Kalvarija

Dylan Dog

DD LU 162 | 96 str.

Dylan je otac, a njegov sin zove se Johnny. Usprkos silnoj ljubavi oca prema sinu, Johnnyja zadesi smrtonosna bolest i izgleda da za njega nema pomoći. I dok jedna majka traži svog nepostojećeg sina, Dylan se očajnički bori za život svoga, ponekad na granici stvarnosti, ponekad na granici apsurda.

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 83%

Priča 8

Scenarij 8

Crtež 9

Naslovnica 8

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 82%

P*7

S*7

C*8

N*8

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Kalvarija
    DD LU 162
  • Stradanje - Gori, vešterke... gori!
    DD MCOM 21
  • Golgota
    DD VEC 126

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • Il calvario
    DD SR 335

ZANIMLJIVOSTI

  • Kalvarija, iliti Križni put u našem slučaju
  • Str. 95,. referenca na epizodu „Johnny Freak“ (DD LEX 81)
  • Str. 44., referenca na DD LEX 14 „Između života i smrti
  • Str. 47., noćna smjena prati crtani serijal „Kremenkovi“ na televiziji
  • Str. 88., Johnny i Dylan igraju igru avanture „DYD in ID“, računalne igre koja postoji u serijalu. Postoji i istoimena kratka epizoda po Sclavijevom scenariju, a inspirirana je najboljom avanturom ikad na PC-u - „Myst“.
  • Život se pojavljuje drugi put u serijalu.
  • Kratki intervju s crtačem povodom 30-godišnjice serijala!

I to mi je neki Život...

Epizode koje cijenim kod Dylana Doga su one koje zrače mističnim senzibilitetom na granici apsurda. Nije uvijek nužno da se naglasi neka tema ili ideja violentnim WTF momentom. Dobar efekt imaju također i osjećaji, nizanje događaja (sa smislom) usred inteligentnog apsurda, na granici između stvarnosti i iluzije. Nadrealizam, zašto ne? Bacimo li pogled na naslovnicu ili sam naslov „Kalvarija“ teško da bismo na prvu mogli identificirati o čemu će nam autori ovdje pripovijedati. O Smrti? O masama i otuđenosti individualca? O još jednom križnom putu našeg omiljenog istraživača noćnih mora? Možda. Odgovor ćemo morati pronaći u samom stripu.

Predigra…

… koja će uskoro biti upropaštena

Iluzija ili paralelni svemir?

Priča započinje sasvim uobičajenom situacijom za Dylana. Još jedna ljepotica, još jedna zaljubljenost i noć puna strasti je na pomolu. Zašto ne? Dylan je samac, emotivac, lako se zaljubi, a ruku na srce, sve je ljepše kad se život dijeli udvoje. Hoće li Dylan ovog puta konačno naći (posljednju) ženu svog života? Hoće li baš ona zauvijek zauzeti njegovo krhko srce koje zdušno voli sve živo, usprkos Smrti koja prema njemu gaji simpatije? No netko prekida strasti ovog mladog i napaljenog para. Tko bi to mogao biti? Ma to je sigurno Groucho, mlateći opet praznu slamu ili vitlajući jurišnom sabljom priča neki ofucani vic.

A kad ono – „Zdravo tata! Čuo sam da si se vratio. “ Čije je ovo dijete, i koji je ovo Dylan Dog, koji paralelni svemir? Hm, hodnik je odmah izgledao čudan, s nepoznatim čudovištima. Dobro, ovo je možda samo neuobičajeno detaljna intervencija samog crtača. Naravno da klinac zna biti hladan tuš kad vam ovako upadne u sobu, a to je i upravo ono što se dogodilo Dylanovoj još uvijek nekonzumiranoj vezi. Dylan priznaje da je otac malome Johnnyju. Duga priča, kaže on. Nakon toga slijedi zajednička scena oca i sina, gledanje horora do kasno u noć. Ha, zaključak je očit, Dylan je zaista otac, koliko nam to čudno zvučalo. Dobro, Gualdoni, zainteresirao si nas, u čemu je kvaka?

Očinska uloga

Za to vrijeme, u predgrađu Londona mlada majka se budi, te se sprema krenuti u školu dočekati svoje dijete koje nikako da dolazi. Naizmjenično se izmjenjuju scene s nepoznatim parom i majkom kao i s svakodnevicom Dylana i njegovog sina. Crv zlokobne sumnje nas već polagano izjeda, poučeni iskustvom koje smo stekli čitajući ovaj serijal. Postoji li kakva šansa da su Dylan i nepoznata majka na neki način izmijenili svog sina Johnnyja? Je li u pitanju neki tajanstveni artefakt iz antikvarnice Safara koji mijenja stvarnost ili identitet? Jesmo li u paralelnoj dimenziji? Je li ovo san ili stvarnost? Ponovno neka mučna igra Dylanove stare prijateljice Smrti, koja zlokobno krasi pojedine vinjete ove epizode?

Najzlokobnije sumnje počinju se obistinjavati. Majka Shore počinje gubiti razum. Johnny je bolestan i biva primljen u bolnicu. Smrtonosno bolestan. Tragedija je neminovna…

Muke oca Dylana i granice apsurda

Osebujan je on otac - vidi se, dijete mu samo kaže da mu nedostaje očinskog autoriteta. Imaju noćne maratone horora, odnos između oca i sina je više prijateljski. Iz strpljivog i staloženog čovjeka Dylan se pretvara u oca osuđenog da sam odgaja dijete, ali mu to ne uspijeva previše. Prema klasičnim mjerilima dakako, no zapravo je vrlo brižan, a Johnny je odgovoran i pametan momak, koliko je to moguće u njegovim godinama. Dylan je svoju ulogu oca pokušao zaigrati još u davnoj tragičnoj priči „Johnny Freak“. Iako mu nije bio pravi otac, njegova urođena empatija i dječakova tužna povijest prepuna boli spojila je njih dvoje. Sada je Dylan pravi otac, i činjenica da gubi svoje dijete izjeda ga živoga. Djeca bi trebala nadživjeti svoje roditelje. Dylanova bespomoćnost dodatno se pojačava scenama nalik onima iz komedije apsurda – komično se miješa s tragičnim i strašnim slikama, likovi su uhvaćeni u mreži bezizlaznih situacija i radnji, zavjere koje se ponavljaju nanovo i nanovo.

Nezainteresirano bolničko osoblje uljuljkano u svoju svakodnevicu na poslu, nesklono pokazati imalo empatije prema zabrinutom ocu i bolesnom dječaku. Ljudi otupe s vremenom, blizina smrti očito ih pretvori u mašine koji bolest i smrt doživljavaju kao normalnu pojavu, kao dio posla. S jedne strane bolnički birokratski mehanizam, a s druge zabrinuti otac do bola. Gubi najbolje što je imao u svoje životu. Stvarnost se počinje gubiti svako malo, kao da se stvari iz prošlosti probijaju kroz vizije, stvarajući snolike sekvence i prizivajući stvari iz prošlosti. Možemo to jednostavno pripisati konstantnom umoru zbog neprospavanih noći, jer znamo da kronični nedostatak sna zna izazvati halucinacije. Smrt čeka u prikrajku, a Dylan se očajnički hvata za bilo kakvu slamku spasa. Bezuspješno. Spreman je na najveću žrtvu, ponuditi sebe Smrti za spas svog djeteta. Ono što bi napravio svaki pravi otac. No Smrti je svejedno, kaže: „Svi će prije ili poslije doći na moj sud.“

Smrt: „Jadni Dylan… Uvijek tako zbunjen između života i smrti. Između sna i stvarnosti… Nesposoban razabrati između svojih želja i svojih mora.

Ne bi bilo fer otkriti vam sam kraj i što je Dylan morao učiniti ili ne učiniti da izađe iz ove noćne more svakog roditelja. Da gleda bespomoćno kako njegovo dijete umire. Je li fer Život ili Smrt? Je li milost uzeti terminalno bolesnog dječaka da se više ne muči, ili ga pustiti da pati, zajedno sa svojim roditeljima? Kažu ljudi, život je kučka i na kraju jednostavno umreš. U obrnutoj filozofiji užasa Smrt svakako može izgledati kao akt milosti, sredstvo da se riješiš muka ovog turobnog života, a Život je kučka koja uživa u patnji smrtnika. Eh.

Smrt u prikrajku

Atmosfera mučnoga i teatar apsurda u malom

Duet Gualdoni i Martinello zaista su utkali mnoštvo emocija u priču na razini scenarija i samog crteža. Emotivnost vrlo lako graniči s patetikom koje se gnuša većina čitatelja, a ponekad je vrlo teško izbjeći patetiku kad je u pitanju očinska ljubav i bol. Previše je osobno da bi bilo objektivno. Uostalom, glavni sastojci teatra apsurda su ponavljajuće situacije te dijalozi puni klišeja. Iako po mom okusu fali malo Sclavijevog onirizma i Chiaverottijeve mahnite violentnosti, Gualdoni relativno pristojno iznosi priču do kraja. Paolo Martinello nadahnjivao se crtežom autora poput Corrada Roija, Piero Dall’Agnola i Giovannija Freghierija, a rezultat je jedan zaista atmosferičan crtež, s izražajnim chiaro scurom te stanovitom dozom detaljizma kombiniranog s životnim likovima. Nije napravio previše epizoda za serijal, no možda je i bolje tako, od previše se zavole i čitatelji i sam autor. Ima i nekih interesantnih referenci na prošle epizode, tipa kad Johnny i Dylan igraju igru avanture „DYD in ID“ , računalne igre koja postoji u svijetu DD-a i koja je sad već zaista muzejski primjerak. Postoji i epizoda na tu temu po Sclavijevom scenariju. Pojavljuje se i čudovište Frankenstein iz podzemlja Opće bolnice iz epizode „Između života i smrti“.

Prilično turobna priča, s mračnim crtežom i s likovima tužnog lica. Čak kao da je i Groucho postao ozbiljan. Na momente dakako. Da ne govorim o zlokobnoj naslovnici s lubanjom koja zuri, kao gospodaricom svega.

Još malo i približavamo se kraju jedne ere u Dylanovom izdavačkom životu, jer ono što slijedi nakon sljedeće epizode je revolucija! Novi glavni urednik i novi smjerovi kojima Dylan hrabro kroči. Ili ne. Preživjet ćemo tu još jednu priču pa da konačno vidimo što nam donosi Roberto Recchioni i njegova urednička politika. Kakve priče, kakvog Dylana. Naravno, epizode o kojima trenutni pričam već su izašle u srpskom izdanju, čak i makedonskom, no pravimo se kao da se nalazimo samo unutar Ludensovog izdavačkog prostora.

Do sljedećeg pisanja/čitanja/gledanja.

I zapamtite, kao što je to Dylan na težak način naučio: „Nije Smrt ona koja ne poznaje milost, nego je to Život!

Između Životi i Smrti

A za vizualne tipove Groucho samo za vas i sebe odradio je – video osvrt!

Naprijed

DD LU 160 Jesenji skitači

DD SR 337 Duboki svemir

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • Sarghan

    Ukupna ocjena 87%

    9, 7, 10, 9

    Ovo mi je, bez ikakve dvojbe, najbolja priča koju je Gualdoni napisao za Dylana. Ipak, to ne znači da priča nema mana.

    Gualdonijevi karakteristični i (pre)učestali omaži/posvete starijim Dylanovim klasicima (u obliku umetanja referenci, starih likova i povezivanje istih s vlastitim pričama) ovdje dovodi do blage predvidljivosti određenih djelova priče čime najstarije fanove serijala, umjesto da ih podsjeti na klasike iz zlatnih dana, više uskraćuje za efekt iznenađenja u ovoj priči. Isto vrijedi i za sam završetak koji slijedi tu šablonu (poanta preko posvete + preučestalo korištenje određenih fraza kao hintove o konačnom obratu). Iako priča u cjelini drži vodu i sve je koliko-toliko uspješno povezano, brojne emotivne, šokantne i teške scene zbog scenarističke izvedbe djeluju površno te u većini slučajeva djelomično gube na težini, ali i efektu koji se njima želio postići.

    Unatoč svemu, priča je od početka do kraja dovoljno zanimljiva te, zahvaljujući tematici i pomalo ziheraškoj izvedbi, na kraju uspijeva u značajnog mjeri ostvariti zacrtani cilj/efekt te time ostaviti jak utisak na čitatelja. Po mnogo elemenata je slična nedavnoj priči iz redovne serije "Smrt nije dovoljna", no usudio bih se reći kako je "Kalvarija" ipak efektnija/teža i bolje ispričana od spomenute priče.

     

    Martinello je odličan. Uspio je crtežom dignuti priču na višu razinu, a osobito kadriranjem koje u dosta slučajeva uspijeva dočarati atmosferu, težinu i dramatičnost scena. To jest, crtež doslovno diže ocjenu priči.

     

    - - - - - - - - - - - - - - -

     

    Još bih se osvrnuo na nešto što mi je zapelo za oko kod lika koji se pojavljuje u završnici priče i gdje se savršeno vidi ono što mi smeta kod današnjih Dylanovih scenarista.

     

    Gualdoni očigledno gradi cijelu priču na poanti sa zadnjih par stranica, no malo mi je zasmetalo što je time blago degradirao Sclavijevu verziju spomenutog lika. Iako je i sam Sclavi u većem broju svojih priča jasno iznosio većinom (ekstremno) negativne i ružne strane onoga što taj lik predstavlja, uvijek bi se u njegovim pričama mogla primijetiti određena pozitivna strana, pa čak i nada u svijet, ljude i bolje sutra. Upravo je i u prvom pojavljivanju tog lika Sclavi na kraju jasno dao do znanja kako taj lik, unatoč svojim ružnim stranama, ima i (puno) dobrih strana. Ovdje, Gualdoni ne samo da ističe njegovu lošu stranu, već ga takoreći prikazuje kao glavnog negativca, većeg i od njegove sestre.

     

    Dojma sam kako današnji scenaristi, u želji da Dylana (kao serijal) vrate njegovim korijenima, sve češće posežu za težim, šokantnijim temama u kojima, kako bi pokušali prići što bliže efektima užasa iz Sclavijevih priča, posežu za ekstremima u kojima, u većini slučajeva, uvijek idu do samoga kraja sa tim ekstremima. To jest, između crnog i bijelog uvijek idu ka najcrnijoj verziji poante koju žele isporučiti čitateljima. Čini mi se kako nitko od njih ne shvaća da Sclavi, unatoč svojim crnim mislima i poznatim problemima sa depresijom, nikada nije išao skroz u najtamniju krajnost. Koliko god je Sclavi bio mračan/bolestan/depresivan sa nekim svojim pogledima, u njima se uvijek mogla nazrijeti neka (blaga) pozitiva, vjera, ali i nada u bolje sutra. To kod današnjih scenarista rijetko viđam jer oni u većini slučajeva, ako žele šokirati, izaberu skroz najcrnije viđenje, ne shvaćajući kako su Sclavijeva viđenja uvijek bila bliža sivoj varijanti nego najtamnijoj crnoj.

     

    Ironično je kako današnji scenaristi naginju ka mučnijim, depresivnijim i teškim poantama i/ili temama kako bi se probali približiti genijalnosti Dylanovog tvorca, ne shvaćajući pritom kako će Sclavijeve priče uvijek biti bolje upravo zbog te (blago) pozitivne perspektive koja je vidljiva u skoro svakoj njegovoj priči. A najveća ironija je u tome što su priče Dylanovog depresivnog tvorca puno pozitivnije i "ljudskije" od priča "normalnih" (to jest, mentalno zdravih) scenarista koji spisateljski pokušavaju oponašati priče jedne depresivne osobe. Oh, the irony...

    20.01.2018
    21:43:00 sati
    Sarghan
    uredi
  • Golub

    Ukupna ocjena 77%

    8, 7, 8, 8

    Prilično dobra epizoda s atmosferičnim Martinellovim crtežom. Zabavno je bilo gledati Dylana u ulozi oca.

    21.01.2018
    12:03:00 sati
    Golub
    uredi
  • bonjovi4ever

    Ukupna ocjena 68%

    6, 6, 8, 8

    Najbolje što je Gualdoni dosad napisao, negdje u rangu sa specijalom "Bomba" - što znači osrednje. Idejno zanimljiva priča, ali u razradi pomalo razočaravajuća, da ne kažem nategnuta i u globalu neuvjerljiva - kad za temu uzmeš iluziju, osobito jednu ovakvu, to je sklizak teren ako je u priči mnogo likova. 

    Sveukupan dojam kvari i Gualdonijeva fatalistična "život je bol i patnja i smrt je jedino oslobođenje" (kao što je Sarghan već primijetio), a ne pomaže mu ni kad pokušava reći nešto pametno i domišljato ali, većinom, to ili ispadne površno ili već sto puta pročitano i viđeno u drugim Dylanovim epizodima - jednom riječju reciklirano (smrt Amelie npr., beznađe bolnice...). Čini mi se da Gualdoni i predoslovno shvaća uporabu referenci na prijašnje Dylanove epizode, jer ne nudi gotovo ništa svojeg. Nije problem nešto posuditi od nekud, ali ako to ne znaš nadograditi ili oplemeniti nečim svojim, to zapravo nije vrijedno daljnjeg promišljanja.

    Efekt iznenađenja na kraju je isto propao, a nije mi baš niti onaj starac jasan, možda je posveta nekome, ali djeluje mi ovdje također bespotreban. Sudbina koja je zadesila primarijusa je jedan od pamtljivijih dijelova, ipak da nekakav efekt iznenađenja te oživi cijelu priču i patetiku u koju je zagazila.

    Crtež bi bio odličan da mi (muški) likovi ne djeluju previše ženskasto, a i ponekad su im proporcije dosta profulane. Atmosfera i sve ostalo na visini, crtež odiše i nekakvom teatralnošću što je ovdje sasvim prigodno.

    Onako, osrednji Gualdoni i vrlo dobar Martinello. Kao i uvijek, Gualdoniju fali vlastitih ideja kojima bi popunio 96 stranica a da to ne djeluje već gomilu puta viđeno, isforsirano i u završnici lišenog nekog većeg efekta. Nije ovdje toliko ni scenarij problem, koliko izostanak zanimljivije razrade ideje koja je mogla biti puno bolje iskorištena.

    22.01.2018
    17:51:00 sati
    bonjovi4ever
    uredi
  • going going

    Ukupna ocjena 82%

    6, 8, 10, 10

    Ne mogu da istaknem neke vece zamerke ovoj prici. Stvarno sve stima i funkcionise, ali opet mi nesto nedostaje. Nedostaje nesto sto ce ovu epizodu istaci medju drugima. Prvo cu navesti ono sto je dobro:

    Zamisao da vidimo Dilana u ulozi oca je originalna i pravo osvezenje, vidimo kako bi se on ponasao u svakodnevnom odnosu i odgajanju deteta i tu mislim da je Gualdoni pokazao odlicno poznavanje psihologije Dilanovog lika i da je ovo verni prikaz kako bi stvarno izgledao Dilan u toj ulozi. Posebno mi se svidela scena kada porodicno Dzoni, Gruco i Dilan odlaze u lanac brze hrane parodija na MekDonalds - Dilanovo i Grucovo zaprepascenje je zaista duhovito. 

    (sama ideja Dilana kao oca bi trebalo vise da se istrazi pogotovo zbog slozenog odnosa Dilana sa Ksabarasom bilo bi interesantno videti i Dilana ,,loseg" oca koji pokusavajuci da ispravi i okaje grehe svog oca zagusi i upropasti sopstveno dete, ali dobro to je vec samo teoretisanje o prici koja nije do sada napisana)

     

    Scene u bolnici dosta podsecaju na Mater Morbi, Dilan ponovo izgubljen u bolnici s tim sto u Rekionijevoj prici ne zna sta se desava sa njim i njegovim zdravljem, ovde ne zna sta se desava njegovom sinu, oba scenarija su uzasavajuca i uznemirujuca. 

     

     

    Takodje razresenje da Dzoni nije Dilanovo dete i da je tu sve Zivot zakuvala corbu pokusavajuci da pomogne i ublazi bol jednoj nesrecnoj porodici je odlicno. Zivot je pokusao ali nije uspeo. Vrlo mracno vidjenje sveta.

     „Nije Smrt ona koja ne poznaje milost, nego je to Život„ u ovoj recenici se nalazi poenta cele epizode i Dilanove i Dzonijeve Golgote iliti Kalvarije, a takodje mislim da se ova recenica odnosi i na smrt Amelije. Kada sam zavrsio citanje price pomislio sam a sta bi sa njenim likom, zasto je tek tako nepotrebno ubijena. Moguce da je Gualdioni samo popunjavao stranice tom situacijom ali zasto je onda nije ubio samim gazenjem, nego je morao vozac da izadje i dokrajci je? Vozac je izasao i ubio je jer joj je Smrt podarila milost- Ameliju ne ceka dalje mucenje u bolnici i beznadezno pokusavanje hirurga i doktora da joj spasu zivot vec joj se muke prekracuju, a vozacev nagon za zivotom i slobodom ga je naterao da ubije Ameliju da ne bi eventualno mogla da opise zlocinca i time sacuvao svoj Zivot. Vrlo interesantan i lep detalj u epizodi

     

    Martinelijev crtez podize sveukupnu ocenu epizode jos vise. Atmosfera je gotovo opipljiva, Dilanov izraz tuge na licu je verno docaran. Horor scena u domu bracnog para vrlo efektna. Nemam ni jednu zamerku na crtez. Kao ni na maestralnu ideju i izvedbu Stanove naslovne strane. 

     

     

    Pa opet - nesto mi fali ovoj epizodi. Da li je skliznula u patetiku ili je cak nedovoljno emotivna ili barem nije pogodjen pravi tip emocija. Ne mogu da se odlucim. Takodje i tok price pred kraj je postao neujednacen i razresenje je bas deus ex machina cime podseca na mnogobrojne ranije epizode a u najsvezijem secanju je meni odlicna Smrt nije dovoljna.

    Cini mi se da je osnovna moja zamerka ovoj epizodi sto je Gualdoni bio mozda preambiciozan ili je samu epizdou predstavio isuvise vaznom i pompeznom a nije uspeo valjano da potkrepi tu ambicioznost poturivsi nam promasenu i nedovoljno jasnu simboliku (starac koji pomaze Dilanu u snalazenju u bolnici i na kraju umire, potpuno bespotrebno ubacen lik samo da bi izgledalo kao da on predstavlja neku metaforu ali nisam jos uvek razumeo koju). 

    24.01.2018
    04:39:00 sati
    going going
    uredi
  • Barker

    Ukupna ocjena 84%

    8, 8, 9, 9

    Lepa recenzija i jos lepsi komentari jedne sasvim solidne epizode. Ako bih krenuo od slabih strana, jos na forumu sam napisao da je ideja hrabra i odlicna, ali da se treba i realizirati na isti nacin. I tu Gualdoni (po obicaju) fula: zbog cega bi uopste Zivot izvodio ovu igru i zasto bi bas Dilan bio odabran za mucenika? Ali kad smo vec dosli do toga, red je pohvaliti vecinu onoga sto se desava u prici: Dilan je sjajan u ulozi oca- bukvalno se vidi kakva je to radost za njega, sve emocije kroz koje prolazi su tako dobro prikazane (svaka cast Martinelu, nije veliki broj crtaca kojima ovo uspeva). Agonija druge porodice je takodje odlicna, sekvenca sna u kolima kad zena kaze Dilanu: "Vrati mi ono sto si mi ukrao, on je moja bol", meni licno je u emotivnom vrhu celokupnog serijala. Inace, turobna atmosfea u bolnici jako podseca na Apokalipsu (jednu pricu koja mozdazasluzuje i dublju analizu) sa sve scenom obracanja Isusu, a znamo koliko je to neuobicajeno kod Dilana.
    28.01.2018
    13:23:00 sati
    Barker
    uredi
  • MisterYES

    Ukupna ocjena 72%

    6, 7, 8, 9

    Biću blasfemičan ali meni nikako nije legao ovaj strip. Nisam fan ni Mater Morbi i nače ovih novijih depresivnih epizoda gdje scenaristi muče Dylana :/ pa neka sam staromodan... 

    02.02.2018
    17:37:00 sati
    MisterYES
    uredi
  • gerilac1

    Ukupna ocjena 84%

    9, 8, 8, 9

    Uzivao sam u ovoj epizodi, crtez kao stvoren za ovakvu pricu. Ko ima djecu ova ce mu prica jos bolje leci. Deecay liijepa recka, svaka cast.

    05.02.2018
    18:58:00 sati
    gerilac1
    uredi
  • allessi

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Moram priznati da me rijetko koja epizoda Dylana Doga oduševila koliko ova.. Svaka pohvala ide majstoru Gualdoniju koji nam je prikazao Dylana kao oca, sa svim brigama i jadima koji idu uz tu ulogu, Groucha kao ozbiljnog lika i malog Johnnyja kao klasičnog teenagera koji Dylanu zadaje muke i probleme.. Jako dobro osmišljena priča sa odličnom razradom i (što je rijetkost u zadnje vrijeme u Dylanovom serijalu) još boljim završetkom.. Moram priznati da mi je ova priča baš legla.. Smrt kao nešto pozitivno što nam donosi olakšanje nakon teškog i jadnog života koji nema milosti..

    Svaka pohvala ide i crtaču Martinellu koji je svojim crtežom izrazito jasno dočarao sve te bolne emocije kroz koje prolaze i Dylan i Johnny, ali i obitelj Shore.. Scena u kojoj Dylan otkriva supružnika Shore vezana na stolici je veoma upečatljiva i ostavlja stvarno snažan dojam.. Mislim da je ovaj tandem scenarista i crtača pokazao jako puno toga.. A naslovnica je tek vrhunska.. Smrt koja vreba..

    19.02.2018
    18:31:00 sati
    allessi
    uredi
  • FINALLE

    Ukupna ocjena 86%

    8, 8, 10, 8

    Vrlo dobar strip, odličan crtež.

    03.03.2018
    23:14:00 sati
    FINALLE
    uredi
  • acestroke

    Ukupna ocjena 67%

    7, 7, 6, 7

    Atmosfericna, misteriozna i filozofska epizoda koja podsjeca na Mater Morbi.  Dzoni je simpatican lik, i iako nema previse smisla da je Dylan odjednom neciji tata, ona sporedna prica sa zenom koja trazi svog sina ocito ima veze sa glavnom radnjom u kojoj Dylan pokusava da spasi svog sina od neke opasne bolesti.  Pojava lika "zivot" pri kraju mi je nekako bila cudna, jer do sad smo samo vidjali smrt, tako da mi je ovo bilo malkice konfuzno.  Epizoda se nekako prebrzo zavrsi, ostavila je utisak da je se moglo jos par strainica sa nekim objasnjenima popunit, ali eto... crtez mi se ne svidja previse, cak bi rek'o da je veoma prosjecni, dok je scenario iznenadjujuci originalan.  Naslovnica je veoma mastovita, i stvarno intrigira mastu citalaca.  

    04.03.2018
    02:17:00 sati
    acestroke
    uredi
  • Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Standardni lagani ulazak u priču preko avanturističkog duha našeg Dyalana,naglo prekida klinac za kojeg vrlo brzo doznajemo,poprilično šokantno, da je Dylanov sin!Dylanova avanturistica završava uobičajeno, kao velika većina njegovih nesretnih nadanja-pokušaja.To vrlo dobro opisuje dijalog između Dylana i Amelie, Dylan:" Dakle,gotovo je?" Amelia: "Nije ni počelo,Dylane?"Taj dio priče je očito služio za lagani i uobičajeni ulazak u samu radnju, ne vidim većeg smisla u ulozi Amelie.Slijedi radnja koja opisuje očinsku ulogu Dylana i kako bi to izgledalo da Dylan ima sina,po mome nekakvom sudu,dosta popustljivo ali s mnogo brige,ljubavi i pažnje.I onda naglo se priča odvaja i prati ženu koja čeka sina, i tu zapravo otkrivamo odakle zapravo Dylan ima sina i da to zapravo nije njegov sin.Dylanov sin nakon posjeta školi i " mcdonaldsu " se razboljeva i završava u bolnici u kojoj se Dylan susreće sa starim poznanicima.Radnja nas dalje uvlači u dijaloge zabrinutog i vrlo emotivnog Dylana s vrlo hladnim i bezdušnim osobljem bolnice.Nekako u isto vrijeme kako se pogoršavalo stanje malog Johnnya ( interesantno ime za Dylanovog sina ) tako se i pogoršavalo psihičko stanje biološke majke Johnnya,kojoj je bezuspješno pokušavao pomoći njezin suprug.Igrom sudbine, Dylan u očaju odlazi po sepcijalista, koji je suprug biološke majke Johnnya,priča o dvoje supružnika završava totalnim ludilom žene koja je u tom svom ludilu,brutalno pogubila muža.Dylan još u većem očaju odlazi na zadnju stanicu gdje bi mogao očekivati pomoć, u obližnju Crkvu gdje obitava u obraćanju Smrti.Nakon toga Johnny naglo ozdravi da bi se kasnije ispostavilo da je sve bilo prividno i gdje se ono najgore nije moglo izbjeći.Dylan se očajnički želi riješiti svog života i tu mu pristupa " život " koji mu rasvjetljava cijeli slučaj, time da je zapravo Dylan upao u imaginarni svijet,tj. život ga je uveo, kako bi oduzeo bol obitelji Shore i dao je Dylanu.

    Imamo jako dojmljive i jako upečatljive scene u ovoj priči.Jako dobro dočaran surovi modernistički način i stil života,beskrupulozno ubijanje nakon nesretne saobraćajne nezgode, kako bi se spasilo svoj život.Hladnokrvno i totalno nezainteresirano osoblje ustanove gdje se život gasi i pali, s totalno iskrivljenom slikom prema životu.Kos scena bi obratio pozornost i na neke interesantne, manje zanimljive stvari, kao što je neuobičajeni groteski Dylanov hodnik,teletabise na slici,wowburger ironično aludiranje na mcdonalds,kremenko na tv-u...Jedna o favoriziranih scena mi je kako Dylan i sin gledaju filmski maraton horora ( meni posebno zanimljiva jer nikada nisam volio horore, a u nekoj sam fazi gledanja i istraživanja istih ).Odlična scena tj. referenca na čudovište iz epizode "Između života i smrti".Tu mi se još sviđa Gualdonijev način kako se treba odhrvati čudovišnom strahu, koji je problem svakoga pojedinca,sve dok ne nauči kako se zapravo radi u većini slučajeva o " napuhanom balonu " u našim glavama.U nastavku scena razgovora smrti s čudovištem,koje sam tek shvatio kada sam pisao komentar na recenziju.Jako dojmljiva mi je scena gdje je žena ubila muža, tako što mu je odrubila glavi i iščušpala jezik, stvarno šokantan prizor.Druga najbolja scena su događaji u Crkvi gdje Dylan razgovara sa svojom starom prijateljicom,smrti.Ipak daleko najjača scena a po meni i jedna od najupečatljivija scena cijelog serijala ( barem ono što sam do sada pročitao ) je scena dijaloga između Dylana i smrti, o tome detaljnije nešto malo kasnije.

     

    Crtež Martinella tokom čitanja mi se činio dobar, ništa posebno izuzev kadrova koji su mračniji i koji prikazuju građevine.Međutim detaljnijim listanjem prilikom ovog malog osvrta, zapazio sam genijalne poteze u većini scena, za moje amatersko znanje o crtežu,jako,jako dobro odrađen posao.Cijeli strip je jako lijepo nacrtan i emocije na likovima su jako dobro odrađene.

     

    Briljantna naslovnica, dominacija lubanje nad modernizacijom jako dobro opisuje turobnu atmosferu stripa, i Dylan je izuzetno pogođen,direktno povezano na priču.

     

    Genijalna turobna,depresivna priča s izrazito pamtljivim scenama,crtežom i genijalnom naslovnicom.

    Cijela priča kako sam se bližio kraju, ostavljala mi je dojam, onako...prosječne priče, i sam sebe sam počeo ispitivati, zašto je toliko razvikana ovo priča,međutim to se popravilo,gore spomenutim, scenama Dylana u Crkvi i pogotovo zadnjim dijalogom Dylana i života.Nakon toga, morao sam sjesti i malo razmisliti o svemu, što me nije dovelo do nečeg posebnog, međutim, čitanjem recenzije i komentara ispod recenzije a pogotovo sastavljanjem ovog osvrta,upalila se lampica i zapravo sam shvatio da je ovo za mene jedan od najboljih Dylana koje sam pročitao.Genijalni potezi Gualdonia, prikazom obraćanja Dylana smrti, tj. nuđenje samog sebe za nekog drugog."S druge strane,tebi je svaka smrt ista,zar ne?"" Prije ili poslije sve ću vas imati, Dylane...u čemu je razlika tko će otići prvi?"I na kraju za mene,genijalni i šokantni prizor dijaloga Dylana i života.Stvarno me iznenadio lik života.Da doslovno napišem zadnje riječi života, koje baš daju čovjeku za misliti, i svatko bi za sebe trebao izvuči zaključke.S time i završavam.

    "Moja sestra je ona koja olakšava ljudima njihove zemaljske patnje...ja im,pak,otežavam postojanje,zadržavajući ih na mjestima boli,prisiljavajući ih živjeti unatoč svemu...bez i trenutka predaha.Zato što nije smrt ona koja ne poznaje milost,nego je to život Dylane Dog!"

    06.09.2018
    20:57:00 sati
    Tonka24
    uredi

Anketa

Što vam je najinteresantnije na stripovi.com?

Rezultati

Arhiva

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Prikazanja
    Kod: DD SD 15
    Ocjena: 67%
    Vrijeme: 14.12.2018. 15:51:00
    Autor: Jocko
    Broj komentara: 1
    Broj pogleda: 155
  • Legionari
    Kod: LEG KOLORKA 24
    Ocjena: 86%
    Vrijeme: 14.12.2018. 15:40:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 2
    Broj pogleda: 123
  • Duhovi u tami
    Kod: SIR DRKW 4
    Ocjena: 78%
    Vrijeme: 29.11.2018. 23:53:00
    Autor: Sarghan
    Broj komentara: 3
    Broj pogleda: 820
  • Tajne
    Kod: LUK PHPR 4
    Ocjena: 90%
    Vrijeme: 23.11.2018. 0:46:00
    Autor: Sarghan
    Broj komentara: 0
    Broj pogleda: 1075
  • Stranac u Redencionu
    Kod: MRNO SA 48-49
    Ocjena: 76%
    Vrijeme: 16.11.2018. 1:15:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 3
    Broj pogleda: 1370

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Pleasant City
    Kod: NN MX 3b
    Ocjena: 68%
    Vrijeme: 23.9.2018. 22:10:00
    Autor: Jerry Krause
    Broj komentara: 0
    Broj pogleda: 3430
  • Zakletva
    Kod: TX ZS 721-723
    Ocjena: 93%
    Vrijeme: 18.9.2018. 20:53:00
    Autor: Koresh
    Broj komentara: 14
    Broj pogleda: 2923
  • U službi kaosa
    Kod: DD VEC 132
    Ocjena: 87%
    Vrijeme: 11.10.2018. 22:21:00
    Autor: Sarghan
    Broj komentara: 7
    Broj pogleda: 2655
  • Čovjek vrijedan 2000 dolara
    Kod: TX LIB 36
    Ocjena: 64%
    Vrijeme: 18.10.2018. 23:36:00
    Autor: hrvoje23
    Broj komentara: 6
    Broj pogleda: 2532
  • Montalesova osveta
    Kod: TX LIB 54
    Ocjena: 81%
    Vrijeme: 18.9.2018. 20:26:00
    Autor: WOLF-HUNTER
    Broj komentara: 5
    Broj pogleda: 2439

Aukcije

Forum