Posebna napomena: prije čitanja ove epizode obavezno pripremite vrećice za povraćanje
Bezobziran liječnik odbija primiti pacijenta jer žuri na odmor. Pacijent izlazi iz bolnice i pada mrtav na ulici. «Savjesni» doktor u to vrijeme već putuje sa ljubavnicom na more – u život. No, njegov automobil ima drugačiju zamisao. Odbija «slušati» dobrog doktora i prouzroči nesreću u kojoj ljubavnici pogibaju. Timothy Brynard, komunalni činovnik/postmodernistički pjesnik, posjećuje Dylan-a i iznosi svoju teoriju o automobilima ubojicama. Prema toj teoriji automobili imaju svako pravo mrziti svoje vlasnike pošto ih ovi tjeraju do maksimuma, troše gume, puše i psuju prilikom vožnje. Sve to jadni autići moraju trpjeti. Nakon izlaganja svoje teorije činovnik/pjesnik veselo ulazi u svoj oldtimer, odmilja Christine. Najveća ljubav njegova života «Christine» strmovaljuje se niz most ravno do paklenskih dubina. Ljubav je gadna! Nakon što čuje za nesreću, Dylan još uvijek prilično nezainteresiran ipak odluči, onako usput, zatražiti izvješća o nesrećama od Bloch-a. Stari prijatelj mu savjetuje da posjeti mehaničara koji za osiguravajuće društvo pokušava dokučiti uzroke nesreća.
Charlie Golding, zapravo je deminutiv od Charlene, što dakako znači da je mehaničar žensko i samim time veliki fan čuvenog istraživača noćnih mora. Radnja se seli na plažu obasjanu suncem. Momak sjedi i čita strip, dok se njegovi prijatelji druže s curama. Počinje zadirkivanje : «Osamnaest mu je godina, a još uvijek čita stripove o čudovištima, umjesto da se bavi curama.» U tom trenutku pomislimo da je scenarist odlučio kritizirati pljuvanje po stripovima i licemjerje onih koji to čine. Bože, kako smo se prevarili! Chiaverotti prikazuje ljubitelja stripova kao nedruštvenog mladića koji traži «draga, ugodna papirnata čudovišta» da mu pomognu u bijegu od ljudi, pravih čudovišta, koji navodno hine veliku zabavu sunčajući se na plaži. Uvaženi je scenarist time udijelio šamar svim ljubiteljima stripova, pa vas molim da mu, ako ga ikad sretnete, odvratite istom mjerom. Želja mladog ljubitelja stripova ubrzo se ispuni. Motor spasioca tajanstveno se otme kontroli i pregazi prijatelja koji ga je zadirkivao. Dylan čuje za nemili događaj na radiju te sa Charlene odlazi na plažu. Dylan je također prikazan kao mrzitelj javnih okupljališta. Plažu smatra «pravim paklom» i svuda oko sebe čuje «mrmor prokletih duša» .
Val nesreća se nastavlja. «Maminog sina» s ceste izgura tajanstveni Porsche koji zatim pragazi tipa za telefonskom govornicom, a za sljedeću metu odabire Charlene i Dylan-a koji su upravo na putu s plaže. Ubojiti Porsche pokušava izgurati Charlenin automobil preko litice. Dylan iskače iz auta, razbija vjetrobransko staklo Porsche-a i iznenadi se ugledavši prazninu za volanom. Slijedi mala retrospektiva Porsche-a. Prisjeća se kako je ubio svog vlasnika i odluči počiniti samoubojstvo. Kao, okušao se u ubijanju, pa ga sad zanima da li je i samoubojstvo jednako zabavno. Zapali se koristeći upaljač i sroza niz liticu uz bolni jauk (vjerujem da su mnogi upravo u tom trenutku odustali od čitanja epizode). Dylan sav sretan što je izbjegao smrt odluči proslaviti odvlačeći mehaničarku u krevet. Slijedi još jedan trivijalan prikaz smrti na cesti. Vozačica kamiona Betty Boop sudari se sa kamiondžijom zvanim Devil. Počašćeni smo prizorom zagrljenih «duša» Betty i Devil-a koje odlaze prema zvijezdama. Charlene je pozvana na očevid. Sa sobom dovlači Dylana koji u grmlju pronalazi psa. Kad kasnije Dylan stiže kući, tamo zatekne gospođu koja tvrdi da je na autocesti vidjela dušu psa svoje sestre. Radi se, naravno, o Tommy-u, psu kojeg je Dylan pronašao na mjestu sudara kamiona. Pas kojeg su se gospodari odlučili riješiti prilikom odlaska na odmor. U tome je, kako to obično biva, posljednju riječ imala žena. Naime, muž je volio psa toliko da ga je vozio na prvom sjedištu (dok je žena morala sjediti na stražnjem) i smatrao ga je iznimno inteligentnim, ali supruga je odlučila da pas mora otići i mužić se morao pokoriti. Pas Tommy shrvan neopisivom tugom telepatijom je upravljao automobilima i slao u smrt vozače. Dylan ipak smatra da pas ne može biti zao jer nije čovjek! On shvaća da je pas počinio nedjela iz očaja zbog napuštanja i spreman mu je oprostiti. Lijepo objasni Tommy-u: «Ubijanje ničemu ne koristi…Samo stvara novu bol.» Prijateljstvo je rođeno i već se čini da će Dylan usvojiti psa kad ovaj iznenada istrči na ulicu i završi pod kotačem automobila. Jadan pesek se pokajao i počinio samoubojstvo.
Očajna epizoda. Nema nijednog simpatičnog lika (što nije «temelj» loše epizode, ali ipak...). Čak je i glavni junak prikazan antipatično. Ne priča o nogometu, ne pleše lambadu, ne igra društvene igre, mrzi plaže. Sam je sebi dovoljan! Zar je to pravi Dylan Dog? Scenarij je prepun nelogičnosti i iritantnih Chiaverotti-evih dijaloga. Timothy Brynard (onaj komunalni činovnik/postmodernistički pjesnik s početka priče) - takvim ja zamišljam Chiaverotti-a: kao neurotičnog iritantnog tipa, šmokljanskog izgleda. Super-pas koji osim telepatskih sposobnosti može udahnuti život automobilu (kao što je slučaj s Porsche-om). Pravi čudotvorac! Zatim ona epizodica sa klošarom koji za nesreće okrivljuje duše osuđenika (cesta je izgrađena na mjestu gdje se nekad nalazio zatvor), na što se duše uvrijede i presude klošaru zbog klevete. Obično popunjavanje stranica. Na plaži poludjeli motor i čudovište iz stripa u simbiozi ubijaju mladića. Glupost na glupost. Definitivno jedna od najgorih i svakako najuvredljivija epizoda u Dylan Dog serijalu. Epizoda koja je trebala ukazati na veliki problem napuštanja ljubimaca uspjela nas je samo dobrano iznervirati. Tacconi u duhu priče crta sve likove sa divljačkim, gotovo luđačkim, izrazom lica. Crtež je statičan i nenadahnut, što se još i može oprostiti jer uz takvu je priču nemoguće pronaći inspiraciju. Naslovnica je u harmoniji sa naslovom epizode. Za kraj mogu samo reći: nemojte zanemariti svoje ljubimce prilikom odlaska na odmor, ne zato jer bi mogli postati serijski ubojice, nego zato što to jednostavno nije humano ni lijepo.
.jpg)
.GIF)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
