Dok vas Smrt ne rastavi

Dylan Dog

DD SD 21 | 112 str.

Uz retrospekciju i flashbackove, a kroz dijalog Dylana i Lillie Connoly, saznajemo nesto vise o Dylanovim danima u Scotland Yardu u vrijeme najzescih sukoba Krune i IRA-e, o tome kako su se spetljali policajac Scotland Yarda i teroristkinja, o tome kako se ta prica zavrsila i o tome da je samo tako i mogla da zavrsi.

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 100%

Priča 10

Scenarij 10

Crtež 10

Naslovnica 10

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 94%

P*9

S*9

C*9

N*9

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Dok vas smrt ne rastavi
    DD SD 43

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • Finché morte non vi separi
    DD SR 121

ZANIMLJIVOSTI

  • u originalu je ovaj broj isao u koloru i na 112 stranica zbog 10.godisnjice DD-a,
  • prethodnik broja 200,
  • Dylan iz obicnog policajca-pozornika postaje detektiv,
  • prvi susret Dylana i Groucha,
  • doznajemo da je Dylan stripofil i obozavalac Fantoma,
  • prije Craven Roada 7, Dylan je zivio u To Let Rooms 17.
  • Dylan se ozenio...ili nije?
  • u SD su napravili gresku na prvoj stranici pa su napisali Sve dok vas Smrt ne rastavi,
  • neki detalji ukazuju na to da je scenaristicki duet bio inspirisan filmom "U ime oca".

Po nekima, "Dok vas Smrt ne rastavi" je najbolji DD svih vremena. Za autora ove recenzije, ova epizoda predstavlja jednu od tri najbolje (Dugački pozdrav, Uspomene Nevidljivog) i kao takva je dugo predstavljala tabu. No, kako se to i u ovoj epizodi kaže, sve što ima početak, ima i kraj...

Tragajuci za smislom toga zasto je Sclavi ovom broju namijenio bas broj 121 (jer broj svake vaznije epizode DD-a ima na ovaj ili onaj nacin sadrzanu sedmicu), covjek tesko moze povjerovati da mu je rjesenje bukvalno pred nosom. 1 2 1 je kako brojcani, tako i graficki prikaz onog sto vidimo na jednostavnoj i odlicnoj Stanovoj naslovnici. Makar autor ove recenzije ne spada u red ljubitelja Angela Stana, valja mu odati priznanje na sposobnosti da na jednostavan nacin obuhvati cijelu poentu price. 1 je Lillie, a druga "jedinica" je Dylan. Zajedno, oni daju broj 2. A 2 su sve dok ih Smrt, personificirana u svesteniku, ne rastavi. Tada su opet sami. 1 i 1. Tuzno i apsurdno jer Smrt koja je svima zajednicka, zapravo nas razdvaja. A kako lijepo kaze Sclavi u Johnnyjevom srcu, "ljudi su kao rijeci iz romana ili pjesme... Sami za sebe nisu ništa...dobiju smisao i postaju lijepi tek kad su zajedno..."

A Smrt je i u ovom stripu vise nego prisutna. I, koliko god to opet apsurdno bilo, ona se vise tice zivih nego mrtvih. U principu, zivi ili mrtvi, to je posve nebitno jer smo od momenta kad smo rodjeni, od momenta kad smo zaiskrili kao ideja u Superumu Tvorca osudjeni na smrt. Pokusaji Dylana i Lillie da se sjete svoje proslosti, a metaforicki prikazani kroz galiju, su uzaludni i, u krajnjoj liniji, besmisleni. Ionako cemo svi jednog dana postati proslost. Smrt ne nadzivljava samo nas, ona nadzivljava ideale. O tome govori vinjeta na kojoj se prikazuje trg na kojem su ostali plakati, a ljudi nema nigdje. Fantasticna je i tabla na kojoj se prikazuje od Scotland Yarda zapecacena crkva u kojoj Lonergan izvrsi napad na policajce, natpis koji govori u cast Kristu "U krvi tvojoj - nas spas" te glava Kristovog kipa koji je negdje u prasini. Ljudi su spremni toliko uciniti za svoje ideale da su spremni i gaziti preko njih.

Makar je socijalno-politicki kontekst (vjersko-politicke borbe u Irskoj) nacin da se izlozi gornji stav, Sclavi i Marcheselli na velicanstven nacin pokazuju i besmislenost vjerskih ratova i "ubijanja u ime ljubavi." Akteri tih vjerskih sukoba su prikazani bas onako kako i trebaju biti: plosno, nerazumno, zbunjeno... Cak i Lillie.

Lillie (zanimljiv nacin pisanja imena, uobicajeno je Lilly; moguce je da je ovaj oblik upotrebljen zbog zargonskog "lil’ lie" = mala laz?) je slatka i gorka bas poput ljubavne price o njoj i Dylanu. Ako je Marina Kimball djevojka koju svaki momak pozeli privuci sebi, zagrliti je i pitati je sta nije uredu, Lillie je djevojka koja je poput prekrasne ruze sa puno trnja - momak se pita vrijedi li njen miris sveg onog grebanja; ona je djevojka koja momka u jednom momentu svojom tvrdoglavoscu natjera da se upita kako je moze podnositi toliko dugo, a u drugom kako je mogao zivjeti bez nje dotad. Ona je slika zrele djevojke u situacijama kad se doima najranjivijom, u situacijama koje se ticu Dylana.

Medjutim, u situacijama u kojima ona strajka gladju, baca bombe i brani irske ideale, ona djeluje nezrelo do tragikomicnosti. Njena nezrelost dodatno privlaci Dylana, i samog nezrelog do te mjere da je spreman poginuti zbog voljene djevojke. Citalac se nada da ce Dylan uspjeti povuci natrag iz ponora u koje Lillie srlja svojom tvrdoglavoscu i tako spasiti naizgled nemogucu ljubavnu pricu o policajcu-ateisti i teroristici-katolkinji. No problem je u tome i nije taj sto ta ljubav JESTE NEMOGUCA nego to sto ni Dylan to ne razumije jer Dylanu-ateisti sve skupa nije jasno cemu vjerski sukobi, cemu vjerski ratovi, cemu ginuti i ubijati zbog ideala.

A tu nastupa Bloch. Bloch je ovdje vise nego ikad Dylanu drugi otac, najbolji prijatelj i saucesnik u ludorijama koje Dylan prolazi zbog Lillie. On je Dylanu ono sto je Razumihin Raskoljnikovu u "Zlocinu i kazni", on je glas razuma koji unaprijed zna da ga Dylan nece poslusati. Ovdje Sclavi ustvari postaje Bloch - on sanja o tome da ima sina poput Dylana kojeg voditi kroz zivot, pomagati mu, davati mu savjete pa makar ih ovaj nikad ne slijedio i, bez obzira kakvu gresku napravio, biti tu da mu pruzi podrsku ma kakvu zrtvu to iziskivalo. Isto tako, Bloch je i idealni otac kakvog Sclavi, vjerovatno, nije imao, otac na kojeg sin uvijek moze da racuna. Ovo je posve validna pretpostavka ako uzmemo u obzir cinjenicu da je Sclavi u djetinjstvu imao izrazen Edipov kompleks.

"U ratu svi imaju krivo, a ovo je rat."

Ova recenica je uvod u mozda najveci samar koji je neki iole politicki angazovan stripofil dobio. Momak zbog kojeg je Dylan zaradio sljivu na oku i zatvor nije "nevini djecak kojem su pucali u ledja gumenim metkom" nego terorista koji je ubijao zene i djecu koje nije poznavao iz razloga koji do kraja nisu poznati cak ni njemu. Vinjeta na kojoj Brindisi maestralno prikazuje Dylana, zabezeknutog i sa sljivom na oku, prikazuje i spomenutog stripofila. Sclavi i Marcheselli osudjuju ubijanje zbog ideala, sjajni dijalog Lillie i Dylana govori sve:

Lillie: "Gdje je završila sloboda vjerskih uvjerenja?"
Dylan: "Mozda ispod neke bombe."

Nismo krivi zbog nacije, vjere ili rase. Krivi smo zbog onog sto cinimo u njihovo ime. "Mrznja izmedju pripadnika razlicitih vjera je samo jedna od bezbroj gluposti na svijetu"

A gorespomenuti "nevini" momak kojeg je Dylan htio spasiti, fizicki neodoljivo podsjeca na Daniel-Daya Lewisa koji u filmu koji obradjuje tematiku sukoba Krune i Irske tumaci nevinog osudjenika na dozivotni zatvor zbog terorizma. Ovdje Sclavi i Marcheselli pariraju jednostranom prikazu autora tog filma koji, kako kazu i useri na imdb.com, natjera covjeka da mrzi Britance. Interesantno, u tom filmu D.-D. Lewis glumi Gerryja Conlona, a Dylanov se prijatelj-policajac kojeg ubija bomba na samom pocetku zove Bobby Conlon. I sami naslovi su dosta i oprecni i slicni. Jim Sheridan svoj film naziva "U ime oca" (aluzija na "U ime Oca" ocita), Sclavi svoj "film" (a "Dok vas Smrt ne rastavi" sto zbog fantasticne price, sto zbog maestralnog Brindisijevog crteza predstavlja najblize priblizavanje stripa filmu) naziva "Dok vas Smrt ne rastavi". Sheridanov naslov istice zivot jer su nebeski Otac i zemaljski otac oni koji ga daju, Sclavijev ne porice postojanje zivota no naglasava da on traje samo "dok vas Smrt ne rastavi". Inace, poenta "gumenih metaka", metalnih metaka presvucenih gumom koji su tako licemjerno nazvani "humanim rjesenjem", autora recenzije neodoljivo podsjeca na mogucnost da neko jednog dana legalizuje "gumeno silovanje" - silovanje uz koristenje kondoma. Jer, zaboga, nezeljene posljedice su manje! Pretpostavka da je strip djelomice i odgovor na Sheridanov film je validna jer je film izasao 1994., a strip 1996.

Groucho? Ovdje Dylan prvi put srece tog smijesnog ludjaka i sve vise uvjeravaju autora recenzije da on zapravo ne postoji. Njegova pojava na mjestu protesta djeluje apokrifno, kao da je kolazom prenesena iz nekog drugog svijeta, a i izjava: "Vidis ove lazne brkove? Pravi su." upucuje na to da je Groucho zapravo sredstvo za ispoljavanje Dylanovog drugog dijela licnosti, ali i deus ex machine koji je tu, poput famozne Cehovljeve puske, zato da pukne u zadnjem cinu, onda kad Dylanu, kao po nepisanom strip-pravilu, treba izlaz iz bezizlazne situacije.

U cemu je poenta produzavanja stripa? Indikativna je cinjenica da "prvo Dylanovo putovanje u paralelan svijet" pocinje od 96 stranice, dakle, nakon sto je strip vec trebao da zavrsi. Lillie je vjerovatno umrla od gladi no Dylan je otisao tako daleko u ceprkanje po svojoj proslosti da je iskopao novi "tunel", novo "sjecanje" u kojem se ozenio sa Lillie. Mozda je Sclavi htio dati Dylanu alibi za njegov alkoholizam i sa tom malom lazi opravdati sebe/svog sina za nesto sto je neprilicno za jednog junaka. Mozda je Sclavi koristeci i gorespomenutu ideju neizbjeznosti smrti, htio ismijati strip-junake i same citaoce - ljude koji citaju stripove makar znaju da ce na kraju glavni junak srediti negativce ne pitajuci se pritom nije li realno ocekivati da ce jednom i taj strip-junak umrijeti.

A mozda je to samo

"...neka druga prica."

Naprijed

DD SD 41 Mačje oko

DD SD 44 Granica

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • SejoSexon

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Potpisujem Heyokinu recenziju!
    10.04.2004
    22:13:00 sati
    SejoSexon
    uredi
  • Ukupna ocjena 93%

    10, 10, 10, 3

    sta reci nego odlican strip, odlicna recenzija.
    jedino mi Stanove naslovnice nikad nece lezati, s toga ova trica. ostalo je samo savrsenstvo :)
    nek je Marko nasao vremena i pored priprema za Uskrs u Slavoniji :))))))) Sretan Uskrs i Hristos Vaskrse svima, uzivajte u odlicnoj recenziji ako vec nemate taj strip.
    10.04.2004
    23:59:00 sati
    Emir Pasanovic
    uredi
  • Logan

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Po meni uz DUGAČKI POZDRAV najljepša priča o Dylanu Dogu koju sam ja vidio.Odlično.Priča i crtež koji nikog ne ostavljaju ravnodušnim.Samo šteta šta izdanje SD nije u boji.
    11.04.2004
    01:20:00 sati
    Logan
    uredi
  • Gaston

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Tamo negdje prije otprilike 7-8 mjeseci autor ove izvrsne recenzije me je upitao da mu navedem, mislim "5 najboljih Dylana po mom izboru". Kao iz topa sam ispalio "Dugački pozdrav", a nakon nekoliko trenutaka razmišljanja dodao sam još i "New York, New York" te "Nevidljivog". Također sam mu rekao da me za ostala dva naslova ne pita jer za ta dva mjesta konkurira barem još 20 naslova.

    Ovo je definitivno jedan od tih 20!

    Na kraju, oduševljen sam što je ovaj izvrstan strip dobio i IZVRSNU pripadajuću recenziju! Mislim da je ovo najbolja recenzija koju sam do sada pročitao na ovom site-u. Gospodine Heyoka, moj duboki naklon!
    11.04.2004
    17:00:00 sati
    Gaston
    uredi
  • ken2

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    sve je odlično, priča, crtež, naslovnica, recenzija
    a baš sam se pitao kako to da meni jedan od najdražih dilana još nije 'kritiziran'
    11.04.2004
    19:21:00 sati
    ken2
    uredi
  • Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Jedna od meni drazih epizoda Dylana Doga. Kako obicno ne stignem citati recenzije, vjerovatno ne bih ni ovu procitao, u svakom slucaju ne danas,
    ali mi je Gastonov topic skrenuo paznju. Kvaliteta recenzije se moze porediti s kvalitetom ovog stripa i sjela mi je tako dobro, da sam evo upravo zavrsio s tko zna kojim citanjem ove epizode koja mislim da nikoga ne moze ostaviti ravnodusnim. Sto reci osim bravo Marcheselli, bravo Sclavi, bravo Brindisi, bravo Heyoka!
    12.04.2004
    02:22:00 sati
    Dado
    uredi
  • vlaki

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Slezem se sa ljudima pre mene,odlicna epizoda,fantasticna recenzija,ja ovaj broj cuvam hermeticki zatvoren, kao najvecu relikviju.Jedino sto bih mogao dodati da je jedan mali minus to sto je epizoda u nas tiskana crno bijela.Imao sam priliku da dobijem iz Italije broj 200, ocita je razlika kad je nesto u boji,no mozemo samo zamisliti kakav je original broja 121.Srecan Uskrs svima!
    12.04.2004
    12:08:00 sati
    vlaki
    uredi
  • SnotMan

    Ukupna ocjena 93%

    10, 9, 9, 9

    Samo citaj recenziju
    12.04.2004
    13:48:00 sati
    SnotMan
    uredi
  • Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Odlična priča, koja svojim većim djelom «stoji» čvrsto na zemlji. Recimo da je ovo vrlo realna (koliko to može biti) storija, o onom «svjetovnom» Dylanu, ne simboličkom, ne metaforičnom, ne apstraktnom Dylanu. Konstrukcija romana je identična onoj drugoj mladenačko-ljubavnoj epizodi, Dugački pozdrav. U oba slučaja dobivamo kroz flashbackove djeliće priče, koji se sklapaju u mozaik. U oba slučaja su to romantične ljubavne priče, koje smo i sami ili proživjeli ili poželjeli proživjeti. U oba slučaja su ispričane JAKE priče, koje idu na najjače emocije… i u oba slučaja uspješno. A također je identično i ono malo putovanje drugom stranom, natprirodnim svijetom, paralelnom dimenzijom, kako već hoćete. Što bi bilo da je bilo ili što ustvari je… ali na drugoj strani. Naravno da Sclavi nije mogao pobjeći od ovoga, taj mali izlet u nepoznato je toliko svojstven za priču o DD, tako da ni u ovim pričama nije moglo a da sve bude ovozemaljski logično. Ako ćemo Dok vas smrt ne rastavi, svrstati među najbitnije epizode DD, i priključiti joj Dugački pozdrav, onda svakako moramo primijetiti razliku između te dvije epizode i ostalih važnih: Morgana, Priča ni o kome, Povratak u zonu sumraka, Posljednji čovjek na zemlji, Priča o Dylanu Dogu itd. Ovo su, kako sam već rekao, prilično realne epizode, koje idu na priču, dok su ostale stvarno putovanje ludilom, bez nekih pretenzija da ponude priču. I moram reći da mi je drago što je tako, jer smo dobili dvije vrhunske priče, dvije bombe emocija. Heyoka je fino odradio brojeve, Sclavi voli brojeve, tako da je i brojem epizode ispričao priču, ne samo riječima. Eto zašto nema sedmice, koja bi po svoj logici morala biti. Samo bih se malo nadovezao na Heyokino tumačenje, 1 je Dylan i 1 je Lillie, znači oni su 2, ali ZAJEDNO oni daju 1, jer «bit će njih dvoje jedno tijelo» (Postanak 2,24). Jer, ipak su na onoj drugoj strani, u onom izmišljenom sjećanju, ili pak jednom drugom mogućem životu, Dylan i Lillie postali jedno, oženili su se. A s tim u vezi, vrlo je zanimljiv i broj stranica, 112, koji također odražava simboliku jedinica i dvojki i koji govori o onoj realnoj strani, 1 i 1, Dylan i Lillie, na kraju su dali 2, nisu postali jedno, budući je Lillie umrla u zatvoru. Jedina stvar koja mi je nelogična u epizodi, da li je to krivi prijevod ili propust autora; Bloch govori Dylanu da se u Vladi zalažu za ponovo vraćanje smrtne kazne, dok Dylan u svoj dnevnik piše da je smrtna kazna vraćena početkom 60-tih, što bi trebalo pretpostaviti da se radnja odvija početkom 60-tih godina. A što se tiče «zemaljskog» Dylana, ako gledamo linearno, on bi u priči trebao imati oko 20 godina, znači nekih 10-15 godina od sadašnjosti, tj. tadašnjosti, znači po toj logici bi trebao biti ili kraj 70-tih ili početak 80-tih??? Crtež je fenomenalan, onaj pravi, Stanove naslovnice mi nisu toliko omiljene, ali svejedno desetka zbog maestralnog stripa, plus nije ni loša naslovnica. Sve u svemu, jedno vrhunsko djelo.
    13.04.2004
    01:25:00 sati
    stinky
    uredi
  • Ukupna ocjena 81%

    8, 8, 8, 9

    13.04.2004
    19:00:00 sati
    Brdar
    uredi
  • Ukupna ocjena 64%

    5, 6, 10, 1

    Žalim što se ne slažem s ostalim mišljenjima. Ali meni je ova epizoda zbilja sranje. Iritatno mi je gledati kako Dylan Dog ženi za irkinjom samo da bi ju mogao poševiti. Ali crtež je za svaku pohvalu kao i prikaz okrutnosti, makar je vjerojatno pretjeran kao u epizodi Loše misli. A da ne spominjem neke dodatke koje nemaju veze za stvarnošću. Vrlo jadna i besmislena epizoda. Oprostite što sam uvrijedio mnoge, ali to je samo moje mišljenje.
    01.05.2004
    19:53:00 sati
    jura
    uredi
  • Aco

    Ukupna ocjena 97%

    9, 10, 10, 10

    LJubavna priča usred terorizma i vjerskih ratova, dvoje zaljubljenih na suprotnim stranama, ali samo naizgled,jer u stvari i jedan i drugi nemaju pojma čemu sva ta sranja.Još jedna odlična ,emocijama nabijena epizoda,mada sam već nakon nekoliko stranica znao kako će završiti.Moram priznati da me strašno dirnulo kad Lillie priča Dylanu kako sa njom postupaju u zatvoru.Da meni tako nešto kaže cura koju volim bilo bi mrtvih,sa njihove ili sa moje strane,jednostavno ne bih to mogao podnijeti.Ne zamjeram Dylanu što je počeo piti - a tko ne bi?Upravo zato je ova epizoda meni toliko draga jer se vrlo lako poistovjetiti sa junacima.Bloch mi je jako dobar,vidi se koliko on zapravo voli Dylana.Najjača scena u stripu je kad sveštenik dođe kod Dylana i Lillie i kaže "Vrijeme je".Po meni,to je vrhunac ove epizode!Veliki naklon Brindisiju,jednostavno frajer rastura 300 na sat.Likovi su mu savršeni,face izražajne a pozadine detaljne i najbolje od svih.Remek-djelo ali moram priznati da mi je "Dugački pozdrav" za nijansu bolji. Svaka čast Heyoki na izvrsnoj recenziji.
    07.05.2004
    18:42:00 sati
    Aco
    uredi
  • Barker

    Ukupna ocjena 98%

    10, 10, 10, 8

    Brindisi u punom zaletu. Verovatno inspirisan pricom, iscrtao je ovo remek delo. Izuzetno emotivni isecak iz mozaika zvanog Dylanova mladost.
    Marcheselli, pliz vrati se onamo gde pripadas.
    18.05.2004
    21:24:00 sati
    Barker
    uredi
  • Ukupna ocjena 99%

    10, 10, 10, 9

    Brindisiju svaka cast za crtez. Jos da je u boji izasao i kod nas...eh...koliko bi ovaj strip samo vredeo! U svakom slucaju, juce sam konacno dosla do ovog stripa i mogu slobodno da kazem: odlicna epizoda. Odlicno nacrtana, sjajan scenario, naslovnica dobro osmisljena (iako Stano moze i bolje da nacrta), i uopste, sve pohvale od mene za ovu epizodu.
    Ono sto bih mozda mogla da dodam na ovakvu sjajnu recenziju je zanimljiva scena kad Lillie pita Dylana da li je debela i zali se da kad u apoteci trazi pilule za mrsavljenje, oni joj ih DAJU. Ova scena kao da pokusava da nam u idealisticku nastrojenoj Lillie, koju su ocito od ranog detinjstva "nakljukali" idealima za koje je spremna zrtvovati se (pitam se kako se samoubistvo slaze sa hriscanstvom?), prikaze u nekom drugom svetlu: ispod svega toga jednu obicnu devojku sa uobicajenim brigama. Cak i kada je Dylan posecuje u okrutnom zatvoru i ostaje prestrasen njenom mrsavoscu, ona u sali kaze: "oh hvala, ne kazes to samo onako?"
    Meni se ova epizoda veoma dopala. Vec dugo je jurim, i konacno je imam. Sledeca na redu je "dugacki pozdrav".
    28.06.2004
    07:43:00 sati
    Bilja
    uredi
  • Djole

    Ukupna ocjena 94%

    9, 9, 10, 10

    Nije mi legla. Od prvog dana, ova priča mi nekako nije legla, ma koliko sam se trudio da je zavolim i da je osetim. Bacao sam se u bedake, slušao Mogwai ("Christmas steps") uz nju, trudio se da se saosećam sa Dylanom - ali nije mi pošlo za rukom. Ni dan danas ne znam zašto mi Finche morte non vi separi nije u rangu sa Dugačkim pozdravom ili Nojevim letom - svi moji omiljeni elementi su tu: nemoguća ljubav, retrospektiva i nostalgija, i da, na kraju i oniričke sekvence. Plus, za sve one sa jeftinijim ulazniacama, ovde nam je prilično jasno stavljeno do znanja šta je Galija (a onima kojima baš mora da se crta, tu je Il cuore di Johny). Ali eto, nije mi legla. Možda zbog stavljanja Dylana u društveno-političke kontekste? Could be, ali time se bave i Vampiri (mada na mnogo manje racionalan način), pa im ništa ne fali. Možda zato što je priča ipak veoma "prizemna", u odnosu sa na ostale iz Marcheselli/Sclavi opusa? Možda zato što bi joj više pasovao neki stilizovaniji crtež, Stanov, Ambrosinijev ili Casertanov, umesto realističnog Brindisijevog? Ili jednostavno ova epizoda nije toliko jaka kao one gorenavedene, elementi se nisu poklopili kao kod njih, a i samo je jednom moguće otkriti Cocteau Twins (i neverovatnu "Depper Tree") uz Dugački pozdrav? Ko će ga znati. Ali, eto, nije mi legla, i zato samo devetke za priču i scenario.
    27.10.2004
    11:39:00 sati
    Djole
    uredi
  • Ukupna ocjena 91%

    9, 9, 9, 10

    Dosta dobra priča, ali nije mi u rangu sa Dugačkim pozdravom.
    20.11.2004
    11:30:00 sati
    Verfalk2003
    uredi
  • Ukupna ocjena 94%

    10, 9, 9, 10

    Dokazani kuvari su spremili nase omiljeno jelo, koje nazalost nema onaj ukus na koji smo navikli! Mozda nisu kuvali sa dovoljno strasti i kjubavi ili su mozda kalkulisali? Ne znam. Znam (a i vidim) da je izbor crtaca pogresan! Brindisi je odradio posao najbolje sto moze ali to nije dovoljno. Ovakva prica zahteva drugi autorski profil i tu je Djole u pravu. Licno bih voleo da vidim Casertano-a na ovom poslu (Stano i Amrosini su se vec dokazali i sto je jos bitnije dobili su satisfakciju za svoj rad, za razliku od mog favorita). On je bar zasluzio, ali...
    02.12.2004
    14:36:00 sati
    jovandd
    uredi
  • zveky

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Sve je vec receno!Vrhunska epizoda!Ni meni Stano nije najdrazi ali u ovom slucaju odlicno odradjen posao!
    Sveka cast za recenziju!
    03.12.2004
    14:27:00 sati
    zveky
    uredi
  • Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Izvrsno!Ja sam već pomislio da se Dylan stvarno oženio.
    Fala Bogu,nije tako.Naslovnica mi se baš ne sviđa.Previše
    je praznog prostora.Nije to baš Stanov običaj.No bez puno
    priče,dao sam čistu destku jer mi se priča u suštini vrlo
    sviđa.
    30.05.2005
    13:14:00 sati
    zerovnik
    uredi
  • mpavin

    Ukupna ocjena 96%

    10, 9, 10, 9

    Vrhunska epizoda! Ocjena manje za scenarij jer mi se nikad nisu sviđali onakvi dijelovi stripa kao onaj u ovom stripu koji počinje od 96 strane. Možda to i nije bilo potrebno… Uglavnom, s tim dijelom nakon 96 stranice ili bez njega ova epizoda mi je ipak u top 5 najboljih Dylana. Brindisi je za ove epizodu zaslužio ocjenu 13, a ne 10. Čovjek stvarno zna svoj posao, još ga nikad nisam vidio u ovako genijalnom izdanju (a kako tek onda ovaj strip izgleda u boji,stvarno šteta što to nisam vidio). Za naslovnicu ću dati jednu solidnu devetku.
    14.05.2006
    22:36:00 sati
    mpavin
    uredi
  • Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    28.05.2006
    19:09:00 sati
    c64
    uredi
  • prozirna senka

    Ukupna ocjena 86%

    9, 8, 9, 8

    Kad god je neka epizoda posvecena proslosti nekoga junaka (a pogotovu ako je taj junak Dilan) ona izaziva medju stripovnom populacijom velika nadanja. Svi mi zelimo da saznamo sta je bilo PRE pravog pocetka datog serijala, odnosno zasto su nasi junaci postali ono sto jesu danas. Marchesseli i Sclavi su u Dok vas Smrt ne rastavi sjajno obavili posao, bas kao i Heyoka zahvaljujuci cijoj recenziji ja tesko ista novo mogu da dodam. Ostaje zal sto SD svojevremeno nije objavila ovu pricu u boji kakva je i u originalu, ali i nada da ce to Ludens jednoga dana ispraviti.
    15.09.2006
    21:11:00 sati
    prozirna senka
    uredi
  • Vega

    Ukupna ocjena 94%

    9, 9, 10, 10

    Još jedna izvrsna epizoda Marcheselli/Sclavi tandema (zbilja šteta što ih nema više). Još jedna priča o nemogućoj ljubavi dvoje suprotnih karaktera. Lillie je ipak različita od Marine. Lillie je Dylan upoznao kao već poprilično iskompleksiranu osobu opterećenu smrću voljenog brata, rastrganu između osjećaja dužnosti prema svojoj zemlji i moralnih zakona. Sve to čini Marinu, a samim time i epizodu „Dugački pozdrav“, jedinstvenim slučajem u svijetu Dylana Doga. Naime, Marina je jedina „normalna“ cura bez „prtljage“ koju je bilo lako voljeti (iako možda nije tako izgledalo), daleko od vjersko-političkih borbi i edipovskih kompleksa koje su nosile druge velike ljubavi našeg junaka. Priča o terorizmu i netrepeljivosti između Iraca i Engleza u kojoj autori ne uzimaju stranu nego nam jasno prikazuju kako su obje strane u krivu. Kao što Bloch jednom prilikom kaže: „Svako dobro ima i svoju zlu stranu“. Izvrstan je potez ubacivanje doza umjerenog humora koji čini ovu oporu priču pitkijom. Npr. Dylanove izjave tipa: „Ja ne trebam bježati! Ja sam onaj dobri!“ ili pak izraz oduševljenja na Lillieinom licu kad joj Dylan donese krumpiriće u zatvor:“Gledaj! Unutra je i dar!“. Zanimljivo je vidjeti Dylana kao običnog  boobya i prvi susret s Grouchom (koji se pojavi niodkuda). Lijepo je razrađen i odnos Bloch-Dylan. Opet imamo fiktivan završetak, kojeg je Dylan, a vjerojatno i čitatelji, priželjkivao. Epizoda koja udara na emocije i čini to vrlo uspješno. Crtež je izvrstan (što se može od Brindisija i očekivati) a naslovnica se genijalno poigrava brojem epizode i stranica stripa kao što je to Sclavi pametno zamislio. Prava je šteta što ovu epizodu nemamo priliku vidjeti i u koloriranom izdanju. Svakako pročitati!
    14.07.2007
    21:35:00 sati
    Vega
    uredi
  • flamboyant soul

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Prelijepa priča o nesuđenoj ljubavi, možda za nijansu slabija od "Dugačkog pozdrava", ali još uvijek u samom vrhu najboljih epizoda Dylana Doga. Sukob protestanata i katolika koji odnosi živote. Lillie je pomalo naporna sa tim svojim uvjerenjima, koja joj je neko zatucao u glavu možda i prije nego se rodila. Dylan je to znao - čitavu besmislenost tog vjersko-patriotskog sranja, i bio je to jedan od rijetkih trenutaka kada sam istinski uživao u njegovom liku, bio je u tom trenutku nadmoćan situaciji, a to se stvarno rijetko viđa. Prvi puta je taj njegov ultra-liberalizam bio kristalno jasan i čist. Hvala scenaristima na tome.Žalosno je kad Boga najbolje shvaćaju oni kojima ništa ne znači.
    06.09.2007
    02:33:00 sati
    flamboyant soul
    uredi
  • Cliff Burton

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Čista stotka!Što drugo reći.Po meni jedna od najboljih epizoda.Usudio bi se reći najbolja. Priča je originalna i tužna. Nalikuje na neku melodramu, ali melodramu sa ukusom. Izvrsno opisano Dylanovo psihološko stanje. I sam kraj stripa me ostavio bez daha jer na kraju: Nada ne postoji. Bez riječi sam kad dođe do ove epizode. Sentimentalna vrijednost ;-)
    17.09.2007
    23:23:00 sati
    Cliff Burton
    uredi
  • npetros2@htnet-dsl

    Ukupna ocjena 80%

    8, 8, 9, 5

    Svakako tužna i melankolična priča koja završava doslovno dok ih smrt ne rastavi, te koju je Brindisi sjajno nacrtao, ali ne bih je svrstao u najbolje s obzirom da mi ne leže ljubavne.
    18.09.2007
    00:20:00 sati
    npetros2@htnet-dsl
    uredi
  • Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Započetak, ovo je bila jedna od najboljih recenzija koje sam pročitao. Svaka čast Heyoki. Što se tiče stripa, ni ona ne zaostaje puno za recenzijom što se kvalitete tiče. Po meni stoji rame uz rame sa dugačkim pozdravom,ali mislim da bih ipak dao sitnu prednost lungo addio. Ovo je jedan od rijetkih stripova za koji imam samo jednu zamjerku: što kod nas nije izašao u boji. Mislim da bi tada odličan Brindisiev crtež  izgledao još bolje, ali je i ovako zaprepašćujuć. Sviđa mi se i "nastavak" stripa koji počinje 96. stranom i time još produbljuje ovu odličnu priču. Naslovnica me također vrlo pozitivno iznenadila u vezi ove simbolike sa brojem 121 i time još više pojačala dojam. Zbog ovakvih epizoda mi je žao što Marcheselli više ne radi u Dylanovom staffu, čovjek je stvarno znao prikazati osjećaje. Preporučujem svima!
    24.09.2007
    23:52:00 sati
    Akul
    uredi
  • bonjovi4ever

    Ukupna ocjena 99%

    10, 10, 10, 9

    Jedan od najdražih Dylana ikad.
    09.11.2007
    14:39:00 sati
    bonjovi4ever
    uredi
  • Windwalker

    Ukupna ocjena 96%

    9, 10, 10, 9

    Ovo sigurno spada među najbolje Dylane.
    14.03.2008
    09:48:00 sati
    Windwalker
    uredi
  • Ukupna ocjena 99%

    10, 10, 10, 9

    fenomenalna epizoda... sam vrh dyd serijala... bolje ne može - brindisi još jednom dokazuje da je najbolji crtač, a sclavijev scenarij je odličan. naslovnica dobra, ali ipak nije potpun pogodak, i zato ću biti picajzla i dati 9, iako mi je žao da tako ova epizoda neće dobiti sve 10... zanimljivost: momak koji iskače kroz izlog dok ga lovi policija je napravljen po daniel day-lewisu, tj. liku gerry conlon-u iz filma "u ime oca".... dylanov kolega policajac također se preziva conlon, kao lik iz filma... ukupan dojam: vrhunska epizoda, među top 5 dylana ikada... 
    22.03.2008
    17:49:00 sati
    blackport8
    uredi
  • Panon

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Konačno epizoda koja dosta govori o Dylanovoj prošlosti, o kojoj se ionako malo zna. Šteta što SD nije ovaj broj izbacila u boji. Picatto je odlično odradio svoj dio posla!
    29.10.2008
    16:48:00 sati
    Panon
    uredi
  • cibalia

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Meni su Dugački pozdrav(među top tri Bonellija) i ovo(među top pet Bonellija)najdraže Dylanove epizode!
    15.01.2009
    12:51:00 sati
    cibalia
    uredi
  • soulfly tribe

    Ukupna ocjena 96%

    10, 10, 10, 6

    među naj 10 dylana sigurno.sve je odlično(osim naslovnice)
    14.03.2009
    23:41:00 sati
    soulfly tribe
    uredi
  • Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    E, ovo je ljubavna priča za Dylana.
    01.05.2009
    10:22:00 sati
    farrar
    uredi
  • King Warrior

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    remek-djelo. Sve ostalo je receno
    04.06.2009
    23:48:00 sati
    King Warrior
    uredi
  • Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    genijalno.
    15.06.2009
    11:54:00 sati
    Misko iz Darwooda
    uredi
  • hua

    Ukupna ocjena 96%

    9, 10, 10, 9

    Verujem da nakon uvodnih epizoda Dilana, kada smo već znali da pravi galiju, da je lečeni alkoholičar, da je bivši policajac i tako dalje, ni sami autori nisu znali da će ovako ispričati njegovu prošlost.Dakle, ova epizoda zbog toga sto nosi informacije o prošlosti, subjektivno nije mogla da ima malu ocenu jer čitaoci čeznu da saznaju šta je bilo "pre", pa bi smo svaku verziju lepo doživeli.  Ako ogolim ovu priču, kao jedinku, tj. zamislim da je prvi strip o Dilanu koji sam pročitao, dao bih mu 8-9. Ovo je "kolekcionarska" priča koja povezuje prošlost i sadšnjost i to joj je glavna svrha. Ima nekoliko boljih priča Dilanovih. Sve u svemu, ovu bih rado imao u HC kolor izdanju :-o Možda naslovnica nije prebogata, ali veza naslova i nje je savršena. Konkretizacija čuvene rečenice pri venčanju. Idealno. Bravo na recenziji, bravo za tvorce stripa.
    23.06.2009
    19:14:00 sati
    hua
    uredi
  • writer

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Toliko dobra epizoda da sam naslovnicu odštampao i stavio kao poster u sobu. najbolji DD ikada.
    29.07.2009
    10:48:00 sati
    writer
    uredi
  • Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Zbog ovakvih epizoda je jasno da je Dylan Dog, Bonelli strip sa najvećim umjetničkim potencijalom, bez obzira na veliki broj ispodprosječnih epizoda u serijalu. Ovo su vrhunci, koji po kvalitetu ne zaostaju ni za najboljim književnim i filmskim ostvarenjima u prethodnoj deceniji.Samo ću se osvrnuti na par stvari. Prvo, strana 46, crkva ljubavi vs. crkva bombi. Postavljen pred ovu dilemu "otac" Lonergan bira "Hristovu crkvu" i obara i lomi raspeće kao simbol Žrtve. Sclavi iako ateista vidi Hrista prije svega kao ljubav, zanemarujući dilemu da li on jeste ili nije Božji sin, i jasno pokazuje do koje mjere se religija može instrumentalizovati, kada čovjek koji se lažno predstavlja kao božji izaslanik, negira Žrtvu i Iskupljenje i bira bombe, između ostalog i u ime Hrista.Drugo, ne mogu se složiti da se Galija može opisati samo kao metafora života (ili smrti) ili se svesti na bilo koji drugi pojam. Ovdje je ona takođe i put u paralelne svjetove, ili kroz drugačija stanja svijesti, kroz koja Dylan očigledno može putovati. Na kraju Lillie odlazi u smrt na galiji sa engleskom zastavom, što je po meni bespotrebno politizovanje (ne preveliko, ali ipak), galije kao divnog simbola, koga je Brindisi sjajno stilizovao u ovoj epizodi.Na kraju, naslovnica. Odavno nijesam vidio nešto ovako uznemirujuće. Možda se ja tripujem, ali Dilanov, a posebno Lillie-in izraz lica odslikavaju neke čudne emocije, koje donekle odstupaju od onoga što je jedan od lajt motiva epizode (nemoguća ljubav). Lillie je na naslovnici, mrtvacki blijeda (sto je valjda i normalno, s obzirom da je prilikom vjenčanja već bila mrtva - da ne bude sve tako romantično, Sclavi i ovdje unosi dozu bolestine, kroz latentnu nekrofiliju), ali takodje nekako i ravnodušna, pa čak i cinična. Ja ljubav u njenom pogledu ne vidim! Ne znam, možda je Stano naslovnicu odradio bez potpune koordinacije sa autorima stripa, možda ja nešto pogrešno vidim, a možda naslovnica nudi još neka, uznemirujuća, tumačenja ovog stripa...
    09.11.2009
    22:35:00 sati
    Djuro
    uredi
  • PINCA

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    04.02.2010
    15:57:00 sati
    PINCA
    uredi
  • Nanomorph

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    08.02.2010
    14:36:00 sati
    Nanomorph
    uredi
  • drogsy

    Ukupna ocjena 93%

    9, 9, 10, 9

    E da su bar svi nejubilarni brojevi obojani u crno-sivo kao ovaj ovdje u izdanju SD , ali što li reći nego jedna odlična priča s majstorskim crtežom. Nastavak u broju 200

    21.02.2010
    13:49:00 sati
    drogsy
    uredi
  • acestroke

    Ukupna ocjena 91%

    9, 9, 9, 10

    A very good Dylan Dog, but not the best of all time.  For me, that honor goes to AFTER MIDNIGHT and THE LONG GOODBYE, but anyway... 

    The story is very good, but the dealings with the IRA terrorists is a little bit too ordinary for a Dylan Dog tale - something that a character like Nick Raider would deal with, if he lived in England and/or Ireland.  I like the artwork - it's one of Brindisi's best works; however, he is not one of my favorites either, even though he is pretty good (better than Roi, anyway).  Lillie's character is strange; she is very weird, her moods swing too often and to extreme degrees; honestly, I don't understand why Dylan would fall for her, since she is only attractive and not very interesting as a woman, but that's just me.

    Now having said all that, I love the cover - it is an absolute work of art, especially since Death itself is performing the wedding (for a story called 'TILL DEATH DO YOU PART, it's very clever).  Also, I love the beginning of the story, and also the ending; they're quite unforgettable.  As a result of the middle of the story being just good, as opposed to great, we are more forgiving to it, and therefore understand the standard Hollywood rule about movies, which applies here quite accurately: "Wow them in the end, and you will have a hit!".  Very well said.

    06.03.2010
    19:46:00 sati
    acestroke
    uredi
  • poison

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    dilan je najbolji

    16.08.2010
    11:51:00 sati
    poison
    uredi
  • Spock

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Definitivno jedan od vrhunaca serijala. Brindisi fenomenalan! Vidim da najviše kritika ide naslovnici. To je potpuno bezrazložno jer je ovdje Stano nacrtao umjetničko djelo koje simbolikom savršeno nadopunjuje ovu genijalnu priču.

    09.10.2010
    06:19:00 sati
    Spock
    uredi
  • Umri_Muški

    Ukupna ocjena 99%

    10, 10, 10, 9

    zanimljivo da najbolja epizoda DD nema ništa natprirodnog u sebi. genijalno.

    28.08.2011
    17:28:00 sati
    Umri_Muški
    uredi
  • bjelolasica

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Iznad samog vrha.

    27.01.2012
    22:36:00 sati
    bjelolasica
    uredi
  • doktor78

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    03.03.2012
    22:36:00 sati
    doktor78
    uredi
  • Ukupna ocjena 76%

    7, 6, 9, 10

    Dugački pozdrav je puno, puno bolji zato što ima nešto magičnog, poetičnog Dylandogovskog u sebi. Ova priča nema ništa od toga. Imamo jedno pomalo luckastu curu, kao što je i večina djevojaka kod Dylana, koja je i Irkinja i onda imamo realni prikaz borbe IRE. To mi nekako i ne spada u Dylanov horror svijet. A jo više nategnuta mi je ta ljubavna veza između Dylana i poremečene cure. Ona treba liječnika, a ne ljubavnika. A bome i Dylan ako se pali na nju. Crtež i naslovnica su mi odlični.

    21.05.2012
    20:04:00 sati
    tekumze
    uredi
  • Ukupna ocjena 59%

    4, 4, 9, 8

    02.09.2012
    21:51:00 sati
    mmitranic
    uredi
  • velka031

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Možda i najbolji DD!

    09.01.2013
    23:50:00 sati
    velka031
    uredi
  • Gil-galad

    Ukupna ocjena 81%

    8, 8, 8, 9

    Meni Lillie samo na trenutke deluje ubedljivo, jer koliko su Dylan i Bloch "prizemljeni" i prikazani onako kako ih recimo vidi Barbatova, koja je došla tek kasnije, toliko nedovoljno razvijen lik te devojke smatram najvećom manom ove epizode. Ostalo mi je nejasno da li su S. i M. hteli da ona bude (tj. ostane) obavijena velom misterije ili ne? A njene suicidalne tendencije, poduprte verskim fanatizmom, mogu da pripišem samo nekom psihičkom poremećaju, što se, u ostalom, u jednom delu epizode i navodi... (No, to ne nudi neku dubinu...)

     

    Svejedno, jeste ovo jedna od najboljih epizoda Dylana Doga, kojoj sam se vratio nekoliko puta, ali nijednom me nije nešto preterano dirnula kao Dugački pozdrav, s kojom je, logično zašto, i drugi upoređuju. Dobra postavka, dobar scenario, skoro pa savršen crtež, ali fali ona magija koja krasi Pozdrav, te smatram da joj je po senzibilitetu mnogo bliži Broj 200.

    31.01.2013
    02:59:00 sati
    Gil-galad
    uredi
  • Guzonjin sin

    Ukupna ocjena 84%

    8, 8, 9, 9

    27.03.2013
    02:36:00 sati
    Guzonjin sin
    uredi
  • Ukupna ocjena 75%

    8, 6, 8, 9

    Emocionalna i efektna priča, no sve je je poprilično zbrzano,posebice Dylanov odnos sa Lillie. Srećom događaji koji ih okružuju daju priči težinu koju je teško zanijekati. Općenito problem kod bonellijevih stripova je to što razvoj situacija ne djeluje prirodno već zbrzano, odnosno prijelazi između događaja u mnogo slučajeva uopće nemaju finesa, već se samo nižu, ponekad bi samo jedna vinjeta više dala veću ljepotu priči. Čovjek dobije dojam kao da scenaristi bace na papir ideje bez namjere nekog pošteno lijepog oblikovanja priče, jer nju čini i ideja i način njene provedbe.

    27.12.2013
    23:50:00 sati
    dylan_dog12
    uredi
  • Enat

    Ukupna ocjena 94%

    9, 9, 10, 10

    Divan crtež, divna naslovna, divno sve - osim opetovanog Dylanovog tugovanja za ženom koja ga ustvari ne ferma ni pol posto. To mi nikako i nikad neće sjesti. Uvijek je Dylan taj kojeg mi je najviše žao, iako sam i ja sama žena.

    11.04.2014
    13:36:00 sati
    Enat
    uredi
  • Stripmen

    Ukupna ocjena 95%

    10, 10, 9, 8

    Savršena epizoda.

    29.09.2014
    11:04:00 sati
    Stripmen
    uredi
  • Ukupna ocjena 89%

    9, 8, 10, 8

    Nije najbolji ikad ali je vrlo dobar

    11.08.2015
    12:11:00 sati
    Dylan-Forever
    uredi
  • Rahazlam

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Uz "Uzas iz beskraja" i "Sjecanja na nevidljivog" definitivno najbolji Dylan Dog.Remek dijelo iz pera Tiziana Sclavia i Maura Marchesellia,mozda i najbolja epizoda u izdavackoj kuci Sergio Boneli Editore.Nema potrebe da komentram Brindisia covjek je umjetnik par excellence,naslovnca jedna od najboljih u svijetu stripa a bila bi najbolja da nije bijela boja u pozadini meni bi vise pasala recimo neka sivkasta ili tamno plava.Steta samo sto Dylanov serijal upropastavaju Chiaveroti i ekipa sa losim epizodama tako da onda ruse i ove najbolje epizode,maxije da i ne spominjem!

    01.03.2016
    23:36:00 sati
    Rahazlam
    uredi
  • Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    09.05.2016
    00:39:00 sati
    žalosna_sova
    uredi
  • hrvoje23

    Ukupna ocjena 73%

    8, 5, 8, 10

    Ok je što saznajemo puno detalja iz Dylanove prošlosti, ali epizoda je prerazvikana.

    31.07.2018
    14:57:00 sati
    hrvoje23
    uredi
  • Mummy

    Ukupna ocjena 72%

    5, 7, 10, 6

    Očekivao sam više od ove epizode...

    25.08.2018
    11:14:00 sati
    Mummy
    uredi
  • Jocko

    Ukupna ocjena 97%

    9, 10, 10, 10

    Kao prvo pridružujem se čestitkama za recenziju.
    Još jedna od (sada već brojnih) epizoda koje ulaze u ''DD kuću slavnih''. U poređenju sa ovom epizodom, priča koja takođe govori o Dilanovoj prošlosti (Poslednja stanica užas, sa Martijem) čini se kao slabašna i mlaka. Pritom se neke stvari pomenute tamo kose sa prikazanim ovde.
    I ovde mi se, kao i u Dugačkom pozdravu, sviđaju brojni detalji koji se tiču Dilana (upoznavanje sa Gručom, prošlost u Yardu i napuštanje istog, alkoholizam, vožnja buSom umesto buBom, buduća selidba u Craven Road 7... itd...). Ono zbog čega sam uvek voleo i cenio Dilana kao serijal jeste što su scenaristi sposobni da na malo strana kažu puno - za Gruča su dovoljne dve strane, bus i Craven Road - samo jedna, i to je još tek natuknuto, nema potrebe za otezanjem i preteranim objašnjavanjem. Autori DD serijala znaju, za razliku od autora drugih boneli serijala/epizoda, da nije uvek potrebno prikazati SVE od a do š - ako znamo da će vrč biti razbijen, dovoljno je prikazati vrč u padu - i ništa više, nema potrebe.
    Negde na 70% stripa sam osećao kako je Lillie kao lik precenjena (ne i sama epizoda!), međutim poslednjih 30% su me demantovali. Lillie ima sve odlike devojke ''za jednu epizodu'' ali ona je više od toga, jer je na Dilana ostavila trajne posledice u periodu kada je učio o životu i bio (naj)ranjiviji. Ovde je i Dilanovo ponašanje (uzrokovano okruženjem i turbulentnim događajima) prototip za neke njegove kasnije ideje, stavove, zalaganja i ispade; iako je već tada bio ateista i apolitičan, ova alkoholom prolongirana epizoda iz njegovog života samo mu je još više učvrstila pomenute ionako već čvrste stavove. 
    Blochovu ulogu je autor recenzije odlično analizirao. Čini se da se Bloch oduvek trudio da sa svim svojim policajcima /naročito klincima/ ima dobre odnose, a naročito se zbližio sa Dilanom. On je ovde bio potrebniji Dilanu više nego ikad. Nego me buni, kada Bloch priča preko telefona i kaže toj nekoj osobi da kupi mesni odrezak, da li je ta osoba sa kojom priča zapravo Blochova žena??? Ili sam se zbunio. Ako jeste, to objašnjava mnogo toga - možda je ista umrla u periodu kada je Dilan bio alkoholičar, a kako je i Dilan propatio zbog Lillie, to je još jače vezalo njih dvojicu. Znamo i da je Bloch kasnije (tj u ranijim epizodama) bio usamljen, a čuvene su diskretne aluzije na Blocha i njegovo druženje sa prostitukama u epizodama Uspomene nevidljvog i Bogomoljkini zločini
    Scenaristički je strip odlično odrađen i podjednako kvalitetno vođen ali dajem 9 za priču jer mi je u nekoliko navrata sve to oko IRE i Lillie bilo nekako over_the_top. Naročito onaj deo sa torbom i bombom koja eksplodira. Mišljenja sam da je malo veći akcent na politici/veri itd (nego što bih ja to želeo). O englesko-irskim sukobima moram reći da ne znam baaaš previše ali sasvim dovoljno da uživam u ovom stripu, međutim u par navrata mi se činilo preterano - možda baš zato što surovi političko-verski fanatizam i sukobi vrlo odudaraju od standardnog DD sveta.
    Lillie je kao lik delom naivna, delom iritantna, delom 'obična', delom luda. Njena 'bolest' je objašnjena na dobar način, mada je na kraju to drugačije formulisano - ona je ta koja se pojavljuje i nestaje, čija je sudbina da bljesne i ispari, tragičan lik, poput junakinja antičkih drama, mučenica... Otud i njeni izlivi besa, iznenadni poput ''halucinacija'' koje proživljava. Čini mi se da je kao lik rastrzana, da voli Dilana ali je i marioneta IRE, voli Irsku i pokojnog brata i tuga je prati u stopu... Psihički je labilna. Nije laka za analizu. Neki kažu da je kao lik nedovoljno razrađena. Mislim da je na kraju, na onom ostrvu, pronašla svoj mir koga u ovozemaljskom smislu nije imala. Upravo taj njen nemir, koji se ispoljavao u njenom ponašanju, čini je težom za analizu. Marina mi je ostala u sećanju kao fina, Bree kao opaka... ali Lillie... nju bih opisao kao ''tragična''. I cela ta priča oko braka je čisto zavaravanje, improvizovano prstenje na improvizovanom, nemogućem venčanju... Ona nikada i nije bila suđena za Dilana. Niti za život. 
    Nadrealnu završnicu sam doživeo isključivo kao delirijum alkoholom izjedenog čoveka (kao što Dilan reče - Lillie je umrla u zatvoru a on je sve to izmaštao).
    Svidelo mi se kako je scena Dilana i Lillie u sobi koja se provlači kroz celu epizodu, povezana sa završnicom. Na kraju, očekivano, imamo i galiju. I to dve. Ona podzemna pretpostavljam da ima veze sa galijom iz Ničije priče. Što se galije tiče, ne trudim se da je razumem. Ona za mene nije samo simbol nečega konkretnog, i ne mogu da je upakujem u ovozemaljsku reč. Za mene galija nije samo ''smrt'' ili ''život'', ''kraj'', ''prolaz u druge svetove''... Ne mogu da je svedem na reč ili dve. 
    Epizodu sam čitao u koloru koji je odličan, a kako ovo nije horor (i nema puno mračnih i napetih scena koje bi kolor pokvario), kolor je ovde super legao - naročito u završnim scenama na ostrvu.
    Crtež, kadriranje, sve za najvišu ocenu. Naslovna takođe.

    PS. 
    youtube - four green fields cover sheena :) <3

    13.11.2018
    07:02:00 sati
    Jocko
    uredi
  • Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Sami vrh.

    24.05.2019
    18:51:00 sati
    benx40
    uredi

Anketa

Što vam je najinteresantnije na stripovi.com?

Rezultati

Arhiva

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

Aukcije

Forum