Četiri elementa

Dylan Dog

DD LU 115 | 94 str.

Nema ničeg boljeg od dobre društvene-igre tijekom večernjeg druženja s prijateljima… osim ako šarena kutija koja sadrži “Gospodara elemenata” ne dolazi iz čudne i uznemirujuće trgovine koja se pojavljuje i nestaje... Znače li vam išta imena Safara i Hamlin? Dylanu znače, i da je do njega, tu kutiju ne bi nikada otvorio. No ovaj put igra diktira pravila. A prvo pravilo glasi da nijedan igrač ne može napustiti igru.

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 56%

Priča 4

Scenarij 5

Crtež 7

Naslovnica 8

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 57%

P*4

S*4

C*7

N*6

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Četiri elementa
    DD LU 115

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • I quattro elementi
    DD SR 197

ZANIMLJIVOSTI

  • Epizoda je u Italiji izašla krajem siječnja 2003. godine.
  • Na ovim prostorima priča je objavljena u prosincu 2010. godine.
  • Debitantski rad Fabia Celonia na Dylanu Dogu.
  • Ovo je jedan od (iznimno) rijetkih slučajeva kod Ludensovih izdanja gdje je naslov epizode na hrptu nešto više pomaknut prema sredini.
  • Naglasak većeg dijela epizode stavljen je na rješavanje kompleksnih zagonetki. De Nardo će u sklopu serijala napisati još nekoliko priča s takvom postavkom, a jedna od tih priča je i (znatno uspjelija) dvodijelna epizoda VEC #80/81 „Put zagonetki / Mračni nasljednik“.

Osim prema kriminalističkom/triller žanru, De Nardove priče za Istražitelja noćnih mora najčešće naginju k fantasy žanru s prevladavajućim mističnim elementima. Iako i ostali scenaristi tu i tamo iskoriste pokoji element ili biće iz tog popularnog žanra, najčešće to bude samo jedan element/biće oko kojeg se vrti priča nadograđena elementima iz modernijih horror ili kriminalističkih žanrova. Za razliku od njih, De Nardo kao podlogu za svoje priče uzima fantasy elemente koje zatim nadograđuje ostalim mističnim i fantastičnim elementima, likovima iz mitologija i božanstvenim moćima. Čak se i njegov scenaristički debi za Dylana Doga, iako na prvu izgleda poput klasičnog nadnaravnog krimića, u završnici pretvara u fantasy mješavinu svega i svačega.

Iako to na temelju naslovnice ovog broja vjerojatnije nije najočitije, ova priča predstavlja De Nardov pokušaj Dungeon & Dragons verzije Dylana Doga, uz preuzimanje premise filma „Jumanji“ (originala iz 1995., a ne trashastog reboota od prije nekoliko godina). Epizoda započinje (in medias res) na kućnom druženju kod prijatelja Dylanove ovomjesečne djevojke koji su ujedno veliki ljubitelji društvenih igra (točnije, board games, igre na pločama/tablama). Domaćin na kraju večere preporuči da skupa odigraju „Gospodara elemenata“, novu igru koju je nedavno kupio u maloj starinarnici i za koju nikada ranije nije čuo. Tek nakon što su dva para počeli igrati čudnu igru, Dylan poveže konce kako je domaćin igru kupio kod Hamlina u Safari. Nažalost, taj detalj su shvatili prekasno, kada zbog pravila igre više nisu mogli prekinuti igru koja se svakim idućim bacanjem kocke sve više prelijevala u stvarnost.

U suštini, cilj igre je pronaći četiri kamena koja predstavljaju četiri glavna elementa. Svaki kamen skriven je na stvarnim lokacijama grada koji, tijekom potrage za njime, biva zahvaćen katastrofalnim posljedicama tog elementa. Bilo da su u pitanju orkanski zapusi elementa vjetra koji trgaju sve pred sobom, divovski plameni elementa vatre koji gutaju londonske kvartove, katastrofalni potres izazvan elementom zemlje ili nepresušne poplave elementa vode, svaki od kamena skriven je na lokaciji na koju ih navodi „kompleksna“ zagonetka s karte koju svaki igrač izvlači iz špila. Kad se na kraju pronađu sva četiri elementa, igrači se trebaju vratiti nazad na početnu poziciju, bez da upadnu u zamku Gospodara elemenata, sablasnog demona zarobljenog u igri koji, u konačnici, pomoću nje i žrtve igrača pokušava izaći u stvarni svijet.

Ideja nije pretjerano originalna, pa čak ni dio kada se igra (naizgled) prenese u stvarnost gdje elementi razaraju dijelove Londona, a „zarobljeni“ igrači fizički moraju posjetiti stvarne, katastrofom pogođene lokacije kako bi pronašli elemente. Da stvar bude gora, sama izvedba je također problematična. Priča ima puuuuno teksta, ponajviše zahvaljujući činjenici da Dylan i domaćin druženja (Bill) veći dio priče razgovaraju o zagonetkama i njenim rješenjima, pri čemu neprestano iznose nasumične činjenice iz opće kulture povezane sa dijelovima zagonetka. Takoreći, ova priča je poput romana Dana Browna gdje su glavni akteri živuće enciklopedije koji u hodu, na licu mjesta, pod stresnim situacijama i vremenskim ograničenjem kao od šale rješavaju kompleksne zagonetke. Koliko god sam ljubitelj takvih priča, čak je i meni bilo jako naporno čitati jedno ovakvo „rešetanje“ informacijama. Jedino je upitno koliko je Ludensov prijevod doprinio „doživljaju“ priče s obzirom kako u priči postoji dosta rimovanih zagonetki. Očigledno je kako je De Nardo veliki ljubitelj ovakvih vrsta priča zbog čega je vjerojatno pomislio kako bi ovo mogla biti dobra premisa za epizodu Dylana Doga (još više što je Dylanov lik, još od Sclavijeve postavke iz najranijih brojeva, dosta načitan i upoznat s takvim detaljima iz opće kulture), no kada je veći dio priče doslovno intelektualni dijalog između dva lika koji neprestano nabacuju trivije iz opće kulture prikladnije za pub kvizove, rezultat je previše zamorno i dosadno štivo (što je dosta ironično uzevši u obzir tematiku zagonetki). Ustvari, ovo bi, po postavkama priče, možda bio prikladniji scenarij za epizodu Martina Mystèrea.


Ne pomaže ni činjenica što je razrješenje također stvarno nategnuto i klišeizirano, takoreći u „deus ex machina“ duhu svih sličnih priča ovakve tematike. Ustvari, riječ je o jedinom mogućem, predvidljivom razrješenju uzevši u obzir da je u pitanju mjesečni serijal poput Dylana Doga.

Unatoč manjku kvalitete, ova je epizoda ipak posebna po jednom „elementu“, a to je crtački debi Fabija Celonija. Ovaj talentirani autor (u kasnijim brojevima će također napisati i nekoliko hvaljenih priča za Dylana Doga) još od malenih nogu se počeo baviti crtanjem, a prvi profesionalniji rad na stripovima započinje u ranim 90tima kada je već sa 19 godina počeo crtati za Disney. Ova epizoda ujedno je i njegov prvi rad za Sergio Bonelli Editore gdje je pokazao kako, osim „cartoonish“ stila iz Disneyevih stripova, odlično barata i nešto realističnijim stilom. U ovom debiju Celoni se očigledno „držao pod kontrolom“ da mu se crtež previše ne podivlja (u pozitivnom smislu) kao što će to biti slučaj u njegovim kasnijim radovima. Njegov stil obiluje (pre)detaljnim crtežom koji na manjim formatima (poput standardnih Bonelli formata) može dovesti do prenatrpanih kadrova u kojima se ponekad ne može razaznati što je prikazano na crtežu (što je vjerojatno i do „karikaturne“ crte koja mu koji put pobjegne iz njegovog „disney“ stila). To se najviše vidi na Celonijevim demonima koji mu, ovisno iz koje perspektive ih je nacrtao, ponekad izgledaju deformirani, a negdje čak i kao da su „tekući“. Gospodar elemenata iz ovog broja je dobar primjer tog njegovog „problema“. Ipak, u konačnici je i više nego solidan crtač, što će u svojim narednim ( i kvalitetnijim) radovima također potvrditi. Vizualni dio zaokružuje jako dobra i primamljiva Stanova naslovnica koja, zajedno sa crtežom unutar korica, donekle vadi ovu epizodu.

Moram priznati da mi je priča prije ponovnog čitanja ostala u puno lošijem sjećanju. Moguće da je razlog tome što sam sada „naoružan“ saznanjem o kvaliteti naredih dvjestotinjak brojeva. Kad ne bi njih uzimao u obzir, ova bi priča bila loša. Ovako, uzevši u obzir sve ostale epizode redovne serije, sada mislim da je „slaba“ i kako postoji puno lošijih (većinom kasnijih) epizoda od ove. Ipak, i dalje mislim da strip, barem što se scenarija tiče, ne zaslužuje prolaznu ocjenu. Eventualno bi priča mogla biti malo zanimljivija ljubiteljima zagonetki i kvizova opće kulture, no s obzirom na izvedbu, ne vjerujem da će ni njima biti nešto bolja.

Naprijed

DD LU114 Tko je ubio Djeda Božićnjaka?

DD LU 116/117 Zakon džungle

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • Jocko

    Ukupna ocjena 74%

    7, 6, 9, 8

    Komentar 20.3.2022

    U komentarima ocrnjena priča, a uopšte nije loša. Ovo je prava supernatural horor misterija. Nema Gruča ni Bloka, nema ubistava. Dilan i devojka za ovaj mesec odlaze kod bračnog para, devojčinih prijatelja; lik Bil voli društvene igre i uskoro počinju igranje neobične igre zvane Gospodar elemenata, za koju se ispostavlja da je nabavljena u Safari, Hamlinovoj staretinarnici. Nema ubistava, ali ima nepogoda (požar kao vatra, zemljotres kao zemlja, poplava kao voda i vetar kao vazduh... ne naročito originalno), i naših četvoro junaka bivaju upleteni u četiri glavolomke koje moraju da reše kako bi nastavili dalje; posle svake zagonetke po jedan lik otpada i na kraju Dilan ostaje sam. Na kraju se Dilan suočava licem u lice sa Gospodarom elemenata i zahvaljujući 3 šestice na kockicama (šansa 1 prema 216) uspeva da porazi demona iz druge dimenzije, a sve se završava dobro po naših četvoro likova koji su živi i zdravi. Uopšte uzevši, jedna atipična priča, ali sam koncept igre i zadaci koje junaci dobijaju, nisu nešto naročito interesantni. Scenario je mogao da bude i napetiji, a bilo je potencijala da priča ode u neki težak mindfuck, ali to se nije desilo. Najbolji aspekt epizode je crtež. Ako izuzmem listanje nekih kasnijih Celonijevih epizoda, ovo mi je prvi susret sa njim i crtež mu je odličan! A kako mu je ovo prvi rad na Dilanu, i iz onoga na šta sam bacio oko u njegovim kasnijim radovima, biće još bolji! I naslovna strana je dobra i mami na čitanje. Sviđa mi se demonska njuška u pozadini.

    04.11.2022
    21:46:00 sati
    Jocko
    uredi
  • delboj

    Ukupna ocjena 47%

    3, 4, 7, 5

    Dilanovski Džumanži, ali ni na tragu kvaliteta tog filma. Prilično loše. Mislim da sam ovo čitao i prije 10 godina, ali eto, pročitao sam i prije dvije godine ponovo.

    05.11.2022
    09:43:00 sati
    delboj
    uredi
  • Ukupna ocjena 47%

    4, 3, 7, 5

    Poprilično naivna priča inspirirana društvenim igrama i nekim filmovima... crtež je najjača karika ovdje, nažalost. Tijek događaja je nenormalno ubrzan pa su objašnjenja oko ključnih dijelova igre banalna i poprilično traljava. Zagonetke su ajme meni... šteta, ima potencijala, pogotovo u kontekstu Dylana, ali nije ovo dobra epizoda. Naslovnica može proći.

    05.11.2022
    13:57:00 sati
    Macbeth
    uredi
  • Ukupna ocjena 62%

    5, 5, 8, 8

    06.11.2022
    12:45:00 sati
    Alex Kross
    uredi

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

Aukcije

Forum