Mr. Sandman, bring me a dream…
U skladu s djelcem čiji osvrt leži predamnom, ja kao redovita noćna ptica, ove retke pišem u kasnim noćnim satima dok mnogi spavaju, uživaju u blagodatima koje im donose snovi. Snovi su ono što tek iščekujem i čemu se nadam... Od davnina snovi bijahu tumačeni kao svojevrsna predskazanja, simboli onoga što će doći, i mnogi su se obraćali tumačima koji bi im tumačili snove. Snovi su vrata u drugi svijet, ogledalo druge potencijalne stvarnosti - kakva god ona bila u tim vašim snovima. Dok danas snove povezujemo s podsvjesnim, u prošlosti u pojedinim kulturama poput Grka ili Rimljana, ljudi su vjerovali da su snovi poruke od njihovih božanstava, preminulih i da predviđaju budućnost. Aboridžine bolje ne pitajte što oni misle o snovima i svijetu snova… ;)
Kako bilo da bilo, tema naše današnje epizode su snovi. I serijska ubojstva. Ne znam koliko se Andrea Cavaletto bavio scenarističkim poslom do ove epizode, no scenarij mu ima čudnih stranputica. Prema njegovih riječima ova epizoda je svojevrsni hommage epizodi "Ubojice", epizodi Dylana Doga koju je prvu pročitao uopće. A gle vraga, crtao ju je također Luca Dell'Uomo. Između ostaloga, Cavaletto piše horror kratke priče, bavi se grafičkim dizajnom i pisanjem scenarija za druge medije. Nakon ove epizode sretat ćemo ga više puta u samom serijalu. Dell'Uomo me baš nasmijao nekim vizualnim rješenjima, posebice u praznom pogledu mjesečara ili ekspresijama nekih likova (vidi Elizabeth malo niže na priloženoj slici).
Nemojte da vam se zavrti od velikog broja Stanovih mjesečara na naslovnici. Ako je netko kojim slučajem izbrojio, nek se javi u komentarima. Uglavnom, efektivna naslovnica s dvije posvete u najnižem redu. Epizoda je izašla i u hrvatskom, srpskom i makedonskom izdanju, i to sve tri nedavno.
Kad spavači ubijaju…
Veći dio epizode djeluje kao loš slasher s dosadnim i nemaštovitim ubojstvima (i promašenim poantama), priču spašava samo iznenađujući rasplet i simpatični završetak što je ujedno i najbolji dio priče. Rasplet koji je Cavalleto "posudio" iz "znamo kojeg stripa". Eh! Monolozi glavne optužene za prvo ubojstvo Elizabeth Mills, što unutarnji što oni drugi, teatralni su i mahom loše napisani (ili loše prevedeni, tko bi znao?!). Samo Dylanovo ponašanje je vrlo čudno, em se ne zaljubi uopće u klijenticu, em joj slijepo vjeruje bez da je provjerio ikakvu njezinu pozadinu. Slijede scene "mlakih" ubojstava (u odnosu na Chiverottija pa čak i Rujua) u stanju mjesečarenja po danjem svjetlu, a policija tapka u mraku kao i obično!
Eh da, nije se ni pokazao kao bogznakakav istražitelj jer da ga Elisabeth nije uputila u pravom smjeru klinike doktora Roberta Farrella, ovaj detektiv Noćnih mora ne bih dokučio ništa. Kao, san je mlađi brat smrti, onako iz vedra neba… Nama stripašima ovdje bi se odmah trebala upaliti A-HA lampica, tu smo znači. I kad već na kraju pomisliš da je Dylan konačno shvatio do kraja igru, ispostavi se da možda i nije do kraja shvatio sve…
Stranicu za stranicom nisam mogao vjerovati što to Cavalleto piše, kao da je pokušavao imitirati Sclavijeve oniričke ubilačke sekvence, ali na neinspirativan i stran način. Dvoje ubojica, otac i sin, i njihova privrženost u poslu plaćenih ubojica, stari vojnik koji puškara u stanju mjesečarenja, te tip koji kokne dvoje staraca pa poleti. Dylana je stavio u ulogu lošijeg detektiva (nego obično).
Ups… Jel mjesečnica, il pak nešto drugo?!
A zatim prepustio višoj sili, deus ex machina razrješenju priče. Rijetko ima dobrih bljeskova u općoj tami, ali mogu reći da me završni dio priče iznenadio pa čak i oduševio na trenutak. Ne znam iz kojeg razloga, ali srce mi je počeo jače kucati, adrenalin se dignuo. Možda je to samo zbog pojave jednog drugog dragog mi junaka, ali ne bih ga ovdje spominjao zbog očitih spoilera… A kad smo već kod njega, pitam se zašto bi se tako maštovit lik, satkan od tisuću realnosti spustio na takvu razinu običnog ubijanja? Postoje kazne tisuću puta gore za spavača. Uzmimo primjerice oniričku kaznu koju je Cavalleto dodijelio zlikovcu. Iako se kazna odvijala u domeni sna, zlikovac se objesio u budnom stanju? Molim? Puno efektivnije bi bilo da je spavača zadesila kazna vječnog sanjanja, u vječitoj petlji strašnih realizacija iz koje se ne može probuditi. A ne, ona se jednostavno objesi… Onaj drugi junak, znate koji, to nikada ne bi napravio.
Ne znam kako bih uopće ocijenio ovu epizodu, patchwork različitih omaža i pokušaja imitacije, loših rješenja, i iznenađujući kraj koji na trenutak izvlači priču…
I jedna pouka za kraj od jednog od likova priče – "Noćne more se uvijek vraćaju, treba samo naučiti živjeti s njima." Eto lijeka.
Kad spavači napadaju…
.jpg)
.jpg)
