Obiteljski portret

Dylan Dog

DD LU 127 | 96 str.

Tajanstveni crtač-stvoritelj Crandall Reed s kraja vremena neke neidentificirane i tmurne stvarnosti, intimni trenuci malog Dylana s majkom iz djetinjstva, i Dylan i njegov odani štićenik Groucho na proputovanju do mjesta gdje je sve počelo… Sve nas to čeka u ovom jubilarnom 300. broju!

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 82%

Priča 6

Scenarij 8

Crtež 10

Naslovnica 10

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 76%

P*5

S*6

C*9

N*9

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Obiteljski portret
    DD LU 127
  • Porodični portret
    DD VEC 91

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • Ritratto di famiglia
    DD SR 300

ZANIMLJIVOSTI

  • Epizoda je u originalu izašla u boji, no Ludens je izdao CB!
  • Uvodna vinjeta skoro je identična prvoj vinjeti 1. broja, no zapravo je scena sa nemrtvom Sybil i Dylanom izmijenjena verzija kraja prvog broja. U kojoj kao što znamo Dylan sanja da je ugrizen, a ovdje pak nemrtvi Dylan sanja da je ugrizen.
  • Str. 6. Frank Costello legendarni je gangster. Nemrtvi Dylan kreće srediti Franka Costella i njegovu bandu koja hara Londonom, hehe…
  • Crtač Crandall Reed iz apokaliptične budućnosti je nitko drugi doli Angelo Stano, vizualni kreator Dylana Doga.
  • Nadnevak: London 1686.
  • Str. 11., vidimo kako je nastala fotografija koja se pojavljuje u Barbatičinoj epizodi "U ime oca".
  • Str. 27., putokaz za Inverness, str. 32. Undead DD #1 "Zora živih mrtvaca".
  • Morgana – počiva na groblju u Undeadu. Upoznajemo je u epizodi "Morgana" (LEX 25).
  • Str. 42., saznajemo što se dogodilo sa Sybil Browning nakon pustolovine iz prvog broja.
  • Str. 43., opet alternativna stvarnost gdje Dylan biva pretvoren u zombija, u 1. broju zombiji su se nastavili kretati.
  • Str. 66., Smrt i Život razgovaraju o smislu života… "Morgana je dijete života i smrti." Hm…
  • Str. 77., jedrenjak obitelj Dog kreće na put prema besmrtnosti – nastavak na epizodu "Priča o Dylanu Dogu"!
  • Str. 88., pojavljuje se Nitko iz DD43 "Ničija priča".
  • Cagliostro – zadnji put smo ga vidjeli i Barbatičinoj epizodi "U ime oca".

Volite li talijansku kuhinju?

U Italiji, kao što sigurno znate, krimići su odvajkada poznati kao giallo odnosno "žuto", prema prvim, jeftinim, šund krimićima koje je objavljivala kuća Mondadori od 1929., a bili su prepoznatljivi po žutoj pozadini na naslovnici. Giallo s vremenom u Italiji postaje istoznačnica za krimiće općenito, bili oni literarnog ili filmskog predloška. Specifični filmski podžanr počinje se pojavljivati šezdesetih, da bi se uskoro klasični giallo u Italiji počeo mijenjati zahvaljujući umješnim i hrabrim redateljima koji su zahvaljujući novim i hrabrim kinematografskim pristupima elementima klasičnog žanra počeli dodavati elemente psiholoških thrillera ili horora. Prvi giallo film snimio je 1963. g. Mario Bava, "La ragazza che sapeva troppo" (adaptacija Hitchcockovog "Čovjek koji je previše znao") u kojem kombinira thriller, sexploatation i horor elemente, a primjerice Dario Argento 1970. u svom filmu "L'uccello dalle piume di cristallo" ("Ptica s staklenim perjem") stvara novu razinu stilskog nasilja i napetosti. S vremenom giallo postaje sinonim teškog, teatralnog i stiliziranog vizualnog i audio elementa. Očito je da je umjesto klasične postavke žanra odabran više artistički pristup. Naravno, kako i doliči europskom filmu. Tako horori i thrilleri Marija Bave, Daria Argenta ili Lucia Fulcia i ostalih imaju nadrealistički skoro postmodernistički izražaj, i naglasak je na efektu i eksplicitnosti umjesto na koherentnosti priče ili lika. Za gledatelje van Italije ovaj specifični filmski izražaj postaje zaseban žanr talijanskog gialla.

Osamdesetih se na talijanskim kioscima pojavio horor strip koji je bio na granicama šunda i trasha s izrazitim utjecajem giallo elemenata. Njegov autor uskoro počinje redefinirati i kreirati svoj vlastiti postmodernistički horor stripovski žanr, ubacuje egzistencijalne teme, užas svakodnevice, smisao života i smrti, paralelne univerzume. Taj serijal dogurao je i do ove 300-te obljetnica, a izlazi i dandanas… Da, pričam o Dylanu Dogu i njegovom stvaratelju i literarnom ocu Tizianu Sclaviju!

London 1686.

Nemalo sam se iznenadio, vjerojatno kao i drugi redoviti ili povremeni čitatelji, kad je Ludens iz vedra neba bez prethodnih najava objavio jubilarnu epizodu novijeg datuma. Redovna serija najednom je nakon 208. broja po originalnoj numeraciji skočila na jubilarni i kolorirani broj 300. Što, kažete na nije koloriran?! Eh, pa da, još jedan od veličanstvenih propusta dragog nam Ludensa (navodno su dobili materijale na C/B, a nisu išli provjeravati jel u boji?!). Što se tiče Bonellijevih stripova koji su od pamtivijeka u crno-bijeloj varijanti, nekako je upitno koliko smo izgubili (ili dobili) manjkom boje. Makar gledajući isječke tabli s interneta vidi se da i boje igraju ovdje veliku ulogu. Raspon boja je drugačiji ovisno o razdoblju koje se prikazuje. Boje koje prikazuju London u prošlosti puno su tmurnije od ostalih… Evo, samo da iznesem svoje mišljenje o Ludensovoj strategiji pa krećem dalje. Naime, očito je da se ovo dupliranje s Veselim četvrtkom negativno odrazilo na prodaju, tako da je manje riskantno otići u budućnost i objavljivati još na ovom prostoru neizdane epizode. Ja u biti pozdravljam ovu odluku, baš me je ova jubilarna epizoda malo zainteresirala nanovo za serijal.

Za sve one koji su s Dylanom od početka, znaju koliko je kompleksna priča njegovog života. I koliko je sati i riječi uloženo da bi se rastumačila i demistificirala ultimativna teorija o Dylanu Dogu. Sve priče imaju svoj početak, a za Dylanovu znamo također da bi negdje tamo u dalekoj budućnosti mogla završiti. Možda je ta zadnja epizoda već napisana, a možda nije. Znamo samo da kad Dylan završi galiju da će to biti kraj. Ili će to biti iluzija kraja, jer su život i smrt samo vječiti ciklus umiranja i rađanja…

Priča i modifikacija priče…

Kako Ruju započinje jubilarac? U stilu dosadašnjih ključnih epizoda serijala i sukladno odavno uvedenim paralelnim svjetovima! Uvodna vinjeta skoro je identična prvoj vinjeti 1. broja, no zapravo je scena s nemrtvom Sybil i Dylanom izmijenjena verzija kraja prvog broja. U kojoj kao što znamo Dylan sanja da je ugrizen, a ovdje pak nemrtvi Dylan sanja da je ugrizen. Dobar autorov nagovještaj da je Dylan mogao krenuti i ovim smjerom, nemrtvi amerikanizirani Punisher koji se bori protiv mafioza, ili kao nemrtva verzija Demiana, lika iz jednog drugog Rujuovog serijala.

"I tako je Dylan Dog postao čudovište ljudske duše… U lovu na ljude čudovišne duše."

Zatim slijedi još jedan obvezni element metafikcije (ili metastripovanja kad smo već u domeni stripa) koju je Sclavi uveo još od "Morgane". Uz postojanje bezbroj paralelnih univerzuma koji se stvaraju svaki put kad donesemo neku odluku, postoji i teorija u kojoj je stvaratelj bezbrojnih svjetova autor nekog stripa, ili sasvim običan "Nitko" koji u svojim snovima ili maštom stvara svjetove. Naše ili nečije druge, nije važno. Važan je koncept. Uvijek se rado sjetim jedne Sclavijeve rečenice iz "Ničije priče"" (LEX #43): "Kad nas vidiš, nikad ne bi rekao da možemo stvarati svjetove…"

Sve ono što slijedi moglo bi sve analizirati unedogled, tumačiti i kontemplirati, a miks je događaja iz redovnog univerzuma, sadašnjosti Dylana Doga, prošlosti, alternativnih stvarnosti, alternativne budućnosti ili Pakla, možda? Kako gledati na događaje koje vidimo u ovoj priči? Doslovno ili metaforički? Pogledajmo samo likove koji nastanjuju priču. Svi su oni živi, a istodobno i mrtvi, odnosno stvarni i nestvarni, ovisi s kojeg aspekta realnosti gledamo. Je li život zbilja, ili je život samo nečiji san? Što je zapravo stvarnost i tko/što je stvara? Nečija kreativnost? Za razliku od Barbatičine "Broj 200", "prizemnije" epizode, koja je imala realni pristup epizodi, Ruju se odlučio na snoliki, kontemplativniji, nadrealniji pristup. U postmodernističkoj maniri. Možda je i najbolje što nije pokušao racionalizirati ili opravdati, ili nadograditi već uspostavljenu mitologiju koju je Sclavi ustanovio. (ah Sclavi, uvijek se vraćamo njemu, i korijenima.) U odjeljcima koji slijede pozabavit ćemo se detaljnije pojedinim fenomenima.

Isprva mi je malčice zasmetalo što je Ruju svjestan koliko je priča na momente (namjerno) konfuzna i laičko-filozofska (jeftina?), čak se i "sprda" u nekoliko navrata s time (pogledajte citat niže). No, ponovnim čitanjem taj dojam bio je značajno smanjen. Ruju se prema kreatoru, liku i kronologiji obraća više s poštovanjem. Ovakva razmišljanja, sumnje, vjerojatno se javljaju svakom autoru kad godinama radi isti lik. Vjerojatno nakon nekog vremena osjeća i zasićenje tim likom, a i osjeća da je možda o njemu već sve rečeno.

Crtač Crandall Reed: "Alternativna stvarnost… Kad kreativac pribjegne tim stvarima, znači da je stvarno već mrtav i pokopan. "

Dylan Dog.

Pogledajmo kroz sve što prolazi Dylanov lik – niz buđenja, snivanja, proživljavanja drugih života, smrti ili uskrsavanja, uobličavanja ili pretvaranja u drugi stupanj stvarnosti. Potrebna je dobra doza koncentracije i volje razlučiti dio kojeg svijeta je Dylan u kojem trenutku. Za razliku od priča koje imaju kronološko, pravocrtno vrijeme kroz koje se scenarij odvija; čitatelj se ovdje nalazi u ulozi tzv. kvantnog čovjeka koji vidi i prošlost i sadašnjost i druge paralelne dimenzije istovremeno, tako da mu svi ti flashbackovi ili događaji tvore istu sliku. Čitatelj istovremeno gleda kroz prizmu stvaratelja, odnosno autora stripa, prisustvuje činu stvaranja mogućih paralelnih realnosti.

Kako je u Barbatičinoj epizodi "U ime oca" analiziran Dylanov odnos sa ocem, odnosno kraj tog odnosa, tako Ruju ovdje stavlja naglasak na Dylanov odnos s majkom, kojeg je Sclavi dobrano posjećivao u prošlim epizodama. Dylan u prošlosti doživljava oca kao neprijatelja, kao oca-suparnika koji ne zaslužuje njegovu majku. Budući da se nalazi u falusnoj fazi majku doživljava kao predmet Edipovog kompleksa, oženio bi je - odnosno htio bi je samo za sebe.

Dylan: "Tako je, mama. Nikad te neću ostaviti. A kad narastem, oženit ću se tobom. "

Ova rečenica ključna je za sljedeće razmatranje. Odnos Dylana i Morgane, odnosno majke i sina, razlog je nerazriješenog Edipovog kompleksa. Dylan je naprasno bio otrgnut od majke i svijet u kojem je rođen, što je imali za posljedicu problemu u njegovom psihoseksualnom razvoju. Psihoanalitička teorija (čije je temelje postavio Freud, no ona je danas uvelike izmijenjena), definira Edipov kompleks kao; emocije i ideje koje um drži u podsvjesnom, preko dinamičke represije, koja je koncentrirana željom djeteta da seksualno posjeduje njegovu/njezinu majku, i ubije njegovog/njezinog oca. Edipov kompleks pojavljuje se u trećem, falusnom stadiju (3-6 godina); od pet psihoseksualnih stadija razvoja. Interesantno je da je Freud predlagao da ukoliko dijete ne razriješi uspješno kompleks to može dovesti do posljedica koje kasnije vode prema pedofiliji, neurozi ili homoseksualnosti.

Otud Dylanov nerazriješen i kompleksan odnos s majkom, kao i problem održavanja stalnih veza sa ženama. U ključnom psihoseksualnom stadiju razvoja naprasno je odvojen od majke, i naravno njegovo psihološko stanje moći će se razriješiti tek kad riješi nerazriješene stvari s majkom koju traži još u svakoj ženi s kojom je u vezi.

Vremensko-prostorna (ne)determiniranost

Tri su narativne linije – dvije vremenski egzaktne: prošlost u Londonu 1686. g. i sadašnjost redovne serije; i jedna neidentificirana koja može biti: daleka budućnost, alternativna dimenzija zombija ili pak sadašnjost kao metafora sadašnjeg društva. Nitko, Cagliostro i Angelo Stano-Crandall Reed kao da su izvan ovih spomenutih dimenzija, oni su ili stvoritelji tih prostorno-vremenskih dimenzija ili čvorišta gdje se svi ti svjetovi spajaju i gdje je moguće premještati objekte iz dimenzije u dimenziju. Elementi poput Dylana, Xabarasa, Morgane, Nikog ili čak Cagliostra su meta-likovi, oni ezgistiraju iznad stripa, kako je to bilo prikazano u nekim epizodama, posebice ovoj i "Morgani".

Prošlost, London 1686. U tom dijelu likovi i događaji idu prema "Priči o Dylanu Dogu". U tom razdoblju Ruju povezuje niz epizoda, posebice već spomenutu "Priču" i Barbatičinu "U ime oca" koju nije pisao majstor Sclavi pa određene elemente mitologije ovdje ne priznaju svi ortodoksni dylanovci. Važni element je Dylanov portret koji je zapravo nastao majčinom rukom, a Xabarasu iz sadašnjosti ona je predstavljala jedinu vezu sa svojim sinom.

Smjestiti Dylana u egzaktnu sadašnjost baš i nije moguće jer ovu epizodu možemo smjestiti odmah nakon prve epizode "Zora živih mrtvaca" ili nakon "Morgane". Niz događaja poziva se na događaje opisane u tim epizodama, tako da su se one morale dogoditi prije. A isto se tako mogu događati u bilo kojoj teoretskoj epizodi koja dolazi prije "Priče o Dylanu Dogu", koja bi teoretski mogla biti zadnja epizoda.

Treća narativna vremenska linija, kako smo već spomenuli može biti ili u nekoj paralelnoj dalekoj budućnosti ili alternativnoj dimenziji zombija. Da događaji nisu išli onim tijekom nakon prve epizode, da je Xabaras pobijedio, a Dylan postao samo jedan od mnogih zombija, svijet bi bio definitivno primjerice poput onog iz stripa "Walking dead" ili Romerove zombi-apokalipse. Zombiji bi preplavili svijet, a zdravi ljudi živjeli bi u rijetkim oazama pod drogama koje brišu sjećanja. Postoji i opcija da se radi o "sadašnjosti" koja je metafora sadašnjeg društva. Društva gdje smo svi mi već ogrezli u otuđenosti, komforu, birokraciji i neaktivnosti, svi smo mi automatizirani zombiji, robovi nečije druge volje (vlade, televizije, tajanstvenih gospodara svijeta).

Tumačenje svega moguće je na više razina, doslovno, nadrealno, metaforički; Ruju nam u Sclavijevom stilu ostavlja da samo odredimo svoje tumačenje. Vidjeli smo niz aktera u različitim vremenskim razdobljima, ali i u alternativnim svjetovima. Zakonitošću svih tih dimenzija i razdoblja upravljaju autori priče, a na jednoj unutarnjoj dimenziji možda se netko star i moćan igra miješanja vremenske i dimenzijske linije, poput Cagliostra koji se pojavljuje na samom kraju. Jedan čas je Morgana u svijetu zombija, pa u Dylanovom vremenu, pa u Londonu 18. stoljeća. Kad si moćan stvoritelj poput crtača/autora stripa, vrijeme i prostor ne predstavljaju ti problem, likovi se poput šahovskih figura ili marioneta mogu pomicati u kojem smjeru žele. Metafikcija i alternativni svjetovi, koje je Sclavi implementirao u serijal od samoga početka, u samoj su srži epizode.

Stano jednostavno savršen!; još mi je i draže što je strip CB - strah me kako bi to izgledao u boji. Crtež ovako bez boje ima više razina crne i sive, što zapravo vrlo dobro izgleda. Boja je u talijanskom primjerku sigurno dopunila i primjetno izmijenila originalni Stanov tuš. Baš me interesira jel podloga Stanov originalni crtež ili je to CB otisak već obojanog stripa?!

Zaključno…

Na prvi pogled, scenaristički i idejno gledano, Ruju nam je servirao jednu te istu priču koju nam je ispričao Sclavi pred XX godina, samo na malo drugačiji način. Kao da je htio upriličiti malo obiteljsko okupljanje za obiteljsko fotografiranje. Svi ključni likovi serijala su tu: Dylan u falusnoj fazi psihoseksualnog razvoja u kojoj dječaci boluju od Edipovog kompleksa, odnosno žele seksualno posjedovati svoju majku (tako barem Freud kaže), alternativne realnosti koje su samo vrtlog (iluzije, ideje) u glavi Nikoga, odnosno pisca, odnosno crtača/autora. Pa su tu zombiji, pa se prisjećamo ključnih događaja iz "unificirane teorije o Dylanu Dogu". Ruši se četvrti zid stvarnosti, ulazimo na momente u metafikciju (ili metastripovanje, termin koji je tako lijepo sklepao naš dragi kolega ex-forumaš Djole). Jedan čas gledamo iz aspekta stvoritelja/autora, a u drugom stvoreno…

"Ah! Zaustavite vrtlog u mojoj glavi!"

Služi savršeno kao sukus cijelog serijala, kao 300-ta obljetnica koja sumira sve izrečeno. I kao što to lijepo kažu u stripu, "znam da ako zalijepim ovaj zadnji mali dio, top, bit će to kraj." A uistinu, tako nas malo dijeli do tog momenta… Da noćna mora, san, život i smrt – dvije strane iste medalje – mogu završiti jednom lijepom uredničkom (Stvoriteljevom) odlukom. Tako lako… I to bi jednom prilikom u nekoj dalekoj budućnosti mogao biti kraj… ;)

Naprijed

DD VEC 90 Vjerna klijentela

DD LU 128 Balzamator

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • drogsy

    Ukupna ocjena 81%

    6, 8, 10, 9

    Besmislena, ali zanimljiva Rujuova potvrda da je stoti broj kraj serijala, kao i objašnjenje Dylanovog odnosa s Morganom, što je u vrijeme izlaska stotog broja bilo itekako potrebno, i to sve izvedeno tako da ne kvari neki "osnovni" kontinuitet. Sad, koliko je to bilo potrebno da se raspravljati, al' nije loše to imati na papiru. A s obzirom da je ovo jubilarac, mora, kao, imati veze s Morganom, Xabarasomblablabla... Ubuduće bi mogli dati Meddi da piše jubilarce. Priče poput "Nepoželjnog gosta" svojom kvalitetom savršeno pristaju za to. Otkako je Stano počeo aktivno crtati DD-a sve se više približava tituli najboljeg crtača serijala.

    28.04.2013
    00:37:00 sati
    drogsy
    uredi
  • King Warrior

    Ukupna ocjena 55%

    4, 2, 9, 10

    Bas besmislena epizoda! Imam osjecaj da je Sclavi sa brojem 100 napravio takav haos, da drugi autori uporno pokusavaju da daju neko logicno objasnjenje na tu pricu, pa tako i ova epizoda. Inace, ja broj 100 vidim kao Sclavijev pokusaj da unisti svoju tvorevinu. 

    28.04.2013
    00:55:00 sati
    King Warrior
    uredi
  • DragonSlayer

    Ukupna ocjena 73%

    5, 6, 10, 10

    Naspram novih epizoda jako dobro, ali kao Dylanovac koji ovaj strip prati već dosta godina mogu samo reći da je ovo dosad najlošiji jubilarac ili epizoda koja se dotiče Dylanove prošlosti, sve je strašno zbrzano i zbunjujuće, alternativne stvarnosti mogu biti dobre ako ih se zna iskoristiti kao u NN-u, ovdje vidimo hrpu stvari koje su za ovaj strip potpuno nebitne, samo se nadam da će sljedeću epizodu koja se bavi Dylanovom prošlošću raditi Sclavi...

    28.04.2013
    02:05:00 sati
    DragonSlayer
    uredi
  • predsjednik

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    28.04.2013
    02:12:00 sati
    predsjednik
    uredi
  • Spock

    Ukupna ocjena 88%

    8, 9, 9, 10

    Dobrano smo zakinuti načinom objavljivanja ove epizode od strane Ludensa. Ako negdje fali boja, onda je to ovdje. Pogotovo zbog sivog otiska koji to samo nagovještava, a i saznanja da su različita vremenska razdoblja bojana na različite načine. Šteta! Priča je simpatična, za Rujua odlična. Ništa novo nije otkriveno, ali zgodno služi za prisjećanje na antolgijske epizode, koje su skoro sve ovdje obuhvaćene. Priča mi je pogotovo dobro legla pročitavši ju zajedno s ostalim epizodama na koje se poziva. Nedostaje mi još "Xabaras / U ime oca" da upotpunim sve i steknem ukupan vlastiti dojam D.D. unified teorije. Prestao sam da kupujem Dylana prije godinu (extra), dvije (redovna), ali tu Barbatinu epizodu svakako moram kada uskoro izađe u extra seriji.

    EDIT 09.10.2017.

     

    28.04.2013
    06:49:00 sati
    Spock
    uredi
  • mpavin

    Ukupna ocjena 64%

    4, 4, 10, 10

    Hrpa besmislica i gluposti s kojima autor želi nešto da kaže, a na kraju ne kaže ništa. Ruju, ostavi se ćoravog posla. Šteta dobrog crteža.

    28.04.2013
    08:07:00 sati
    mpavin
    uredi
  • Deers

    Ukupna ocjena 66%

    2, 7, 10, 9

    Čudni smo mi fanovi. Bunimo se kad netko pokušava nešto mijenjat (Barbato u Xabaras!/ U ime oca) i kad netko ne dovede gotovo ništa novoga već samo prepričava događaje (Obiteljski potret). Ruju je u ovaj jubilarac ubacio sve čega se sjetio, povezao po svojoj želji, efektno, tako da izgleda kao da želi reći nešto pametno, nešto novo a zapravo nam prodaje staru priču u tehnikoloru. Nije on jedini krivac, ipak je ovo pisao najviše po dužnosti. Kažu čak da najbolji dio ove priče je sam Sclavi napisao, moguće, mada je vjerojatno i on napravio to po dužnosti. Crtež je s druge strane fenomenalan, Stano poprilično raspoložen, malo upeglan da ljepše i lakše legne boja, boja koja lijepo nadopunjuje crtež - pravi primjer kao bi trebali biti farbani stripovi. Domaće izdanje u sivim tonovima otkriva samo dio koliko to dobro izgleda, koliko god nagoviješta finalni rad u tolikoj mjeri smeta Stanovom crtežu. Volio bih da već kad ga nismo dobili u boji da smo ga dobili u čistom Stanovom crtežu a ne ovako prisilno usivljenim.

    Zaključno, nije loše sam po sebi ali nije jedan od onih jublaraca kojih ćemo se sjećati ni po lošem ni po dobrom.

     

    28.04.2013
    12:00:00 sati
    Deers
    uredi
  • bonjovi4ever

    Ukupna ocjena 54%

    2, 4, 9, 9

    Ne znam, meni je ovo skroz bezveze, usudio bih se reći glupo. Ništa zapravo nije rečeno u stripu. Ruju je nabacao puno toga, ali jako rijetko bi se moglo reći da je postigao nešto. Čini mi se da je i bila pokoja dobra zamisao (pogotovo na kraju kad se pojavljuje Nitko), ali sve je urađeno toliko traljavo, nezanimljivo. Stano odličan, makar je i njegov crtež Ludens uspio dosta pokvariti.

    28.04.2013
    13:16:00 sati
    bonjovi4ever
    uredi
  • acestroke

    Ukupna ocjena 48%

    2, 2, 9, 9

    Strip je "all style, no substance."  Kao neki veliko budzetni Hollywood film, koji izgleda super na svakoj sceni, ali koji uopste nema scenarija koji vrijedi pisljivog boba.  Naravno, vecina ovog je zahvaljujuci Pasquale Ruju, covjek koji je veca steta za strip scenu nego sto je Michael Bay za Hollywood.  Obadvojica su bez ikakvog talenta ili kreativnosti, ali ipak su uspjeli da zarade dosta para u zanatu u kojem uopste nemaju pojma.  O prici se nema sta reci sto drugi vec nisu rekli: nema nikakve poente niti smisla.  Crtez je fenomenalan, naslovnica takodje: izgleda da je Stano ovdje jedini koji je svoj pos'o uradio kako treba.  Ruju, medjutim, kao inace, sve preko kurca, da izvinete.

    28.04.2013
    17:37:00 sati
    acestroke
    uredi
  • Gil-galad

    Ukupna ocjena 75%

    6, 6, 10, 9

    Čudna epizoda...

     

    Ruju se vraća Zori živih mrtvaca i Priči o Dylanu Dogu koristeći elemente iz drugih kultnih epizoda, Morgane i Priče ni o kome, ali ne uspeva da ponudi baš ništa, možda tek (letimičan) pogled preko ramena...

     

    Da se razumemo, ovu epizodu lagano pročitate, uopšte ni u jednom trenutku nije dosadna, ali istovremeno nema poentu; čak - ne bih rekao da je to do Rujua, već jednostavno do toga što je na sve ove likove i priče već odavno stavljena tačka. Porodični portret to ne narušava, ali ni ne nudi ama baš ništa novo, takođe, iako je ovo delimično (ili je makar trebalo da bude) nešto kao (naknadno napisana, though) uvertira za Priču o Dylanu Dogu...

     

    Stano se ovde uveliko koristi Photoshopom, ali je crtež savršen!

    28.04.2013
    21:54:00 sati
    Gil-galad
    uredi
  • Solid Snake

    Ukupna ocjena 88%

    8, 8, 10, 10

    Odlican strip.

    30.04.2013
    19:35:00 sati
    Solid Snake
    uredi
  • Lucy Liu

    Ukupna ocjena 90%

    9, 9, 9, 9

    U biti, epizoda s elementima drugih jubilarnih i/ili "važnijih" epizoda... ali ipak zadovoljavajuća.

    07.05.2013
    15:56:00 sati
    Lucy Liu
    uredi
  • Windwalker

    Ukupna ocjena 55%

    1, 4, 10, 10

    Dokle će više mrcvariti i uništavati legendarne priče koje su trebale ostati u prošlosti? Ovo samo blati sjećanje na njih.

    Sa narativne strane ovaj strip ne nudi apsolutno ništa osim par solidnih Grouchovih viceva. I one dvije stranice gdje Smrt i Život pričaju, no ni to nije više originalno, te se loše uklapa u ovaj bućkuriš.

    Što se crteža tiče, Stano je veličanstven. Ali naravno, Ludens je zajebo i uživanje u vizualnom dijelu stripa ne stavivši boju, već ono blijedo sivilo. Tako da izgleda lošije nego pravi crno-bijeli strip. No, to ne mogu uzeti za zlo samom crtaču, te on zaslužuje maksimalnu ocjenu. Samo šteta njegovog truda za ništa.

    05.06.2013
    23:48:00 sati
    Windwalker
    uredi
  • doktor78

    Ukupna ocjena 87%

    8, 8, 10, 9

    Odlican crtez

    02.07.2013
    17:49:00 sati
    doktor78
    uredi
  • Ukupna ocjena 88%

    7, 9, 10, 10

    Ruju je dosta dobar,Stano fenomenalan i s crtežom i naslovnicama.

    28.10.2013
    23:25:00 sati
    Patrix
    uredi
  • Ukupna ocjena 64%

    5, 5, 9, 7

    27.12.2013
    23:54:00 sati
    dylan_dog12
    uredi
  • Enat

    Ukupna ocjena 88%

    8, 8, 10, 10

    Sjećam se brojnih putovanja kroz razna mjesta unutar raznih vremena čitajući ovaj strip. Stano je savršen, a ni Ruju nije loš. Interesantno osmišljena epizoda unutar koje su fino objedinjeni klasični postmodernistički elementi: paralelni svjetovi i paralelni životi te je sve jednako stvarno.

    16.04.2014
    16:37:00 sati
    Enat
    uredi
  • Barker

    Ukupna ocjena 79%

    6, 7, 10, 10

    Vidim da je vecina slozna u misljenju da je ovaj buckuris, "glavolomka" zbrda-zdola, pretenciozno veliko nista... ipak sasvim dopadljiv strip. Cita se u jednom dahu, skroz je zabavno pokusavati uhvatiti neku nit "razuma" u svemu tome. Jos ako uporedim sa krsom Xabaras/U ime oca, ovo mu dodje kao malo remek delo :)

    Briljantni Stano kome je boja sjajno legla.

    28.03.2015
    00:07:00 sati
    Barker
    uredi
  • sergej773

    Ukupna ocjena 91%

    8, 9, 10, 10

    13.07.2015
    12:25:00 sati
    sergej773
    uredi
  • WOLF-HUNTER

    Ukupna ocjena 68%

    5, 5, 10, 8

    Nit smrdi nit mirise. Uglavnom besmislena radnja sa jos glupljom pricom. Pocetak je jako konfuzan mada je neka cjelina epizode jasna. Medutim, najveci problem lezi u scenariju gdje jako malo truda ulozeno. Crtez je zaista odlican kao i naslovnica. Kritika ide Ludensu jer nisu objavili epizodu u koloru.

    09.08.2015
    21:12:00 sati
    WOLF-HUNTER
    uredi
  • Rahazlam

    Ukupna ocjena 94%

    9, 9, 10, 10

    Ova epizoda mi se bas dopala,Dylan Dog mi postaje sve bolji i bolji!! Stano dominira!!

    24.10.2016
    02:40:00 sati
    Rahazlam
    uredi
  • going going

    Ukupna ocjena 67%

    3, 6, 10, 10

    Sta je ova epizoda i kako je treba posmatrati? Znamo da je jubilarna epizoda u koloru povodom 300. broja redovne serije. Taj broj valja proslaviti time sto cemo se opet pozabaviti Dilanovom sudbinom ili prosloscu kao sto je to ucinio Sclavi u 100. i Barbatova u 200. broju. 

    Ali sta vise reci ako je sve vec receno ili ako nije dopusteno da se mitologija na neki nacin promeni i nadogradi? 

    Ne znam da li je, ali verujem da jeste, Ruju radio pod vrlo preciznim instrukcijama sta sme a sta ne sme da uradi, a i licno smatram da Ruju i nije neki kapacitet, barem na DD, za produbljivanje mitologije. 

    I tako sta smo dobili? Po nacinu pripovedanja dakle strukturualno smo dobili kopiju Morgane, ponovnim (nepotrebnim) ubacivanjem crtaca Krendala Rida koji zamislja celu ovu pricu u nekoj suludoj zombi apokalipsa buducnosti. Ruju sve vreme imitira pripovednu logiku ,,Morgane" ali bez ikakve napetosti i viseznacnog smisla kojeg poseduje broj 25. 

    Ruju se najvise usredsredjuje na odnos Dilana i Morgane u Londonu od pre 300 godina, vidimo kako se produbljuje Dilanov Edipov kompleks time sto je video roditelje dok vode ljubav i jos par scena manje ili vise interesantnosti. Zatim imamo vrlo glup deo stripa sa Sibil Brauning i njenom rekonstrukcijom Ksabarasove laboratorije u Andedu, potpuno nepotrebno, kao i pojavljivanje Morgane bebe (!?) 

    Ako gledamo ovo kao predigru broju 100 opet nismo dobili nista posebno interesantno. Mnogo bolje i sto je bitno originalnije to sve izvodi Rekioni u Mater Dolorosi povodom 30 godina Dilana Doga. Tu se desavaju prave stvari sa pravim posledicama i prava nadogradnja kontinuiteta i pojasnjenje prethodnigh dogadjanja.

    Takodje bih istakao i da dijalog izmedju Dilana starijeg, Morgane i malog Dilana izgleda potpuno usiljeno, kao i desavanja u celoj epizodi, sve se desava jer eto mora da se desi i da se popuni broj strana. 

    Ovo je interesantna kompilacija najbitnijih dogadjanja iz 4 najbitnija broja o DD, ali takodje i potpuno nepotrebna kompilacija, koja sigurno nista ne dodaje na snazi originalu vec moze samo da joj oduzme. Kao sto su u pogovoru VCovog izdanja lepo rekli, cigla koja se dodaje u zid koji sasvim ispravno stoji i ispunjava svoju funkciju i bez te jedne cigle. 

    Na crtackom planu epizoda je fenomenalna. Stano briljira u sjajnom koloru i preporucujem svima da epizodu citaju u VCovom izdanju a ne u manjkavom sivom Ludensovom izdanju, jer je ova epizoda stvorena da bi bila u boji. 
    Takodje je i Stanova naslovna strana odlicna

    Dakle mozda je Rujuova namera najociglednija u samom naslovu epizode: Porodicni potret. Ovo je samo jedno veliko okupljanje zarad portretisanja, da se u jubilarnom 300. broju svi najvazniji likovi i metaelementi serijala odnosno najbitniji clanovi porodice Dog okupe na jednom mestu da ih mi svi vidimo povodom ovog zaista lepog jubileja. Ali to je sve, samo portret. 

     

    20.09.2017
    23:23:00 sati
    going going
    uredi
  • delboj

    Ukupna ocjena 45%

    1, 2, 9, 9

    Ja ne vidim da ovdje ima neke priče o Dilanu. Sve je samo nabacan niz slika, uglavnom iz prethodnih epizoda, bez jasne poente. Ovdje je jedina prava priča o mukama crtača i istovremeno i scenariste koji ne zna kako smisleno da poveže neke stvari u priči, pa mu za pojavljivanje pištolja niotkuda dođe rješenje tek kad Niko upadne i ubije ga!? Crtež je dobar, nema šta, naslovna takođe, ali ovom pričom nije ništa rečeno.

    21.07.2019
    20:54:00 sati
    delboj
    uredi
  • Dexters

    Ukupna ocjena 85%

    7, 8, 10, 10

    Svi mi već znamo kako će negdje i nekad izgledati Dylanov kraj. Ruju nam je ovdje, u svojoj skromnosti, darovao mali prequel. Cagliostro, u svojoj veličini, neprestano pomiče "kraj" omogućavajući brojnim pričama, uključujući i ovoj, da budu propovijedane, a bogme i čitane.

    14.08.2019
    07:27:00 sati
    Dexters
    uredi
  • Hercule Poirot

    Ukupna ocjena 90%

    9, 9, 9, 9

    Kvalitetno i ujednačeno.

    28.09.2019
    10:28:00 sati
    Hercule Poirot
    uredi
  • Ukupna ocjena 99%

    10, 10, 10, 9

    28.10.2019
    19:00:00 sati
    benx40
    uredi
  • Ukupna ocjena 75%

    6, 8, 8, 9

    Crtež i naslovnica su odlični. Priča? Pa nema priče. Ovo je samo repriza svega što se desilo. Ajde ovo je broj 300, okrugli jubilej, tako, da mogu to, da progutam. Sam scenarij je dobro napravljen. U globalu je sve skupa dobro ispalo za broj 300 pa neka budu i moje ocjene solidne.

    01.08.2020
    22:36:00 sati
    tekumze
    uredi

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Bog Puma
    Kod: TX ZS 45
    Ocjena: 53%
    Vrijeme: 30.9.2020. 13:04:00
    Autor: tex2
    Broj komentara: 2
    Broj pogleda: 168
  • Leglo otrovnica
    Kod: KM ZS 806
    Ocjena: 87%
    Vrijeme: 29.9.2020. 13:13:00
    Autor: Hercule Poirot
    Broj komentara: 3
    Broj pogleda: 383
  • Vremenska mašina
    Kod: MM LIB 39
    Ocjena: 54%
    Vrijeme: 28.9.2020. 13:46:00
    Autor: prozirna senka
    Broj komentara: 4
    Broj pogleda: 494
  • Pipci!
    Kod: ZG VEC 158/159
    Ocjena: 78%
    Vrijeme: 27.9.2020. 21:05:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 4
    Broj pogleda: 1051
  • Voštana maska
    Kod: KT LU 9/10
    Ocjena: 65%
    Vrijeme: 25.9.2020. 14:03:00
    Autor: Kila Banana
    Broj komentara: 3
    Broj pogleda: 528

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Put za raj
    Kod: ZG VCSP 32
    Ocjena: 50%
    Vrijeme: 3.7.2020. 23:14:00
    Autor: Djole
    Broj komentara: 15
    Broj pogleda: 2772
  • Povratak Zimske Zmije
    Kod: ZG VCZS 20
    Ocjena: 91%
    Vrijeme: 7.8.2020. 17:10:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 14
    Broj pogleda: 1897
  • Povratak samuraja
    Kod: ZG VEC 155/157
    Ocjena: 81%
    Vrijeme: 31.8.2020. 23:37:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 9
    Broj pogleda: 1483
  • Plamen nad Merivelom
    Kod: ZG VEC 143/144
    Ocjena: 76%
    Vrijeme: 18.8.2020. 0:16:00
    Autor: going going
    Broj komentara: 12
    Broj pogleda: 1283
  • Proteus
    Kod: TX ZS 33/984/985
    Ocjena: 76%
    Vrijeme: 10.7.2020. 15:34:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 7
    Broj pogleda: 1196

Aukcije

Forum