Krugovi u žitu

Dylan Dog

DD LUGG 3 | 236 str.

Na okolnim poljima engleskog gradića Winchester grupicu circlemakersa, umjetnika specijaliziranih za izradu ozloglašenih krugova u žitu, doslovce iznebuha na smrt sprži najezda tajanstvenih zraka svjetlosti… jesu li ti mladi ljudi, svojom bezazlenom igrom, nesvjesno probudili mračne sile i otvorili put paklu na zemlji?

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 40%

Priča 1

Scenarij 3

Crtež 7

Naslovnica 7

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 61%

P*6

S*5

C*6

N*6

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Krugovi u žitu
    DD LUGG 3

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • I Cerchi nel grano
    DD GI 14

ZANIMLJIVOSTI

  • Bruno Enna nakon debija u DD Maxi, radi opet novi debi u Gigante ediciji. Nakon giganta sljedeću priču će obraditi opet u štihu otočkih urbanih legendi i folklora, u DD Maxi 2006. sa "Jenny Greenteeth", mitskim stvorenjem koje je otimalo djecu i vuklo ih u vodu.
  • Krug se zatvara – ponavljajući motiv koji doslovno zaokružuje priču.
  • Krugovi u žitu/Crop circles – termin koji se koristi za opisivanje uzoraka koji su kreirani slijeganjem usjeva bilo žita, kukuruza ili ostalih žitarica. Termin je skovao po prvi put istraživač Colin Andrews da bi opisao jednostavne krugove koje je istraživao. Primjeri krugova mogu se naći posvuda po svijetu. Postoje razne hipoteze koje objašnjavaju njihovo formiranje, od naturalističkih (lažni krugovi napravljeni ljudskom rukom ili geološke anomalije) pa sve do paranormalnih (NLO, demoni). Mnogo ih je izrađeno rukom, primjerice Doug Bower, Dave Chorley i John Lundberg, a studija iz 2000. pokazala je da je 80% krugova definitivno rađena ljudskom rukom.
  • U stripu je prikazano kako seljaci ubiru novce od posjetitelja krugova žita. Naime, 1996. godine pojavio se krug kraj Stonehengea, a seljak je postavio kiosk i naplaćivao ulaznice od posjetitelja. Ubrao je oko 30000 funti u mjesec dana. Od uroda žita zaradio bi tek 1500 funti! Ko veli da se krugovi u žitu ne isplate! ;)
  • Str. 21., knjige odgora na dolje: "City Wall" 2x, "James Hillman" (američki psiholog), "Fairy in...", "Pretty Balantine", "Wolf Moon" by Charles de Lint.
  • Str. 140., priča ispričana iz aspekta jednog klasa pšenice.
  • Str. 118., "The mowing devil or strange news out of Hartford-Shire" iliti "Đavo žetelac" – naslov je engleskog drvoreznog pamfleta iz 1678. godine. Govori o farmeru koji je kod odbijanja da plati cijenu koju je zahtijevao radnik da požanje njegovo polje, rekao da bi rađe da ga pokosi Vrag sam. Te iste noći, polje kao da je bilo u plamenu. Sljedeće jutro, našao je polje savršeno pokošeno, čak neprirodno savršeno. Pamflet, i ilustracija koja je dolazila s njim, često je spominjana kao jedan od prvih dokazanih slučajeva krugova u žitu od strane žitologa.
  • Ley lines ili Lej linije, (marijina i mihovilova struja) – hipotetska povezivanja mnogih mjesta od geografskog interesa, primjerice drevnih spomenika i megalita. Njihovo postojanje spomenuo je 1921. g. amater arheolog Alfred Wilkins, čije je knjiga "The old straight Track" skrenula pažnju šire javnosti na spomenute linije koje povezuju. U stripu spominju se i tzv. Marijine i Mihovilove struje. Uz leys povezuje se i geomancija (prorokovanja iz znamenja na zemlji).
  • Dylan Dog sreo se sa Ley linijama i Vragovima iz Pakla u MM&DD team-upu #1 "Posljednja stanica užas!". Neobično je kako Dylan zaista ništa ne povezuje (ili scenarist Bruno).
  • Ne znam koliko mi je logična interpretacija simbola Eskulapovog štapa kao simbola muško-ženske dualnosti ili pak spoja dvaju naopako okrenutih kosa?!

O Brunu Enni ne znam puno, osim da je rođen 1969., da je rad na stripovima počeo 1995. u Disneyu i da je svoj scenaristički debi na Dylanu Dogu doživio 2004. pričom Čovjek od plastike objavljenom u Maxi izdanju te iste godine. I premda debitirati upravo u Maxi seriji i nije nešto čime bi se pridošlica u DD staff trebala naročito ponositi, već drugi njegov uradak na istom serijalu dobiva puno veći prostor i veće, gigantsko izdanje. Naravno, radilo se upravo o Krugovima u žitu, epizodi koja je, zahvaljujući Ludensu, upravo nedavno doživjela premijeru i na našim prostorima. Doduše, epizoda je to kojom nam je ujedno na najgori mogući način predstavljena nova scenaristička snaga jednog od najpopularnijih bonellijevih serijala.

Bez imalo pretjerivanja a nakon pročitanog gigantskog Enninog ostvarenja moj osobni dojam je bio krajnje poražavajući: preda mnom se bijaše prostrlo 240 stranica koje govore praktički o ničemu. Jeste, zametak nekakve priče ovdje naravno da postoji i u njoj glavnu ulogu igraju tajanstveni krugovi u žitu, mračne sile, gradić Winchester i njegovi pomalo distancirani stanovnici od kojih svatko kao da skriva neku mračnu tajnu. I premda se već iz ovog šturog opisa početnog stanja može učiniti kako priča pruža potencijala za jedan sasvim solidan small-town horror, sve ono što dalje slijedi sasvim će razoružati i ona najoptimističnija očekivanja. Osim što je samog Dylana Doga ovdje stavio u ulogu katalizatora onostranih, neobjašnjivih pojava čineći njegov dolazak u malo englesko mjestašce sve samo ne slučajnim, o samoj misteriji krugova u žitu, tajanstvenim zracima svjetlosti, i općenito svemu čime se bavi u ovoj epizodi Enna nas do samog kraja (a, nažalost, i nakon njega) praktički ostavlja u čistom mraku… Glavno da kroz cijelu epizodu prodefiliraju raznorazni čudaci, mistici, zanesenjaci, znanstvenici koje Enna postavlja u sukob mišljenja i pokušaja demistificiranja Winchesterske tajne, tumačenu s jedne strane kao natprirodne pojave te pokušaja da se cijeli fenomen postavi u okvire zakona fizike… bez obzira što sam Enna, a i Stano na naslovnici, sugerira da je u svemu ovome prste imao, kako se čini, sam vrag (?). Enna ovo dodatno potencira, iako zapravo bolje reći komplicira, svojevrsnim subplotom koji nas, periodički ukomponiran u priču, vraća par stotina godina unazad u vrijeme jedne od Dylanovih reinkarnacija (?) kao zemljoposjednika spremnog na okršaj sa samim vragom… ili se barem tako čini. Bizaran je to, konfuzan dio priče za kojeg čitatelj pomisli da bi nam i nešto mogao reći, možda nešto zanimljivo kako o Dylanu tako i o samoj priči, ali i taj dio, kao i cijela epizoda, ne da nudi bilo kakav odgovor, nego samo već opasno počinje frustrirati svojom prazninom i nedorečenošću.

Đavo žetelac

Ne mogavši vjerovati da autor na čak 240 potrošenih stranica nema što za reći, i da je sve što je rekao, rekao na užasno loš način, u jednom trenutku sam se zatekao u interpretiranju Krugova, između ostalog, i kroz prizmu simbolike u kojoj je vrag možda samo personifikacija požude, strasti, osvete nekih od važnijih likova priče, što bi možda i imalo nekog smisla da nam Enna nije servirao završnicu u kojoj vražja bića promatramo ipak kao dva zasebna entiteta kojima, što je još tragičnije, nije jasno, pa niti simbolički odredio ikakvu funkciju (ulogu) što jednostavno onemogućava donošenje, (pred)postavljanje bilo kakvog iole racionalnijeg zaključka. Enna u jednom trenutku čak pomalo i zapostavlja misterij krugova u žitu i lopticu prebacuje na geomantiju, tajne podzemne struje, gdje gradić Winchester odjednom postaje stjecište dimenzija živih i mrtvih, a gorespomenuta katalizatorska uloga Dylana Doga (po)najviše dolazi do izražaja (a neke druge uloge Dylan ovdje praktički niti nema), pa tako pred kraj dobivamo takoreći eksploziju svega i svačega, digresija i pretjeranosti koje samo govore kako autor uopće nema jasnu viziju, a kamoli ikakvu ideju…

Cjelokupnu i evidentnu štetu, bezidejnu šlampariju i to vrlo vjerojatno stvaranu u hodu, Bruno Enna prošarava vrckavim, sarkastičnim dijalozima, napinjući odnose među likovima, pa čak i postavljanjem pojedinih u klasični ljubavni trokut… što, bez praktički ikakve priče, stvara minimum interesa, a usput gurati koju pametnu sa krugom kao simbolikom konstantnog čovjekovog kruženja, repetitivnog djelovanja, povratka početku (?), za samog autora ispada poprilično ironično, jer se ovaj gigant upravo za Ennu pokazao poput začaranog kruga iz kojega on nikako nije uspio pronaći izlaz.

Kontrarecenzija

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 97%

Priča 10

Scenarij 10

Crtež 9

Naslovnica 10

ZANIMLJIVOSTI

  • Vidi uživo kugle koje formiraju krugove u žitu.
  • Ima i luđih stvari - Anunaki!
  • Na slici u recenziji dana je slika Mont Saint-Michel, što može biti inspiracija za crkvicu Sv. Mihovila u stripu.

U recenziji su pale mnoge teške riječi na račun autora Enne i njegove priče. Da ne filozofiram previše, odmah ću prijeći na bitno i pokušat ću rasvijetliti misterij krugova u žitu (stripa lol) koji je po recenzentu (a i po nekim komentarima) zbunjujuća enigma. Citirat ću izjave s kojima se ne slažem i ponuditi svoje viđenje, tako da čitatelji imaju jasnu sliku što me je točno zasmetalo i navelo da napišem kontrarecenziju.

"Doduše, epizoda je to kojom nam je ujedno na najgori mogući način predstavljena nova scenaristička snaga jednog od najpopularnijih Bonellijevih serijala. Bez imalo pretjerivanja a nakon pročitanog gigantskog Enninog ostvarenja moj osobni dojam je bio krajnje poražavajući: preda mnom se bijaše prostrlo 240 stranica koje govore praktički o ničemu. "Cjelokupnu i evidentnu štetu, bezidejnu šlampariju i to vrlo vjerojatno stvaranu u hodu, Bruno Enna prošarava vrckavim…"

Moja generacija i oni stariji od mene mogu svjedočiti o kraju 90-tih i početku novog milenija u kojem su vanzemaljci i fama oko njih bili prisutni u svakom mediju. I to ne smo u filmovima, serijama, knjigama, trash magazinima poput „Astro“, „Stella“ i „Dossier Ufo“, nego i u ozbiljnijim medijima poput udarnog dnevnika HRT-a i u dnevnim novinama. U svoj toj drami je i fenomen krugova u žitu dobio svoj prostor. Svako malo su nicale razne teorije, mišljenja, dokazi i pobijanja.

Pa da nabrojim neke najpopularnije - krugove rade ljudi, vanzemaljci, svjetleće kugle koje imaju neku svijest, energija planeta Zemlje koja je najjača na ley linijama, pradavni vanzemaljski stvoritelji čovjeka – Anunnakiji, vojska koja eksperimentira s novim oružjem... Oni koji se protive teoriji da je to napravio čovjek argumentiraju svoje teze da su „crteži“ previše kompleksni da bi ih skupina ljudi mogla izraditi u 5-6 sati, govore o čudnoj i pažljivoj isprepletenosti stabljika, o meteoritskoj prašini, udarima energije koje ljudi osjećaju na tom mjestu, pripisuju im se iscjeliteljske moći itd.

U svemu tome svoje mjesto je dobio i drvorez „Sotona žeteoc“ iz 1678. kojeg istraživači ovog fenomena smatraju dokazom da krugovi u žitu nisu pojava vezana za moderno doba već da se to događalo i u prošlosti. Sve ovo navedeno je bilo spomenuto i u ovoj epizodi a glavne teorije/zanimljivosti, na kojima Enna temelji priču su svjetleće kugle, ley linije i drvorez. Autor se, za početak, informirao o ovom fenomenu i nakon toga najzanimljivije informacije, pomoću vlastite mašte pretočio u strip. Takav pristup pisanju je pohvalan, a ne da se kao takav predstavio na najgori mogući način.

Konfuzija koja nastaje kod čitatelja možda je uzrokovana time što priča nije ispričana linearno, nego poput trilera koji postepeno nudi puzzlu po puzzlu da na kraju kad zbrojimo 2 i 2 dobijemo priču. Iz tog razloga ću šturo prepričati radnju i to linearno. Prepričavanje radnje nije popularno u recenzijama ali po svemu sudeći mora se ispričati jer neki ljudi misle da ovdje nema nikakve priče, nego nesuvislo pobacan niz situacija. Ne samo da priča postoji nego je i skroz simpatična i uz to je ispričana na zabavan način upravo zato što nije linearna.

Izvanzemaljci koji sliče na đavole zalutaju na zemlju i sa sobom donesu oruđe (vile i kosa) od posebne kovine, a oruđe im ne služi za žetvu nego za izrađivanje krugova u žitu. Jednom je zemljoposjedniku dodijalo što mu „đavoli“ skaču po poljima, rade krugove i tjeraju radnike koji vjeruju da je zemlja i pšenica prokleta. U strahu da mu ne propadne sjetva jer žito nema tko žeti, odluči se sukobiti s jednim od „vragova“. Borili su se svak sa svojom kosom. Kose su pukle a krhotine se razletjele po polju. Mnogo godina kasnije jedan student iskopa tri krhotine. Njegov profesor, cijenjeni arheolog odmah shvati da je ta kovina posebna. Smatrajući da je znanost ne može objasniti, posegne za drugim objašnjenjima, te pozove geomantkinja da s njim istražuje. Zbog niza okolnosti koje joj se nisu sviđale (napucana ljubavnica), geomantkinja je kovinu upotrebljavala kao ubojito oružje. Pobila je hrpu ljudi. Na mjestu jednog od zločina našla se inspektorica Alicia Mittleford sa svojom kućnom kamerom. Alicia zna Blocha, Bloch zna Dylana, a Dylan neće odbiti pomoći zgođušnoj mladoj inspektorici u otkrivanju misterija ovog umorstva. Dylan i Alica su otišli u Winchester, tamo su upoznali hrpu zanimljivih ljudi, prisustvovali još jednom ubojstvu i otkrili ubojicu.

U 240 stranica autor je dao i zanimljivu priču i još je u nju ubacio postojeće teorije i zanimljivosti vezane za tematiku krugova u žitu. Mene nije briga hoće li netko ovoj priči dati same jedinice, ukusi su različiti. Ali nitko nema pravo kazati da autor nije imao pojma što piše i da strip nema priču.

Glavno da kroz cijelu epizodu prodefiliraju raznorazni čudaci, mistici, zanesenjaci, znanstvenici koje Enna postavlja u sukob mišljenja i pokušaja demistificiranja Winchesterske tajne, tumačenu s jedne strane kao natprirodne pojave te pokušaja da se cijeli fenomen postavi u okvire zakona fizike… bez obzira što sam Enna, a i Stano na naslovnici, sugerira da je u svemu ovome prste imao, kako se čini, sam vrag (?).

Kroz profile raznoraznih čudaka, mistika i zanesenjaka, Enna je dao informacije o tome što ljudi koji se bave ovim problemom misle. Jedna od osnovnih kategorizacija ljudi koji istražuju ovu temu je podjela na ljude koji traže racionalno objašnjenje i ljude koji traže nadnaravno i vjeruju u njega. Kada se raspravlja o ovakvim fenomenima uvijek postoje te dvije struje i te dvije struje se sukobe. Tako je u stvarnosti i meni se sviđa što je Enna to stavio i u strip.

U stripu nema vraga. Radi se o baksuznom vanzemaljskom ljubavnom paru koji sliči na vragove i koji su slučajno došli na planet Zemlju. Preko dana su u ljudskom liku, dvoje ratara, Proctor i Penelope Greenwood. Da se ne radi o vragovima rečeno je u stripu i to ne jednom. U sceni kada je zemljoposjednik razgovarao sa svećenikom i na samom kraju stripa. Proctor i Penelope cijelo vrijeme čekaju da se krhotine koje su nestale u davnom sukobu sa zemljoposjednikom vrate natrag na oštricu kojoj pripadaju. Nakon eksplozije u kojoj su poginuli Amanda i Matt (222. str.) tri su se krhotine vratile. Ali one koje posjeduje vojska i one koje su našli Croppiesi (str. 213.) tek se moraju vratiti (str. 236.) Također ne bi rekla da Stano na naslovnici nešto sugerira. Nacrtao je svoju verziju „sotone žeteoca“ i to je odradio vrhunski. Pogotovo mi se sviđa kako je naslovnica obojena.

Fatalne krhotine

Recenzentovo mišljenje o priči sa zemljoposjednikom:
"Bizaran je to, konfuzan dio priče za kojeg čitatelj pomisli da bi nam i nešto mogao reći, možda nešto zanimljivo kako o Dylanu tako i o samoj priči, ali i taj dio, kao i cijela epizoda, ne da nudi bilo kakav odgovor, nego samo već opasno počinje frustrirati svojom prazninom i nedorečenošću. "

Dylanov san ima smisla i bitan je za priču zbog tri stvari. Da saznamo od kud potječu tri krhotine kojima je Amanda upravljala i ubijala ljude. (Krhotine su nastale pucanjem vanzemaljkine kose u sukobu.) Drugo, Enna je time objasnio kako je nastao drvorez. Nakon što je zemljoposjednik otjerao seljaka on mu je rekao „A što se tiče vašeg slavnog žita, ne brinite... Uskoro će ga vrag osobno požeti za vas.“ Treće, u tom snu je Dylan doznao za crkvicu Sv. Mihovila u kojoj se dogodio rasplet s Amandom.

"Ne mogavši vjerovati da autor na čak 240 potrošenih stranica nema što za reći, i da je sve što je rekao, rekao na užasno loš način, u jednom trenutku sam se zatekao u interpretiranju Krugova, između ostalog, i kroz prizmu simbolike u kojoj je vrag možda samo personifikacija požude, strasti, osvete nekih od važnijih likova priče, što bi možda i imalo nekog smisla da nam Enna nije servirao završnicu u kojoj vražja bića promatramo ipak kao dva zasebna entiteta kojima, što je još tragičnije, nije jasno, pa niti simbolički odredio ikakvu funkciju (ulogu) što jednostavno onemogućava donošenje, (pred)postavljanje bilo kakvog iole racionalnijeg zaključka."

Ovo je pristup koji je naveo recenzenta da „promaši ceo fudbal“. U toj želji da čitamo između redaka, tražimo metaforu i skrivena značenja, ponekad zanemarimo bukvalne dijelove koje jednostavno treba prihvatiti baš onako kako piše. Enna je na kraju, u scenama s alienima, još jednom odgovorio na pitanja za one čitatelje koji u 230 str. nisu shvatili, ili nisu još sigurni u odgovore „Da. Vragovi su u biti vanzemaljci.“, „Da. Krhotine su od njihove kose.“

Ne samo da je autor jasno odredio funkciju „vražjih bića“ nego bez njih, tj. bez njihovog dolaska na zemlju s njihovom turbo-kovinom čitave ove priče ne bi ni bilo. Zemljoposjedniku radnici ne bi odlazili s polja, drvored ne bi postojao, zemljoposjednik ne bi imao okršaj, kosa ne bi pukla, student ne bi našao krhotine, krhotine ne bi pale u Amandine ruke, ne bi radila ubojstva s njima pa Dylan i Alicia ne bi imali što raditi u Winchesteru. Uzrok čitave ove drame su ta dva vanzemaljca. Dakle, itekako imaju funkciju!

"Enna u jednom trenutku čak pomalo i zapostavlja misterij krugova u žitu i lopticu prebacuje na geomantiju, tajne podzemne struje, gdje gradić Winchester odjednom postaje stjecište dimenzija živih i mrtvih, a gorespomenuta katalizatorska uloga Dylana Doga (po)najviše dolazi do izražaja (a neke druge uloge Dylan ovdje praktički niti nema), pa tako pred kraj dobivamo takoreći eksploziju svega i svačega, digresija i pretjeranosti koje samo govore kako autor uopće nema jasnu viziju, a kamoli ikakvu ideju…"

Ley linije

Geomantija se bavi energijom planeta Zemlje a ley linije su linije gdje ta energija najviše izbija, odnosno dolazi do izražaja. Narodi koji su u prošlosti živjeli na britanskom području, slagali su megalite i raznorazna svetišta na ley linijama ne bi li još više pojačali izbijanje te energije. Dolaskom kršćanstva i njegovo miješanje s poganim praksama, na mnogim prastarim svetištima izgradile su se crkvice. Sadašnji izgled ley linija dobiva se spajanjem raznih crkvica, megalita, prastarih građevina/instalacija i geološki zanimljivih formacija. U svakom slučaju, Engleska je poznata po ovom fenomenu i turisti redovito dolaze razgledavati.

No, vratimo se na strip. Logično je da osoba koja upravlja s krhotinama i od njih radi moćno oružje bude netko posebnih moći i velike energije – Amanda. U protivnom bi i ljudi koji su našli druge krhotine (vojska i cropiesi) mogli svašta raditi. Dakle, za potrebe scenarija trebamo neku „struku“ koja od babe radi „babu čarobnjaka“ i trebamo područje na kojemu će se Dylanove sposobnosti „probuditi“ tako da baba dobije dostojnog protivnika. Geomantija i ley linije su odličan odabir autora. Sve je pokriveno, baba ima svoju „struku“, Dylanove moći da sanja događaj iz prošlosti i da ima sposobnost zaustaviti krhotine su objašnjene energijom majčice Zemlje koja mu je pomogla probuditi te skrivene moći. Osim toga radi se o engleskoj provinciji što cijelu stvar čini još „uvjerljivijom“.

Kada dvije osobe snažne energije dođu u na područje ley linija, pogotovo tamo gdje se linije križaju onda one izazovu onu dramu s duhovima prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Ljudi snažne energije tada mogu vidjeti sjećanja i događaje iz prošlosti što bi objasnilo zašto je Dylan mogao odsanjati priču sa zemljoposjednikom. I Amanda je sanjala taj san, samo je imala drugu ulogu.

Amanda je u ovom dijelu stripa dijelu ispričala što se dogodilo između događaja sa zemljoposjednikom i trenutka kada je inspektorica Alicia snimila ubojstvo. Krhotine vanzemaljske kose ostale su zakopane u zemlji sve do trenutka kada ih student profesora Crabblea pronađe u arheološkom iskopavanju. Profesor se vrlo brzo uvjerio da se materija ponaša čudno i da u prisutnosti nekih ljudi odašilje energiju. Tom fenomenu nije mogao pristupiti isključivo sa znanstvenog aspekta pa je potražio pomoć od poznate geomantkinje Amande Logan. Ona je osoba snažne energije, koja je u toku istraživanja naučila upravljati krhotinama kose, tako da ih je mogla „poslati“ da lete uokolo isijavajući svjetlost poput vatrenih kugli. U tim zajedničkim istraživanjima (oženjeni) profesor i Amanda su se zaljubili i ona mu je bila ljubavnica sve dok je se nije zasitio. Povrijeđena i željna osvete složila mu je prometnu nesreću u kojoj su mu žena i sin poginuli a on ostao invalid u kolicima. Kako je izazvala nesreću? Jednostavno je „poslala“ krhotine da ga zaslijepe dok je, po noći, vozio svoju obitelj.

Nakon nesreće profesor više nije bio onaj stari. Jedino čega se sjećao bile su te vatrene kugle koje su mu zasjale pred očima prije fatalne nesreće. Postao je pobornik pseudoznanosti i NLO-a, zabrijao je da je imao susret treće vrste i da je u vezi s vanzemaljcima. U toj briji je crtao razne oblike krugova, oblika i likova na papir. Amanda je cijelo vrijeme podjarivala to njegovo stanje tako da bi preko noći, ono što je on nacrtao na papir, „nacrtala“ sama na polja uz pomoć svojih vatrenih krhotina.

U jednoj od tih misija, vidjela ju je skupina circlemakersa (ljudi koji rade krugove u žitu ljudskim tehnikama, bez vatrenih kugli.) Ta ju je ekipa, skupa s trgovcem Nevillom, pokušala ucijeniti. Jednom je već ubila uz pomoć krhotina, zašto bi se dala ucijeniti kada može ubiti opet? Ubojstvo je realizirala na manifestaciji u kojoj se circlemakersi natječu u svom umijeću. Taj događaj je snimila Alicia i tu je početak Amandinog kraja.

Mont Saint-Michel

Autor je imao sasvim jasnu viziju tokom cijelog stripa a u ovom djelu je raspleo konce. Osim toga i profesor Crabble koji je, tijekom čitanja, uz Amandu djelovao kao najveći smutljivac, odjednom je postao jadni starac, tužne sudbine kojeg su dvoje najbližih (Amanda i Matt) iskorištavali. Matt, koji mu je bio poput sina, je u principu bio vojni špijun. Osim što je Matt spasio Dylana i Aliciju, vojska također ima svoje mjesto u priči. Bez obzira vjerovali mi u vanzemaljce ili ne, ako bi oni i došli na Zemlju vojska bi se svim silama potrudila da prva dođe do njihove tehnologije. To smatram još jednom „uvjerljivošću“.

Pitanje koje nema odgovor ili je odgovor nedorečen – "Je li zemljoposjednik Dylanova reinkarnacija?" Da je ovaj scenarij pisao Bure vjerojatno bi sve objasnio u tančine i to 100 puta, ali ovdje se radi o DD i u duhu stripa je ostaviti nešto pod upitnikom samo da bi se čitatelj malo živcirao i mudrovao. Po onome što je Amanda pričala reklo bi se da nije. Po njenom ispada da je Dylan odsanjao događaj iz života drugog čovjeka. Samo što je, eto, stavio sebe u njegovu ulogu, a u ulogu njegove sluškinje Aliciu. Ali, možda se Amanda prevarila, možda je Dylan i više od običnog katalizatora. Možda je on bio taj čovjek. U prilog tome idu neke situacije i izjave u stripu. Penelope i Proctor su dali do znanja da ga nisu sreli samo onda kada se onesvijestio u žitu, te prva dva epiloga gdje se sluškinja iz prošlosti nada kako će još jednom sresti svoju ljubav, a u drugom epilogu, sadašnjost, su se sreli.

Ali ni to ne mora značiti da se radi o reinkarnaciji, već o simboličnom prikazu energije ljubavi koja nikad ne umire. Baš kako je starac iz prvog epiloga rekao - nakon smrti sve ide iz početka. Drugim riječima zemljoposjednik i njegova sluškinja su davno mrtvi i pokopani, ali njihova ljubav nije umrla s njima, ostavljena je majčici Zemlji koja preko ley linija tu energiju prenosi na druge generacije. (Baš romantično!) Možda je i nešto četvrto... Meni se najviše sviđa treća opcija, ali ništa neću nametati kao odgovor jer interpretaciju tog dijela smatram osobnim doživljajem čitatelja.

Freghierijev crtež je lijep, pogotovo je dobar u crtanju lica u krupnom kadru. Ovakva priča mu odgovara jer nije skroz dylandogovska gdje mi više odgovara Stano ili Dall'Agnol. Da nema pitanja reinkarnacije i da nema ponekih zbunjujućih i apsurdnih scena, priča bi mogla proći i za klasičnu istragu Martin Mysterea.

Zaključak – priča je zanimljiva, ispričana je na zabavan način, likovi imaju osobnost i stavove, autor je pokazao da se informirao o tematici i uspješno je sve te silne teorije ukomponirao u strip, ispoštovao je duh DD ponekom apsurdnom scenom (smrt profesora Larsena ili žito koje priča) i ostavio u duhu DD neka pitanja čitatelju na interpretaciju , crtež je lijep a Stano je svojom izvrsnom naslovnicom sve to zaokružio. Također mi se svidjela činjenica da na kraju ispada kako krugove rade svi živi - i ljudi, i vanzemaljci, i baba koja ima velike moći, i majčica nam Zemlja. Zadovoljeni su svi (meni) bitni kriteriji i iz tog razloga strip (od mene) ima jako visoku ocjenu.

Uhvaćeni na djelu!

Naprijed

DD LUG 13 Bezimeni

DD LUGG 15d Za jednu ružu

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • kico

    Ukupna ocjena 31%

    1, 3, 6, 1

    Freghieriju šestica,iako je on imao i boljih dana.Trica scenariju radi one slike o vragu žetalacu.Sve ostalo je općenarodna dosada koju sam jedva izdržao.Naslovnica nikad gora.Izgleda da Dylan vragu puši tuki :-)))
    30.07.2008
    23:54:00 sati
    kico
    uredi
  • Djole

    Ukupna ocjena 54%

    8, 5, 4, 3

    Recenzija sa jednog drugog sajta, od pre neku godinu:  Da je M. Night Shyamalan, umesto priče o popu koji treba da povrati veru u Boga u jeku vanzemaljske invazije, snimio svoj film "Signs" po scenariju Bruna Enne za ovaj četrnaesti DD Gigante, bio to mnogo bolji film.

        I Enna i Shyamalan se bave krugovima u žitu, i nema sumnje da je Enna bio pod blagim uticajem "Signsa" kad je napravio scenario za "I cerchi nel grano" - ali samo po pitanju osnovne teme. Enna ide gde Shyamalan nije hteo/smeo, u simbolizam kruga i kružnosti, u dihotomiju sila koje pokreću planetu, i u odnos između ratara i Majke Zemlje.

        U stvari, ovaj DD Gigant, u kome se naš omiljeni Istraživač noćnih mora obreo u Winchesteru da istraži misteriozna svetla koja spaljuju ljude u blizini misterioznih krugova u žitu, pokušava da kaže mnogo toga. Dobar deo čak i uspeva, ali ima solidan problem - razvučenost. Naime, otkako je pre nekoliko godina doneta uređivačka odluka da se u DD Gigantima prekine sa kratkim pričama, svaki novi broj je donosio kompletnu epizodu od manje - više 236 strana... i svi su imali taj isti problem, bili su predugački. 

        Enna pokušava da reši problem viška strana sa nekoliko koncentričnih priča koje se isprepliću sa glavnim narativnim tokom, i sve imaju veze sa krugovima u žitu i zajedničku temu, iako ona do kraja nije očigledna. To mu samo donekle uspeva, scenariju nedostaje još par momenata da bi se cikličnost života i događaja podvukla i da bi se napravio pun krug između početka i kraja. Narativa kulminira sa objašnjavanjem koje bi postidelo i Barbatovu i Castellija zajedno (30 strana!) i čak tri epiloga, od kojih prva dva daju lepu romantičnu dimenziju ovoj priči, a treći daje objašnjenje koje i nije bilo nužno, ali ipak ne kvari celinu.

        Bruno Enna je novajlija u svetu DD-a, pre ovoga je napravio samo jednu obećavajuću, ali konfuznu priču u DD Maxiju, "L'uomo di plastica". Kako mu je zapalo da piše Gigant nije najjasnije, ali je ishod u potpunosti zadovoljavajući. Kao i u "L'uomo di plastica", povremene minijature vade stvar - borba vlastelina sa njegovim sopstvenim demonima; monolog otkinutog klasa žita; "jungovsko" objašnjenje simbola Kruga; priča o dihotomiji teluričkih energetskih struja koje mogu biti muške i ženske. Ima toga. A opet, ta razvučenost je dovela do nekih nepotrebnih subplotova koji su nepotrebni ili čak i iritantni - najviše strči potpuno nepotrebno uplitanje vojske u celu priču, ali ni ljubavni torugao između Dylana, Alicie i Padme, koji ne doživljava praktično nikakav rasplet, veoma je problematičan. Najtraljavija je ipak pogibija profesora Larsena koja deluje kao loš pokušaj imitiranja Sclavija. Pride, način na koji Alicia otkriva glavnog negativca je banalan van opisa.

        No, da nabrajamo možemo do sutra. Na kraju ostaje fakat da su vrline "I cerchi nel grano" ipak značajno brojnije od njegovih mana, barem što se scenarija tiče. A crtež? Nakon prošlogodišnjeg eksperimenta sa Alessandrinijem (koji je prošao solidno dobro), ove godine smo dobili jednog standardnog crtača iz DD-ovske štale, Freghierija, kome je ovo već treći kompletni gigant. I dobili smo još jednu potvrdu da DD nema crtače koji bi mogli da izdrže A4 format, osim možda Brindisija i Roija (plus eventualno Casertana, ako je rešio da prestane da zamišlja da je Bacilieri). Freghieri ne smara van svake mere kao što ume, i tamo gde treba poentirati sa panelima preko pola strane, on uredno poentira... ali sve su to kadrovi koje smo milijardu puta videli, izrazi lica koje smo mlijardu puta videli, lepe žene koje smo već milijardu puta videli. Bonelli je baš nešto mogao da nastavi sa praksom "gostujućih crtača" i da ovu epizodu recimo Parlovu ili Luci Rossiju (naježih se) - rezultat bi bio interesantan, ako ništa drugo, kao što je i Alessandrinijev "Il senzanomme" bio interesantan. Ovako, dobili smo iznadprosečnog Freghierija koji je ipak - prosečan.

        "I cerchi nel grano" su razvučena, ali ipak dobra priča sa par iritantnih detalja. Enna, kao drugi "mladi lav" DD-a (prvi je Fabrizio Accatino, koji je nakon interesantne "La vita rubata" uradio još interesantniju, ali do bola smornu "La strada per Babenco") ovde pokazuje kako se radi dobra priča bez barbatijanskog peglanja mozga i ubacivanja Xabarasa u sve živo, što već ide na živce.
    31.07.2008
    10:30:00 sati
    Djole
    uredi
  • Windwalker

    Ukupna ocjena 52%

    3, 2, 10, 7

    Sranje. Najgori gigant do sada (onaj prvi je barem bio zabavan).Jedino je crtež odličan.  
    31.07.2008
    12:03:00 sati
    Windwalker
    uredi
  • Spock

    Ukupna ocjena 72%

    7, 7, 8, 6

    Solidno s odličnim i zanimljivim pričicama unutar glavne priče. Freghieri i uvijek ista lica. Počinje me to živcirati, a tako mi je bio dobar u mom prvom susretu s njegovim crtežom (MM LMS 74/75).
    31.07.2008
    17:19:00 sati
    Spock
    uredi
  • Lucy Liu

    Ukupna ocjena 60%

    8, 8, 1, 9

    Pa,okay je,više-manje...malo razvučeno ali nije loše.Od crteža mi se počelo spavat(zar je Freghieri namjerno tako dosadan?!).
    03.08.2008
    11:20:00 sati
    Lucy Liu
    uredi
  • provodina

    Ukupna ocjena 33%

    1, 1, 8, 3

    A šta reći za strip kojega sam pročita doslovno na silu ... Nema tu ničega radnja previše razvućena a nepotrebno jer se u globalu ništa ne događa ... Stvarno je ako ništa drugo umjetnost staviti na 240 stranica i to izdati pod gigant ... Nešto najgore od Bonellia šta sam ikad pročita 
    08.08.2008
    19:28:00 sati
    provodina
    uredi
  • mpavin

    Ukupna ocjena 58%

    6, 2, 8, 10

    Ovakva priča je morala biti bolje iskorištena. Očigledno je da Enna nije bio u stanju to napraviti. Mnogo je stranica, a nije puno toga rečeno tj. scenarij je poprilično loš. Većinom se opisuju neki pojmovi i narodne legende, Dylan se upoznaje sa mjestom i ljudima… Najviše mi od svega smeta onaj ljubavni trokut, na trenutak se ovaj gigant pretvorio u sapunicu. Također, i kraj sa ona dva vraga mi je bezveze i nepotreban. Freghierijev crtež mi je već počeo biti pomalo dosadan, a i bolje izgleda na standardnom formatu. Naslovnica je legendarna :P
    15.08.2008
    14:57:00 sati
    mpavin
    uredi
  • Aco

    Ukupna ocjena 33%

    2, 3, 5, 3

    Debakl. 240 stranica teškog mučenja i bačena 2 sata slobodnog vremena.Zaspao sam tokom čitanja najmanje 3 puta i stvarno mi nije jasno što je scenarista htio ovom epizodom(a vjerojatno ni njemu samom nije jasno). Na sve to, sjajno se nadovezao i Freghieri, koji na A4 formatu izgleda još gore nego inače. DOk crta izbliza, sve je to dosta solidno ali na većim kadrovima se skroz gubi.  Naslovnica tragično loša.
    23.08.2008
    17:04:00 sati
    Aco
    uredi
  • zeljko

    Ukupna ocjena 70%

    7, 7, 8, 4

    ameno smooori meeee i mene i menevala je dosadno i dugo...medjutim ima svojih momenata kao onaj dio iz prošlosti
    27.08.2008
    11:53:00 sati
    zeljko
    uredi
  • ken2

    Ukupna ocjena 50%

    6, 2, 6, 8

    ne znam šta ste svi navalili po naslovnici, meni je baš dobraa priča, odlično počinje, dobro kombinira prošlost i sadašnjost, što pomaže u savladavanju ovih 200ikusur stranica, međutim, kada na kraju počmu objašnjenja, slijedi razočarenje, više sam očekivao, vjerojatno jer te znakove povezujem s filmom, koji ih je iskoristio na sjajan način, i ostavio ih po strani, kao nevažne u odnosu na svakodnevne misterijea tako nečega ovdje nema ma na kraju skoro da nema ničega
    03.09.2008
    23:21:00 sati
    ken2
    uredi
  • Ukupna ocjena 68%

    7, 7, 6, 8

    ne znam, meni uopće nije toliko loša epizoda, jedino što sam očekivao ipak nekakav zavšetak, ovaj je jako loš i to kvari dojam cijele priče, ali ipak ne toliko za tako loše ocjene. . . barem ne za mene. . . naslovnica mi je sasvim ok, freghieri je malo podbacio. . . ali sve skupa ne vidim razloga za toliko loših kritika... barem se dylan ovdje uhvatio nečeg novoga, a krugovi u žitu i nisu loša tema, iako možđda nedovoljno dobro iskorištena ovdje...
    04.09.2008
    17:04:00 sati
    blackport8
    uredi
  • bonjovi4ever

    Ukupna ocjena 42%

    2, 3, 7, 6

    Prva priča koju sam od Enne pročitao. Taj autor mi je ovdje totalno neshvatljiv jer u ovoj lud j... zbunjenog epizodi samo on zna što je svime time htio reći (pitanje ako uopće i on zna). Skroz zbunjujuća i nedorečena epizoda, makar priznam da ima nekih dobrih scena (pogotovo one s Dylanom u prošlosti), ali to je daleko od toga da bi popravilo dojam. Freghieri je najsvijetlija točka stripa, iako ima trenutaka u kojima je malo lošiji, kao da je brzao, a i njegov crtež općenito ne odgovara većem formatu. Stano osrednji.
    Loš gigant.
    16.09.2008
    10:43:00 sati
    bonjovi4ever
    uredi
  • Gil-galad

    Ukupna ocjena 48%

    6, 4, 5, 3

    Bio je skoro jedan topic "Koliko vam treba da pročitate gigant".Za ovaj mi je trebalo 6-7 dana! Više od 30-40 strana dnevno nisam mogao da svarim... Ne znam da li me je više ubijao crtež, ili usporena priča...
    09.10.2008
    01:28:00 sati
    Gil-galad
    uredi
  • Panon

    Ukupna ocjena 91%

    10, 10, 7, 10

    Ne razumijem čemu tako loše ocjene. Odlična naslovnica, odlična priča sa krugovima u žitu i pripadnicima vrste vragova koji su zapravo svemirci! I sve bi bilo super da tu nije Freghierijev crtež, koji nije toliko loš, ali mi se ne sviđa kad crta lica u krupnom planu. Ta njegova čistoća crteža nije dobra za krupne detalje.
    18.10.2008
    22:53:00 sati
    Panon
    uredi
  • delboj

    Ukupna ocjena 53%

    6, 4, 6, 5

    Prilično razočaravajući gigant. Izgleda da je scenaristima ponestalo ideja za duge priče, pa su se uskoro poslije ovoga vratili kratkim pričama. Priča u osnovi nije loša, ali scenario je  zbrda-zdola, ona priča o Dilanovoj reinkarnaciji je besmislena. Freghieri nije crtač za veliki format. Naslovna je prosječna.
    04.11.2008
    13:55:00 sati
    delboj
    uredi
  • Barker

    Ukupna ocjena 31%

    3, 2, 4, 4

    Uhhh, neki giganti traju i traju. I traju. A ako znam sta sam procitao nakon par meseci distance dobro je. Ovde bas i neznam. A moglo je biti super zabavno sa ovim krugovima i da je djavo nesto opasno mutio tu recimo. Ovako, natezemo se sa ostarelim ljubavnicima, plus imamo povratak u proslost koji je jednako dosadan, malo filozofiranja u vidu odsecenog klasa psenice i na kraju doznajemo da su to 2 demona ubijala vreme na zemlji. Ovako cak i zvuci zanimljivo, ali na 240 starna freghijerijevog crteza ovo je gore cak i od nesrecnog Dosao sa neba giganta.
    02.12.2008
    00:50:00 sati
    Barker
    uredi
  • soulfly tribe

    Ukupna ocjena 23%

    1, 2, 4, 2

    ovaj gigant je sranje,kako je netko uopće mogao gubiti vrijeme dok je stvarao ovu idiotariju
    05.03.2009
    15:57:00 sati
    soulfly tribe
    uredi
  • Rock.Bob Rock

    Ukupna ocjena 28%

    3, 2, 4, 1

    Ocjene govore sve. Crtež mi je još i najbolji u cijeloj priči. Naslovnica katastrofa...A vidite, jedan frend mi kaže da mu je ovaj gigant bio odličan. Sto ljudi sto ćudi. 
    26.03.2009
    14:31:00 sati
    Rock.Bob Rock
    uredi
  • Inferno

    Ukupna ocjena 45%

    3, 4, 7, 3

    Što reći? Jedna od najboljih recenzija na sajtu. Iako gigant ima tragova razvučenosti (što je razumljivo zbog velikog broja stranica), Enna je fino razvijao radnju, te je uspio stvoriti fenomenalan ambijent (selo, krugovi u žitu, žetva, vragovi, simbolika krugova, zemlje i života...). Međutim, oko 180. stranice, kad na red trebaju doći objašnjenja, ispostavlja se kako je scenarist stavio previše mesa na vatru i da od svega toga nismo dobili ama baš ništa. Radnja je jednostavno otišla u nekom drugom, neželjenom, smjeru koji se dotiče laylinesa i zemaljskih sila. Šteta. Toliko potencijala, a toliko zasrano. Čak je bolje ispala Rujuva epizoda "Druid". Ipak, ne bih htio biti prekritičan prema Enni. Iako je ovdje promašio, čitajući ovaj gigant, stekao sam utisak kako nije riječ o scenaristi koji baš nema pojma. Zna pisati, a kakve su mu ideje, to tek trebamo vidjeti. Freghieri je jako dobar. Baš pogađa bit priče sa svojim statičkim crtežom, a žitna polja je naslikao fenomenalno. Kad bi bar još lica likova bila bolja...
    14.05.2009
    12:21:00 sati
    Inferno
    uredi
  • alanford

    Ukupna ocjena 79%

    7, 7, 10, 7

    Neznam zasto ovako lose ocjene...Freghieri je po meni odradio odlican posao,naslovnica nista posebno.Prica solidna i sto je najvaznije nije mi bilo dosadno :D

    15.08.2010
    20:39:00 sati
    alanford
    uredi
  • supermike

    Ukupna ocjena 71%

    7, 6, 8, 8

    Očekivao sam susret s vanzemaljcima a na kraju je krimić sa elementima horrora i s.f.-a. Crtež je dobar i naslovnica nije loša.

    27.09.2010
    21:44:00 sati
    supermike
    uredi
  • Ukupna ocjena 91%

    9, 10, 8, 10

    Pa čemu tako loše ocjene,Enna je smislio odličnu ideju koje se nitko drugi nije sjetio,odlično je odrađeno.Freghieri,koji je jedan od najboljih crtača za DD-a,je malo slabije ovo odradio,a Stano nas je počastio svojom naslovnicom.

    19.12.2010
    18:45:00 sati
    Patrix
    uredi
  • doktor78

    Ukupna ocjena 90%

    9, 9, 9, 9

    Zaista ne znam zasto ovako lose ocjene.

    Nakon 3 procitana Giganta, mogu slobodno reci da mi se ova edicija puno vise svidja od (po meni) promasene Almanah serije i donekle Specijala. Na ovolikom broju stranica pruza se prilika scenaristi da se razmase, sto je Enna prilicno dobro uradio. Kao sto sam vec napisao u komentaru na Gigant "Pao s neba", Freghieriju odlicno lezi ovaj format. I naslovnica je takodje dobra

    13.02.2011
    15:42:00 sati
    doktor78
    uredi
  • Zagor12

    Ukupna ocjena 79%

    10, 8, 6, 7

    Zabavno, malčice razvučeno. Freghieri je preloš za A4 format, naslovnica mi se ne sviša ne samo zto što izgleda vragovi nemaju pimpeke ;O), nego zato što je Dylan(u) premali. :O)

    24.02.2011
    20:49:00 sati
    Zagor12
    uredi
  • Ukupna ocjena 93%

    10, 9, 9, 9

    U potpunosti se slažem sa kontrarecenzijom. Priča mi je tako lijepo "legla" i podsjetila me na prve brojeve DD - a pa sam se iznenadio negativnim ocjenama originalne recenzije. Sve što je davalo priči gušt ( bar po meni ) u prvoj recenziji je opisano sa negativnom konotacijom. Nisam tada htio komentarisati istu, ali evo sada potaknut lijepim riječima uvažene grofive Varge dodajem svoj skromni komentar njoj u čast.

    25.08.2011
    11:18:00 sati
    Milac
    uredi
  • skuby

    Ukupna ocjena 91%

    9, 9, 9, 10

    Meni je ova priča odlična,crtež je fenomenalan.Stvarno odličan gigant.

    28.08.2011
    12:52:00 sati
    skuby
    uredi
  • bjelolasica

    Ukupna ocjena 82%

    10, 7, 7, 10

    Dosadan na nekim mjestima je, ali opet nije toliko loš.

    17.12.2011
    21:37:00 sati
    bjelolasica
    uredi
  • Cevap

    Ukupna ocjena 69%

    7, 7, 7, 6

    Očekivao sam dosta lošu epizodu nakon čitanja ove recenzije, ali kad sam se napokon domogao stripa ugodno sam se iznenadio. Nije uopće toliko loš kao što je prikazan u recenziji. Početak nije bogzna kakav i nisam se nadao nekakvom čudesnom poboljšanju, ali Dylan ko Dylan, jednostavno te povuče u radnju i ne zapaziš da si došao do zadnje stranice. Posebno mi se svidjelo prepričavanje onog klasa žita - baš ugodan detalj. Iskreno ne znam zašto je ovako loše ocijenjen jer sam stekao skroz dobar dojam, iako je nešto slabiji od ostalih giganta. Crtež je u redu; ništa prezanimljivo. Naslovnica, eh, moglo je to i puno bolje ali i meni su boje dobro pogođene. Sve u svemu, vrijedno čitanja.

    08.08.2012
    18:04:00 sati
    Cevap
    uredi
  • Giuda Ballerino

    Ukupna ocjena 75%

    7, 7, 8, 9

    Malo naporno i predugo, ali sve cisto i jasno. Ovaj kiky se obrukao ko zadnja budala.

    12.08.2014
    22:24:00 sati
    Giuda Ballerino
    uredi
  • Stripmen

    Ukupna ocjena 79%

    8, 8, 8, 7

    Nije baš sjana epizoda ali nezaslužuje ovakve niske ocene

    30.09.2014
    11:33:00 sati
    Stripmen
    uredi
  • drogsy

    Ukupna ocjena 69%

    5, 8, 8, 6

    Bojim se da je glavni razlog postojanja ove priče Ennina "očaranost" Shymalanovim prosječnim filmićem "Signs". Nažalost, iako priča ima solidnu naraciju koja je čini zabavnom, Enna unatoč prerazvučenosti na 240 stranica ne uspijeva prenijeti čitatelju o čemu se ovdje konkretno radi i što želi reći (ako išta). Jedina tema koju je trebalo najviše istaknuti (Ley linije) i koja je od svih prezentiranih u priči imala potencijala, biva tek usputno spomenuta u završnom objašnjenju koje me baš nije ostavilo zadovoljnim.

    Freghieri, s druge strane, bi mogao sasvim dobro funkcionirati na velikom formatu da ga netko natjera da crta onako kako je crtao sredinom devedestih.

     

    Trebalo je bolje.

    28.05.2015
    22:03:00 sati
    drogsy
    uredi
  • Rahazlam

    Ukupna ocjena 76%

    8, 6, 9, 7

    Prica mi nije nimalo horor al ok je,cita se u jednom dahu i zabavna je,naslovnica je tak tak mogla je i bolje,Freghieri standardno odlican!!

    16.11.2015
    00:36:00 sati
    Rahazlam
    uredi
  • King Warrior

    Ukupna ocjena 47%

    5, 3, 6, 5

    Iako je Groficina recenzija zadivljujuca i superiornija u odnosu na kikyjevu, moram reci da moje misljenje i ocjene vise tendiraju prema kikyju.

    Ok je tema, razvitak scenarija takodje, ali posljdnjih nekih 70 stranica su tesko zlo. Imao sam osjecaj da se prica trebala vec tu zavrsiti i onda se autor odlucio za objasnjenja i objasnjenja do beskraja. Pa kada je svak svoje objasnio sto je imao, a to je trajalo cijelu vjecnost, onda epilog za epilogom, nigdje kraja. Tako da sam, kada sam napokon dosao do kraja pomislio "hvala Bogu"!

    17.10.2017
    19:11:00 sati
    King Warrior
    uredi
  • Hercule Poirot

    Ukupna ocjena 71%

    7, 8, 7, 5

    Posve neloše.

    18.09.2019
    11:24:00 sati
    Hercule Poirot
    uredi

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Bajine nevolje
    Kod: USCR MIKAL 286
    Ocjena: 97%
    Vrijeme: 1.6.2020. 17:14:00
    Autor: Hercule Poirot
    Broj komentara: 1
    Broj pogleda: 191
  • Zadatak
    Kod: GL BO 6
    Ocjena: 76%
    Vrijeme: 31.5.2020. 21:10:00
    Autor: Kila Banana
    Broj komentara: 5
    Broj pogleda: 280
  • Sjeme Mržnje
    Kod: MN SA 55/56
    Ocjena: 73%
    Vrijeme: 30.5.2020. 16:06:00
    Autor: Paka01
    Broj komentara: 5
    Broj pogleda: 538
  • Poslednja crta obrane
    Kod: DRGN LIB 11c
    Ocjena: 91%
    Vrijeme: 29.5.2020. 16:16:00
    Autor: kandraks
    Broj komentara: 3
    Broj pogleda: 260
  • Vindeksove pume
    Kod: TX ZS 377
    Ocjena: 57%
    Vrijeme: 28.5.2020. 0:52:00
    Autor: tex2
    Broj komentara: 5
    Broj pogleda: 619

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Izgubljeni svijet
    Kod: ZG VEC 107/109
    Ocjena: 95%
    Vrijeme: 14.4.2020. 23:55:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 17
    Broj pogleda: 2358
  • Mortimer: Zadnji čin
    Kod: ZG LU 271/274
    Ocjena: 79%
    Vrijeme: 19.3.2020. 15:30:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 13
    Broj pogleda: 1972
  • Ratnice
    Kod: ZG VEC 99/102
    Ocjena: 79%
    Vrijeme: 9.3.2020. 0:06:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 16
    Broj pogleda: 1893
  • Poslije apokalipse
    Kod: NN LIB 55
    Ocjena: 100%
    Vrijeme: 23.5.2020. 17:54:00
    Autor: Jerry Krause
    Broj komentara: 1
    Broj pogleda: 1557
  • Svijet Nancy Porter
    Kod: NN ALM 7a
    Ocjena: 61%
    Vrijeme: 21.4.2020. 18:47:00
    Autor: Jerry Krause
    Broj komentara: 0
    Broj pogleda: 1527

Aukcije

Forum