
Neko u Bonelliju ili možda sam Bonelli, bio je u početnoj fazi ludila. Ne znam kako drugačije objasniti trostruku simbiozu Manfredija i Siniscalchija. Ovaj dvojac antidobrih epizoda dostigao je svoj obrnuti vrhunac u Stravičnoj invaziji. To smeće, to grozno djelo, taj skup od 96 uludo ispisanih listova obuhvaćenih ljepilom, nekako se uvijek provlačio u raspravama fanova na stripovi.com o najgorim DD epizodama. Niko da ga spomene (valjda je toliko loše da ga podsvijest odmah briše kako ne bi bespotrebno zauzimalo prostor). No, napokon je došao kraj skrivanja, prljavi veš treba izaći na vidjelo.
S čime nas je to Manfredi ovako neugodno zviznuo? Idiotskom pričom o najezdi štakora, opsadnim stanjem u Londonu, debilnim dijalozima, suludom idejom o Klubovima ljubitelja štakora i miševa, i, generalno, imbecilnim stripom. Ajde da se barem držao totalnog trasha, pa da se samo fokusirao na horor scene sa štakorima, napravio bi podnošljivu lošu priču. Ali s ovim nekakvim pseudorješenjem sukoba ljubitelja miševa sa ljubiteljima štakora (hahaha), posložio je totalnu katastrofu od stripa. A najbolje od svega što se usput poziva na (slabašan) Romerov The Crazies s kritikom odlučnog režima vojske. Osim tog glasa protiv vojnog aparata, ništa drugo ne pokušava reći, nema ničega dubljeg, nema emocija, nema ni strahova, ni ludila, ni kritike života, ni kritike smrti, ni revolta protiv smisla ili besmisla ili, što ja znam, protiv kreditnih kartica. Jednostavno prosipa svoju priču o štakorima i to je to. Očito ga privlače te životinjske zgode, jer je poslije uradio storiju o paucima (Arakne/Proročanstvo, SD 32/33). Od mnoštva debilnih situacija, izvlačim onu na str. 38, kad Bloch i policijske horde poput SKOJ-evaca viknu «Tako je!» i junački krenu na štakore.
Manfredija ovdje dostojno prati Siniscalchi i rekao bih da je on bio logičan izbor. Možda je to bila zajebancija kuće Bonelli, nekakvo takmičenje «ko će gore» između Manfredija i Siniscalchija, gdje su se obojica svojski potrudila. Ovaj kao da je prosuo bočice s tintom i onda iz toga prstima napravio što se napraviti može. Ako tako gledamo, onda je na nekim mjestima i uspio nacrtati ljude. Za štakore je samo ostavio packe. Jedino je dobro što nije puno DD uradio i to je njegov najveći doprinos serijalu.
Evo, grozna epizoda sa groznim crtežom iz jednog zabrinjavajućeg perioda Dylana Doga. Baš su u to vrijeme zaredale slabe i sumnjive priče, s mogućnošću da je ovo najgori slijed epizoda zaredom, jer je nakon Stravične slijedila Pobuna automobila. Sumrak Bogova.