrži“ san između lijepih snova i noćnih mora baziranih na sjećanjima i podsvjesnim željama. Ipak, Dylan na kraju shvaća razloga zašto je snovima suđen zaborav te kako je njihova svrha osjećaj trenutka kojeg snovi pružaju. To jest, bit snova je pozitivni efekt kojeg nesvjesno stanje ostavlja na svjesno stanje pojedinca nakon buđenja, kao i sama činjenica kako ono mora biti dozirano u malim količinama na svakodnevnoj bazi. Pomalo banalna i slatko-gorka melankolična poanta, no sasvim u duhu serijala.

Ne mogu dovoljno naglasiti koliko crtež igra ključnu ulogu u komuniciranju ove „oniričke“ poruke. Dall'Agnolu mnogi kritičari uredno zamjeraju nejasnost i nedovršenost njegovog crteža. U ovoj priči to je još jače izraženo zahvaljujući bojama, no ovo je očigledno namjerna odluka (ali i umjetnička sloboda) koja joj savršeno pristaje upravo zbog oniričke prirode rada. Dall'Agnolov crtež je baš poput snova: na trenutak nejasan, sa određenim dijelovima koji djeluju zamućeno i nedovršeno, poput radne verzije. Istovremeno, crtež ističe ključne karakteristike i osjećaje pomoću minimalističkih crta lica (iako im nedostaju pojedini elementi) koja vrlo jasno komuniciraju sve bitne osobine likova, prostora i ambijenta, pršteći emocijama i atmosferom na gotovo poetičan način karakterističan za tradicionalni duh Dylana Doga. U pogledu ove priče, vrhunac toga je, bez ikakve dvojbe, cjelina s predivnim nizom podvodnih scena. Gornja tabla s licima nekih od glavnih aktera scene u kafiću primjer je koliko Dall'Agnol s isticanjem ključnih „crta“ lica komunicira njihove osjećaje na (vrlo ekspresivan) način koji rijetko koji umjetnik može postići. Sve navedeno daje Dall'Agnolovom crtežu posebnu draž, ali i umjetničku vrijednost.

Svaka „cjelina“ priče predstavlja posvetu kultnim filmskim djelima, no one su gotovo sve međusobno nepovezane i ponekad nejasne. Ipak, zar nisu i snovi ponekad takvi? Ustvari, velika većina čitatelja koji čitaju stripove zbog priče/radnje vrlo vjerojatno će ostati razočarana ovim stripom. Na temelju svega iznesenog, otići ću toliko daleko i reći kako je i sama priča pomalo zaboravljiva… baš poput snova kojima se i bavi. I upravo to je njena glavna draž. Svjestan sam kako većini čitatelja to neće biti dovoljno i kako će se u ovom pogledu opet lomiti koplja, no na kraju se sve ponovno svodi na ukuse, preferencije, ali i na to da li čitatelj stripove čita više zbog priče ili zbog crteža. U svakom slučaju, vjerujem kako će se Dall'Agnolov crtež ovdje nešto više svidjeti čak i čitateljima kojima se njegov stil ne sviđa, ponajviše zahvaljujući boji koja odvraća pozornost od „nedostataka“ njegovog stila.


Zaključak

U kratkim crtama, ovo je jedno vizualno remek-djelo. Dall'Agnolov fenomenalni crtež samostalno opravdava cijenu čitavog color fest broja unutar kojeg je ovaj „rad“ objavljen jer su gotovo sve table ove priče, iz umjetničke perspektive, nešto stvarno jedinstveno. Stojim iza te tvrdnje u tolikoj mjeri da bih ovo djelo volio vidjeti u zasebnom izdanju na većem formatu, objavljenom onako kako ga je autor i zamislio: svaki sloj table zasebno isprintan na prozirnoj foliji tako da se svaka tabla može rastavljati i preslagivati po čitateljevoj volji. Svjestan sam kako je to krajnje nerealno očekivati, no zadovoljio bih se i s zasebnom verzijom na velikom formatu.

Vjerujem da je posve jasno kako je ovo jedan od onih „stripova“ koji bi se najviše trebao ocjenjivati na temelju crteža. Nije da priča ne postoji, no ona je ovdje namjerno podređena crtežu koji je stvarno fenomenalan. Ono što je Dall'Agnol ovdje postigao više bih volio opisati kao stilska studija koja mu omogućava da svoj umjetnički put odvede do njegovih krajnjih granica, pa čak i iznad njih.

Osobno, upravo ovakve „priče“ su ono što bih volio češće viđati u color fest ediciji. Ne nužno sa ovoliko malo teksta ili (gotovo) nepostojećom pričom koliko u vizualnom dijelu gdje se vidi da je ovom radu bilo suđeno da bude objavljena u ediciji takvog imena. Znači, više ovakvih priča, a manje priča koje su pisane za neku drugu nasumičnu ediciju i koje su naposljetku završile u color fest ediciji nakon što im je, zbog probijanja rokova drugih autora ili nekog drugog razloga, naknadno dodana komercijalna boja. Štoviše, volio bih i da se više ilustratora na ovakav način okušaju kao „scenaristi“. Čak i ako sama izvedba u tom slučaju bude pomalo nezgrapna iz očiglednih razloga što crtač nije scenaristički potkovan, vjerujem da će rezultat biti puno zanimljiviji od predvidljivih priča iz šablonskih pera „profesionalnih“ scenarista. Ako ništa drugo, ova vizualna poslastica je dokaz tome, a color fest edicija je kao takva odlična podloga i izlika za ovakve priče.

Naprijed

DD LIBKB 26a Čovjek bez lica

N/A

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • Ukupna ocjena 44%

    4, 3, 6, 5

    27.05.2021
    02:12:00 sati
    LL1986
    uredi

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Kraljica tame
    Kod: KT VG 84/85
    Ocjena: 79%
    Vrijeme: 12.6.2021. 0:10:00
    Autor: Spock
    Broj komentara: 3
    Broj pogleda: 453
  • Dreamtravel
    Kod: MM SUPB 4c
    Ocjena: 68%
    Vrijeme: 9.6.2021. 7:29:00
    Autor: prozirna senka
    Broj komentara: 0
    Broj pogleda: 650
  • Očeva sablja
    Kod: KM ZS 236
    Ocjena: 85%
    Vrijeme: 7.6.2021. 1:45:00
    Autor: Hercule Poirot
    Broj komentara: 7
    Broj pogleda: 1194
  • Grbavac
    Kod: AF SA 158/159
    Ocjena: 52%
    Vrijeme: 3.6.2021. 3:19:00
    Autor: Kila Banana
    Broj komentara: 2
    Broj pogleda: 619
  • Rodijevi otmičari
    Kod: VB LMS 728
    Ocjena: 63%
    Vrijeme: 28.5.2021. 23:06:00
    Autor: Hercule Poirot
    Broj komentara: 5
    Broj pogleda: 1320

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Nevidljiva barijera
    Kod: KT LMS 326/327
    Ocjena: 76%
    Vrijeme: 16.3.2021. 21:39:00
    Autor: Hercule Poirot
    Broj komentara: 9
    Broj pogleda: 3316
  • Krik vile smrti
    Kod: ZG LU 301/302
    Ocjena: 77%
    Vrijeme: 17.4.2021. 23:18:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 15
    Broj pogleda: 2018
  • Ku Klux Klan
    Kod: KT LMS 508/509
    Ocjena: 67%
    Vrijeme: 15.4.2021. 22:08:00
    Autor: Hercule Poirot
    Broj komentara: 11
    Broj pogleda: 2012
  • Kad grad umire
    Kod: NN LIB 65c/66
    Ocjena: 94%
    Vrijeme: 7.5.2021. 16:48:00
    Autor: Jerry Krause
    Broj komentara: 3
    Broj pogleda: 1898
  • Osveta
    Kod: NN LIB 67a, b
    Ocjena: 96%
    Vrijeme: 9.5.2021. 18:55:00
    Autor: Jerry Krause
    Broj komentara: 2
    Broj pogleda: 1841

Aukcije

Forum