U recenziji su pale mnoge teške riječi na račun autora Enne i njegove priče. Da ne filozofiram previše, odmah ću prijeći na bitno i pokušat ću rasvijetliti misterij krugova u žitu (stripa lol) koji je po recenzentu (a i po nekim komentarima) zbunjujuća enigma. Citirat ću izjave s kojima se ne slažem i ponuditi svoje viđenje, tako da čitatelji imaju jasnu sliku što me je točno zasmetalo i navelo da napišem kontrarecenziju.
"Doduše, epizoda je to kojom nam je ujedno na najgori mogući način predstavljena nova scenaristička snaga jednog od najpopularnijih Bonellijevih serijala. Bez imalo pretjerivanja a nakon pročitanog gigantskog Enninog ostvarenja moj osobni dojam je bio krajnje poražavajući: preda mnom se bijaše prostrlo 240 stranica koje govore praktički o ničemu. "Cjelokupnu i evidentnu štetu, bezidejnu šlampariju i to vrlo vjerojatno stvaranu u hodu, Bruno Enna prošarava vrckavim…"
Moja generacija i oni stariji od mene mogu svjedočiti o kraju 90-tih i početku novog milenija u kojem su vanzemaljci i fama oko njih bili prisutni u svakom mediju. I to ne smo u filmovima, serijama, knjigama, trash magazinima poput „Astro“, „Stella“ i „Dossier Ufo“, nego i u ozbiljnijim medijima poput udarnog dnevnika HRT-a i u dnevnim novinama. U svoj toj drami je i fenomen krugova u žitu dobio svoj prostor. Svako malo su nicale razne teorije, mišljenja, dokazi i pobijanja.
Pa da nabrojim neke najpopularnije - krugove rade ljudi, vanzemaljci, svjetleće kugle koje imaju neku svijest, energija planeta Zemlje koja je najjača na ley linijama, pradavni vanzemaljski stvoritelji čovjeka – Anunnakiji, vojska koja eksperimentira s novim oružjem... Oni koji se protive teoriji da je to napravio čovjek argumentiraju svoje teze da su „crteži“ previše kompleksni da bi ih skupina ljudi mogla izraditi u 5-6 sati, govore o čudnoj i pažljivoj isprepletenosti stabljika, o meteoritskoj prašini, udarima energije koje ljudi osjećaju na tom mjestu, pripisuju im se iscjeliteljske moći itd.
U svemu tome svoje mjesto je dobio i drvorez „Sotona žeteoc“ iz 1678. kojeg istraživači ovog fenomena smatraju dokazom da krugovi u žitu nisu pojava vezana za moderno doba već da se to događalo i u prošlosti. Sve ovo navedeno je bilo spomenuto i u ovoj epizodi a glavne teorije/zanimljivosti, na kojima Enna temelji priču su svjetleće kugle, ley linije i drvorez. Autor se, za početak, informirao o ovom fenomenu i nakon toga najzanimljivije informacije, pomoću vlastite mašte pretočio u strip. Takav pristup pisanju je pohvalan, a ne da se kao takav predstavio na najgori mogući način.
Konfuzija koja nastaje kod čitatelja možda je uzrokovana time što priča nije ispričana linearno, nego poput trilera koji postepeno nudi puzzlu po puzzlu da na kraju kad zbrojimo 2 i 2 dobijemo priču. Iz tog razloga ću šturo prepričati radnju i to linearno. Prepričavanje radnje nije popularno u recenzijama ali po svemu sudeći mora se ispričati jer neki ljudi misle da ovdje nema nikakve priče, nego nesuvislo pobacan niz situacija. Ne samo da priča postoji nego je i skroz simpatična i uz to je ispričana na zabavan način upravo zato što nije linearna.
Izvanzemaljci koji sliče na đavole zalutaju na zemlju i sa sobom donesu oruđe (vile i kosa) od posebne kovine, a oruđe im ne služi za žetvu nego za izrađivanje krugova u žitu. Jednom je zemljoposjedniku dodijalo što mu „đavoli“ skaču po poljima, rade krugove i tjeraju radnike koji vjeruju da je zemlja i pšenica prokleta. U strahu da mu ne propadne sjetva jer žito nema tko žeti, odluči se sukobiti s jednim od „vragova“. Borili su se svak sa svojom kosom. Kose su pukle a krhotine se razletjele po polju. Mnogo godina kasnije jedan student iskopa tri krhotine. Njegov profesor, cijenjeni arheolog odmah shvati da je ta kovina posebna. Smatrajući da je znanost ne može objasniti, posegne za drugim objašnjenjima, te pozove geomantkinja da s njim istražuje. Zbog niza okolnosti koje joj se nisu sviđale (napucana ljubavnica), geomantkinja je kovinu upotrebljavala kao ubojito oružje. Pobila je hrpu ljudi. Na mjestu jednog od zločina našla se inspektorica Alicia Mittleford sa svojom kućnom kamerom. Alicia zna Blocha, Bloch zna Dylana, a Dylan neće odbiti pomoći zgođušnoj mladoj inspektorici u otkrivanju misterija ovog umorstva. Dylan i Alica su otišli u Winchester, tamo su upoznali hrpu zanimljivih ljudi, prisustvovali još jednom ubojstvu i otkrili ubojicu.
U 240 stranica autor je dao i zanimljivu priču i još je u nju ubacio postojeće teorije i zanimljivosti vezane za tematiku krugova u žitu. Mene nije briga hoće li netko ovoj priči dati same jedinice, ukusi su različiti. Ali nitko nema pravo kazati da autor nije imao pojma što piše i da strip nema priču.
Glavno da kroz cijelu epizodu prodefiliraju raznorazni čudaci, mistici, zanesenjaci, znanstvenici koje Enna postavlja u sukob mišljenja i pokušaja demistificiranja Winchesterske tajne, tumačenu s jedne strane kao natprirodne pojave te pokušaja da se cijeli fenomen postavi u okvire zakona fizike… bez obzira što sam Enna, a i Stano na naslovnici, sugerira da je u svemu ovome prste imao, kako se čini, sam vrag (?).
Kroz profile raznoraznih čudaka, mistika i zanesenjaka, Enna je dao informacije o tome što ljudi koji se bave ovim problemom misle. Jedna od osnovnih kategorizacija ljudi koji istražuju ovu temu je podjela na ljude koji traže racionalno objašnjenje i ljude koji traže nadnaravno i vjeruju u njega. Kada se raspravlja o ovakvim fenomenima uvijek postoje te dvije struje i te dvije struje se sukobe. Tako je u stvarnosti i meni se sviđa što je Enna to stavio i u strip.
U stripu nema vraga. Radi se o baksuznom vanzemaljskom ljubavnom paru koji sliči na vragove i koji su slučajno došli na planet Zemlju. Preko dana su u ljudskom liku, dvoje ratara, Proctor i Penelope Greenwood. Da se ne radi o vragovima rečeno je u stripu i to ne jednom. U sceni kada je zemljoposjednik razgovarao sa svećenikom i na samom kraju stripa. Proctor i Penelope cijelo vrijeme čekaju da se krhotine koje su nestale u davnom sukobu sa zemljoposjednikom vrate natrag na oštricu kojoj pripadaju. Nakon eksplozije u kojoj su poginuli Amanda i Matt (222. str.) tri su se krhotine vratile. Ali one koje posjeduje vojska i one koje su našli Croppiesi (str. 213.) tek se moraju vratiti (str. 236.) Također ne bi rekla da Stano na naslovnici nešto sugerira. Nacrtao je svoju verziju „sotone žeteoca“ i to je odradio vrhunski. Pogotovo mi se sviđa kako je naslovnica obojena.
Recenzentovo mišljenje o priči sa zemljoposjednikom:
"Bizaran je to, konfuzan dio priče za kojeg čitatelj pomisli da bi nam i nešto mogao reći, možda nešto zanimljivo kako o Dylanu tako i o samoj priči, ali i taj dio, kao i cijela epizoda, ne da nudi bilo kakav odgovor, nego samo već opasno počinje frustrirati svojom prazninom i nedorečenošću. "
Dylanov san ima smisla i bitan je za priču zbog tri stvari. Da saznamo od kud potječu tri krhotine kojima je Amanda upravljala i ubijala ljude. (Krhotine su nastale pucanjem vanzemaljkine kose u sukobu.) Drugo, Enna je time objasnio kako je nastao drvorez. Nakon što je zemljoposjednik otjerao seljaka on mu je rekao „A što se tiče vašeg slavnog žita, ne brinite... Uskoro će ga vrag osobno požeti za vas.“ Treće, u tom snu je Dylan doznao za crkvicu Sv. Mihovila u kojoj se dogodio rasplet s Amandom.
"Ne mogavši vjerovati da autor na čak 240 potrošenih stranica nema što za reći, i da je sve što je rekao, rekao na užasno loš način, u jednom trenutku sam se zatekao u interpretiranju Krugova, između ostalog, i kroz prizmu simbolike u kojoj je vrag možda samo personifikacija požude, strasti, osvete nekih od važnijih likova priče, što bi možda i imalo nekog smisla da nam Enna nije servirao završnicu u kojoj vražja bića promatramo ipak kao dva zasebna entiteta kojima, što je još tragičnije, nije jasno, pa niti simbolički odredio ikakvu funkciju (ulogu) što jednostavno onemogućava donošenje, (pred)postavljanje bilo kakvog iole racionalnijeg zaključka."
Ovo je pristup koji je naveo recenzenta da „promaši ceo fudbal“. U toj želji da čitamo između redaka, tražimo metaforu i skrivena značenja, ponekad zanemarimo bukvalne dijelove koje jednostavno treba prihvatiti baš onako kako piše. Enna je na kraju, u scenama s alienima, još jednom odgovorio na pitanja za one čitatelje koji u 230 str. nisu shvatili, ili nisu još sigurni u odgovore „Da. Vragovi su u biti vanzemaljci.“, „Da. Krhotine su od njihove kose.“
Ne samo da je autor jasno odredio funkciju „vražjih bića“ nego bez njih, tj. bez njihovog dolaska na zemlju s njihovom turbo-kovinom čitave ove priče ne bi ni bilo. Zemljoposjedniku radnici ne bi odlazili s polja, drvored ne bi postojao, zemljoposjednik ne bi imao okršaj, kosa ne bi pukla, student ne bi našao krhotine, krhotine ne bi pale u Amandine ruke, ne bi radila ubojstva s njima pa Dylan i Alicia ne bi imali što raditi u Winchesteru. Uzrok čitave ove drame su ta dva vanzemaljca. Dakle, itekako imaju funkciju!
"Enna u jednom trenutku čak pomalo i zapostavlja misterij krugova u žitu i lopticu prebacuje na geomantiju, tajne podzemne struje, gdje gradić Winchester odjednom postaje stjecište dimenzija živih i mrtvih, a gorespomenuta katalizatorska uloga Dylana Doga (po)najviše dolazi do izražaja (a neke druge uloge Dylan ovdje praktički niti nema), pa tako pred kraj dobivamo takoreći eksploziju svega i svačega, digresija i pretjeranosti koje samo govore kako autor uopće nema jasnu viziju, a kamoli ikakvu ideju…"
Geomantija se bavi energijom planeta Zemlje a ley linije su linije gdje ta energija najviše izbija, odnosno dolazi do izražaja. Narodi koji su u prošlosti živjeli na britanskom području, slagali su megalite i raznorazna svetišta na ley linijama ne bi li još više pojačali izbijanje te energije. Dolaskom kršćanstva i njegovo miješanje s poganim praksama, na mnogim prastarim svetištima izgradile su se crkvice. Sadašnji izgled ley linija dobiva se spajanjem raznih crkvica, megalita, prastarih građevina/instalacija i geološki zanimljivih formacija. U svakom slučaju, Engleska je poznata po ovom fenomenu i turisti redovito dolaze razgledavati.
No, vratimo se na strip. Logično je da osoba koja upravlja s krhotinama i od njih radi moćno oružje bude netko posebnih moći i velike energije – Amanda. U protivnom bi i ljudi koji su našli druge krhotine (vojska i cropiesi) mogli svašta raditi. Dakle, za potrebe scenarija trebamo neku „struku“ koja od babe radi „babu čarobnjaka“ i trebamo područje na kojemu će se Dylanove sposobnosti „probuditi“ tako da baba dobije dostojnog protivnika. Geomantija i ley linije su odličan odabir autora. Sve je pokriveno, baba ima svoju „struku“, Dylanove moći da sanja događaj iz prošlosti i da ima sposobnost zaustaviti krhotine su objašnjene energijom majčice Zemlje koja mu je pomogla probuditi te skrivene moći. Osim toga radi se o engleskoj provinciji što cijelu stvar čini još „uvjerljivijom“.
Kada dvije osobe snažne energije dođu u na područje ley linija, pogotovo tamo gdje se linije križaju onda one izazovu onu dramu s duhovima prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Ljudi snažne energije tada mogu vidjeti sjećanja i događaje iz prošlosti što bi objasnilo zašto je Dylan mogao odsanjati priču sa zemljoposjednikom. I Amanda je sanjala taj san, samo je imala drugu ulogu.
Amanda je u ovom dijelu stripa dijelu ispričala što se dogodilo između događaja sa zemljoposjednikom i trenutka kada je inspektorica Alicia snimila ubojstvo. Krhotine vanzemaljske kose ostale su zakopane u zemlji sve do trenutka kada ih student profesora Crabblea pronađe u arheološkom iskopavanju. Profesor se vrlo brzo uvjerio da se materija ponaša čudno i da u prisutnosti nekih ljudi odašilje energiju. Tom fenomenu nije mogao pristupiti isključivo sa znanstvenog aspekta pa je potražio pomoć od poznate geomantkinje Amande Logan. Ona je osoba snažne energije, koja je u toku istraživanja naučila upravljati krhotinama kose, tako da ih je mogla „poslati“ da lete uokolo isijavajući svjetlost poput vatrenih kugli. U tim zajedničkim istraživanjima (oženjeni) profesor i Amanda su se zaljubili i ona mu je bila ljubavnica sve dok je se nije zasitio. Povrijeđena i željna osvete složila mu je prometnu nesreću u kojoj su mu žena i sin poginuli a on ostao invalid u kolicima. Kako je izazvala nesreću? Jednostavno je „poslala“ krhotine da ga zaslijepe dok je, po noći, vozio svoju obitelj.
Nakon nesreće profesor više nije bio onaj stari. Jedino čega se sjećao bile su te vatrene kugle koje su mu zasjale pred očima prije fatalne nesreće. Postao je pobornik pseudoznanosti i NLO-a, zabrijao je da je imao susret treće vrste i da je u vezi s vanzemaljcima. U toj briji je crtao razne oblike krugova, oblika i likova na papir. Amanda je cijelo vrijeme podjarivala to njegovo stanje tako da bi preko noći, ono što je on nacrtao na papir, „nacrtala“ sama na polja uz pomoć svojih vatrenih krhotina.
U jednoj od tih misija, vidjela ju je skupina circlemakersa (ljudi koji rade krugove u žitu ljudskim tehnikama, bez vatrenih kugli.) Ta ju je ekipa, skupa s trgovcem Nevillom, pokušala ucijeniti. Jednom je već ubila uz pomoć krhotina, zašto bi se dala ucijeniti kada može ubiti opet? Ubojstvo je realizirala na manifestaciji u kojoj se circlemakersi natječu u svom umijeću. Taj događaj je snimila Alicia i tu je početak Amandinog kraja.
Autor je imao sasvim jasnu viziju tokom cijelog stripa a u ovom djelu je raspleo konce. Osim toga i profesor Crabble koji je, tijekom čitanja, uz Amandu djelovao kao najveći smutljivac, odjednom je postao jadni starac, tužne sudbine kojeg su dvoje najbližih (Amanda i Matt) iskorištavali. Matt, koji mu je bio poput sina, je u principu bio vojni špijun. Osim što je Matt spasio Dylana i Aliciju, vojska također ima svoje mjesto u priči. Bez obzira vjerovali mi u vanzemaljce ili ne, ako bi oni i došli na Zemlju vojska bi se svim silama potrudila da prva dođe do njihove tehnologije. To smatram još jednom „uvjerljivošću“.
Pitanje koje nema odgovor ili je odgovor nedorečen – "Je li zemljoposjednik Dylanova reinkarnacija?" Da je ovaj scenarij pisao Bure vjerojatno bi sve objasnio u tančine i to 100 puta, ali ovdje se radi o DD i u duhu stripa je ostaviti nešto pod upitnikom samo da bi se čitatelj malo živcirao i mudrovao. Po onome što je Amanda pričala reklo bi se da nije. Po njenom ispada da je Dylan odsanjao događaj iz života drugog čovjeka. Samo što je, eto, stavio sebe u njegovu ulogu, a u ulogu njegove sluškinje Aliciu. Ali, možda se Amanda prevarila, možda je Dylan i više od običnog katalizatora. Možda je on bio taj čovjek. U prilog tome idu neke situacije i izjave u stripu. Penelope i Proctor su dali do znanja da ga nisu sreli samo onda kada se onesvijestio u žitu, te prva dva epiloga gdje se sluškinja iz prošlosti nada kako će još jednom sresti svoju ljubav, a u drugom epilogu, sadašnjost, su se sreli.
Ali ni to ne mora značiti da se radi o reinkarnaciji, već o simboličnom prikazu energije ljubavi koja nikad ne umire. Baš kako je starac iz prvog epiloga rekao - nakon smrti sve ide iz početka. Drugim riječima zemljoposjednik i njegova sluškinja su davno mrtvi i pokopani, ali njihova ljubav nije umrla s njima, ostavljena je majčici Zemlji koja preko ley linija tu energiju prenosi na druge generacije. (Baš romantično!) Možda je i nešto četvrto... Meni se najviše sviđa treća opcija, ali ništa neću nametati kao odgovor jer interpretaciju tog dijela smatram osobnim doživljajem čitatelja.
Freghierijev crtež je lijep, pogotovo je dobar u crtanju lica u krupnom kadru. Ovakva priča mu odgovara jer nije skroz dylandogovska gdje mi više odgovara Stano ili Dall'Agnol. Da nema pitanja reinkarnacije i da nema ponekih zbunjujućih i apsurdnih scena, priča bi mogla proći i za klasičnu istragu Martin Mysterea.
Zaključak – priča je zanimljiva, ispričana je na zabavan način, likovi imaju osobnost i stavove, autor je pokazao da se informirao o tematici i uspješno je sve te silne teorije ukomponirao u strip, ispoštovao je duh DD ponekom apsurdnom scenom (smrt profesora Larsena ili žito koje priča) i ostavio u duhu DD neka pitanja čitatelju na interpretaciju , crtež je lijep a Stano je svojom izvrsnom naslovnicom sve to zaokružio. Također mi se svidjela činjenica da na kraju ispada kako krugove rade svi živi - i ljudi, i vanzemaljci, i baba koja ima velike moći, i majčica nam Zemlja. Zadovoljeni su svi (meni) bitni kriteriji i iz tog razloga strip (od mene) ima jako visoku ocjenu.
.jpg)
.GIF)
.jpg)
 - kopija.jpg)
.jpg)
.jpg)
