Moraš biti ili užasno hrabar ili užasno glup da odlučiš napisati nastavak kultne epizode nekoć kultnog stripa. Nastavak epizode iz vremena kad je torba još uvijek bila puna ideja, a tematika relativno svježa (barem što se Bonelli stripova tiče). Već nekoliko godina lako se na prste izbroje epizode Dylana Doga koje su uspjele zaintrigirati čitatelja. Pa jel’ starom Sclaviju uspjelo prizvati u sjećanje stare dane slave? Donekle i jest. «Osmijeh mračne dame» u srazu s prvijencem "S druge strane zrcala" uvjerljivo gubi, no ipak radi se o vrlo uspjeloj igri. Autor nas već u prologu spaja sa starim znancem, profesionalnim ubojicom Šakalom, koji se ni živ ni mrtav dosađuje brojeći leševe na filmu u obližnjem kinu. «Šakal» prolazi kroz egzistencijalnu krizu (što je apsolutno razumljivo u njegovom stanju) i zadnje čega se sjeća je maskenbal nakon kojeg je zaplesao sa Smrću. Živi, zapravo da se točnije izrazim – jednostavno postoji, u svojoj ogromnoj kućetini bez ikakvog cilja sve dok jednog dana ne dobije novi Ugovor! Njegova iznimna vještina uklanjanja ljudskih smetnji ponovno je potrebna. Naručitelj je bivši industrijalac sada perspektivan političar Jarvis Claydon, a meta političarev stari «prijatelj» Harry Kopperman. Pred kraj epizode saznajemo da je Kopperman zapravo fiktivan lik svojevrstan alter ego Jarvisa Claydona, kojeg je zamislio kako bi imao nekoga mrziti za vlastite propuste i greške.
Sclavi se pametno dosjetio iskoristiti Šakala kao ubojicu Koppermana (nešto tipa: pošalji fiktivnog lika da ubije fiktivan lik). Vrijeme je da uključimo i glavnog junaka u priču. Dakle, Claydonova kćerka Angel traži od Dylana pomoć u razotkrivanju lažnog medija koji «muze» novac njenog oca. Lažni medij je gospođica Dulak, rasna crnka, koja je potpuno opčinila starog Jarvisa Claydona, baš kao i Dylana Doga koji prerušen u zbunjenog tipa Davenporta pokuša raskrinkati šaptačicu duhovima. Laik kakav je u takvim stvarima, Dylan potraži pomoć starog poznanika profesora Adama. Profesor nerado pristaje i naposljetku gđica Dulak biva otkrivena i osramoćena. Dylan lijepo ispripovjeda Claydonu kako funkcioniraju stvari, što političara nimalo ne iznenadi jer je oduvijek znao da mu medij prodaje iluzije (štoviše već je isplanirao kaznu za Loreen Dulak i njezinog ljubavnika-pomoćnika Harta). Šakal stiže u zgradu nasuprot stana Nevillea Harta koji se zabavlja sa svojom poslodavkom i čeka vrijeme za ubojstvo. Claydon ulazi u stan i prereže vrat gospođici Dulak, a dolazak Dylana (koji je u međuvremenu pohvatao konce) sprječava ga da istu stvar napravi i njezinom ljubavniku. Točno u 11 sati u naslonjaču kao što je bilo i predviđeno sjedi Jarvis Claydon aka Harry Kopperman kojeg Šakal usmrti preciznim hitcem u čelo.
Priča ovdje ne završava. Kroz čitav strip imali smo prilike gledati neku visoku spodobu s crnim ogrtačem, tmurnim licem i izmorenim očima kako švrlja naokolo. Dylan je ugleda i logički zaključi da se radi o Smrti, njegovoj staroj poznanici. No spodoba kaže: «Ona mi je sestra…ali ja sam Život.» Eh da, na početku epizode Angel je saznala da je u zadnjem stadiju zloćudnog raka, no sada na kraju kad je opet primljena u neku drugu bolnicu (kvalitetniju od Saint Jamesa u kojoj su pobrkali nalaze) saznaje da je zapravo trudna. Bila je to samo igra Života, koji je već umoran od toga da ga nitko ne primjećuje i želi izaći iz ogromne sjene svoje popularne sestrice. Naš junak ipak je obzirniji od većine ljudskog roda pa razmijeni nekoliko riječi sa Životom (čak podijele čašu vode). Jako je lijepo vidjeti autora (znanog po depresiji) toliko zaigranog i uživljenog u duhovitu priču. Grouchove šale ponovno su smiješne, profesor Adam također dodaje dozu humora pretvarajući se pred medijem kako želi razgovarati sa neprežaljenom pokojnom ženicom Rachilde, Dylanova konzervativnost ovog je puta čak simpatična. Mogli bi reći da je Sclavi skoro potpuno uspio u naumu. Zašto skoro? Pa Sclavi ne bi bio Sclavi da nije ubacio tiradu protiv televizije (vidi str. 28), iritantne sjetne komentare profesionalnog ubojice (vidi prolog) i najgore od svega strah od odrastanja i gubljenja snova (što koristi barem u svakoj drugoj epizodi). Kada gledamo epizodu kao cjelinu nedostatci jednostavno okopne pred dahom pozitivnosti koji okružuje priču (zanemarimo sad činjenicu da je Angel ostavio momak pa će vjerojatno biti samohrana majka). Nije loše! Zapravo, nisam ni pomislio da bi moglo bolje. «Lijepo je katkad se malo našaliti.»
Mari je izvrstan izbor za crtača ove epizode. Pošto se radi o priči čiji je glavni junak Život, Marijev mračan, tmuran i atmosferičan crtež uvelike pridodaje ironičnosti ovog djela. Zanimljivo je vidjeti i njegovu interpretaciju nekoliko vinjeta iz "S druge strane zrcala" (str. 14-16) koje je izvorno grafički interpretirao Casertano. Kadriranje je također na visokom nivou – vrlo domišljato i efektno. O izvrsnom skladu crnog i bijelog kod Nicola Marija suvišno je trošiti riječi. Izvrsno dočarava kišu i suze u očima. Crtež nije pretjerano detaljan čime, po mom mišljenju, odaje dojam iskrenosti. Također, crtačev stil mi više odgovara u Dylanu Dogu, nego u Nathanu Neveru. Naslovnica lijepo izgleda (poput plakata nekog japanskog horrorca). Jedina je zamjerka što Crna dama u stripu zapravo nije dama, no naslovnica je vjerojatno urađena u skladu s naslovom (koji je pak Sclavijeva primjedba na život – nit’ je dama nit’ se često smiješi). Epizoda koja zaslužuje preporuku!
.GIF)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
