Zbogom, inspektore Bloch

Dylan Dog

DD SR 338 | 96 str.

Nakon ko zna koliko decenija, inspektor Blok konačno odlazi u penziju. A London je zadesila čudna pošast – ljudi više ne mogu da umru...

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 75%

Priča 7

Scenarij 9

Crtež 7

Naslovnica 6

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 77%

P*7

S*7

C*8

N*8

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Nikad više, inspektore Bloch
    DD LU 165
  • Beskonečna vselena - Nikogaš poveke, inspektore Blok
    DD MCOM 22
  • Nikad više, inspektore Blok
    DD VEC 129

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • Mai piu, ispettore Bloch
    DD SR 338

ZANIMLJIVOSTI

  • Inspektor Blok konačno, nakon skoro 30 godina, ide u penziju
  • Naslov i naslovnica su, naravno, citati Amazing Spider-Mana #50 Stena Lija i Džona Romite, u kome Piter Parker po prvi put (ali ne i poslednji) rešava da prestane da bude Spajdermen
  • Samim tim, i prevod naslova je prikladan citat filmu Zorana Čalića
  • Na jednom kadru vidimo fotografiju Blokovog pokojnog sina Virdžila koji se pojavio u Broju 200 i specijalcu Izbor
  • Pogrebna mafija priča hrvatski ;)
  • Prikladno, jedan od mafijaša nosi Zagorovu majicu
  • Porodica Katbert sumnjivo podseća na porodicu Kardašijan
  • Zaplet sa ljudima koji ne mogu da umru je isti kao u serijalu Torchwood: Miracle day

Blok ide u penziju. Da se prvo pozabavimo tom ogromnom promenom u serijalu - je li moralo tako? Da li se Dilanova narativna formula toliko otrcala da je neophodno uneti tolike potrese u njegov život kako bi serijal ponovo funkcionisao? Odgovor je prost – ne, nije, naravno. Dobar scenarista može da napravi dobru priču od bilo čega, samo ako ima šta da kaže i dovoljnu potrebu (muku?) da to prenese na papir. Ali – konzervativizam u Boneliju (i u fanovima njihovih izdanja) je duboko ukorenjen. Potrebno je s vremena na vreme promešati karte… a ponekad i brutalno srušiti okoštalu strukturu. U krajnjoj liniji, trideset godina smo imali Bloka pred penzijom, hajde da vidimo kako je kad on do te penzije konačno dogura. Nije da je u Dilanu teško poništiti sve to: dođe Kaljostro, pomisli: „Ne dopada mi se ovako“, mahne repom – i sve je opet po starom. Ako ništa drugo, novi status quo zaslužuje šansu.

Dakle, Blok ide u penziju. Monumentalni događaj u epizodi čiji scenario potpisuje Paola Barbato, poznata po teškim, neretko i mučnim epizodama, ogoljavanju sopstvenih fobija kroz likove koje piše, a u poznijoj fazi, i po rigidnoj strukturi naracije. Barbato šalje Bloka u penziju – to mora biti epizoda puna čemera i jada o prolaznosti života, o zalima starosti, sa rastankom između Dilana i Bloka koji će nam naterati suze u oči i ostaviti nas poprilično depresivnim. Zar ne?

Ne. Ni blizu. Barbato je napravila ono što se od nje uopšte nije očekivalo. Napravila je zabavnu epizodu, koja ima i emotivnu podlogu (podlogu koja, nažalost, škripi – ali o tome više kasnije), i ako bismo upoređivali sa nekim „klasičnijim“ Dilanom, Tri puta nula bi bila dobra tačka polaska, iako je Ćao, inspektore Blok mnogo prizemnija i lišena sklavijanskih oniričkih sekvenci i filozofiranja. Ali nije lišena humora. Cela epizoda se u stvari čita kao neki britanski crnohumoristični film iz devedesetih. Daleko od onoga što se očekuje od Dilana, a naročito od Barbatove. Što ima svoje dobre i svoje loše strane.

Priča mahom prati tri radnje koje se u manjoj ili većoj meri ukrštaju: Bloka koji je otišao u penziju i u njoj naizgled uživa; Dilana koji pokušava da se pomiri s tim da je Blok u penziji (manji problem) i da otkrije zašto klijentkinja ovog meseca, Nora Katbert, ne uspeva da umre; te Gasa, pogrebnika sumnjivog morala i poslovne strategije koji prvo pati zbog iznenadnog nedostatka mušterija, a zatim i sam ne uspeva da ode u večna lovišta. Zvuči kao papazjanija? Priča uvek deluje kao da je na korak od toga da sklizne u farsu, nije netačno, ali Barbatova uspešno uspeva to da spreči. Pa, uglavnom – to što je Brindizi u poslednjih nekoliko godina počeo da crta Dilana na korak od zbunjenog Alana Forda ne pomaže. Ali, Ćao, inspektore Blok uglavnom uspeva da ne parodira samu sebe.

No, te tri paralelne radnje – svaka od njih ima svoje probleme. Najproblematičnija je prva, sa penzionisanim Blokom. Naime, sva emotivna težina Blokove penzije i samim tim i ove priče, bazira se na dve stvari: da znamo kakav je u stvari privatni život starog inspektora, i da znamo za njegov otac-sin odnos sa Dilanom. Ovo poslednje – i ajde. Iako je daleko od prisutnog u svakoj epizodi, iako je daleko od očiglednog, može se smatrati za opšte mesto serijala, iako ne bi škodilo da nas je Paola malo podsetila na to u samoj priči. No, prva stavka je vrlo problematična. Blok je ostao bez supruge, a zato što nije umeo da bude valjan otac, njegov sin Virdžil je postao narkoman i na kraju je ubijen za vreme oružane pljačke, dok je držao Dilana na nišanu i terao svog oca da izabere koga više voli. To je priča ispričana u jubilarcu Broj 200, koji su takođe potpisali Barbato i Brindizi, ključna je za težinu ove epizode i razumevanje Blokovog lika i od DD #200 pa sve do DD #338, više od deset godina, spomenuta je… nijednom (pardon, jednom, u Barbatinom specijalcu Izbor). Kada pročitate Broj 200, pa onda Ćao, inspektore Blok, ova druga priča počinje da ima više smisla, Blok postaje tragičan kao što i treba da bude, a njegova krajnja sudbina zasluženi hepi end. Ali bez toga, a Barbato nije našla za shodno da nas podseti na Virdžila i sve što je bilo pre ni u jednom trenutku – sve je to mlako u najboljem slučaju, problematično u najgorem.

Isto važi i za Dilana koji se miri sa Blokovom penzijom. Deluje kao da to radi paušalno, olako, odnosno kao da pred nama nemamo Dilana na koga smo navikli, već njegovu skicu. Što je vrlo čudno, ako je neko dobro baratao Dilanovom ličnošću, to je Paola Barbato. Ne bi škodilo da smo na kraju imali makar neku scenu Dilana koji sabire utiske u svom dnevniku, i na 118 strana koliko ova epizoda ima, zaista je moralo da se nađe mesta za tako nešto.

A tu dolazimo i do problema treće narativne linije – pogrebnika Gasa i njegovih zaživotnih a i zagrobnih nedaća. Gas je u velikoj meri zaslužan za crnohumornu nit priče, i bez njega ona ne bi bila u toj meri zabavna. Ali, kad se bolje zagleda, taj deo priče je čist višak. Ne dosadan, ne besmislen, daleko od bezveznog punjenja strana kome su Ruju i Marcano umeli da pribegavaju, ali kad vidimo da je umesto toga mogla biti ubačena još nek scena sa Dilanom – onda je u pitanju šteta.

Iako nema uobičajenih Barbatinih bedačenja (što jednom reče Darko Macan, Paola nam samo saopštava svoje strahove kroz priču, a Sklavi ih rešava, i ako želite dobar kontrast, pročitajte njenu Poslednju kartu pa Ćao, inspektore Blok – kao da nije u pitanju ista osoba… a ni isti serijal), ostala je jedna druga njena odlika, da ne kažemo boljka: objašnjenje na deset strana. Njemu prethodi rasplet, koji nije previše efektan, ali nije ni bitan. Bloka treba pomeriti iz tačke A u tačku B, od nekog ko se pravi da uživa u penziji a u stvari je svestan da iza sebe ne ostavlja ništa i na korak je od suicida, do nekoga ko želi da živi, i način na koji je to postignuto je zadovoljavajuć, iako ne spektakularan. A koliko će vam se dopasti objašnjenje zapleta zavisi od toga koliko volite da je Smrt prisna drugarica sa Dilanom. Ovom recenzentu je nategnuto baš iz tog razloga, ali svakako ne odskače od raznih ispada Smrti koje smo već imali ranije. Dakle, Ćao, inspektore Blok nije priča koju smo očekivali (Paoli je očigledno promenilo svetonazore to što je pisala romantičnu cimersku komediju Davvero). I priča je svakako bolja od epizoda koje smo imali pre „preporoda“. Ali, kao i sa Dubokim svemirom, postavlja se pitanje ne da li je dobra, već da li je dovoljno dobra? I, nažalost, kao i sa Dubokim svemirom, odgovor je – ne, nije.

Postoji razlog što nije očekivano da ova epizoda bude zabavna: zato što je idealna prilika da se Dilan suoči sa jednim užasom koji je već 30 godina izbegavao, sa užasom zvanim panta rei, sve teče, sve se menja. Pogledajmo samo sebe - za ovih dvanaestak godina otkad mi je objavljena prva recenzija na stripovi.com, život mi se drastično promenio po bezmalo svakom osnovu. I ma koliko je to ponekad dobro, iznad svega je strašno. Ljudi dolaze i odlaze; osobine i preferencijali se menjaju; vreme nagriza sve, na putu ka onom jedinom, konačnom i ne baš previše srećnom kraju. Dilan nije imao prilike da se suoči s time, osim u retkim flashback epizodama kao što su Dugački pozdrav, Dok vas smrt ne rastavi i Broj 200. Ta seta za prošlošću je po pravilu davala odlične rezultate, a sada smo imali priliku da dobijemo priču sa jasnim momentom u kome sadašnjost postaje prošlost, u kojoj se Dilan oprašta od inspektora Bloka i raduje se što će pokraj sebe imati gospodina Bloka, više oca nego mentora (i narativnu poštapalicu koja mu lako pribavlja podatke).

Paola je imala jedinstvenu priliku da napravi nešto nezaboravno, i više nego Rekijoni u Dubokom svemiru, i tu šansu je propustila. Nije da je ono što smo dobili loše, samo je moglo (moralo?) biti značajno bolje.

Jer, u penziju se odlazi samo jednom.

Naprijed

DD SR 337 Duboki svemir

DD SR 339 Anarhija u Ujedinjenom kraljevstvu

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • solar

    Ukupna ocjena 78%

    8, 7, 8, 9

    Sjećam se da je Recchioni u jednom od svojih nebrojenih postova na facebooku spomenuo kako je Barbatova inicijalno došla sa prijedlogom koji je bio puno traumatičniji i emocionalno teži, ali su na kraju došli do zaključka da bi bilo bolje ostati na pristupačnijoj razini i ne pretjerivati.

     

    U usporedbi s prethodnom, ova priča je klasične naravi, nema onolike ekstravagancije.
    Gledajući čisto strukturno, slobodno smo se mogli proći i bez dodatnih petnaestak stranica. Za mene balans nije dobro pogođen, umjesto početka, sredine i kraja, imamo jedan, veliki, postupno gradirajući uvod, koji se u zadnjih tridesetak stranica brzo rasplinje. 
    Smrt nam na kraju doslovno objašnjava što se, kako i zašto dogodilo, s time da je i to objašnjenje prilično apsurdno tj. neuvjerljivo.
    Glavna okosnica je trebalo biti umirovljenje i posljedice toga, ali to se razvodnilo sa poplavom zombija i uplitanjem mafijaša u priču, koji i nisu toliko problematični da su imali veće veze sa centralnom temom.

    Bilo je tu lijepih trenutaka, ali cjelina baš i ne funkcionira.
    Kažem, dobra, solidna priča, ali ispod razine prethodne, barem za mene.

     

    Zanimljivost:

    Evo jedne table iz originalnog talijanskog izdanja gdje likovi govore hrvatski - LINK

    23.04.2015
    23:09:00 sati
    solar
    uredi
  • Giuda Ballerino

    Ukupna ocjena 76%

    6, 9, 8, 7

    Podsjetio se i procitao da bih mogao procitati nastavak #349. Iznenadjujuce malo emocija i iznenadjujuci nacin na koji je ispricana ova kljucna prica. Ali dobro, scenarij je skoro pa perfektan i na drugo citanje kad znam sto me ceka, sve skupa je leglo mnogo bolje. Humor je osrednji prema slabijem, ali da je zabavno, to jest.

    16.12.2015
    14:20:00 sati
    Giuda Ballerino
    uredi
  • Barker

    Ukupna ocjena 72%

    7, 7, 7, 9

    Ono sto mi je oduvek nedostajalo u Paolinim pricama je nedostatak emocija. Onih cistih,nepatvorenih emocija, kad jedva cekas da skliznu u patetiku i stegnu ti grlo knedlom velkom kao stena. I kad vidis da neceg takvog nema ni u epizodi koja konacno salje Bloka u penziju , onda si vec spreman da opljunes po prici. Medjutim nema potrebe za necim takvim, Paola je lepo uklopila i izgradila ceo zaplet oko osnovne teme, dobili smo novog neprijatelja i ponovo se zabavili (!) sa vecim i detaljnijim prisustvom Smrti u prici. Istina, malo smo se i smorili akcijama pogrebnika-mafioza i ostalih krimosa ( sa sve bandom slovena-tako bar stoji u mk prevodu, koji nose Zagorove majice 😃). A imam i par primedbi u vezi kontinuiteta- upravo je Barbato u "Broju 200" vesto i namenski(!) odbijala da nam prikaze lice Blokove zene na porodicnim slikama, dok ovde to nije slucaj. Takodje saznajemo da Jenkins nema nikoga, a u Planeti mrtvih nije tako. Brindisi je odradio posao standardno, ali nam je Stano pokazao kako se docaravaju emocije. Sve bi to naravno bilo bolje da nije u pitanju posveta Spajdiju,ali nepoznavaocima Marvel univerzuma u doba pre interneta ovo bilo remek-delo, zsr ne?
    06.01.2018
    19:15:00 sati
    Barker
    uredi
  • going going

    Ukupna ocjena 61%

    5, 5, 7, 10

    Tezak promasaj. 

    26.01.2018
    23:19:00 sati
    going going
    uredi
  • King Warrior

    Ukupna ocjena 83%

    8, 8, 9, 8

    Slažem se sa komentarima koji kažu da je priča mogla ispasti emotivnija. Ipak Blok ide u penziju, mali ali i veliki događaj za DD svijet, napokon se nešto konkretno desilo kada je kontinuitet u pitanju. 

    Pa ipak, priča je ispala dobra, mada zbog nedostatka emocija pomalo neispunjena očekivanja. 

    15.03.2018
    14:18:00 sati
    King Warrior
    uredi
  • acestroke

    Ukupna ocjena 93%

    9, 9, 10, 9

    Epizoda koja se ne zaboravljava. Barbato i Brinidisi su nam takodje dali "Broj 200", a to je jos jedna dramaticna i emotivna prica o Bloku; naravno, ova je malo vise emotivna, a dosta vise satiricna, pogotova ona fora u kojoj smrt vise ne radi svoj posao, dok ne-umrlii hodaju Londonom i Dylan pokusava da otkrije kako je ona Nora umrla, i kako bi je on stvarno trebao (ponovo?) da ubije, da bi ona konacna prosnasla svoj mir.  Scena pri kraju price gdje se Dylan jos jednom (ni sam ne znam vise po koji put) susrece sa smrcu i ima dugu konverzaciju je stvarno lijepo napisana, i ovakve fore u ovom serijalu su stvarno dobre smisljene.  Brinidisi je odlicno uradio svoj posao, smatram da je njegov stil bas najbolji u citavom ovom serijalu, njegov Dylan (pogotovo onaj na naslovnicama Italijanskih kolor reprintova i Libellus edicije) je bas onakav kakav izgleda u mojoj masti.  Rasplet price je dobar, i sve ostalo je bas fino uradjeno, pogotovo onaj Bleach tip, koji nikako nije ni svjestan da je u stari mrtav: bas kul fora.  Zabavna epizoda sa odlicnom naslovnicom.  

    17.03.2018
    02:23:00 sati
    acestroke
    uredi
  • Sarghan

    Ukupna ocjena 84%

    9, 7, 9, 9

    S obzirom na događaje iz broja 200, nekako mi je bilo logično da bi priča o Blochovom odlasku u mirovinu (tj. kako je "Bloch nadživio vlastiti posao i konačno počeo živjeti") tematski bila povezana sa depresijom i blažim oblikom „pasivne suicidalnosti“ (to jest, prepuštanju sudbini zbog bezvoljnosti i (novonastale) praznine u životu). Slažem se s većinom ranijih komentara kako je Blochov odlazak u mirovinu trebao biti emotivnije odrađen (npr. sa većim uzročno-posljedičnim događajima) zbog čega mi je žao što na kraju nije bila prihvaćena teža i traumatičnija verzija ove priče koju je Paula prvobitno iznijela uredništvu. Na temelju crnohumornih dijelova sa mafijaškim obiteljima se baš vidi kako je nešto u scenariju mijenjano i ublaživano. Mada, ni ova zabavnija i blaža verzija priče također nije za baciti. Baš naprotiv, osobno mi se jako svidjela.

    Glavna zamisao priče je rađena u stilu Sclavijeve priče "Tri puta nula", ali ovog je puta glavni zabušant sama Smrt, i to iz relativno neočekivanih razloga koji će nekim čitateljima djelovati neuvjerljivi, ako ne i apsurdni. Ipak, ti razlozi počinju dobivati određeni smisao ako se uzme u obzir odnos između Dylana i Blocha, kao i sama činjenica da je Bloch nekoliko puta i osobno porazgovarao sa Smrti (u priči "S druge strane smrti" i još nekim manje bitnim pričama). Ipak, vjerujem kako bi ti razlozi djelovali uvjerljivije da je Paola nabacila koji flashback na takve scene, a prvenstveno na broj 200 koji bi Blochovoj "depresiji" dali veću težinu. Također, tijek priče nije najbolje uravnotežen što je osobito primjetno na zbrzanom i objašnjenjima iscrpnom raspletu gdje je možda potrebno dodatno čitanje kako bi se pohvatalo slaganje svih djelića sve tri paralelne radnje u jednu cjelinu.

    Posebno mi se svidjelo kako je u cijelu tu priču između Dylana i Smrti ubačena Nora Cuthbert. Osim zanimljivih saznanja na kojem principu funkcionira glavno oruđe Smrti, scena "osude na život" gdje je greškom dan život onome tko ga više nema je jedno od zanimljivijih uplitanja u posao Smrti. Također mi je drago da je i Jenkinsu posvećena malo veća pozornost u ovoj epizodi.

    Priča je scenaristički mogla biti bolje odrađena u vidu manje zbrzanosti pri kraju te ubacivanja pokojeg flashbacka i emotivnije izvedbe, no generalno sam jako zadovoljan ovom pričom. Vizualni dio priče je na očekivanoj razini kad su u pitanju Brindisi i Stano.

    28.05.2018
    18:03:00 sati
    Sarghan
    uredi
  • Spock

    Ukupna ocjena 58%

    5, 3, 8, 10

    Očekivao sam puno više od Barbatove i ove priče, pogotovo imajući u vidu genijalni "Broj 200" istih autora. U recenziji sam pročitao da je Barbatova imala drugu i emotivniju verziju ove priče, a od nadređenih je određeno da ide debilni crnohumorni podzaplet s pogrebnim mafijašima. Vjerujem da je tako, jer ovo ne sliči na Barbatovu. Priča će većini biti zabavna, ali to je već sve viđeno, da ne pričam o tome koliko je glupo, kada se bolje promisli.

    Smrt uzela dopust i odlučila se družiti s Blochom!! Ma zamisli!!! Da su bar dopustili Barbatovoj da ostvari svoje zamisli i podari nam još jedno remek djelo. Ovako mi je žao što sam, nakon dugo vremena, zainteresiran najavom preporoda u serijalu, ponovno počeo kupovati Dylan Doga. Prošla epizoda, "Event Horizon", još može i proći, ali ova nikako ne. Smeće kao i ono zbog čega sam prestao kupovati Dylana. Dat ću još priliku i slijedećoj epizodi. Čini se zanimljiva, a ako ne zadovolji: bye, bye forever Dylan Dog!!

    Brindisi je lošiji nego ranije. Definitivno najbolji Dylanov crtač može to puno bolje. Rane izgledaju groteskno, a čini mi se da se, kao i Barbatova, pogubio u ovoj Alan Ford verziji Dylana. Naslovnica je posveta, ali zaslužuje desetku!

    03.07.2018
    11:13:00 sati
    Spock
    uredi
  • bonjovi4ever

    Ukupna ocjena 86%

    8, 9, 9, 8

    Osobno najbolja od prve četiri preporodne epizode. Ima ovdje satire, drame, ironije, horora, a i sasvim dovoljno emotivnih trenutaka koji nisu pretvoreni u patetiku. Ne slažem se da Barbatica ne zna iskazati emocije, jednostavno to odrađuje na svoj način i ne dramatizira tamo nekom pretjaranom teatralnošću i patetikom (sad mi po tom pitanju pada na pamet Gualdoni u Kalvariji). Najbitnije, ona je vrlo vješta pripovjedačica kad je inspirirana, čak mi se čini i da uživa u tome, osjeti se njen elan dok se izmjenjuju prizori koji prelaze iz jednog žanra u drugi da bi na kraju itekako poentirala u završnici. U pozadini svega, a možda i ne baš toliko u pozadini, ipak se provlači tema samoće i prijateljstva koje može nadvladati teret koji ona katkad nosi i s kojim se, prije ili kasnije, svi moraju suočiti. Blochovo suočenje s odlaskom u mirovinu i svime što je uspio potisnuti zaokupljen poslom, te tragičan utjecaj koji bi isto moglo ostaviti na Dylana i Jeniknsa, itekako je realistično prikazano i zaokuplja pozornošću. Sviđa mi se i prikaz Smrti, malo me autorica podsjetila i na Saramagov roman "Kolebanje smrti". Mali minus je da neke stvari su ipak bile pomalo predvidljive i djelovale već viđeno, ali u globalu gledano to je daleko da bi umanjilo kvalitetu ove epizode.

    Čak je vidljivo i da se Brindisi ovdje potrudio, čini mi se da i on u rad sebe više unosi kad osjeća da oslikava itekako dobru priču.

    U svakom slučaju za preporuku. Mislim da neki ljudi malo previše pizde po ovom novom Dylanu, i to ponajprije iz nekih subjektivnih "Recchioni razloga". U odnosu na tek čitljive i nečitljive priče koje su posljednjih godina izlazile kod nas potpisane od strane Mignacca, de Narda, Gualdonija i Rujua, a zbog kojih sam bio prestao redovno kupovati Dylana jer mi je to bilo bacanje novca, ovo je itekako bolje. Najdraže Dylanovo razdoblje će mi uvijek biti ono početno, ali i ovo preporodno može itekako poslužiti.

    09.09.2018
    10:21:00 sati
    bonjovi4ever
    uredi
  • lukaku44496

    Ukupna ocjena 91%

    9, 9, 10, 7

    16.09.2018
    12:54:00 sati
    lukaku44496
    uredi
  • koze123

    Ukupna ocjena 55%

    4, 3, 8, 10

    Poprilično kasnim sa čitanjem Dilana, odlažući ovaj Rekijonijev "preporod". I dok sam u globalu bio zadovoljan i srećan što konačno dolazi do neke promene, a Duboki svemir me je uverio da to može biti veoma interesantno i fino odrađeno, očekivanja su mi porasla. I onda sam uzeo ovu epizodu u ruke, misleći da će Blok biti dolično ispraćen u penziju, i šokirao sam se kad sam video kako je u suštini ovo loše odrađeno. Počelo je interesantno, dve nepovezane priče koje sam očekivao da će se u jednom trenutku preseći i poentirati odličnim završetkom fokusiranim na Bloka, ali sam se grdno prevario - i to mi je bilo jasno već oko 50-te strane. Tada je strip postao već naporan za čitanje, a poslednjih 20tak stranica su umesto da pojačaju utisak i makar donekle izvuku stvar, zapravo bile naporne do bola i ubile ga još više. Barbatova je ovu priču razvodnila koliko god je mogla, te pokušala da nam nešto saopšti - ali ni sama ne zna šta je htela da kaže i na šta da se fokusira, te je finalni produkt veoma slab. Svaka misterija se postepeno gubi, svi momenti koji treba da budu emotivni to nisu, a na kraju jedino što dobijamo je kvaziintelektualno proseravanje Barbatove. Jer ovo je pre svega tema koja je mogla biti sjajno obrađena, fokusom na Bloka i taj neki "životni horor" ako tako mogu da ga nazovem, egzistencijalnu krizu (ili horor), i zato mi je žao što je ova epizoda zapravo veliki promašaj, makar u mojim očima. Brindizi jeste sjajan, ali u ovakvoj epizodi fokus mora biti (i jeste) na scenariju, koji je ovde previše tanak i loš.

    20.07.2019
    17:30:00 sati
    koze123
    uredi
  • ziro

    Ukupna ocjena 85%

    8, 9, 8, 10

    07.08.2019
    20:13:00 sati
    ziro
    uredi
  • Hercule Poirot

    Ukupna ocjena 61%

    5, 3, 9, 10

    Potpuno neiskorišteno. Na ovakvu priču napraviti ovakvo nešto bljedunjavo, gotovo je zločin.

    04.10.2019
    12:12:00 sati
    Hercule Poirot
    uredi
  • drogsy

    Ukupna ocjena 83%

    8, 8, 9, 8

    Za razliku od Recchionijevog dubokog svemira ovo već jest priča koja pokazuje promjene u serijalu na kvalitetniji način. Ne slažem se da priča nije dovoljno emocionalna, mislim da je upravo u scenama s Blochom i Jenkinsom implementirana ona dostatna doza melankolije i frustriranosti za takav turning point u životu, sve drugo bi bilo predepresivno. Brindisi je ovdje odličan, zadnjih godina je stvarno muku mučio sa monotonim kadriranjem, ovdje ga konačno možemo vidjeti u starom sjaju.

    14.11.2019
    09:37:00 sati
    drogsy
    uredi
  • Ukupna ocjena 90%

    9, 9, 9, 9

    15.01.2020
    19:38:00 sati
    benx40
    uredi
  • delboj

    Ukupna ocjena 75%

    7, 7, 8, 9

    Valjda je ovo bila najviše spominjana penzija... Nekako sam očekivao da će taj Blokov odlazak u penziju biti drugačiji. priča je čudna. Smrt uzima predah i useljava se kao podstanar kod Bloka? I kraj je čudan.

    10.05.2020
    16:27:00 sati
    delboj
    uredi
  • Dopa

    Ukupna ocjena 76%

    7, 7, 8, 10

    07.02.2021
    18:58:00 sati
    Dopa
    uredi
  • Ukupna ocjena 76%

    7, 8, 8, 7

    19.03.2021
    15:28:00 sati
    GrouchoDrugi
    uredi
  • macca1985

    Ukupna ocjena 80%

    7, 7, 10, 8

    14.04.2021
    12:55:00 sati
    macca1985
    uredi
  • Ukupna ocjena 89%

    8, 9, 10, 8

    12.06.2021
    19:14:00 sati
    Alex Kross
    uredi
  • Ukupna ocjena 72%

    7, 6, 8, 9

    I ja sam očekivao više od priče u kojoj Blok ide u mirovinu. On bi trebao biti osrednji lik priče, a nije. Kao što komentari kažu, dobro bi došlo i malo više emocije. Ipak se ne ide svaki dan u mirovinu.

    17.07.2021
    22:01:00 sati
    tekumze
    uredi

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Gospodar noći
    Kod: KT LMS 346/347
    Ocjena: 75%
    Vrijeme: 26.10.2021. 2:04:00
    Autor: Hercule Poirot
    Broj komentara: 5
    Broj pogleda: 1003
  • General Ruiz
    Kod: MI LU 2
    Ocjena: 81%
    Vrijeme: 24.10.2021. 0:23:00
    Autor: Ivan Liverpool
    Broj komentara: 4
    Broj pogleda: 1046
  • Dugi nož
    Kod: MV LIB 2c/3a
    Ocjena: 80%
    Vrijeme: 22.10.2021. 0:33:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 8
    Broj pogleda: 1202
  • Ljudi Urijela
    Kod: KM ZS 369
    Ocjena: 95%
    Vrijeme: 20.10.2021. 0:05:00
    Autor: Hercule Poirot
    Broj komentara: 10
    Broj pogleda: 1253
  • Kafa Zombo
    Kod: MIMA GLE 4
    Ocjena: 100%
    Vrijeme: 18.10.2021. 0:32:00
    Autor: Lord Vader89
    Broj komentara: 0
    Broj pogleda: 1185

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

Aukcije

Forum