Nemoguća knjiga

Dylan Dog

DD PRISU 1 | 64 str.

Dylan Dog u Safari kupuje „Pripovijesti sutrašnjice“, zbirku priča koje će biti napisane tek sutra. Po Hamlinu, svaki dan u povijesti imao je svoje sutra koje možda nikad nije stiglo. Ne shvaćajući zašto, Dylan kupuje tu knjigu, čime, po Hamlinu, kupuje budućnost.

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 70%

Priča 6

Scenarij 6

Crtež 9

Naslovnica 7

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 57%

P*4

S*5

C*7

N*6

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Nemoguća knjiga
    DD PINDS 1
  • Nemoguća knjiga
    DD PRISU 1

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • Il libro impossibile
    DD IRDD 1

ZANIMLJIVOSTI

  • Boja: Gigi Cavenago.
  • Prvi broj izašao je u Italiji u 11. mjesecu 2019. Za razliku od ostalih Dylanovih edicija, ovaj serijal izlazio je u tvrdim koricama te isključivo za knjižare i SBE web-shop po cijeni od 19 €.
  • Na ovim prostorima, prvi broj „Pripovijesti sutrašnjice“ objavio je Libellus u srpnju 2020., a Veseli četvrtak ga objavljuje nekoliko mjeseci kasnije, u listopadu 2020. godine.
  • Epizoda je izašla i u 5 brojeva "Politikinog zabavnika" (#3586 - #3590). Nakon žalbi čitatelja zbog scene samoubojstva, uredništvo je obećalo da više neće objavljivati Dylana u sklopu "Politikinog zabavnika". (zanimljivost by delboj)
  • Edicija je zamišljena kao omnibus kratkih priča, zapakiranih u mini-serijal od 6 brojeva. Sve brojeve scenaristički potpisuje Dylanov tvorac Tiziano Sclavi, dok se crtači izmjenjuju iz broja u broj. Naslovnicu svakog broja čini uokvireni kadar iz pojedine epizode.
  • Originalno ime edicije „I racconti di domani“ Libellus je preveo kao „Pripovijesti sutrašnjice“, dok je Veseli četvrtak išao malo slobodnijim pristupom i ediciju preveo kao „Priče iz nekog drugog sutra“, inspiriran naslovom drugog broja Dylanove specijalne edicije „Gli orrori di Altroquando“ („Užas iz nekog drugog kad“) koji je po strukturi (omnibus kratkih priča) sličan strukturi ovog mini-serijala.
  • Dio ovog broja (točnije, prvih „uvodnih“ 8 stranica te prvih 16 stranica priče „Točka gledišta zombija“) izlazio je tri dana zaredom u sklopu dnevnog talijanskog lista „Repubblica“, svaki dan po 8 stranica.
  • Prvi broj ove edicije izdan je i u Francuskoj.
  • Libellus izdanje je prvobitno trebalo imati drugačiji dizajn naslovnice/predlista od talijana, no na kraju se hrvatski izdavač ipak odlučio držati originalnog dizajna uz minimalne promjene.

Mjesec dana prije nego li je na talijanske kioske izašao dugoočekivani povratnički broj Dylanove redovne serije napisan od strane Dylanovog tvorca Tiziana Sclavija (nakon devet godina duge scenarističke šutnje), na SBE konferenciji za medije povodom 30. obljetnice izlaženja Dylana Doga (rujan 2016. godine) potvrđeno je kako je Sclavi napisao još jedan broj za redovnu seriju, kao i da je započeo raditi na novom Dylanovom serijalu po imenu „I racconti di domani“ („Pripovijesti sutrašnjice“).

Teaser kojim je 2016. najavljen novi
Sclavijev serijal (crtež teasera: Nicola Mari)

Po inicijalnim planovima, u pitanju je bio mjesečni serijal, Sclavi bi bio autor prvih nekoliko priča, a osim njega, scenarije bi pisali Roberto Recchioni i Paola Barbato. Datum izlaska prvog broja bio je planiran za popularni talijanski festival Lucca comics and games u desetom mjesecu 2017. godine, no naposljetku je uslijedilo nekoliko godina medijske šutnje tijekom kojih se neslužbenim putem saznalo da će ipak biti riječ o mini-serijalu od šest brojeva pisanom isključivo od strane Sclavija, da će svaki broj imati 64 stranice, biti u boji, na većem formatu, i to (u početku) ekskluzivno za knjižare i SBE web-shop.

Nešto više od tri godine nakon prvobitne najave, prvi broj „Pripovijesti sutrašnjice“ osvanuo je u (talijanskim) knjižarama u studenom 2019. godine. Sclavi se (ponovno) vratio, dvije godine nakon njegovog posljednjeg broja u Dylanovoj redovnoj seriji (#375 „Nel mistero“). Hura? Hmm…

Prosječni talijanski i domaći DD fanovi
dok u knjižari razmatraju kupovinu
prvog broja „Pripovijesti sutrašnjice“

Nemoguća knjiga

Po strukturi, „Pripovijesti sutrašnjice“ su zbirka kratkih priča povezanih zajedničkom „pozadinskom“ pričom, po uzoru na prva dva DD specijala, „Klub strave i užasa“ i „Užas iz nekog drugog kad“. Broj priča unutar svakog broja je različit (isto vrijedi i za broj stranica svake priče), a u većini njih Dylan je samo sporedan lik, dok se u nekima ni ne pojavljuje. Jedino njegovo učestalo pojavljivanje je u „pozadinskoj“ priči koja se provlači kroz sve brojeve.

Ta „glavna“ priča ovog serijala započinje Dylanovim dolaskom do Safare. Ni sam ne zna zašto je došao tamo, jednostavno je osjetio neki neodoljivi impuls. Kao i svakog drugog puta kad je u pitanju ta tajanstvena prodavaonica, Dylan se ne sjeća niti Safare niti njenog prodavača. I dok promatra prodavaonicu izvana, u izlogu mu pozornost privuče stara knjiga „Pripovijesti sutrašnjice“. Iako si to ne može objasniti, osjećaj mu govori da ju mora imati.


Nemoguća knjiga

U prodavaonici mu Hamlin objasni da je riječ o knjizi priča koje će tek biti napisane sutra i da je svaki dan u povijesti imao svoje sutra koje možda nikada nije stiglo. Dylan kupuje knjigu za „skupe“ dvije i pol funte, te odlazi s njom kući, gdje započinje čitati priče koje se počinju pojavljivati na njenim praznim stranicama.

Odmah na početku valja naglasiti kako Sclavi u ovim pričama više-manje ponavlja motive i teme koje je koristio u svojim prethodnim pričama, još od samih početaka serijala (neke i po više puta). Jedino što se donekle promijenilo je način na koji to izvodi. Neke teme koje je obradio u prvih sto brojeva redovne serije sada je, u pogledu atmosfere i „raspoloženja“, obradio u stilu svoje kasnije (čitaj: depresivnije) faze. Dodatna razlika je što su te teme nadograđene distopijskim karakterom (sve kontra od utopije), što je također nešto čime se Sclavi često bavio u svojim kasnijim fazama.

Dobar primjer toga je upravo prva kratka priča ovog broja, „Vanjski svijet“. U pitanju je jedna krajnje depresivna priča o dvadesetogodišnjaku s ekstremnim introvetskim razmišljanjima i strahom od života, s razmišljanjima kako je vanjski svijet užasno mjesto puno opasnosti i čudovišta te kako je njegova soba jedino sigurno mjesto. Tu je još dodan i klasični edipovski element u vidu njegove majke, koja je ujedno i cijeli mladićev svijet, njegova (jedina) sigurna luka. Bez nje, on je nesposoban živjeti, što se ispostavi istinitim kad mu majka jednog dana umre tijekom večere. I umjesto da nekome prijavi njenu smrt, on ju od jada i iz straha (od vanjskog svijeta) ostavlja da trune na stolu (što je Cavenago briljantno prikazao). Cijela ta postavka o majci i sinu, kao i njihova vizualizacija, jako me podsjetila na jednu staru Sclavijevu priču iz drugog giganta, „Tjeskoba“. Tu su i klasična Sclavijeva razmišljanja kako je najveći užas vanjskog svijeta to što je normalan, što je iz dječakovih introvertskih razmišljanja još gore od njegovih najstrašnijih očekivanja („Mislio sam da sam zamislio sve moguće vrste užasa koje bi me mogle dočekati vani, ali nisam očekivao najveći užas od svih… svijet je normalan.“). Ipak, kraj upućuje na odmak (ili nadogradnju) tog Sclavijevog učestalog razmišljanja o užasu normalnog života na način da to nije bilo nužno „krivo“ razmišljanje koliko je za dječaka bila kobna spoznaja kako je njegov introvertski um zbog krivih razmišljanja i (ne)utemeljenog straha cijeli život bio u krivu, aludirajući na potraćenih 20 godina dječakovog života.


Normalni, vanjski svijet

Glavna „zvijezda“ ovog broja (prvenstveno jer zauzima skoro polovicu ovog broja) je “Točka gledišta zombija“ koja započinje Cavenagovim „omažom“ naslovnice prvog broja redovne serije te nekoliko briljantnih „nijemih“ akcijskih scena Dylana protiv zombija. Kao što je Hamlin najavio prije početka priče, ovo bi mogli nazvati optimističnom pričom o životu nakon smrti. U suštini, ova priča je ujedno i distopijska nadogradnja „Vampira“ i „Oni su među nama“, uz razliku što su glavni akteri priče zombiji. Takoreći, ovo je moderniji nastavak te dvije priče: kako bi izgledalo da se „Vampiri“ direktno (i tematski) nastavljaju na završetak priče „Oni su među nama“. To jest, što bi bilo da se zombiji nakon „povratka“ prilagode normalnom životu uz nova lica i tablete koje zaustavljaju njihovo raspadanje i glad za mesom. Navedeno je prikazano iz perspektive zombija (glavnog lika ove priče, modeliranog po glumcu Tomu Hiddlestonu) koji je nakon tri godine političkog odsustva postao novi britanski premijer, ali ujedno i moderni Friedrich Nietzsche koji poziva na novu revoluciju protiv Boga i smrti. Ovo je još jedan primjer onih Sclavijevih razmišljanja koja ne mogu tek tako nekome pasti na pamet, nego se do njih baš mora doći dugim procesom razmišljanja. Takva revolucija doista može biti realna u situaciji kada broj živih mrtvaca (i to onih prikrivenih i razumnih) nadmaši broj „normalnih“ ljudi, kao što je to i slučaj sa britanskim parlamentom iz ovog broja. I doista, takvi mrtvi nisu toliko različiti od živih („I mrtvi mogu umrijeti.“), kao što ni živi ljudi nisu toliko različiti od živih mrtvaca (živa bića prisiljena ubijati kako bi se prehranila). I doista, kakav bi pogled na svijet imao političar koji je doživio i život i smrt, kao i novi neživot? Iz njegove perspektive (jednog zombija) „svemir je ogroman trijumf smrti“, i što više živih mrtvaca bude koračalo svijetom, to će ih više dijeliti to mišljenje i zalagati se za navedenu revoluciju. I to samo zato jer imaju saznanja (o smrti i (ne)životu nakon nje) i iskustva koja ostali (živi) ljudi nisu iskusili.


Oni su među nama

Hamlin: „Dokle god ne uspije revolucija protiv smrti, svatko može i mora odabrati način na koji želi umrijeti… ionako ne ubija pušenje, nego život.“

Ovaj Hamlinov „intermezzo“ citat odličan je uvod u iduću minijaturu “Pušenje” u kojoj su prikazani potencijalni ekstremi vezani uz borbu protiv pušenja (jer, eto, upozorenja na kutijama za cigarete očigledno nisu dovoljno djelotvorna). Priča je to iz (ne tako daleke?) budućnosti u kojoj pušenje predstavlja počast, a cigarete su ilegalne do te mjere da su postale ozbiljnija prijetnja od terorizam i oružja masovnog uništenja. Ova minijatura obiluje dozom genijalne crne ironije u kojoj ministarstva zdravstva opravdava žrtve (pušače) diljem svijeta novim anti-pušačkim zakonom koji je donesen za dobrobit građana, a mjere se poduzimaju isključivo s ciljem očuvanja zdravlja građana.

Koliko je kratka (samo četiri stranice), toliko je “Prizivanje” naizgled nepotrebna priča kojom se probalo završiti ovaj broj. Kao što je Hamlin najavio, ovo je jedna od pripovijesti sutrašnjice koja se nastavlja i izvan knjige koju Dylan čita, a u kojoj je Dylan također sporedan lik (a istovremeno, i ključan za njeno razrješenje). U njoj, klijent koji dolazi Dylanu žali se kako je prizvao đavla (naravno, iz krajnje banalnih razloga), a on… nije došao. Iako se Dylanov odgovor može interpretirati u stilu „Ne postoji Bog, pa tako ne postoji ni Đavao“ ili kao neka skeptična tvrdnja usmjerena nekom luđaku kakve je do sada puno puta imao za klijente, pozadina završnog kadra ne potvrđuje nužno da je Dylanov klijent uspio u svom naumu koliko naginje objašnjenu „pa naravno da nije došao kad je već neko vrijeme ovdje, nad svima nama“. Sama kratkoća ove priče također potvrđuje kako je odgovor na ovo pitanje jednako trivijalan kao i problem Dylanovog klijenta, te samim time nema potrebe trošiti stranice na takvo „elementarno“ objašnjenje.

Iako Sclavi ovdje ne kaže ništa novo, ne može se reći ni kako rekapitulira sve što je do sada izložio u svojim ranijim pričama. Koliko god je postavka „glavne“ priče „Sclavijanski“ zbrčkano apsurdna i jednostavna, djeluje kao da barem taj „pozadinski“ dio ima neku konačnu poantu, što se za zasebne priče (barem na temelju ovog prvog broja) ne može reći. Iako je u većini njih očigledno prisutna ta distopijska crta (kao i pojavljivanje intrigantne plavokose novinarke Elize Kazan u više kratkih priča), teško je reći koja je njihova zajednička nit, to jest, što Sclavi želi postići s nemogućom knjigom, Hamlinom i ovim mini-serijalom. U svakom slučaju, nešto očigledno ima na umu.

Pitanje koje se vjerojatno najviše postavlja za ovu ediciju je da li je ona vrijedna čitanja? Odgovor ovisi o tome koliko se pažljivo planirate udubiti u ove priče. Ako vam je do ponavljanja i podsjećanja na teme koje su Sclavijeva mučile u prošlosti (uz nešto manje cenzure i sa dosta brutalnijim scenama koje su postale rijetkost u ostalim Dylanovim edicijama), bit će vam prolazno, ali ništa više od toga. Meni je sve to skupa bilo više zanimljivo nego dobro, i to ponajviše zbog „novih viđenja“ starih tema. Za neko manje zahtjevnije čitanje se uopće ne isplati ulagati vrijeme i novac u ovo (ponajviše jer se ovih šezdesetak stranica jako brzo čita) te definitivno smatram, na temelju ovog broja, kako nećete puno toga propustiti ako odlučite zaobići ovu ediciju. Za neki pouzdaniji sud/preporuku bi ipak trebalo pričekati dok ne izađe svih šest brojeva ovog mini-serijala.

Ako ništa drugo, barem se zbog crteža i boje fenomenalnog Gigi Cavenaga isplati uzeti ovaj prvi broj. Jedina zamjerka zbog koje je dobio „samo“ devetku za crtež su palete boja koje su mu na nekoliko mjesta previše šarene, pa čak i kričave. Sve ostalo je, što se vizualnog dijela tiče, na razini pravog malog remek-djela. A što se tiče priče, nadajmo se da će, kao što kaže naziv zadnjeg broja ovog mini-serijala, (pripovijesti) sutra(šnjice) biti bolje.

Naprijed

N/A

DD PRISU 2 O smrti i nebu

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • delboj

    Ukupna ocjena 42%

    3, 4, 5, 6

    A generalno je ovo baš bez veze. Tu i tamo se mogu vidjeti neke varijacije dosadašnjih tema, jedna zanimljiva poruka dokle može dovesti borba protiv pušenja i na kraju malo o đavolu. Ovako obojen crtež nekako ne leži Dilanu. A o zombiju na vlasti ne vrijedi ni komentarisati.

    01.06.2022
    08:42:00 sati
    delboj
    uredi
  • Oki

    Ukupna ocjena 73%

    6, 7, 9, 7

    Sjećam se da je ovaj strip po izlasku dosta loše prihvaćen…na forumu su se redali samo loši komentari. Danas sam odlučio pročitati “Nemoguću knjigu” i pritom nisam očekivao ništa dobro, no na kraju sam ostao podosta ugodno iznenađen, čak i naslovnica koja na prvi pogled uopće ne izgleda dobro nakon pročitanog izgleda mnogo smislenije i bolje. Cavenago se igra i uživa u crtanju ovakvog šarenog Dylana…crtež je odličan. Priče su baš onakve na kakve smo navikli kod Dylana…niti jedna nije razočarala.
    06.06.2022
    15:50:00 sati
    Oki
    uredi

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

Aukcije

Forum