Sedmi krug

Dylan Dog

DD LU 120 | 94 str.

Svatko od nas je barem jednom u životu doživio užasan osjećaj nepostojanja u očima drugih ljudi, kao da smo odjednom postali nevidljivi i neopipljivi. Dylan i četiri nasumične osobe podijelili su isto takvo iskustvo u svijetu koji polako umire, zatočeni u dijelu grada gdje ljudi neprestano ponavljaju jedno te iste radnje. Da li je Dylan nesvjesno prešao granicu različite dimenzije ili samo prati četiri proklete duše u najstrašniji krug pakla?

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 65%

Priča 7

Scenarij 6

Crtež 6

Naslovnica 8

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 67%

P*6

S*6

C*7

N*7

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Sedmi krug
    DD LU 120
  • Sedmiot krug
    DD MCOM 3

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • Il settimo girone
    DD SR 202

ZANIMLJIVOSTI

  • Epizoda je u Italiji izašla krajem lipnja 2003. godine.
  • Na ovim prostorima priča je objavljena u Hrvatskoj (studeni 2011.) i u Makedoniji (kolovoz 2014.).
  • Sedmi krug iz naslova ove epizode referencira se, kako sugerira odlična Stanova naslovnica, na sedmi krug pakla iz Danteove „Božanstvene komedije“. U tom krugu, po Danetovom viđenju, završavaju svi oni koji su počinili dijela povezana s glavnim grijehom nasilja. Preciznije, u sedmom krugu pakla završavaju ubojice (nasilnici protiv bližnjih), samoubojice (nasilnici protiv samih sebe) te nasilnici protiv Boga, prirode i rada.

  • Što se naslovnice tiče, Stano je vjerojatno bio inspiriran „Charonovim dolaskom“, ilustraciji Gustavea Doréa za Danteovu „Božanstvenu komediju“.
  • U priči se spominje Samael, arkanđeo iz talmudske tradicije kojeg židovi smatraju knezom demona. Po starim židovskim srednjovjekovnim legendama, upravo je Samael, poprimivši obličje zmije, natjerao Evu da u rajskom vrtu pojede jabuku sa zabranjenog stabla.
  • Kad smo već kod zmija, cijela priča vrti se oko Urobora, antičkog simbola vječnosti koji prikazuje zmiju koja grize vlastiti rep. Urobor predstavlja ostvarenje punog ciklusa, ciklus života i vječnost.
  • Osim u ovoj priči, Uroborom se bavi još jedna Dylanova priča objavljena u 11. broju Color fest edicije, „Uroborus“.
  • Iako se u priči spominje kao varijanta po kojoj predstavlja grijeh suprotan vlastitoj osobnosti, prvi put počinjen od strane bića koje je do tada bilo čista srca, istočni/iskonski grijeh, u teologiji još poznat kao „peccatum originale originans“, predstavlja grijeh s kojim se (zbog svoje povezanosti s Adamom) rađaju svi ljudi, čime automatski sudjeluju u Adamovom grijehu neposluha prema Bogu.
  • U priči se spominju i Mojre, tri sestre starice (Klota, Laheza i Atropa) koje upravljaju ljudskom sudbinom. Po grčkoj mitoligiji, Klota započinje presti nit života, Laheza ju nastavlja plesti tijekom trajanja pojedinčevog života, a Atropa ju na kraju života siječe. U slavenskoj mitologiji postoji i njihova varijanta poznata kao „Suđenice“. Neovisno o imenu i varijanti, čest su motiv i tema modernih medijskih djela, a jedna od uspješnijih prikaza tri sestre obrađena je i u Gaimanovom Sandmanu gdje u devetom volumeu koji nosi ime po njima („The Kindly Ones“) igraju značajnu ulogu u raspletu priče o kralju snova.

Uzevši u obzir cijeli njen spisateljski opus za Dylana Doga, „Sedmi krug“ je jedna od „najreligioznijih“ priča Paole Barbato, barem u pogledu količine religioznih elemenata koje objedinjuje. Uistinu, dosta je takvih elemenata Paola uklopila u ovu priču koja, usprkos „velikim“ temama kojima se bavi, u konačnici ispada dosta „prizemljena“. Točnije, cijela priča je u suštini nadnaravna, a usprkos „božanstvenim“ motivima oko kojih je izgrađena, sama radnja i priča su ipak ovozemaljske, smještene u jedan Londonski kvart gdje se glavni akteri „ljudskim“ naporima i rješenjima pokušavaju izvući iz nemoguće situacije u kojoj su se našli.

Sve započinje kad Dylan na putu do kuće, razmišljajući o uobičajenim financijskim problemima uzrokovanim manjkom klijenata, primijeti kako je jednom čovjeku iz džepa ispao podeblji novčanik. Naravno, muškarac to nije primijetio te je nastavio dalje svojim putem. Čim je podigao novčanik kako bi ga vratio vlasniku, Dylanovo tijelo se počelo protiviti njegovoj volji. Koliko god se trudio povikati za čovjekom koji se udaljavao ulicom, glas nije izlazio iz njegovih usta, a ruke su mu nekontrolirano spremile novčanik u džep vlastite jakne. Točnije, Dylana je nešto zaustavilo da se ponaša onako kako je htio. Kad idućeg trenutka iz obližnje ulice začuje vrisak, Dylan posvjedoči sceni ubojstva koja se dogodila upravo pored njega. Vidjevši kako se ubojica dao u bijeg, Dylan istog trena krene za njim, čime započinje nova noćna mora istražitelja noćnih mora.

Točnije, Dylanova ovomjesečna noćna mora započela je već sa novčanikom kojeg je pokupio s pločnika, no od tog trena, Istražitelj noćnih mora je u taj svoj košmar počeo uvlačiti i ostale slučajne prolaznike. Kako će ubrzo saznati, cijeli svijet osim Dylana i nekoliko pojedinaca neprestano proživljava iste dvije minute i sedamnaest sekundi tijekom kojih svi ostali prolaznici u savršenoj beskonačnoj petlji ponavljaju jednu te istu sekvencu radnji u jedno te istom kvartu čija se svaka ulica beskonačno ponavlja i vodi natrag u središte tog kvarta. Dodatna komplikacija je što niti Dylan niti ostali akteri ove priče ne mogu komunicirati s ostatkom svijeta, ponajviše jer su oni za njih bestjelesni (prolaze kroz njihova tijela kao da ne postoje) i nitko ih ne čuje ni vidi. A da situacija bude još gora, što Dylan i ostali dulje proživljavaju cijelu tu agoniju, to vrijeme počinje teći sve sporije, a ostali ljudi na cesti postaju sve prozirniji. Život kakav poznaju polako se počinje zaustavljati… i nestajati.

Sama priča u potpunosti je vođena ljudskim odlukama i postupcima, no u pozadini se cijelo vrijeme provlače religijski elementi i teme. Od (istočnog) grijeha i grješnika, preko pakla, vremena i beskonačnosti pa sve do same sudbine i viših entiteta. Ipak, valja naglasiti kako je sama priča čvrsto prizemljena za ljudski svijet i njene aktere.

Iako na početku svi ti elementi koje je autorica ubacila u priču djeluju nabacano i nepovezano, Barbato je vješto i logično u priču ugradila njihova metaforična tumačenja i u konačnici ih sve smisleno povezala. Ipak, kad se na kraju broja podvuče crta, nije najjasnije što je autorica svim tim temama i elementima htjela postići i koja je njihova svrha. Očigledna je poanta elementa s zadnjih nekoliko stranica, no koja je poanta ubacivanja svih ostalih elemenata iz priče? Čak i element iz naslova priče, koliko god je poanta o njemu očigledna, ne dolazi toliko do izražaja u odnosu na ostale elemente, a niti jedan od njih se (toliko) ne ističe u odnosu na element iz završnice. Na kraju izgleda kako su svi ti elementi iz središnjeg dijela priče ubačeni samo da zavaraju čitatelja o pravoj poanti iz završnice, što je istovremeno i pohvalno, ali s druge strane djeluje kao da se autorica samo površno dotakla ostalih „velikih“ elemenata i „rastrošno“ ih odbacila bez da je iskoristila njihov puni potencijal. Jedan primjer toga je minijatura o osudi rasizma koje se Paola samo dotakla i potrošila na nju tek nekoliko stranica priče, čime se nije dotakla same biti teme koja je puno kompleksnija. Njena priča LU #124 „Magla“ samo nekoliko brojeva kasnije pokazuje kako iz osude slične (ali jednako šokantne) teme može nastati jedna odlična dylandogovska priča.

Atmosfera po kojoj je Roi inače poznat ovdje neočekivano izostaje. Moguće da je razlog tome nešto prizemljenija priča sa tek nekoliko nadnaravnih elemenata, no čak i kadrovi gdje se pojavljuju takve scene djeluju rutinski odrađene. Iako se Roijev pečat nazire tijekom cijele priče, više djeluje kao da je ovu priču odradio na „autopilotu“. Moguće da mu i tema nije najbolje sjela s obzirom da je Roi najefektniji s mračnim i tmurnim lokacijama, a ovdje se veći dio priče odvija po danu u istoj gradskoj četvrti gdje je najtamnija ploha u kadrovima asfalt ceste okružen bijelom prazninom i pokojim zidom zgrade (štoviše, redovno su mu pozadine s druge strana ceste prazne iako bi na tom mjestu trebala biti kakva građevina ili barem zidovi, što još više potvrđuje da je ovdje riječ o fušeraju). Za razliku od njega, Stano je napravio sjajnu „navlakušu“ od naslovnice.

U suštini, ovo je još jedna priča gdje je Barbato provukla Dylana kroz trnje, stavljajući mu na leđa djela zbog kojih si nikada ne bi oprostio… kad bi znao za njih. Dylan se cijelo vrijeme trudio spasiti ljude koje je „povukao“ sa sobom u ovu noćnu moru, ne znajući da ih je time ustvari (samo privremeno) spasio. Kad bi znao što je napravio time što je vratio poredak u normalu, vjerojatno bi se kajao zbog te svoje odluke. Točnije, sam sebi bi pripisao krivicu za nešto za što uopće nije prvobitno skrivio, već je sve to posljedica greške nekog drugog.

Baš kao i u SD #45 „Phoenix“ gdje se cijela priča bazira na greški Smrti, ali i u LEX #46 „Paklovi“ gdje je radnja također nastala zbog greške pakla, tako je i ovom slučaju „krivac“ za grešku jedan posve drugačiji entitet kojeg do sada (u ovom obliku) nismo imali prilike vidjeti u serijalu. Naravno, kao i u ranije navedenim pričama, žrtve tih grešaka su ljudi kojima se iste te greške pripisuju. Točnije, ljudi sami sebi pripisuju odgovornost za te greške, ne znajući da su samo pijuni u rukama nekog većeg entiteta iznad njihovog shvaćanja. Zahvaljujući tome, Dylan se ovog puta spustio do pakla i vratio natrag, bez da je fizički napustio ulice Londona.


Naprijed

DD LU 119 Daisy & Queen

DD LU 121 Obitelj Milford

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • hrvoje23

    Ukupna ocjena 82%

    8, 7, 10, 7

    Meni vrlo dobra epizoda. Crtež odličan. Roi mi je inače s vremenom postao lošiji nego u početku, ali ovdje se baš potrudio. Naslovnica solidna.

    11.10.2022
    09:12:00 sati
    hrvoje23
    uredi
  • Ukupna ocjena 41%

    3, 3, 5, 8

    11.10.2022
    10:02:00 sati
    coszinus
    uredi
  • delboj

    Ukupna ocjena 59%

    6, 5, 6, 8

    A teško je dati neku ocjenu. Nije besmislena priča, ali opet nije nešto vrijedno veće pažnje.

    11.10.2022
    12:21:00 sati
    delboj
    uredi
  • Ukupna ocjena 64%

    6, 6, 7, 7

    Nije uopće loša epizoda, iako nema neku emocionalnu dubinu. Sve te moralne nevolje različitih likova nisu posebno detaljno razrađene, pa u isto vrijeme imamo ubojicu, samoubojicu, rasista i Dylana koji ne vraća novčanik... malo blesavo. Treba se ponovno uspostaviti pravilan vremenski tijek događaja, već viđena tema koja podsjeća na neke Doctor Who epizode, pa onda pomalo banalno rješenje na kraju... moglo je i bolje, ali eto, barem ne vrijeđa zdrav razum. Crtež mi se ovdje svidio, dosta atmosferičan u toj praznini i bjelini... naslovnica je vrlo dobra!

    11.10.2022
    18:52:00 sati
    Macbeth
    uredi
  • Ukupna ocjena 89%

    9, 10, 8, 8

    01.11.2022
    21:16:00 sati
    Alex Kross
    uredi

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

Aukcije

Forum