Dadilja

Dylan Dog

DD SD 38 | 96 str.

Smiješan šeširić i uočljivi kišobran samo su neka od upadljivih obilježja Erike Hautale, stare dadilje kojoj su pristojnost i dobar odgoj najvažnije odlike mladih ljudi. Ipak, iza tih naizgled klasičnih karakteristika krije se okrutan demon pod čijim starateljstvom vas nitko neće gnjaviti i ismijavati… to jest, nikada više.

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 42%

Priča 4

Scenarij 3

Crtež 6

Naslovnica 3

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 56%

P*5

S*4

C*6

N*6

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Dadilja
    DD SD 38

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • La governante
    DD SR 116

ZANIMLJIVOSTI

  • Epizoda je u Italiji izašla u svibnju 1996. godine.
  • Šesta, a ujedno i predzadnja Manfredijeva priča objavljena u sklopu Dylanove redovne serije.
  • Lik dadilje vrlo vjerojatno je vizualno oblikovan po glumici Bette Davis iz filma "The Nanny" (1965).
  • Po finskim vjerovanjima i legendama, Haamu je naziv za zlog obiteljskog duha koji se pojavljuje u obliku zaštitnika, prizvan od strane osobe oživotvorene mržnjom.

Mini-period od petnaestak epizoda neposredno nakon stotog broja obilježio je scenarist čije su priče, po mišljenju fanova, jedne od slabijih priča u spomenutom razdoblju serijala. U tom periodu relativno diskutabilne kvalitete priča, najviše epizoda (čak njih pet) nosi potpis Gianfranca Manfredija, scenarista za čije se (Dylanove) priče ne može reći da su bile dobro prihvaćene od strane najvjernijih čitatelja Istražitelja noćnih mora.

Priča koja je tema ove recenzija predzadnja je Manfredijeva priča objavljena u Dylanovoj redovnoj seriji. S obzirom na njegove prethodne priče, već iz samog naslova stripa i pogleda na naslovnicu moglo se naslutiti kako ova priča ima potencijala preoteti Stravičnoj invaziji titulu najgore Manfredijeve priče za Dylana. Srećom, takva se katastrofa ovdje nije ponovila iako je zastrašujuće malo nedostajalo da se ostvari i taj scenarij.

Također, Bloch… također.

Ovomjesečna Dylanova klijentica je Mita, mlada djevojka koja već dvije godine viđa halucinacije svoje starije dadilje iz djetinjstva, Erike Hautale. Isto toliko dugo zbog navedenih problema ide i psihoanalitičarki Ester Hill koja nesretnu Mitu pokušava uvjeriti da je Erika plod njene mašte uzrokovan traumom iz djetinjstva. Naravno, Mita ne vjeruje u to, a stvari počinju eskalirati nevjerojatnom brzinom kad u isto vrijeme na vrlo brutalne načinu počnu umirati bliske joj osobe. Ubrzo i Dylan, igrom slučaja, ulazi u cijelu priču te nudi svoje usluge nesretnoj Miti.

Kad bih trebao u jednoj slici ukratko sažeti radnju ove priče, onda bi gornja slika iz prve polovice priča bila savršen odabir za tu svrhu. Naravno, Bloch u ovom slučaju predstavlja glas razuma i jasno izriče ono što su svi (ne)sretni čitatelji vrlo vjerojatno pomislili kako se priča bližila svome kraju. Za one manje (ne)sretne koji nisu imali priliku čitati ovu priču i koji se možda pitaju što u drugom dijelu priče može biti gore od dadilje serijske ubojice, odgovor je dadilja serijski ubojica umrla prije mnogo godina. Koliko god to zvučalo nemoguće, ni to nije šlag na vrhu ove bljutave torte.

Unatoč postavci i temi priče, strip u prvoj polovici posjeduje nekoliko zanimljivih elemenata. Manfredi u istražiteljski dio priče vješto ubacuje i krimi pod-zaplet u kojem baca sumnju na Mitu kao potencijalnog krivca za traumatične događaje iz njenog djetinjstva. Paralelno s tim ubacuje i psihološke elemente u vidu "neočekivane" tajne i prave istine pokopane ispod Mitinih trauma iz prošlosti. Sve navedeno budilo je nadu kako Manfredi možda na kraju ipak uspije spasiti priču s nekim prolaznim zaključkom. Ipak, sve lađe o takvom ishodu potonule su oko šezdesete stranice kada započinje rasplet priče, ali i nizanje nepotrebnih i krajnje problematičnih rješenja. Jedno od njih je i ubacivanje dodatnog ubojice kojim je autor pokušao zavarati čitatelja, no njegov navedeni pokušaj je, kao i identitet ubojice, bio krajnje predvidljiv u drugoj polovici stripa.

Konačne ocjene u većoj mjeri odražavaju koliko su loša rješenja i rasplet na zadnjih tridesetak stranica ove priče. Takoreći, tek na kraju postajemo svjesni kako nam je Manfredi ustvari ispričao varijantu priču o sumerskom duhu iz frižidera kojeg je, za potrebe ove priče, obukao u dadilju.

Jedina donekle svijetla točka ove priče je crtež, no treba uzeti u obzir da ni ta točka nije nešto posebno svijetla. Koliko god mi Siniscalchi u ovoj svojoj kasnijoj fazi ne sjeda najbolje (prvenstveno na Dylanu, a za njegove novije radove da i ne spominjem), mora se priznati kako mu stil najviše dolazi do izražaja u crtanju horror elemenata. Na stranu što mu čudovišna verzija dadilje u pojedinim scenama podsjeća na Batmanovog Jokera, demonski likovi mu izgledaju i više nego jezivo. U pogledu crtanja ljudskih likova je ili pun pogodak ili pucanj u prazno: neki likovi (osobito ženski) su odlično nacrtani, a neki su prikazani krajnje katastrofalno. Može mu se zamjeriti i sličnost između (ženskih) likova iz njegovih starijih radova (npr. glavni ženski lik ove priče u mnogim scenama podsjeća na glavni ženski lik iz DD LEX 78 Ubojice iz tmine) gdje mu je stil podsjećao na nešto neuredniju verziju Brindisija. Za razliku od stila iz najranijih brojeva, ovdje djeluje još neurednije (osobito u elementima s manje detalja koje takoreći stilizira) iako u scenama s više detalja i dalje (donekle) podsjeća na Brindisija. S druge strane, Stano kao da je naslovnicom pokušao kopirati kvalitetu sadržaja unutar korica stripa. U kratkim crtama, dobra ideja, ali ne toliko dobra realizacija.

Konačni dojam o priči sažet u jednoj slici

Sadržaj gornje slike savršeno vizualizira završetak, ali i konačni dojam nakon čitanja ove priče: u pitanju je jedan veliki, zbrkani nered. U suštini, priču bi se žanrovski moglo kategorizirati u žanr trash priča, i to onih sa nekoliko (previše) zapleta: jedan koji je pomalo glup i razočaravajući, a drugi koji je predvidljiv koliko i nepotreban. U konačnici, u pitanju je, bez ikakve sumnje, jedna od (naj)lošijih priča koje je Manfredi napisao za Istražitelja noćnih mora.

Naprijed

DD SD 37 Zvjerski brlog

DD SD 39 Peto godišnje doba

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • bonjovi4ever

    Ukupna ocjena 61%

    5, 6, 7, 7

    Ovo jest trash, ali ujedno i, barem po sjećanju, najbolje što je Manfredi napravio na Dylanu. A napravio je vrlo malo. Ako ništa drugo bilo je podosta dinamično za pročitati, pod uvjetom da se čitatelj pretjerano ne opterećuje logikom (nešto slično kao i kod mnogih giallo slashera). Za razliku od one dvodijelne tiranije zvane Arakne ili Crvene smrti (itd.) ovo je sveukupno nekakav prosječni uradak jer Siniscalchi čak i pridonosi priči; Stano uradio prigodnu trashersku naslovnicu.

    Nisu povremeno naodmet i ovakve priče koje služe za ubiti kakvih 45 minuta. I ništa puno više od toga. 

    19.06.2019
    07:07:00 sati
    bonjovi4ever
    uredi
  • hrvoje23

    Ukupna ocjena 90%

    9, 9, 9, 9

    Meni je ovo bilo baš iznenađujuće djelo...

    19.06.2019
    13:40:00 sati
    hrvoje23
    uredi
  • Jocko

    Ukupna ocjena 52%

    4, 4, 7, 7

    Manfredijev krš od priče, u Kjaverotijevskom stilu. Debilan negativac, devojka za koju ne znamo je li ubica ili nije (već viđeno)... Psihijatrica umire prerano. Ali ajde, sve je to ok do negde pred kraj. Onaj deo sa hapšenjem, Blohovom svađom s Dilanom, ujkom Alfom i Haamuom je jedan od retkih valjanih delova epizode. Posle toga sledi debilno pojavljivanje čudovišta koje se završava u maniru ''pojeo vuk magare'', te realan (dosadan) rasplet, sa prethodnim twistom. Kraj je zbrzan do bola, a i poslednje dve vinjete ne ostavljaju nikakav utisak. Mogu da se pohvalim da sam rano provalio ko je ubica. Zapravo, strip te ne uvlači u priču, i što je najgore svejedno ti je ko je ubica.
    Sve u svemu, jedna od onih priča koje ne nude apsolutno ništa novo (a i to već viđeno što nude je bez šmeka), za zaborav, mada je bilo i gorih.

    Sinis mi se kao crtač stilski svideo u prvih nekoliko epizoda, ali se iskvario, crtež deluje zbrzano, bez detalja, sa konfuznim pozadinama, i često maši lica likova i prelazi u karikaturu, grotesku. Ipak, on je jači element epizode, kao i naslovna koja iako trashy, ipak deluje prilično Egon Schiele-ovski.

    20.06.2019
    03:13:00 sati
    Jocko
    uredi
  • supermark

    Ukupna ocjena 64%

    7, 7, 5, 7

    mene je ovo pozitivno iznenadilo, sve osim crteža

    21.06.2019
    20:21:00 sati
    supermark
    uredi
  • Ukupna ocjena 54%

    7, 2, 7, 6

    Prav polovica priče još nekako može proči, ali oni debilni preokreti na kraju ne.

    22.06.2019
    21:05:00 sati
    tekumze
    uredi
  • King Warrior

    Ukupna ocjena 20%

    2, 1, 3, 2

    Kao prvo moram da kažem da ne postoji tema koja je loša. Bez obzira o čemu se radi, dobar i raspoložen scenarista može iz priče nešto dobro da izvuče. Ove epizoda je teški krš!

    Totalno nebulozan tok radnje, slabo je sve to povezano i skokovi između scena su kao da nedostaje po nekoliko stranica svako malo između vinjeta. Moglo bi se reći skroz amaterski odrađena priča. Ovo je klasičan primjer jednog scenarija kada su autori pod pritiskom rokova pa preko one stvari odrade priču. 

    24.06.2019
    06:20:00 sati
    King Warrior
    uredi

Anketa

Što vam je najinteresantnije na stripovi.com?

Rezultati

Arhiva

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

Aukcije

Forum