Putevi boja

Dylan Dog

DD SUPB 6c | 23 str.

Dylan Dog u postelji sa još jednom ljepoticom, usred noći zamišljeno gleda svoju dragu, oblači se i sjeda u kola. Put ga vodi kroz London, preko zvijezda i morskih litica, sve dok ne naiđe na prve naznake boja. Boje ga spašavaju od smrti, vode pored raja i pakla, gdje se ne zadržava, jer ga se ni jedan ni drugi ne tiču. Na početku je Dylan crno - bijelih boja, boja po kojima ga oduvijek znamo, iako pažljivo oko u njima vidi najljepše nijanse svih mogućih i nemogućih boja, ali i tmurne varijacije sive koja unosi očaj u svakodnevnicu. U ovoj priči – pjesmi, Dylan postaje žut, jarko crven, nebesko plav, poprimajući boje pejzaža koji promiču pred njim. Na kraju, vraća se svojoj dragoj, i čini se opet istim, opet bez boje, opet odslikava samo antipode beskrajnog spektra boja. Međutim, kao da Dylan svoju dragu sada gleda drugačije, nešto se promijenilo, pejzaž je i dalje crno – bijel, ali se ovog puta kroz Dylana i njegovu ljubav jasno presijavaju sve dugine boje.

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 93%

Priča 9

Scenarij 9

Crtež 10

Naslovnica 9

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 79%

P*7

S*7

C*8

N*7

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Izgubljeni svet - Bila je mrtva - Putevi boja
    DD SUPB 6

ZANIMLJIVOSTI

  • Ovo djelo je prvi put objavljeno u italijanskom magazinu "Tutto Musica e Spettacolo" („Sve o muzici i zabavi“), broj 10, i to 1996. godine. Iako se ovaj magazin, osnovan 1977. godine, štampao u oko 200.000 primjeraka, i bio jedan od najprodavanijih italijanskih mjesečnih izdanja koja su se bavila ovom tematikom, prodaja počinje da opada, i časopis se gasi u decembru 2004. godine.
  • Superbook broj 23 u kojem je ova priča objavljena prvi put pod okriljem Bonellija, izdat je u septembru 2002. godine.
  • Claudio Baglioni, je italijanski kantautor, rođen 1951, na osnovu čije pjesme „Le Vie dei Colori“ (Putevi boja) je nastao istoimeni strip. Baglioni je jedan od najpopularnijih italijanskih kantautora, u vrlo oštroj konkurenciji koju čine takva imena kao što su Adriano Celentano, Ricardo Fogli, Antonello Venditi, Lucio Dalla. Italijanska kancona se inače odlikuje jakom tradicijom samostalnih autora, koji najčešće sami prave muziku i pišu tekstove za svoje albume. Nažalost, u svijetu, pa i kod nas, je vjerovatno najpoznatiji predstavnik italijanske pop muzike, Eros Ramazzotti, težak mediokritet.
  • Baglioniev zvanični web sajt je zamišljen kao nekakav interaktivan strip - animacija, što govori o zainteresovanosti ovog muzičara za „devetu umjetnost“.
  • Claudio Baglioni je na neki način dao povoda ovom stripu, tako što je pomenuo Dylan Doga u svojoj pjesmi „Nudo di donna“ (u slobodnom prevodu: „Nagost žene“), tako što ga navodi kao primjer kradljivca ljubavi, i onog od koga je ljubav ukradena, što je vrlo tačno zapažanje, pošto je Dylan uvjek bio u ulozi onoga koji osvaja, ali i onoga koji je osvojen. Ovo dvojstvo često postoji čak i kada je u pitanju jedna ista žena u istom trenutku u vremenu. Evo linka na ovu zanimljivu ljubavnu pjesmu koja je objavljena na albumu „Io sono qui“ (Ja sam ovdje), koji je izdat 1995. godine.
  • Na izliv privrženost i/ili poštovanja prema Dylan Dogu, promptno reaguje Claudio Villa, koji pravi crtež u kome Dylan umjesto svog lika u ogledalu vidi Baglionevo lice. Ovaj crtež je objavljen u reprintu priče „Ubice dolaze iz mraka“, broj 78, u januaru 1996. godine.
     Dylan i Baglioni, prvi put zajedno
  • Dva Claudia (Villa i Baglioni) se potom konačno upoznaju na jednom koncertu, i dogovaraju se o mogućnosti saradnje, tako što bi se Baglioni pojavio kao gost u nekoj od narednih Dylanovih epizoda. Međutim, takva epizoda nije nikada objavljena, ali zato nastaju „Putevi boja“, strip inspirisan istoimenom Baglionievom pjesmom koja je takođe izdata na pomenutom albumu „Io sono qui“. Baglioni je napisao i uvodnik – pismo Dylanu, u predgovoru koji je izašao prilikom prvog objavljivanja ove epizpde. U autorskom djelu nastalom sinergijom stripa i muzičkog djela možete u potpunosti uživati na linku.
  • Ovo je prvi rad Claudia Ville na Dylanu Dogu ako se izuzmu naslovnice za prvih 41 epizodu. Poslije ove epizode Villa je na DD- u radio samo još jednom, 1998. godine, i to na priči „L’incubo dell’Indagatore“ (u slobodnom prevodu „Košmar istraživača noćnih mora“) objavljenoj u Gigantu broj 7.
  • Na 12. strani, druga vinjeta, opet je Dylanov odraz u ogledalu/prozoru isti kao Baglioniev lik. Na UBC-u se čak pomalo sprdaju sa ovim poistovjećivanjem Dylana i Baglionia, pa govore o „neumornoj strasti“ Ville prema Baglioniju i o tome da u Gigantu broj 7 Villa ne crta Dylana nego Baglionia, što argumentuju upoređivanjem naslovnice koju je Villa crtao za broj 4, Duh Anne Never i slične vinjete koju je crtao u Gigantu, 12 godina kasnije, na kojoj je Dylan zaista bliži Baglionevom liku nego Villinim početnim vizijama o izgledu Dylan Doga.
     Dylan = Baglioni Anna Never ne zna ko je Dylan a ko Baglioni
  • S obzirom da je strip inspirisan muzičkim djelom, koristim priliku da postavim link na Đavolji triler od Tartinija, misterioznu sonatu uznemirujuće ljepote, koju Dylan svira sa nesmanjenim žarom, od prvog broja, pa do dan danas.
  • Još jedan spoj muzike i Dylan Doga imamo na linku u kome se prepliću divni Sclaviev „Totentanz“ (Gigant 1) i pjesma „La Collina“ od Fabrizia de Andre-a, još jednog poznatog italijanskog umjetnika. Oba djela su inspirisana „Antologijom Spoon River-a“, zbirkom pjesama američkog pjesnika Edgar Lee Mastersa, koje su date u formi epitafa posvećenih običnim ljudima, sahranjenim u grobnici malenog gradića u dubokoj provinicji SAD-a. S obzirom na sličnost tema koje se obrađuju, imamo zanimljiv finalni proizvod (istina amaterski urađen) gdje je vidljiva interakcija pjesme i stripa, koja daje neki novi kvalitet i potpuniju mogućnost sagledavanja ovih djela.

Dylan Dog je odavno etabliran na strip sceni kao junak čiji je simboličko-označiteljski potencijal izuzetan. Dylan se pokazao ne samo kao istraživač natprirodnih pojava, već i kao pravi Don Juan, detektiv dostojan Sherlocka Holmesa, borac za zaštitu životne sredine i prava životinja, vegetarijanac i antialkoholičar. Od nešto neobičnijih osobina, treba reći da ovaj 33-godišnji Englez, ustvari ima oko 300 godina, edipov kompleks, patricidalne sklonosti, da je u drugoj dimenziji zombi, u trećoj je već mrtav, itd. itd.

E sad, ono što je najvažnije je da Dylan Dog nije samo sve ono što je gore navedeno, već može da bude i mnogo toga drugog. Kao i svi veliki fiktivni junaci (ako bilo ko od nas ima pravo da kaže što je fikcija a što stvarnost; i još, da li postoje bilo kakvi drugi junaci, osim fiktivnih?), Dylan predstavlja otvorenu knjigu u koju je moguće upisati različite sadržaje, emocije, doživljaje i tumačenja, i stvoriti nešto novo i zanimljivo kroz sinergiju sa nekim inherentno DD-ovskim elementima, koji moraju postojati, eda bi ovakva kreativna taktika imala autentičan i kvalitetan rezultat.

Mnogi književni i stripovski autori koriste teme i priče koje su već ispričane, smještaju ih u stvarnost svog junaka, tj. svijeta koji su za svog junaka stvorili, pa ako su uspješni, tim temama i pričama daju svježinu i obogaćuju svog junaka novim iskustvima i emocijama i tako ga usavršavaju i čine zanimljivijim. Nathan Never je kod Bonellija karakterističan primjer ovakve strategije, a i kod Dylan Doga su ovakve tehnike često korišćene, sa više ili manje uspjeha.

Strip „Putevi Boja“, iako se oslanja na navedene tehnike, takođe ih i prevazilazi, jer se ovdje uzima već formirano autorsko djelo, u vidu istoimene kompozicije Claudia Baglionia, koja se bez bilo kakvih izmjena ili prilagođavanja, učitava u strip, čime se kreira nova i zanimljiva autorska tvorevina. Prema tome, strip Putevi Boja ima najmanje dvojak značaj: (i) Nadogradnja lika Dylana Doga kroz nova moguća tumačenja njegovog odnosa sa suprotnim polom; i (ii) Otvaranje prostora za korišćenje nove umjetničke forme, i unapređenje stripa kao medija.

Kad se govori o nadogradnji Dylana Doga, kroz kontekstualizaciju autorskog djela Claudia Baglionia u svijet ovog strip junaka, na prvi pogled, čini se problematičnom sama mogućnost nadogradnje od strane autora, koji, barem koliko je poznato, nema čvrste veze sa Dylanom Dogom, niti je, opet koliko je poznato, ova njegova kompozicija bila inspirisana Dylanom Dogom. Odgovor na ovo pitanje se može tražiti kroz, za Sclavija i mnoge druge, omiljenu postavku o nezavisnosti autorskog djela (u ovom slučaju, Baglionijeve kompozicije) od samog autora i činjenicu da svaki autorski rad, nakon kreiranja, ukoliko je uspješan (pa čak i neuspješan, npr. opus Ed Wood-a), nastavlja „samostalni život“, pa je i svaki konzument takvog djela, ujedno i njegov stvaralac koji mu daje novi kvalitet. Dalje, ne treba zaboraviti da je autor ovog djela, takođe, možda cak i vise od Baglionia, i Claudio Villa, koji je kao obožavalac i tumač Baglionievog djela, u njemu prepoznao DD poetiku i senzibilitet, te je kroz svoje vinjete taj senzibilitet pretočio u zaokruženu autorsku cjelinu zvanu „Putevi Boja“.

Elem, nadogradnja je u ovom djelu (koje je formalno nemoguće definisati, samo kao priču, odnosno pjesmu, ili strip), data kroz preispitivanje uzroka usled kojih je formiran Dylanov odnos prema suprotnom polu, i oreol ženskaroša, koji ga prati od nastanka stripa (uz povremeno histerične Barbatine pokušaje da ga liši tog oreola). Istina, Sclavi je na ovo pitanje dao dosta jasan odgovor, u vidu navodnog Edipovog kompleksa, tj. psihološkog poremećaja, nastalog uslijed traume koju je DD iskusio prije 300 godina. Ovaj odgovor uvodi Frojdove teorije u popularnu kulturu, ima dalekosežne filozofsko-antropološke implikacije, ali je istovremeno, i prilično akademskog karaktera. Strip je prije svega medij popularne kulture i treba da bude namijenjen širokoj populaciji, što je Sclavi dobro znao, pa je svoje opsesije i ideje predočavao koristeći tehnike zanimljive široke javnosti (DD je u osnovi horor strip, a horor je prije svega eksploatacioni žanr koji koristi ljudsku opsesiju patnjom, boli, užasom i krvlju). Stoga, autori „Puteva boja“ daju jedno manje elitističko i akademsko tumačenje odnosa DD - suprotni pol, koje pri tome nije ništa manje intrigatno, a svakako nije populističko ili banalno.

Naime, ja ne poznajem baš puno ljudi koji imaju Edipov kompleks, ili su stari 300 godina, ali znam puno ljudi koji iz najrazličitijih razloga nijesu uspjeli da uspostave skladnu i normalnu vezu (u mjeri u kojoj je to realno moguće ostvariti) sa osobom suprotnog pola, ili jednostavnije rečeno, nijesu našli sreću u ljubavi. Let’s face it, Dylan Dog je čovjek nesrećan u ljubavi. Zadnjih 20 i nešto godina, osim par izuzetaka, nije uspio da uspostavi vezu koja traje više od mjesec dana, iako se čini da to očajnički pokušava. Putevi boja nude mogući odgovor zašto Dylan u tome ne uspjeva. Odgovor se krije u samom naslovu: Dylan još nije prošao sve puteve boja, nije vidio sve nijanse koje mora da vidi i pojmi, nije susreo sve ljude od kojih treba da nešto da nauči, nije okončao sve bitke koje mora da dobije ili izgubi. Jednom riječju – Dylan Dog još nije dovoljno formirana ličnost da bi mogao da shvati što je to što očekuje od sebe i drugih i kakva je to osoba koja može da mu pruži osjećaj ispunjenosti i zaokruženosti (opet, u onoj mjeri u kojoj je to moguće). Grubo rečeno, Dylan Dog jednostavno nije odrastao, plaši se odgovornosti i promjena, što Paola Barbato i pored povremene iritantnosti, svojom ženskom intuicijom prilično jasno naslućuje.

Iako Sclavi i Baglioni-Villa daju različite odgovore na postavljeno pitanje, način na koji se dolazi do tih odgovora i svojevrsne katarze je u osnovi isti. Dylan treba da se suoči sa svojim strahovima, frustracijama i nesavršenostima, eda bi ih prevazišao. U oba slučaja imamo odrastanje, prevazilaženje raznih kompleksa (ne samo Edipovog, već i kompleksa Petra Pana), kao put prelazak u novo, bolje (?) stanje. Kod Sclavia, na kraju broja 100, Dylan napušta čudovišta, kao plodove nestvarnog, kao kreacije mašte jednog dječaka koji želi da pobjegne od stvarnih užasa (moguće posljedice pretjeranog oniričnog eskapizma u mladoj dobi, uznemirujuće predočava Gaiman u „Sandman – A game of You“) kako bi otišao u novu budućnost i suočio se sa užasima svakodnevnice. S druge strane, u „Putevima boja“, u nešto optimističnijem završetku, nakon dugog putovanja kroz snove, Dylan se vraća kući, koja postaje sigurna luka u kojoj ga čeka nepoznata ljepotica, od koje je na početku pobjegao, a koju sada gleda drugim, mirnijim očima, pogledom čvršćim od onog prije početka putovanja.

„Putevi boja“ nude, dakle, još jedan mogući kraj serijala, drugačiji onog datog u broju 100. Uspostavljanje para, ovdje nužno logički vodi u završetak serijala. To je krajnji cilj Dylanovog puta, i poslije toga se više nema što reći ni dodati.

Završna slika iz stripa – Transcendencija kroz boje

Na kraju, riječ – dvije o novoj umjetničkoj formi, o čijim začecima formiranja, se može govoriti, nakon stvaranja ovog djela. „Putevi boja“ su sami po sebi dovoljno specifični, čak i izdati u formi „običnog“ stripa, s obzirom na svoju genezu i odsustvo klasičnog scenarija. Međutim, mislim da se puni utisak o djelu dobije tek kad se divna Baglionieva pjesma zaista spoji sa stripom u formi svojevrsnog spota, koji možete naći na linku navedenom u zanimljivostima, i gdje imate priliku da uporedo sa slušanjem pjesme uživate u Villinom crtežu i steknete kompletan utisak o ovom spoju muzike i stripa. Možda je nova umjetnička forma prejaka riječ za „Puteve boja“, ali ako povučemo paralelu sa muzičkim spotovima, vidjećemo da bi primjena sličnih kreativnih strategija mogla imati zanimljive rezultate. Naime, čini mi se da nije sporno da muzički spotovi („music video“) predstavljaju sintezu muzičke kompozicije i vizuelnog utiska koji stvara spot, kao svojevrsna kratka filmska forma. Spotovi često daju novi kvalitet samoj muzici i mnogobrojna su ostvarenja čiji značaj prevazilazi muziku na osnovu koje su nastala. Po istoj logici, ovaj spoj muzike i stripa (nazovimo ga recimo: „muzičko-grafička novela“) nudi prilično široke mogućnosti za kreativno izražavanje.

Prije...

Pri čemu, ne smatram da bi recimo, spotovi koje snima bend Gorillaz, predstavljali muzičko grafičku novelu, jer ovdje imamo samo animiranu formu spota, tj. muzičkog videa. O muzičko grafičkoj noveli bi se moglo govoriti samo ako određena pjesma dobije novo značenje kroz ostvarenje u kome se već etablirani strip junak pojavljuje kao protagonista, koji sam po sebi nosi određeni podtekst, i čije su ponašanje i radnje u konkretnom slučaju usklađene sa porukom i motivima muzičkog djela. Tako bi se stvorio svojevrstan „team-up“ muzičara i strip autora, odnosno strip junaka, koji bi promovisao i nadograđivao i jedne i druge, pod uslovom da postignu potrebnu dozu kompatibilnosti i usklađenosti senzibiliteta. Eksploatacija ove nove forme bi u svakom slučaju doprinjela popularizaciji stripa, koji nažalost posrće u novim vremenima i grčevito se bori za svoje mjesto pod suncem, pa čak i za goli opstanak.

Naravno, ovakva forma bi mogla biti polje za brojne zloupotrebe i degradaciju, kao npr. spot u kome bi Britney Spears očijukala sa Dylanom, ili u kome bi John Constantine bio aktivan pobornik kampanje protiv pušenja, a Mister No, kampanje protiv alkoholizma. Međutim, zamislite samo da se the Cure vrati na veliku scenu konceptualnim albumom u kome bi glavnu ulogu imao Sandman, i koji bi bio praćen serijom grafičkih novela o istoimenom junaku. Ili, da ne idemo toliko daleko. Poslušajte samo jednom pjesmu od Ekatarine Velike: „Ona mi je rekla“, pa zamislite kako bi se Dylan Dog snašao u sličnoj tematici – razgovor između muškarca i žene, vjerovatno para, u kome se ne zna, ko je od njih u stvari živ, a ko mrtav, i da li je iko od njih uopšte stvaran…

… i poslije puta

Villa je ovu originalnu umjetničku tvorevinu iskoristio na zaista sjajan način da pokaže sve svoje crtačko umjeće, ali i da samom adaptacijom Baglionijevog djela, izvrši neke zanimljive intervencije u tumačenje Dylanovog lika i djela. Dylanov izraz lica na početku i kraju putovanja, posebno pogled koji je usmjerio prema svojoj družici, bolje opisuje njegove osjećaje nego sto riječi, a odlično se uklapa u atmosferu koju stvara Baglionijeva muzika i stihovi.

Smrt koju nam ovdje prikazuje Villa, nikada ranije u DD-u nije bila ovako tjelesna, formirana, stvarna, pa čitajući strip, skoro da možemo osjetiti kako se Dylan grči pod njenim čvrstim stiskom. Boje koje su korišćene u stripu su razigrane, jasne i upotrebljene sa mjerom, kako bi se ovom djelu dao dodatan šmek i privlačnost.

Smrt, by Villa

Sve u svemu, intrigantan i originalan autorski uradak, čiji značaj i avangardnost, još uvjek nijesu u punoj mjeri shvaćeni i prihvaćeni. A u krajnjoj liniji da li iko može da kaže da u potpunosti shvata Dylan Doga, i sve ono sto on predstavlja? Teško. Jer i pored dosta uloženog truda, krvi i znoja koje su mnogi prolili ne bi li uhvatili kontinuitet i uvidjeli punu sliku, malo ko može reci da zna ko je u stvari Dylan Dog. Međutim, kao sto reče italijanski novinar i teoretičar stripa, Graziano Frediani: „Dylan Dog je kao ogledalo. On predstavlja osobe koje ga čitaju i zato svako u njemu može da pronađe ponešto za sebe“. Vjerujem da svako ima svoje puteve boja, a ako Dylan Dog pomogne bar nekome da nađe te puteve, ili da ih lakše pređe, onda mogu biti zadovoljni i Baglioni i Villa i Sclavi, a posebno sam Dylan Dog.

Naprijed

DD LUSP 2 Snovi

DD LUGG 9a Pjev sirene

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • Ukupna ocjena 74%

    7, 6, 10, 5

    Teško je ovde odvojiti zasebne kategorije, po kojima se na ovom sajtu boduje strip. Svakako, za Bonelli standarde, nesvojstvena forma. S' tim da bih ja ipak voleo da je korišćena poezija nekog drugog pesnika (D.Penn/S.Oldham-npr). Sami stihovi su mi previše pompezni i prepatetični (prevod VČ). Naslovnica za ovaj strip ne postoji (u VČ izdanju), pa neka ocena bude nekakva imaginarna petica.
    24.10.2009
    15:37:00 sati
    farrar
    uredi
  • Aco

    Ukupna ocjena 74%

    8, 7, 8, 5

    Ovako, mislim da prijevod u VČu nije baš najsretniji, baš kao ni tisak koji je dosta mutan, ali sve to ipak nemože pokvariti dobar dojam koji ostavlja ovaj eksperiment. Villa je dosta promijenio način na koji crta Dylana u odnosu na prve naslovnice koje je radio, meni osobno je ovaj noviji stil bolji, a mada se potrudio, ipak njegov kruti i realističan crtež nije sasvim pogodan za ovakvu epizodu, mada je njegova Smrt zakon (iako liči na Skeletora iz He-mana).Sjećam se talijanskog SUperbooka u kojem je ova epizoda izašla. mislim da mi je to bio prvi talijanski strip koji sam kupio.
    24.10.2009
    15:48:00 sati
    Aco
    uredi
  • Deers

    Ukupna ocjena 93%

    9, 9, 10, 9

    Odlično!!! Dylan i poezija. Pjesma koja kao da je pisana za Dylna i meastralni Villa. što se tiče odabira pjesme ne slažem se sa komentarima, mislim da bi Boccelli bolje odgovarao =). Zapravo sada kad razmislim od Atomskog treba imat dušu bi bila još i bolja. Di je Villi bila pamet kad je ovo crtao...cccc Prijevod je iznenađujuće dobar ali isto tako mi je drago što znam talijanski pa da mogu uživati u ovom stripu potpuno.  I da, evo naslovnice : http://www.cravenroad7.it/albi/extra/extra2.jpg 
    25.10.2009
    02:04:00 sati
    Deers
    uredi
  • djukak

    Ukupna ocjena 89%

    9, 9, 9, 8

    Čestitke autoru na recenziji...
    25.10.2009
    13:08:00 sati
    djukak
    uredi
  • kico

    Ukupna ocjena 91%

    8, 10, 10, 7

    Perfekcija! Poezija....i Dylan Dog.
    26.10.2009
    12:56:00 sati
    kico
    uredi
  • Barker

    Ukupna ocjena 80%

    8, 8, 8, 8

    Pre svega cestitke najnovijem recenzentu iz DD ergele. Aplauzi za Djurinu nadahnutu recenziju i njegovo odlicno poznavanje Dilan univerzuma!Pre svega ovo je jedan izuzetno uspesan eksperiment i jos jedan pokazatelj kolika je (bila?) Dilanova popularnost ali i uticaj u Italiji. To ove krtake forme objavljivane posvuda odlicno potvrdjuju. Iscekivao sam ovu epizodicu odavno (slicno kao i tandem sa Kenom) ali ostao poprilicno ravnodusan posle citanja. Cak i nakon ovako detaljne recke i savrsenog sagledavanja situacije ne dobijam nagon da nalupam desetke. Mozda zato jer sam totalno imun na Villin crtez, mozda zato jer sa poezijom (osim haikua) nisam u najsjajnijim odnosima ili mozda zbog toga sto generalno imam instant nagon za povracanje kad god cujem bilo kakvu italijansku mjuzu (a ova je u rangu odvratnoce blizu sa Berardijevom baladom o Pat O'Sejn :/ )
    11.11.2009
    19:57:00 sati
    Barker
    uredi
  • PAJDO

    Ukupna ocjena 93%

    8, 10, 10, 9

    Poezija, melankolija, odlični Villa... Dylan kakvog obožavam.A možda je i do trenutačnog raspoloženja
    16.11.2009
    20:55:00 sati
    PAJDO
    uredi
  • morrison

    Ukupna ocjena 89%

    8, 9, 10, 8

     Lepo i poeticno! 
    20.11.2009
    18:20:00 sati
    morrison
    uredi
  • Ukupna ocjena 74%

    8, 9, 6, 5

    priča je ok, no neznam ko je villu tu stavio!!!!!!!!!!1
    29.11.2009
    12:17:00 sati
    Misko iz Darwooda
    uredi
  • weljko94

    Ukupna ocjena 91%

    9, 10, 9, 7

    Super crtez, predivna pricha, odlicno uklopljeno u savrshenu celinu.

     

    03.01.2010
    01:59:00 sati
    weljko94
    uredi
  • flamboyant soul

    Ukupna ocjena 67%

    7, 6, 9, 1

    I nije baš da sam se otopio od oduševljenja, mada, sama pjesma mi se ne sviđa pa je možda to glavni problem. Villa, s druge strane, odličan. Ipak je to samo eksperiment od kojih 20-ak stranica da bi me tu sad obarao s nogu, a na takve uistinu nikad nisam bio (pre)slab.

    03.01.2010
    21:29:00 sati
    flamboyant soul
    uredi
  • mpavin

    Ukupna ocjena 58%

    3, 3, 10, 10

    Nisam se ni ja otopio od oduševljenja, bilo je i boljih kratkih priča. Crtež fenomenalan, kao i Djurina recenzija. Što se tiče naslovnice, dati ću ocjenu ovoj s linka kojeg je Deers postavio.

    12.01.2010
    13:30:00 sati
    mpavin
    uredi
  • Wicked

    Ukupna ocjena 94%

    9, 9, 10, 10

    Awesome! Moram priznati da sam zaista impresioniran ovim, pa hajde ga nazovem eksperimentom. Claudio Villa... taj covek je car! Pravo je zadovoljstvo gledati njegove radove.

    13.01.2010
    00:24:00 sati
    Wicked
    uredi
  • King Warrior

    Ukupna ocjena 30%

    5, 1, 3, 3

    samo idiot moze da pomisli da je ovo dobar pokusaj da se spoje poezija i strip. Crtez je dno.

    26.08.2010
    12:11:00 sati
    King Warrior
    uredi
  • Vuk

    Ukupna ocjena 86%

    9, 8, 9, 8

    Vrlo dobro ostvaren pokusaj sjedinjenja poezije i stripa. Crtez je prikladan, u skladu je sa poetikom broja. Originalno. Naslovnu stranu ne mogu objektivno da ocenim (a ni subjektivno, ne vidim je) i zbog toga je njena ocena prosek prve tri.

    08.11.2010
    15:42:00 sati
    Vuk
    uredi
  • MisterYES

    Ukupna ocjena 68%

    5, 5, 10, 8

    Volim Dylana, a Villu jos vise, ali mi se ovaj koncept nije svidio. Mozda sto kao ozebao sunce cekam jos od kraja osamdeserih kada ce Villa nacrtati jednu "proper" epizodu Doga, poput neke od prvih 30-40 brojeva, i onda dobijem 20 tabli poezije mjesto horrora :) Čudi me i prejako "zapečena" stampa (koja ne doprinosi utisku) obzirom da je VC fantasticno cisto stampao Villin crtez u Tex/Mefisto :s Bice da su dobili neki frljav pretisak...pa se ne vide svi fini potezi i srafure cetkicom nego na momente izgledaju kao da je drljao onom za cipele :(
    02.02.2011
    11:49:00 sati
    MisterYES
    uredi
  • drogsy

    Ukupna ocjena 94%

    10, 8, 10, 10

    Mislim da ovo nije strip koji se čita, već da se jedino može potpuno doživjeti gledajući ga uz prekrasnu pjesmi Claudia Baglionija. 

    Sam koncept trećeg potencijalnog kraja serijala (druga dva su broj sto i sve epizode u kojima Dylan umire) mi se jako dopada te uz fenomenalan Villin crtež predstavlja izuzetno muzičko i vizualno iskustvo.

    21.01.2012
    00:02:00 sati
    drogsy
    uredi
  • writer

    Ukupna ocjena 97%

    10, 10, 10, 7

    Poezija odlično odgovara Dylanu, možda bi mogli i par redovnih epizoda posvetiti samo pesmi i crtežu.

    05.02.2012
    21:31:00 sati
    writer
    uredi
  • Gil-galad

    Ukupna ocjena 65%

    6, 6, 7, 8

    Vrlo interesantno i neobično zapažanje recenzenta... Ne mogu da kažem kako delim mišljenje, ali svakako je traženje povezanosti u različitim formama umetnosti zadatak koga ne može svako da se prihvati (on the other hand, ne može ni svako da lupi glupost i ostane živ, kao jedan komentator ovde, malo iznad, ali dobro, znamo svi kako je glupost beskrajna, posebno onda kada je neko nije svestan, pa se još i hvali time...). A kamoli da tako nešto kreira... Konceptualni album Within Temptationa, The Unforgiven, dobar je primer, ali to je neka druga priča...

     

    Meni se čini kako je poruka autora, hajde da kažem Villina, ta da su sve Dylanove ljubavi različite, a opet nekako - iste. Začaran krug, ali ionako je čitav njegov život isti takav krug. A to smo već znali. Simbolika svake boje pojedinačno izdvojene je ogromna, baš kao i onda kada su one zajedno na jednom mestu (na kraju duge?). Bilo bi lepo pozabaviti se recimo time zašto je Dylan "samo" žuti, crveni i plavi vitez, vitez osnovnih (primarnih) boja, a nije "obojen" npr. u zeleno ili ljubičasto, neku izvedenu boju?

     

    Epizoda koja otvara mnoga pitanja, a ne pruža nijedan odgovor isto onoliko kako ih, teoretski makar, nudi sve. A možda i ne, možda je sve samo nabacano preko reda, onako kao što je slučaj sa mnogim (pre svega Sclavijevim) motivima u drugim epizodama, da bi Dylan Dog izdaleka igledao kao sasvim nedokučiv strip. Ta tanka linija između genijalnosti (?) i besmisla (?) ponekad je zamorna, kao ovde... Jer, ruku na srce, na jednu takvu, nazovimo je zaista genijalnu, epizodu u serijalu, ide deset bljutavih, pa i plagiranih (toliko da im se broja ne zna).

     

    U jednom trenutku sam pomislio da je devojka iz priče možda Morgana, ali to je samo možda... A tih možda je previše za ovako mali broj strana.

     

    Ocena za onu naslovnu koju je Deers linkovao...

    07.02.2014
    17:34:00 sati
    Gil-galad
    uredi
  • acestroke

    Ukupna ocjena 58%

    6, 5, 6, 7

    Ne znam, nisam bas mrzitelj poezije, ali ovo mi je ispalo nekako... bla.  Bezveze.  Istina, procita se u jednom dahu, i nije dosadno, ali nema se sta izvadit iz ove kratke pricice, sve 23 strane su nacrtane preko kurca, a price i konflikta nigdje.  Stvar je u tome da ovaj serijal ima izvanrednih kratkih prica, tako da kad se ova uporedi s njima, vidi se koliko je zaboravljiva.  Steta.

    22.05.2017
    15:43:00 sati
    acestroke
    uredi
  • Jocko

    Ukupna ocjena 92%

    9, 9, 10, 8

    Svaka čast za recenziju.
    Uostalom kad sam prvi put čitao priču nisam se ni trudio da razumem ovu priču, samo sam pustio da me ''vozi''... Objašnjenje kako je Dilan krenuo putevima boja kako bi opet 'pronašao' svoju dragu, koja i leži pored njega, tako blizu a tako daleka, da bi se na kraju oboje stopili u međusobnom razumevanju i ljubavi što je i predstavljeno poslednjim kadrom kada sijaju obojeni dugom; dakle, to objašnjenje mi se sviđa.
    Neka dublja analiza priče sa moje strane ovoga puta izostaje.
    Da nije istoimene pesme, koja je jako melodična i koju bi valjalo slušati uz čitanje stripa zarad bolje atmosfere, možda bi mi utisak bio i malo slabiji. Tekst pesme paše, izbor pesme dobar (iako je nisam nikada ni čuo pre čitanja ove priče), ideja za ovu kratku priču je vrlo dobra, a realizacija odlična. Ovo je moglo mnogo gore da ispadne, ali teško da je moglo bolje.
    Crtež je zaista sjajan, a tome doprinosi i kolor koji je odlično upotrebljen. 
    Ocena je za originalnu naslovnicu.
    Na prevod VČ-a nemam nijednu zamerku. Da li je moglo bolje da se prevede ili ne, neka poznavaoci italijanskog odluče, ali meni je prevod bio i više nego korektan.

    23.05.2017
    11:54:00 sati
    Jocko
    uredi
  • Hercule Poirot

    Ukupna ocjena 88%

    9, 9, 9, 7

    Neobično, ali iznenađujuće uspjelo.

    20.09.2019
    18:25:00 sati
    Hercule Poirot
    uredi

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Terorizam
    Kod: AF SS 361
    Ocjena: 79%
    Vrijeme: 3.12.2019. 14:23:00
    Autor: Kila Banana
    Broj komentara: 2
    Broj pogleda: 2234
  • Crni orao
    Kod: ZG MX 35
    Ocjena: 61%
    Vrijeme: 21.11.2019. 22:51:00
    Autor: WOLF-HUNTER
    Broj komentara: 11
    Broj pogleda: 1911
  • Newfoundland!
    Kod: ZG VEC 151/153
    Ocjena: 78%
    Vrijeme: 10.1.2020. 15:02:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 10
    Broj pogleda: 1644
  • Jeza iz “Drugdje“
    Kod: ZG MX 36
    Ocjena: 77%
    Vrijeme: 23.12.2019. 17:30:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 7
    Broj pogleda: 1438
  • Brod misterija
    Kod: ZG ZG_SI5 1/6
    Ocjena: 80%
    Vrijeme: 7.12.2019. 15:55:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 3
    Broj pogleda: 1363

Aukcije

Forum