...i prah ćeš opet postati

Dylan Dog

DD LU 173 | 94 str.

Dylan se nikako ne može prilagoditi svim novitetima koje mu je život servirao u prethodnim epizodama, a konačan udarac je nalog za deložiranje iz kuće s rokom od pet dana. To je kap koja je prelila čašu i Dylan gubi razum, a iako je ostao sam protiv svih, vlastiti um mu je najveći neprijatelj u pokušaju da se izbori za golu egzistenciju.

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 91%

Priča 8

Scenarij 10

Crtež 10

Naslovnica 7

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 64%

P*4

S*5

C*9

N*8

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • ...i prah ćeš opet postati
    DD LU 173
  • ...i u prah ćeš se vratiti
    DD VEC 137

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • ...e cenere tornerai
    DD SR 346

ZANIMLJIVOSTI

  • Ova epizoda je originalno izašla u srpnju 2015., Veseli Četvrtak ju izdaje u kolovozu 2018., a Ludens u srpnju 2019.
  • Ova priča je zadnji dio "prvog narativnog niza" s nešto izraženijim kontinuitetom, iako to baš i nije vidljivo po svim pričama u tom nizu (od DD SR 338: "Nikad više, inspektore Bloch" do ovog broja, u kojem su također stavljena i tri fillera prije ove epizode). (zanimljivost by Sarghan)
  • Prvobitni vlasnik stana kojem je Dylan plaćao stanarinu je bio Julius Crabb iz DD SR 31: Veliki Guignol. On se isto još par puta kasnije spominjao. (zanimljivost by Sarghan)
  • 40. str.: Pojavljuje se Jesenski cirkus, ekipa koju smo upoznali u Cellonijevoj "košmar" epizodi DD SR 333: Jesenski lutalice
  • Zahvaljujem iskusnom recenzentu Sarghanu, koji mi je poslao skenove potrebne za ovu recenziju i time me nagovorio na pisanje iste, a na kraju uskočio s nekoliko savjeta i ideja.

Znam da sam rekao da prestajem s Dylanom, čak sam odustajao već nekoliko puta, ali uvijek me nešto vrati nazad nakon nekog vremena; godinu - dvije. Prošli put sam bio privučen najavama Recchionijevog preporoda serijala započetog u DD SR 337: Duboki svemir, izdržao sam samo tri broja i razočaran ponovno odustao, ali ponovno su me zaintrigirali komentari iskusnih "dylandogovaca" na forumu, kao i činjenica da je Paola Barbato scenarist ove epizode, i nisam požalio - upravo suprotno, pišem recenziju! ;-)
Također sam izjavio da se više neću upuštati u recenziranje kompleksnih priča, nakon što sam se dobrano namučio s pisanjem recenzije za kultnu Barbatinu epizodu DD SR 228: Preko praga, ali i to sam prekršio. Zato više neću ništa izjavljivati!
Zbog kompleksnosti ove priče i kvalitetnijeg pristupa recenziranju iste, morao sam ponovno ili po prvi put pročitati barem dvadesetak epizoda na koji se Barbatova referira u ovom broju ili koje imaju sličnu tematiku, kao i neke druge poveznice, a rezultat svega su još dvije moje neplanski napisane recenzije (DD SP 19: Kuga i DD GI 2c: Tjeskoba). Uz to, vrijedni "dylandogovac" Sarghan mi je priskočio u pomoć pri raščlanjivanju bitnih detalja. Zbog svega navedenog ova se recenzija ne može napisati bez gomile spoilera, pa da odmah upozorim sve koji ovaj broj još nisu pročitali, a namjeravaju uskoro. Pa, da krenemo...

Najprije moram naglasiti svoje početno oduševljenje ovom pričom i očiglednu razliku između Barbatove i ostalih scenarista na ovom serijalu! I do sada mi je bila jedini scenarist koji se donekle uspio približiti Sclaviju, a ovdje to dodatno dokazuje. Istina, ponovno muči Dylana i tako ponavlja standardni predložak iz svojih prethodnih epizoda, ali ovaj put je to planski odrađeno u svrhu već spomenutog preporoda.

Odmah na početku Paola udara u glavu. Vidimo utučenog Dylana na zadnjem sjedalu Bube i Groucha za volanom. Uz Dylanov izgled, razgovor njih dvojice daje do znanja da Dylanu cijeli život izmiče kontroli. Novotarije su samo jedan od problema, a Dylanova dvosmislena izjava sve dodatno potvrđuje: "Osim toga, sve ove novotarije... Ostavljaju me zbunjena... Nikad ničega dobrog od novih stvari!"
Zašto dvosmislena izjava? Pa upravo zbog toga što to nije više Dylanov svijet na koji smo navikli. Baš kao i Dylan, smatram da stariji fanovi ovog serijala ostaju zbunjeni promjenama, ali bez razvoja slijedi stagnacija, pa propadanje. Stoga je ovaj Recchionijev "reboot" razumljiv, pa čak i pohvalan kao ideja, samo što bez pravih scenarista i kvalitetnih predložaka sve ostaje na dobroj ideji.
Čini mi se da nam sve to govori i Paola u ovoj priči. Baš kao što je Sclavi u DD SR 250: "Lift za pakao" pokopao svoga Dylana, ovdje slično radi i Paola. Na kraju nam ostaje samo sjena onog lika kojeg smo zavoljeli. To je neki novi lik, neki novi strip, pa tko voli, nek' izvoli.

To potvrđuje i sam naslov, koji nam daje do znanja da je ovdje u pitanju kraj nečega, ali to je i novi početak! U kršćanskoj religiji posipanje pepelom označava početak korizmenog razdoblja, odnosno pokore. Pepeo je ono što ostaje od vatre koja metaforički proždire Dylanovu prošlost, da bi sve završilo konačnom katarzom, ali samo prividno. Kolega Sarghan po ovom pitanju dodatno naglašava: Pepeljenje je vrlo rječita simbolična gesta. Posipati se pepelom (i kao izraz i kao čin) znači uozbiljiti se, kajati se za svoje loše postupke, kao i spremnost na nove, bolje korake. Crkvenim jezikom to je predznak osobne metanoje, obraćenja. U Bibliji, posebno u Starom zavjetu, pepeo simbolizira grijeh i ljudsku prolaznost. Onaj tko bi se posuo s pepelom, želio je reći drugima :”Ja sam grešnik”. Također, pepeo u Bibliji označava i stanje žalosti i nesreće ili stanje ništavnosti. Kod Židova je bio običaj posuti se pepelom kad su prinosili ili činili žrtvu, i pepeo je nosio u sebi poruku, tj. želju za obraćenjem od zla i života u grijehu k životu i zajedništvu s Bogom.

Kao što sam već napisao, na kraju priče je došla konačna, ali samo prividna katarza. Dylan s olakšanjem prihvaća novi i naizgled vedar početak, nesvjestan činjenice da je osoba prema kojoj ide raširenih ruku osoba za koju nismo sigurni koje su joj prave namjere, što je čitateljima šokantno i predočeno na zadnjim stranicama stripa. Da, novi početak Dylan Doga, ali to više nije onaj pravi Sclavijev Dylan, već Dylan koji se uklapa u ovaj svojevrsni "preporod" serijala. Od samog početka njenog pisanja na ovom serijalu vidljiva je Barbatina želja da poveže razbacane i kaotične Sclavijeve fragmente u jednu cjelinu i stvori koherentnu, kronološki povezanu cjelinu. Recchioni je na istom putu, čak i više od toga. Samo, je li to moguće?
Sa Sclavijom smo davno naučili da riječ kontinuitet u ovom serijalu gubi svaki smisao, pa pokušaj povezivanja fragmenata razasutih po raznim Sclavijevim paralelnim svemirima se čini nemogućom misijom ako pričamo o kvaliteti, a ne gluparijama. Pravo pitanje koje treba postaviti je koliko Dylana zapravo ima? Dosta epizoda serijala i nisu mogle biti u ovom našem univerzumu. Ipak, uvijek je Dylan imao sigurnost unutar zidova svog stana na Craven Roadu 7, a ovdje je to naizgled konačno i nepovratno izgubio, pa je potpuni kolaps Dylanove psihe potpuno razumljiv - gledajući Dylana kao osobu.

Sarghan je taj detalj uzeo za manu, pa kaže: "u priči se navodi da je uzrok Dylanovu ludilu velik broj događaja koji mu se dogodio u kratkom vremenu, i to konkretno događaji u ovoj prvoj narativnoj liniji, samo što je, po toj logici, Dylan trebao već davno prije poludjeti (osobito tijekom Paolinih dosadašnjih mentalnih mučenja)", a posebno je naglasio meni iznimno lošu Di Gregoriovu epizodu DD SR 304: Strava na visini.
Evo i jedan citat iz te priče koji naglašava i potvrđuje Sarghanov navod:
"Kroz koliko si ludila već prošao, Dylane? U kolikim si stanjima riskirao da se zauvijek izgubiš? Koliko si se puta našao pred ponorom i nisi pao?"

Unatoč tome, čak ako i uzmemo sve Dylanove avanture kao (nemogući) kronološki kontinuitet, smatram da to nije nikakva nelogičnost u priči, jer ljudski um je nedokučiv, a razlog zbog čega je Dylan pukao baš u ovom trenutku nebitan u ukupnoj poruci ove epizode. Uz to, Sclavijev Dylan je čovjek koji živi bez cilja, bez pogleda dalje od sadašnjeg trenutka, živi prema načelu "Život treba uživati!". On je zavodnik koji stalno traži druge žene, ne vezuje se ni uz jednu i navodno se zaljubi u svaku, što bi tebao biti već ozbiljan poremećaj. Barbatova ga od početka pokušava formirati u malo razumniju osobu, osobu koja ja prešla taj primarni Sclavijev predložak čovjeka koji živi bez cilja, i ovdje ga praktički tjera na reakciju oduzimajući mu sve. Dylanov nediscplinirani um ne može reagirati na istinske životne probleme i popušta...u potpunosti.
Nešto slično smo vidjeli u Sclavijevu DD GI 2a: "Stanar s trećeg kata", gdje Dylan također gubi racionalnost, puca po šavovima i bori se sam sa sobom, samo tamo je okidač nešto nadnaravno. Barbatova je puno prizemnija i shvaća da su najveći strahovi u ljudskoj psihi.

Genijalan je prikaz svijeta kako ga vidi Dylanov bolesni um, gdje su nam autori ubacili mnogo omaža slavnim filmskim likovima kao što su „Alien“ iz istoimenog filma i „Jabba the Hutt“ iz „Star Warsa“, a najočiglednija je poveznica s Cellonijevom nemogućim cirkusom kojeg su ovdje braća blizanci Cestaro puno realnije i vjerodostojnije prikazali od Cellonija u još jednoj košmar epizodi DD SR 333: "Jesenski lutalice".
Kad sam već spomenuo likove koje Dylan vidi kao izvanzemaljske kreature iz SF filmova, vjerujem da nisu slučajna imena koja koriste i postupci likova koji su stajali iza njih, to jest: Abraham i Moses (Mojsije). Sarghan na to kaže: „Mislim da su s obzirom na tematiku priče i težinu Barbatičinog mučenja Dylana, kao i poveznica s naslovom priče, imena prikladno odabrana, ako malo bolje razmisliš o tome (uzevši u obzir tko su Abraham (kušnja sa sinom) i Mojsije (izbavitelj iz ropstva) i njihov značaj).“
Apsolutno se slažem, ali enigma mi je koga predstavlja jedan od četvorice Dylanovih spasitelja? Taj lik uništenog Dylana ponašanjem podsjeća na Groucha (61. str.), a četvrti "mušketir" je Frannie, Dylanova nesuđena ljubav za ovu epizodu (unatoč činjenici da Barbatova izbjegava tu sandardnu praksu muških scenarista).

Uz pomoć prijatelja, Dylan uspijeva polako povezati neke kockice, samo ga još uvijek koči njegovo staro ja, ono koje ne želi prihvatiti stvarnost - koje podsvjesno želi "vječiti status quo" i grčevito se brani od promjena. Finale je još jedna Dylanova borba sa samim sobom u ovom serijalu. Prije borbe između novog i starog Dylana, novi Dylan kaže starijem: "...neću opet postati ono što sam bio!" a nakon završene borbe smrtno ranjeni stari Dylan odgovara novome na njegovo: "Moram te spasiti!" sa: "...ne smiješ to učiniti...ako želiš živjeti!"

O ovoj priči se (baš kao i o većini Barbatinih) dugo razmišlja, a to je ono bitno. Nije to plitko i glupo djelo u kojem je scenarist mučio muku kako da popuni stranice između efektnih scena ubojstava. Barbatova nam servira onaj pravi strah - strah ludila, gubitka svega poznatog, praktički nestanak cijelog svijeta kojeg poznajemo, kompletnu inverziju Dylanova života i time drži šokiranog čitatelja prikovanog za strip od početka do kraja.
Ne kažem da se taj pristup svima sviđa. Netko ne voli razmišljati, pa mu odgovaraju Chiavijeve besmislene, ali efektne scene nasilja između kojih postoji samo nekakva usiljena i naknadno smišljena nit poveznica. Drugi vole brutalne, pa i gadežljive scene, ali te stvari nisu za mene. Meni je od filmova najbolji i najstrašniji horor "Psiho", koji nema nadnaravnih elemenata ni eksplicitnih scena nasilja, pa ga neki umovi više ni ne kategoriziraju kao horor, već psihološki triler.
Ono što ja tražim kod Dylana je dubina same priče i raznolike mogućnosti interpretiranja iste, a to je nešto što drugi serijali nemaju. To je ono što je nudio Sclavi, a jedino je Barbatova u svojim pričama uspjela čitatelja zbuniti i natjerati na razmišljanje. Takve priče traže nekoliko čitanja za bolje razumijevanje, a nije isključeno da novim čitanjem i dojam bude drugačiji, pa i određeni zaključci. E, pa ovo je još jedna takva epizoda!

Ova priča me dosta podsjetila na Barbatinu sad već kultnu epizodu DD SR 228: "Preko praga" po postavljanju bitnih pitanja o likovima serijala, posebno o Grouchu i Blochu. Tamo je tajanstveni ranjenik (Paola, Sclavi ili čitatelj - pogledati recenziju i komentare) postavio Grouchu pitanje tko je on, a ovdje Dylan postavlja isto pitanje.
Još nam Paola na kraju servira dodatne upitnike po pitanju nikad zagonetnijeg Groucha, potvrđujući da su Dylanove naoko sulude sumnje više nego opravdane. Nakon što ga je od početka svog rada na ovom serijalu praktički ignorirala i nikada ga zapravo nije ni prihvatila, Barbatova napokon u potpunosti izjavljuje svoj strah od ovog praktički nestvarnog lika, sjenu tko zna koga u pozadini njegovih postupaka, što je puno više od primarno funkcionalnog telefonskog poziva na zadnjim stranicama ove epizode.
Tim završetkom se ostavlja iznimno bitan upitnik i stavlja čitatelja u poziciju da sa zanimanjem očekuje novi broj. Svejedno, ono pitanje koje muči fanove od početka serijala: "Tko je Groucho?" i dalje ostaje neodgovoreno, ali konačno se ta tema počela rasplitati. Ne znam samo što Sclavi misli o tome, ali to više nije ni bitno!?

Prije nego što kažem koju o crtežu najprije pogledajte ovu vinjetu:

U pitanju je moćna i uznemirujuća scena koja sažima i potvrđuje sve moje zaključke o ovoj priči, a crtež joj daje onu dodatnu vrijednost. Braća blizanci su odradili odličan posao - njihov crtež je atmosferičan s lijepo i efektno prikazanim emocijama koje likovi izražavaju u određenim situacijama. Očigledno je da Cestarovi vjerno prikazuju Paoline zamisli s ogromnom količinom detalja u crtežu, a to nikako nije lak posao s obzirom da je tema kompleksna da kompleksnija teško da može biti. Nisam stručnjak kao oni kojima se ovaj crtež ne sviđa, ali ovo je za mene desetka k'o kuća!
Možda bi dobra bila usporedba s naslovnicom: Stano je nacrtao zanimljivu scenu koja odgovara temi stripa, ali tu nedostaje emocija. Ne osjeti se taj Dylanov očaj, praznina i nevjerica u pogledu, malodušje, bezidejnost, strah, ludilo...
Ukratko, crtež je najbolji element ove uzbudljive, neobične, šokantne, ali i zbunjujuće epizode. Još nisam vidio tako vjerno prikazana emocionalna stanja jednog lika u nekom stripu i u tolikoj količini.
Za potvrdu mojih tvrdnji, evo i popis tih raznoraznih emocionalnih stanja glavnog junaka po brojevima stranica, pa strip u ruke i pogledajte:
13. str. - luđački bijes
39. - potpuni gubitak kontrole
46. - strah
54. - očaj
56. - tuga
76. - sramežljivost
77. - iznenađenje
79. - šok nakon prihvaćanja istine
81. - odlučnost
86. - krivnja
94. - zadovoljstvo

I rest my case!

Misao za kraj i novi početak.

Naprijed

DD VEC 136 Duhovi čuvari

DD VEC 140 Smrt ne zaboravlja

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • delboj

    Ukupna ocjena 71%

    6, 6, 9, 8

    Ne sviđa mi se ova Paolina ideja. Dilan je nekako vještački doveden do ovoga, nije to pravi Dilan... Nekako je ova revolucija otišla pogrešnim putem.

    12.02.2021
    11:37:00 sati
    delboj
    uredi
  • acestroke

    Ukupna ocjena 39%

    2, 2, 7, 6

    Ovo me je bas iznenadilo, ali u negativnom smislu, pogotovo zato sto je ovo Barbatovo djelo.  Prica ima dojam epizoda kao Mater Morbi i Nekropolis, jer opet stavlja Dylana u neki osobni pakao iz kojeg se ne moze izvuci, i gdje sve izgleda drugacije nego inace, i sve je naopako.  Medjutim, ovdje je to sve slabo smisljeno, pogotovo ona fora sa beskucnicima, i kako Dylan ne prepoznaje Gruca i Bloka medju ovim tipovima (zasto? kako? Barbato nikad ne objasni).  Crtez, takodje, nije nista posebno, jer Cestaro braca ne ostavljaju pozitivan dojam; naravno, da je scenarij bolji, crtez ne bi uopste ovoliko smetao, ali tako ti je to.  Kad ono sto citas smrdi, onda ni ono sto gledas i vidis ne izgleda ni na sta.  Naslovnica obecaje puno bolju epizodu, ali na zalost, osim par kadrova i scena koje ce ostati u pamcenju, sve ostalo je konfuzno i zbunjujuce.

    12.02.2021
    18:49:00 sati
    acestroke
    uredi
  • going going

    Ukupna ocjena 68%

    4, 6, 10, 8

    Jos jedno Barbatino mucenje Dilana i dekonstrukcija lika sa zeljom da nesto novo o njemu kaze pre nego sto ga na kraju ponovo sastavi. To je radila i u Preko praga i u Vrtu iluzija sa rekao bih boljim krajnjim rezultatom nego sto je to slucaj ovde, mada je ovde drugaciji kraj nego u tim epizodama.

     

    Em sto je neuverljiv Dilanov naprasni napad ludila bez ikakvog kontinuiteta sa prethodne tri epizode, em ono sto se desilo u prethodnim pricama (Zbogom inspektore Blok, U sluzbi haosa i Musko srce) uopste nije toliko dramaticno niti smo videli da toliko tesko utice na Dilana, em je staro momce svasta prozivelo tokom svojih 30 godina bavljenja kosmarom mnogo gore od muka iz gorespomenutih epizoda, da bi ga tek tako odredjeni dogadjaji uzdrmali u toj meri da on sidje s uma.
    Simbolika svih halucinacija mi nije najjasnija.

    I da li kraj ove epizode znaci da u potpunosti raskidamo sve veze sa starim Dilanom. Cak i sa Sclavijevim? Ako je to istina a to je izgleda ono sto se sugerise, onda zasto uopste citamo dalje Dilana kada to nije onaj isti Dilan, mogli su da naprave drugog junaka pa da pisu njegove dogadjaje a ne da ubijaju ovog Dilana kog volimo i citamo vec dugi niz godina. Videcemo sta ce dalje da rade Rekioni i Barbatova, sada imaju restart od pocetka i odresene ruke, drzim im palceve ali ne deluje mi da Rekioni moze da iznese ovo s obzirom da je on kolovodja celog DD 2.0. O Barbatovoj jos uvek sve najlepse, previse je dobrih epizoda napisala i zaduzila nas na neki nacin da bih poceo da je kritikujem i nazivam prevarantom kao sto cu, verujem, vrlo uskoro poceti da nazivam Rekionija.

    Crtez odlican! 

    12.02.2021
    22:56:00 sati
    going going
    uredi
  • Deers

    Ukupna ocjena 84%

    8, 7, 10, 9

    Usprkos bojazni, priča je ostavila pozitivan dojam na mene. Čak i na drugo čitanje. Prvo čitanja je bilo pod dojmom sveobuhvatnog hajpa oko promjena. Ako sam ja bio toliko uzbuđen, kako neće biti Dylan? Sve te promjene oko njega dovele su ga do živčanog sloma. Sada, kao što je recenzent spomenuo, imao je Dylan i većih kriza (i većinu je pisala Paola) i nije nikad toliko se pogubio. Naizgled, fali vjerodostojnosti padu. Ali, ovaj baš ruši status quo samom lika. Opet, nije novost ali ovo rušenje ide iznutra. Ako na to dodamo da nije poanta u okidaču pada već sam pad, ovaj početak možemo lako pregrmiti.

     

    Znači ruši se svijet oko Dylana i da bi se suočio s time mora postojati novi Dylan koji će izaći iz pepela staroga. Svojevremeno sam naslov pravo kao Pepeo pepelu koji mi je zvučao bolje mada u suštini jednako funkcioniraju kao upozorenje. Ključ spasa moramo sami naći ali ne nužno i sami proći.Uz dylana su tako njegovi enigmatični prijatelja. Barbato i inače voli mučiti Dylana, pa nije novost da to i tu radi solidno. No kako smo to već vidjeli nije nam posebno napeto, pogotovo zbog varijacija u sredini stripa. Time se malo izgubio ritam, a pogotovo ako se traži simbolika u varijacijama.

    Na kraju, cijela priča je skoro u drugom planu zbog fenomenalnog crteža braće Cestaro. Cestarovi su mračni i detaljni. Blago izobličeni likovi, koje su neki spomenuli da im smetaju, meni ne smetaju. Dapače, podsjećaju me na starog Casertana koji je deformacijama oslikavao stanje i emocije likova.

     

    Stano na naslovnici je naizgled podbacio, Oslikava jednu od varijacija ali premalo duše. Osima ako ne se dobro zagledamo u Dylanovo lice. To nije lice čovjeka koji je izgubio borbu, to je lice čovjeka koji se predao.

     

    Što se tiče zadnje stranice. Prvi put kad sam je pročitao mi je zasmetala. Priča o Dylanovom padu i usponu savršeno funkcionira i bilo je očito da je tu stranicu stavio tamo Recchioni. Plus, dira u Groucha, a to se ne radi ako nemaš jaaako dobre ideju što ćeš s njim. Kasnije, razmišljao sam i došao do zaključka da ta stranica, u maniri Kjavijevih twistova funkcionira odlično sa epizodom. Dylanov svijet se srušio. I iako on misli da je pokupio konce mi znamo da nije tako. Dylanov najbolji prijatelj skriva tajnu od njega. To me zakopalo gore od cijele epizode.

     

    13.02.2021
    20:04:00 sati
    Deers
    uredi
  • Hercule Poirot

    Ukupna ocjena 61%

    4, 4, 9, 10

    Dva puta sam morao čitati da vidim što je pjesnik htio reći, da mi nije nešto promaklo,pa sam uzimao neke druge stripove iz edicije, povezivao, gatao, zamišljao, a odgovora nigdje, samo nova pitanja...

    Kada strip ne opušta, vrijeme je naći drugi, a kada od junaka više ne znaš što uopće možeš očekivati, onda stvarno... 

    14.02.2021
    15:25:00 sati
    Hercule Poirot
    uredi

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Povratak zemlji
    Kod: POZ FB 1
    Ocjena: 85%
    Vrijeme: 24.2.2021. 20:50:00
    Autor: paro
    Broj komentara: 1
    Broj pogleda: 97
  • Okrutni grad
    Kod: NR LIB 7b
    Ocjena: 90%
    Vrijeme: 24.2.2021. 0:42:00
    Autor: ReemCP
    Broj komentara: 5
    Broj pogleda: 362
  • The Walking Rat
    Kod: RTM PACO 106
    Ocjena: 85%
    Vrijeme: 21.2.2021. 22:54:00
    Autor: Deers
    Broj komentara: 0
    Broj pogleda: 388
  • Festival
    Kod: AF SA 176
    Ocjena: 79%
    Vrijeme: 21.2.2021. 3:28:00
    Autor: paro
    Broj komentara: 3
    Broj pogleda: 321
  • Dan kad je gorjela Chattanooga
    Kod: KP LIB 22
    Ocjena: 84%
    Vrijeme: 20.2.2021. 1:05:00
    Autor: Spock
    Broj komentara: 9
    Broj pogleda: 608

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Hellingenova sudbina
    Kod: ZG SR 648/650
    Ocjena: 34%
    Vrijeme: 24.12.2020. 14:30:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 12
    Broj pogleda: 2067
  • Put osvete
    Kod: KM LU 24
    Ocjena: 59%
    Vrijeme: 13.1.2021. 12:49:00
    Autor: Hercule Poirot
    Broj komentara: 8
    Broj pogleda: 1753
  • Gorka istina
    Kod: KM ZS 870
    Ocjena: 83%
    Vrijeme: 28.11.2020. 23:37:00
    Autor: Hercule Poirot
    Broj komentara: 8
    Broj pogleda: 1644
  • Krater strave
    Kod: TX ZS 301
    Ocjena: 79%
    Vrijeme: 14.1.2021. 16:55:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 15
    Broj pogleda: 1447
  • Bura
    Kod: KM ZS 927
    Ocjena: 72%
    Vrijeme: 6.1.2021. 11:18:00
    Autor: Hercule Poirot
    Broj komentara: 7
    Broj pogleda: 1428

Aukcije

Forum