Vila „Remington“

Dylan Dog

DD VC 151 | 96 str.

Kako bi pomogao mladoj Tari da ne izgubi posao turističkog vodiča morbidne turističke atrakcije, Dylan se nakon mnogo godina vraća u vilu „Remington“ gdje je u doba kad je tek započeo svoju policijsku karijeru u Scotland Yardu prisustvovao istrazi krvoločnog masakra tijekom kojeg je ubijena cijela obitelj Remington. Ipak, Istražitelj noćnih mora ovog će puta iz prve ruke proživjeti čitavi taj masakr kada duhovi preminule obitelji, na čelu sa serijskim ubojicom koji je počinio te zločine, zaposjednu tijela okupljenih turista i započnu vjernu rekonstrukciju masakra iz prošlosti.

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 72%

Priča 6

Scenarij 7

Crtež 9

Naslovnica 6

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 74%

P*6

S*7

C*8

N*7

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Vila „Remington”
    DD VEC 151

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • Remington House
    DD SR 360

ZANIMLJIVOSTI

  • Epizoda je u Italiji izašla krajem kolovoza 2016. godine.

Relativno nedavno imali smo priliku vidjeti kako se Barbato snalazi na terenu (kvazi) trash žanra (DD VEC 138 / LU 174 „Napušteni“). U „Vili Remington“, Paola se odlučila okušati u još jednom žanru kojeg stariji čitatelji također najčešće povezuju s Dylanovim kraljem trasha, Claudiom Chiaverottijem. Da, dobro ste pretpostavili, riječ je o splatter žanru kojeg do sada nismo priliku vidjeti u Paolinoj izvedbi. To jest, ne u ovakvom slobodnom i punokrvnom obliku.

U tom pogledu, ova epizoda predstavlja čistokrvni (u punom smislu te riječi) povratak Dylanovim „krvavim“ korijenima kojeg je Roberto Recchioni s dolaskom na uredničku poziciju serijala istaknuo kao cilj za novije priče. A kao i svakog puta kad je Paola Barbato u pitanju, autorica je i s ovom pričom izazvala čuveni „Barbato efekt“ kojim je podijelila mišljenja talijanskih čitatelja.

Baš kao i klasični splatteri, „Vila Remington“ ima sasvim jednostavnu i pravocrtnu priču koja se vrti oko kuće gdje je prije mnogo godina počinjen masakr u kojem je na brutalne i krvoločne načine smaknuta osmeročlana obitelj. Nakon što je pobio sve ostale članove svoje obitelji, ubojica je, polivši se benzinom i zapalivši, počinio samoubojstvo. Istovremeno je tim činom naumio zapaliti kuću i dignuti ju u zrak, no planove mu je pokvario mladi policajac, tek primljen u Scotland Yard, koji je prvi stigao na mjesto zločina. Na opće iznenađenje čitatelja, taj policajac je ni više ni manje nego Dylan Dog.

Za razliku od „Broja dvjesto“ gdje se Barbato ozbiljnije uhvatila u koštac s Dylanovom prošlošću i (post) policijskim danima, flashbackom u„Vili Remington“ Paola se gotovo nimalo ne bavi produbljivanjem Dylanovog lika i njegovih početaka u Scotland Yardu, već je taj naizgled nebitni detalj u potpunosti stavljen u službu priče o obitelji Remington. Moram priznati kako mi se ovakve suptilne, minimalne i „beznačajne“ nadogradnje Dylanove prošlosti iz doba njegovih policijskih dana (o kojima, uz iznimku jubilarca „Dok vas smrt ne rastavi“ i nekoliko beznačajnih filler priča drugih scenarista, nemamo apsolutno nikakvih informacija) više sviđaju kad su stavljene u službu jedne ovakve priče nego u sklopu priča kod kojih je (produbljivanje) Dylanov(og) lik(a) u prvom planu.

Sukladno navedenom, Paola se krajnje brzo prebacuje u sadašnjost gdje je vila Remington pretvorena u turističku atrakciju. To jest, u sklopu nje redovito se održavaju turistički obilasci tijekom kojih se za zainteresirane posjetitelje morbidno vjerno i detaljno rekonstruira tijek čitavog masakra, a na kraju im se nudi mogućnost da za uspomenu kupe razglednice sa slikama obitelji i vile Remington. Naravno, upravo preko jednog od dva turistička vodiča kojem prijeti otkaz, Dylan se nakon mnogo godina ponovno vraća u vilu Remington (i to izrazito nevoljno i s velikim protivljenjem). Sve to kako bi svojoj „klijentici“ Tari pomogao da sačuva posao tako da joj na licu mjesta otkrije neke detalje o ubojstvima ili potencijalnom motivu pomoću kojeg bi mogla poboljšati kvalitetu svojih turističkih tura.

Još u najranijim brojevima Madame Trelkovski dala je čitateljima na znanje kako je Dylan savršeni katalizator koji iznadprosječno privlači nadnaravne pojave. Upravo se nešto slično dogodilo i u trenutku kada je Dylan stupio nogom u vilu Remington. Duše preminulih članova obitelji, vođeni dušom samog ubojice, zauzimaju tijela svih okupljenih pojedinaca u vili i pomoću njih počinju rekonstruirati masakr što je vjernije moguće. To jest, vodeći brigu da se povijest ponovi istim tijekom, ali i da se masakr ponovno odvije onako kako se odvio i u prošlosti: sa stvarnim žrtvama.

Dylan: „Ostavite na miru ovu sirotu kuću.“

Ironija situacije je da stvari eskaliraju upravo u trenutku kada u kuću ponovno zakorači osoba koja je prije mnogo godina spriječila da se kuća digne u zrak, ali i koja najviše od svih okupljenih izražava protivljenje takvom morbidnom iskorištavanju masakra kao sredstva za zarađivanje. Dylan je ujedno i jedina osoba u vili koja nije pala pod utjecaj duša preminulih u masakru, no ubrzo dobivamo nagovještaj kako postoji i te kako dobar razlog za to: jer je i on pijun koji mora ponovno odigrati svoju ulogu… i to ovog puta, na ispravan način, do kraja.

Što se tiče motiva i razloga zbog kojih je ubojica počinio masakr, oni nigdje tijekom priče nisu eksplicitno navedeni niti objašnjeni. Spomenuto je samo kako masakr nije bio planiran, a na nekoliko mjesta dobivamo jako sitne naznake kako bi iza toga moglo stajati ludilo, pa možda i svađa oko sječe drveta u dvorištu. Ipak, nigdje nije izričito objašnjeno što je dovelo do masakra. Barbato se (namjerno) ne posvećuje takvim objašnjenjima jer ona u ovakvom tipu priče uopće nisu potrebna.

Naglasak i težina priče leži u splatter elementima koji predstavljaju glavnu okosnicu ovog broja. Uz nekoliko iznimki u zadnjih dvadesetak brojeva, Dylan već dugo nije bio ovako krvav, nasilan i brutalan. Dodatni plus su i nadnaravni elementi koji, u duhu žanra, nemaju (niti trebaju imati) realistično objašnjenje (očekivano, Barbato ih nije ni pružila), a zahvaljujući kojima cijeli nastavak, umjesto klasičnog splattera, više poprima oblik survival horrora gdje Dylan u utrci s vremenom kroz ukletu kuću pokušava spasiti živote što je moguće većeg broja zaposjednutih posjetitelja. Utrka u kojoj je smrt naizgled neizbježna, sa splatter i „gore“ elementima koji čine jednu od dvije najupečatljivijih (i jakih) strana ove priče.

„Horror“ kolaž vile „Remington“

Na žalost, priča ne obiluje samo pozitivnim karakteristikama (B) splatter žanra, već i svim njegovim manama. Još gore, tih mana ima dovoljno da drastično smanje cjelokupni dojam ove obećavajuće priče.

Osim krajnje jednostavne i pravocrtne priče, „Vila Remington“ obiluje s mnoštvo banalnih i upitnih situacija. Čak i ako zanemarimo činjenicu da priča ne nudi ništa inovativno za sam žanr (jer realno, rijetko kad se to očekuje od priče unutar ovog žanra, pa čak i u ovakvoj situaciji kad je autor priče jedan od najcjenjenijih Dylanovih scenarista), puno je veći problem što gotovo nitko od likova (uz iznimku serijskog ubojice odgovornog za masakr, ali i to je upitno, s velikim MOŽDA) nije dovoljno upečatljiv ili zanimljiv da bi ih se zapamtilo nakon čitanja priče. Možda ste primijetili kako nigdje nisam spomenuo imena sporednih (preminulih) likova obitelji Remington, i to ne zato jer sam bio lijen ispisati njihova imena iz stripa, već jer jednostavno nema potrebe za time. Jednostavno, nitko od njih nije ni upečatljiv ni bitan. Osobno me to malo čudi s obzirom da Paoli karakterizacija likova i njihova upečatljivost nikada nije bila slabija strana, no malo je razočaravajuće kada se na kraju priče (neovisno što je u pitanju splatter žanr) osjeti ravnodušnost prema žrtvama ove priče.

Nastavno na to, činjenica što relativno brzo saznajemo kako Dylanu život nije ugrožen ubija određenu dozu napetosti koja bi u priči ovakvog žanra ipak trebala postojati. U jednu ruku je i logično da naslovni junak dugoročnog serijala nije ugrožen, no kad ta napetost karakteristična za splatter žanr ne postoji ni za okupljene turiste, puno se teže uživjeti u priču ovakve tematike.

Naravno, postoje i određene nelogičnosti, kao i (donekle) nezadovoljavajuće razrješenje cijelog slučaja (koje, zbog velikih spojlera, ipak neću spominjati u sklopu recenzije), što je u jednu ruku ipak očekivano u priči i žanru gdje je naglasak stavljen prvenstveno na splatter elemente.

Ipak, jedan od elemenata koji nipošto nisam mogao progutati je određeni citat iz suvremene pop kulture. Određenom broju fanova su takve reference smetale još od početka Recchionijevog preporoda serijala, no osobno nisam imao tolikih problema s velikom većinom citata i referenci u post-preporodnom periodu. To jest, sve do sada. Koliko god su mi u ovom broju bili simpatični citati iz American Horror Story i Biblije (dio s legijom), toliko mi je jedan citat iz Gospodara prstenova (popularan u tolikoj mjeri da je postao i meme) bio toliko bolan i izvan konteksta da počinjem razumjeti fanove kojima takvi citati smetaju. Da ne bi bilo zabune, nije mi bilo sporno što Dylan citira Gospodara prstenova koliko činjenica što je to izvedeno na tako loš način, i to još u sasvim neprimjerenom trenutku. Od pozitivnih primjera, vrijedi izdvojiti Grouchov „breaking the fourth wall“ vic o Dylanovim djevojkama i reprintima.

Zaposjednuti posjetitelj: „Ne možeš da zaustaviš ono neizbežno!“
Dylan: „Ja ne vjerujem u neminovnost sudbine… nikada nisam ni vjerovao…i to mi daje snagu da nastavim dalje!“

Unatoč svim pozitivnim i negativnim elementima splatter žanra, ovo je ipak Dylan Dog. Sukladno tome, Paola je u sklopu cijele priče ubacila i nekoliko elemenata karakterističnih za Dylana, ali i sam serijal. Štoviše, u pitanju su teme i elementi kojima se Paola već nekoliko puta bavila u svojim starijim pričama, što je vjerojatno i jedino njezino prepoznatljivo autorsko obilježje u ovoj (za nju) netipičnoj priči. Teme o neizbježnosti sudbine i borba bez predaje samo su neki od njenih motiva i ideja koje se preko Dylanovog lika provlače kroz priču, a vrijedi napomenuti kako i ova priča ima jedan „sadistički“ element kojim Paola radi ono što joj najbolje ide: muči Dylana. On je taj koji želi spasiti sve prisutne turiste, ali upravo on je i glavni krivac što ih uopće i mora spašavati. To jest, cijela ova situacija plod je njegovog „djelovanja“, i to ne samo u sadašnjosti, već i u prošlosti. Koliko je to pozitivan aspekt ove priče, toliko je i manjkav s obzirom da je gotovo identičan mehanizam, kao i pouku iza njega (osobito primjetno kod razrješenja priče), Paola već nekoliko puta upotrijebila u svojim starijim pričama (vidi npr. specijal „Izbor“). Također, ne mogu ne primijetiti kako Barbato u zadnje vrijeme dosta često gradi svoje priče oko ukletih mjesta i građevina (vidi npr. nedavnu priču „Napušteni“ koja ima sličnu postavku i poantu).

Ako su splatter i „gore“ elementi jedan od dva najupečatljivijih obilježja ovog broja, onda je odličan crtež Sergia Gerasija drugi detalj po kojem će se ova priča pamtiti.

Sjajni Gerasi osvojio me još u svom prvom radu „Ubojica iz susjedstva, a nema potrebe spominjati kako je u ovoj epizodi još bolji. Posebno dolazi do izražaja njegovo savršeno i gotovo kameleonsko baratanje s nekoliko stilova i tehnika (što je još primjetnije u specijalu „Državni neprijatelj broj 1“ iz Billotinog DD serijala Planeta mrtvih gdje koristi skroz drugačije stilove i tehnike nego ovdje), kao i osjećaj za atmosferu. Naravno, splatter elementi su mu odlično sjeli. Vrijedi spomenuti i kako u crtežu savršeno dozira količinu detalja na različitim dijelovima priče i kadrovima kako bi se atmosfera i „užas“ (osobito na licima likova) istakli u prvi plan, čime crtež i linije zrače određenom snagom, ali i vidljivo primjetnom dozom sigurnosti.

Stanova naslovnica je, tehnički gledano, solidno izvedena, iako mi perspektiva nije najjasnija. Postavka i smještaj vile na naslovnici djeluju mi kao da su inspirirani hotelom s određenog covera za Hitchcockov Psycho. Ipak, to i dalje ne objašnjava perspektivu u koju je Dylanov lik postavljen u odnosu na vilu.

U suštini, priča obiluje svim karakteristikama koje krase solidne splatter filmove. Problem je što je epizoda, osim svih dobrih karakteristika, pokupila i sve loše strane žanra. Vjerujem da se to moglo puno bolje izvesti, mada mi se isto tako čini kako su određeni, čudni dijelovi priče plodovi vidljivo primjetne korekcije i redakture uredništva na scenariju. Naravno, splatter elementi u ovolikoj količini definitivno su dobrodošli te ispunjavaju dio Recchionijevog obećanja o „povratku korijenima“ s početka serijala. Ipak, sama kvaliteta priče, unatoč prisutnosti velikog broja vidljivo prepoznatljivih obilježja klasičnog Dylana, i dalje nije na dovoljno visokoj razini da bi se ovo moglo smatrati potpunim „povratkom korijenima“. Da ne bi bilo zabune, priča je sasvim čitljiva i miljama iznad prosjeka epizoda koje su nam servirane u 300+ brojevima, no očigledno postoji još prostora za napredak.

Naprijed

DD VEC 140 Smrt ne zaboravlja

DD SR 371 Dylan Dog & Dampyr crossover

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • solar

    Ukupna ocjena 76%

    7, 7, 9, 7

    Ova priča mi je baš lijepo sjela. Idejno, nema tu ništa previše originalno ili dubokoumno ali Paola Barbato je napisala zanimljiv scenarij a Sergio Gerasi je odradio odličan posao sa svojim specifičnim, poetičnim crtežom.
    Drage su mi ovakve, dobro odrađene, nepretenciozne priče uz koje se čovjek može zabaviti.

    02.12.2019
    09:27:00 sati
    solar
    uredi
  • Hercule Poirot

    Ukupna ocjena 76%

    7, 7, 8, 10

    Izvrsna kulisa, dobar crtež, zanimljiva priča... Od Dylana kada ne očekujete ništa, uglavnom dobijete znatno više od očekivanog.

    02.12.2019
    17:19:00 sati
    Hercule Poirot
    uredi
  • gerilac1

    Ukupna ocjena 76%

    7, 7, 9, 7

    Epizoda mi je bas legla, nije to nista spektakularno, ali prica je citljiva i zabavna. Svidjela mi se ideja kako je Dilan povezan sa kucom, Gerasijev crtez je milina za oci. Sve u svemu ukupni dojam je vrlo dobar. 

    04.12.2019
    21:12:00 sati
    gerilac1
    uredi
  • Barker

    Ukupna ocjena 68%

    6, 7, 8, 5

    Totalno je iznenadjenje to sto Barbato konacno radi prvu pravu splatter epizodu, sasvim izvan njene "zone komfora" u serijalu. I to je ispalo savim u redu, ovoliki kolicinu gore-a nismo imali jos od kad je Chiavi kasapio koga god stigao i gde god stigao :) Atmosferi jako doprinosi Gerasi, iako meni licno se mnogo vise dopada njegov stil koji je primenio u Planeti mrtvih, a ovde se moze nazreti u vinjetama nacrtanih iz vizure same kuce.

    29.12.2019
    18:13:00 sati
    Barker
    uredi
  • DuskeArrow

    Ukupna ocjena 77%

    7, 8, 9, 5

    Meni ovo bas selo. Bas mi se citao neki klasik horor i reko aj nesto od Dilana da procitam. Dohvatih ovu epizodu i totalno sam uzivao. Prica i scenario skroz korektni i zanimljivi. Nekako jednostavno ali zabavno. Sa druge strane crtez fenomenalan. Na pocetku mi je par slicica bilo cudno i nije mi se bas svidelo ali kako sam odmicao sa citanjem i tako usao malo vise u ovaj Gerasijev stil tako mi se sve vise svidjalo i sve sam vise uzivao u tom crtezu. Jedino mi se naslovnica bas i ne svidja. Bas kao sto je u recenziji receno Dilan se ovde nikako ne uklapa kako treba. Mali Stanov promasaj ovog puta.

    31.03.2020
    17:17:00 sati
    DuskeArrow
    uredi
  • delboj

    Ukupna ocjena 74%

    7, 7, 8, 8

    Onako, solidna priča, ne volim baš ovu tematiku sa živim kućama... Ima dosta brutalnosti. Crtež je zanimljiv, naslovna dosta dobra.

    26.05.2020
    22:04:00 sati
    delboj
    uredi

Najnovije

Vijesti

    Magazin

    Recenzije

    • Put za raj
      Kod: ZG VCSP 32
      Ocjena: 50%
      Vrijeme: 3.7.2020. 23:14:00
      Autor: Djole
      Broj komentara: 0
      Broj pogleda: 127
    • Čuvari divljine
      Kod: MN LMS 930/933
      Ocjena: 78%
      Vrijeme: 2.7.2020. 23:44:00
      Autor: Koresh
      Broj komentara: 6
      Broj pogleda: 461
    • Pećina Maja
      Kod: KM ZS 948
      Ocjena: 64%
      Vrijeme: 1.7.2020. 1:49:00
      Autor: Hercule Poirot
      Broj komentara: 4
      Broj pogleda: 555
    • Otvorene karte
      Kod: TX ZS 1095/1097
      Ocjena: 86%
      Vrijeme: 30.6.2020. 1:23:00
      Autor: igor 12
      Broj komentara: 6
      Broj pogleda: 643
    • Pero Komanča
      Kod: TX ZS 581/582
      Ocjena: 72%
      Vrijeme: 27.6.2020. 17:44:00
      Autor: tex2
      Broj komentara: 5
      Broj pogleda: 762

    Aukcije

    • POPAJ 50 (4+)
      Vrijeme: 18.07.2020 23:38:49
      Prodavač: hajdin
      Cijena: 20 kn
      Broj ponuda: 0
      Broj pogleda: 1
    • EKS-ALMANAH 399
      Vrijeme: 18.07.2020 23:10:33
      Prodavač: hajdin
      Cijena: 25 kn
      Broj ponuda: 0
      Broj pogleda: 1
    • EKS-ALMANAH 398
      Vrijeme: 18.07.2020 23:09:46
      Prodavač: hajdin
      Cijena: 25 kn
      Broj ponuda: 0
      Broj pogleda: 1
    • EKS-ALMANAH 397
      Vrijeme: 18.07.2020 23:09:21
      Prodavač: hajdin
      Cijena: 25 kn
      Broj ponuda: 0
      Broj pogleda: 2
    • EKS-ALMANAH 396
      Vrijeme: 18.07.2020 23:08:50
      Prodavač: hajdin
      Cijena: 25 kn
      Broj ponuda: 0
      Broj pogleda: 1

    Forum

    Najčitanije

    Vijesti

      Magazin

      Recenzije

      • Izgubljeni svijet
        Kod: ZG VEC 107/109
        Ocjena: 95%
        Vrijeme: 14.4.2020. 23:55:00
        Autor: igor 12
        Broj komentara: 17
        Broj pogleda: 2534
      • Poslije apokalipse
        Kod: NN LIB 55
        Ocjena: 100%
        Vrijeme: 23.5.2020. 17:54:00
        Autor: Jerry Krause
        Broj komentara: 1
        Broj pogleda: 2427
      • Svijet Nancy Porter
        Kod: NN ALM 7a
        Ocjena: 61%
        Vrijeme: 21.4.2020. 18:47:00
        Autor: Jerry Krause
        Broj komentara: 0
        Broj pogleda: 1557
      • Bokser Pat
        Kod: TX ZS 370/371
        Ocjena: 57%
        Vrijeme: 11.4.2020. 0:26:00
        Autor: tex2
        Broj komentara: 6
        Broj pogleda: 1376
      • Dame sumnjiva morala
        Kod: FB KP 41
        Ocjena: 96%
        Vrijeme: 23.4.2020. 22:05:00
        Autor: luxi68
        Broj komentara: 12
        Broj pogleda: 1231

      Aukcije

      Forum