Mračno mesto

Dylan Dog

DD VCZS 33a | 94 str.

U Vikedford stiže grupa kurdskih imigranata i vlasti ih smještaju u staru školu, na opšte nezadovoljstvo lokalnog stanovništva. Bunt „domicilnih“ raste sa neobičnom pojavom sljepila i naglim porastom nasilja u gradu. Dilan je samo jedna od žrtava teške situacije, koja tačku ključanja doseže nekontrolisanom brzinom.

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 68%

Priča 8

Scenarij 6

Crtež 6

Naslovnica 8

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 60%

P*4

S*5

C*7

N*7

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Mračno mesto - Praznina
    DD VCZS 33
  • Mračno mesto - Praznina
    DD ZSR 33

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • Il luogo oscuro - L’assenza
    DD SBEMG 4

ZANIMLJIVOSTI

  • Četvrti broj DD Magazine edicije izlazi u prodaju 23.marta 2018.godine, dok na našim prostorima Veseli Četvrtak ovu epizodu objavljuje u 33.broju svoje Nove Zlatne serije početkom 2021.godine.
  • Ne stidim se priznati da je prva stvar koju sam u ovoj epizodi primijetio – svjesno ili ne, jeste da u grupi Kurda u Vikedfordu nema nijednog vojno sposobnog muškarca, pa se ta grupa nesretnika može slobodno okarakterisati kao „izbjeglice“ prije no „imigranti“, jer je sastavljena od žena i male djece. Da, oni jesu imigranti, emigriraju iz Turske/Iraka/Sirije u Veliku Britaniju, ali oni su čak prije i azilanti nego „imigranti“. A sve ovo napominjem zbog silnog nerazumjevanja situacije u kojoj se svako živ može naći. Ja sam bio izbjeglica u Hrvatskoj, a „raseljeno lice“ u Bosni – sve dok se nisam vratio svojoj kući.
  • Kurdskim jezikom govori više od 30 miliona ljudi, a sam jezik dio je iranske jezičke grupe - indoevropske jezičke porodice. Ovaj je jezik jedino zvanično priznat u Iraku, dok je u drugim državama gdje živi ovaj narod – zabranjen. Procjene govore da najviše Kurda živi u Turskoj (15 mil.), Iranu (7 mil.), Iraku (7 mil.), te oko 2 miliona u Siriji. Tri su najvažnija dijalekta Kurdskog jezika: Sjeverni (Kurmandži), Centralni (Sorani) i Južni dijalekat (Kalhori i Fejli). Još jedna interesantna stvar na ovu temu je da kurdski jezik zbog svoje geografske rasprostranjenosti ima čak tri alfabeta – persoarapski, latinicu i ćirilicu, gdje se potonje pismo koristi u područjima Jermenije u kojima žive Kurdi.
  • Giulio Camagni rođen je 1973.godine u Udinama i učenik je crtača Iva Milazza i Carla Ambrosinija. U SBE radi na serijalima Napoleone, Jan Dix, Martin Mystere i Dylan Dog. Ovo mu je prvi rad u podserijalu DD Magazine, a mogu slobodno najaviti i odlični #6 ove edicije koju je upravo Camagni crtao.
  • Nemoguće je ne spomenuti maglovitu poveznicu jedne od tema ovog broja sa književnim remek-djelom portugalskog nobelovca Josea Saramaga, „Sljepilo“. Da se podsjetimo, u ovom sjajnom romanu, u apokaliptičnoj verziji budućnosti čovječanstvo boluje od neizlječivog sljepila koje ih tjera da budu nemilosrdni – jednom kada izgube smisao za empatiju prema drugima. Maglovita poveznica da, ali vrlo značajna moralna pouka o krhkosti ljudskog karaktera i slabostima kojima smo podložni u ovom životu.
  • Takozvanu „alternativnu“, „B“ naslovnicu ovog izdanja Veselog Četvrtka crta Vuk Popadić.

Da Vam svima ispričam jednu istinitu priču. One godine kad me iz moje kuće i moga rodnog grada istjeraše divljaci koji dogusjenaše odnekle, prašnjavih vozila, usijanih zelenih šljemova i sa nezaboravnim smradom bijelog luka i rakije koji se vijao iza njihovih gromovitih teškokalibarskih ulaštenih cijevi, ja i moja majka nađosmo zbjeg preko vode, u drugoj državi, susjednom selu – i tu nas dočekaše seljani kao najrođenije svoje. Nijedno nas živo biće nije pitalo ni kako se zovemo ni kojem se bogu molimo, svi nas tješiše da će prestati zlo i da ćemo se ubrzo vratiti svojoj kući. Svaki nas je seljanin bodrio i nudio pomoć, brinuo se jesmo li dobro i žalimo li previše. Ali biće bolje, rekoše nam. Tu sam i ja sreo jednu od Njih, ali ne bi moguće da budemo zajedno, jer nam moji i njeni ne dadoše. Pa je bilo nekih drugih Njih, da mi ne bude dosadno i tužno. Mogli smo tu živjeti dugo, predugo, sigurni, ali srca su nadjačala razum i mi htjedosmo da vidimo opet moga oca – pa se dadosmo na dalek put preko nepoznatih pustara do velikog grada, gdje ćemo moga oca sačekati. I tako, tu, pred džamijom u velikom gradu, spavasmo pod vedrim nebom dvije-tri noći, dolaziše ljudi iz okolnih zgrada da nas pitaju treba li nam šta, je li nam hladno, jesmo li gladni – a spavasmo napolju, jer nam jedna od Naših iz džamije ne dade da uđemo unutra. O, kako je tužan i okrutan život izbjeglice, kad si bezglav i kad si siguran samo u to da nemaš pojma gdje će te vjetar odnijeti. Užasno je to, kad nemaš nigdje nikoga, samo najbližeg do sebe, na poljani, u parku, na drvenoj klupi, sa lijeve strane ulaza u džamiju u Sesvetama, i kad je hladnjikavi septembar 1992.godine, a još je užasnije kad te Tvoji tjeraju i ne daju ti da se skukunjiš pod krov džamije, a neki drugi koji nisu Tvoji iznose i deke i hranu i vodu i brinu se za tebe. O, teško je biti izbjeglica, nemati svoju kuću i svoje dvorište i svoj život, dabogda to niko nikad ne znao i doživio!

U Vikedford, koji smo već označili kao drugu dimenziju u Dilanovom svijetu, iznenada dolazi grupa kurdskih imigranata, koju predvodi Nistman Bardar iz „Refugee Aid“-a. U grupi se nalazi i mala Asti, djevojčica koja je zbog šoka zanijemila, i koja je ujedno i najmisterioznija pojava u Vikedfordu, a čiji ćemo svijet na jedan koncizan ali efektan način upoznati kroz njena maštanja i snove. Blok je već osjetio puls sela i stavlja se u službu pomenute gđice Bardar, te sa Penelopom – koja operira više kao oficir za vezu sa lokalcima, pruža pomoć u smještaju imigranata. Dok Dilan nije stigao na lice mjesta, u gradiću se već komeša situacija, jer su stanovnici Vikedforda jako uznemireni dolaskom nesretnika iz Azije. Istog dana kada se kompletira „prijateljski odbor za doček“, u gradu se počinju dešavati neobične situacije; troje lokalaca koji su i najglasniji protivnici smještaja imigranata u Vikedfordu izgube vid, a jedan od domaćih dripaca napastvuje sisatu kasirku. Uz sve pomenuto, čini se da niko ne može izaći iz grada. Internet i telefonija je iznenada u prekidu, pa situacija brzo eskalira u nemire. Pašće mnoge nepotrebne žrtve u otvorenom sukobu pomahnitalih žitelja i ekipe koja brani imigrante. Naš Dilan drži ključeve u rukama, iako ga je odbila Nistman, iako je oslijepio, iako isprva odbija da sasluša tužnu Astinu životnu priču, on jedini shvata šta se dešava u Vikedfordu.

Ovo je prvi natprosječno kvalitetniji broj u spornoj ediciji DD Magazine, i nekako i dalje imam dvojbe da li sam do tog zaključka došao slijedeći svoje životno iskustvo i emociju, ili je poruka koju priča ova epizoda zaista toliko snažna. Nesumnjivo je kako crtež u ovom broju nije dostatno prenio atmosferu koju Ostini stvara, ali mi se čini da je aktuelnost ove teme nekako pravilno tempirana obzirom na period nastanka i relacije koje obuhvata. Svijet se tih godina suočio sa globalnom imigrantskom krizom – ratovi koji su eksplodirali na Bliskom i Srednjem istoku rezultirali su dotad neviđenim talasima izbjeglica – ili je pravilnije reći imigranata – koji su bezglavo tražili spas u Zapadnoj Evropi (a mnogi od njih su zapeli i na našim prostorima). Ako pokušamo secirati nesreću tih ljudi, uvlačimo se u vrlo nezahvalno vaganje istine – ali imamo puno pravo reći svoje mišljenje. Da, pojam „imigranta“ nas instantno podsjeća na nesretnike iz Sirije i šireg područja iste, a najmanje smo vidjeli žena i djece među njima. Prst na čelo. U tom smislu, postoji i određena mogućnost da je ovaj broj naručeni komercijalni hit, čija je tema smišljena iz čisto profiterskih pobuda DD editorijala, a na taj tas će prevagnuti i činjenica da je Velika Britanija mjesto gdje je veliki broj turskih i kurdskih imigranata našao spas i prije dotične krize. Ako probam ići dalje u ovom smjeru, postoji opasnost da ću se ponovo naći u tampon-zoni vječnog rata Italija vs Engleska, a to ne smije i ne može biti stvarni motiv jednog stripa, barem na ovaj način.

Što se samog broja tiče, nemam značajnih zamjerki i ne želim da dublje analiziram scenario. Očito je kako silina ove teme prevazilazi taj aršin, pa sam tom aspektu stripa dodijelio pozitivnu ocjenu. Obzirom na kombinacije koje smo preživjeli u Dilanovim dimenzijama, ovakva priča i nije mogla ići ka drugačijem raspletu. Jaka doza logike i razumnog rješenja krizne situacije kroz Dilanove tipično kul zaključke su najmanje što su nam autori mogli podariti ovaj put. Detalji su ti koji su me iznenadili, ali sačuvaću iznenađenja zbog svih onih koji još nisu pročitali Mračno mesto, sa napomenom da to nisu lijepa iznenađenja. Ritam odvijanja priče je na zavidnom nivou, i da postoji mjerilo za taj dio stripa, sigurno bih ga označio čistom desetkom. Bez obzira na to kako je situacija neugodna, mučna, prožeta mrakom i dosadnom maglom, te posoljena komešanjem tvrdoglavih Vikedforđana, Ostini odlično barata tempom i na savršen način eskalira taj nemir u sukobe. Kako rekoh, crtež ne prati priču dovoljno dobro, tek je prelama preko ruku do nas, pa ostaje doza nezadovoljstva (na koju smo svakako navikli) da se moglo i trebalo bolje. I opet, ne želimo ići u tu kafanu i razmišljati zašto nije odrađeno bolje. Naslovne koje Brindisi radi za ovaj podserijal su jako, jako lijepe, a ni ovoj ne manjka te njegove prefinjenosti.

Mnogo je zanimljivih relacija među likovima koje odmotava ova epizoda, a ako se izuzme glavna poenta priče, tj.imigrantska kriza, jasno je da se i dalje moramo držati Dilanove razboritosti u kritičnim momentima, te Blokovog dosljednog samarićanstva koje je usavršio u penziji. Ostali vrijedni spomena protagonisti ponašaju se šablonski i vrlo realistično obzirom na dati momenat, pa se od sporednih rola može izdvojiti samo gad Najdžel i njegovo online klađenje na konjske trke. Takođe, mogu spomenuti i pravilan timing samog sljepila, koje prati puls Vikedforda. Ostini u potpunosti rukovodi tokom priče i nema mu se šta osporiti u velikom dijelu ove epizode. Nažalost, kako se radi o oprobanom receptu koji prodaje stripove, dramatični rasplet nismo mogli suspregnuti, pa se podleglo i tradicionalnom bitter-endu u kojem vidimo leševe i otvorene dionice sporednih puteljaka.


Prema ocjenama u mojim prethodnim recenzijama jasno je da sam teško opravdavao postojanje ovakve edicije u svijetu DD. Postoji mogućnost da je ni ja, kao uostalom ni zaslužni kreatori tih epizoda, nismo precizno pozicionirali u Dilanovom univerzumu, a nekako van planete London. Trebalo je vremena, ali i prave tematike da od običnog otklona i mjesta za godišnji odmor, Vikedfordske hronike zasluže svoje mjesto u životu našeg istraživača noćnih mora, pa se mirna srca ova epizoda može nazvati vrlo uspješnom i općenito, jednim dobrim pomakom naprijed.

Planirati Dilanovu budućnost nije uopšte teško, jer, kako neko reče u komentarima, Dilanov idejni otac Sclavi u početnim je postavkama serijala oslikavao užase svakodnevnice, a njegovi kvalitetniji nasljednici (Recchioni/Barbato) svakodnevnice užasa. Iz toga slijedi da Dilanovo postojanje zavisi isključivo od prilagodljivosti njegovog svijeta našem, te da iako postoji mogućnost da se njegov univerzum postepeno i dalje širi – mnogo uspješnija varijanta je aktueliziranje njegovih događaja našim. Vremenom je i pored svih pokušaja da se izbjegne neizbježno, serijal o Dilanu Dog postao Bonellijev, pa samim tim je morao i da odboluje njihove boljke – pa eto, i da nekako preživi. U trenutku dok pišem ovaj tekst DD Magazine više i ne postoji, ime mu je promijenjeno u nešto drugo, ali se iskreno nadam da će se vremenska linija nastaviti i da će uvijek postojati Vikedford kao pandan milion puta prežvakanim hororima sa ulica Londona.

Dakle, vratih se ja te iste godine malo bliže kući, ali ostadoh u jednom drugom selu devet dugih godina. I za tih devet dugih godina, od tolikih ljudi koje upoznah i od toliko žena koje me uveseliše/rastužiše, ne sretoh nijedno jedino živo biće da me ne označi drugačije no kao izbjeglicu. Ja, izbjeglica, bez kuće, imanja, štednje i budućnosti, ostadoh uvijek sam na svojoj strani, protiv svih zajedljivih i ružnih riječi koje mi zalijepiše. Ostadoh da sebi stvaram život štedeći energiju za budućnost, u nadi da ću ponovo naći svoju kuću i svoju prošlost. Suosjećanje i razumjevanje su bile samo prazne riječi u koje ne vjerovah, i sad sam sretan što tako bijaše. Sretan sam što sam prestao vjerovati ljudima baš tada, ali sam i neizmjerno tužan što na takav način odrastoh. I svaki put, sada kad premotam traku godine i godine unaprijed, kad na autobuskoj stanici u svom gradu vidim prljave i nesretne „migrante“ iz Sirije kako spavaju na klupama, sjetim se svojih bezglavih lutanja i nesreća. Znam da oni imaju bolji telefon od mene, znam da su dovoljno odrasli da nose pušku, ali ostavim nešto hrane tu blizu. Usput mi je svakako. Biram da ne budem gad.

Naprijed

DD VCZS 19a Vila „Serena”

N/A

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • Deers

    Ukupna ocjena 83%

    7, 10, 8, 8

    A-uuu, što uradi Ostini. Do sada nam je uredno davao zabavne, penzionerske i dopadljive priča pa di baš da nas sada udari sa ovakvim crnjakom? Ipak, priča je bolna ali dobra. Znam, kaže i Marčelo u uvodniku, neće se svima svidjeti jer je dosta jednoobrazna. Mada ne vidim što bi trebali toliko smetati migranti. To je samo jedan dio priče, katalizator i tek trećina narativnog motora. Ostale dvije su mentalitet rulje i gubitak vlastitog identiteta kojeg tada pokušavamo nadomjestiti kolektivnim. Pa makar nas odveo u propast.


    Camagnijev crtež je dosta praznjikav ali ne izgleda loše. Zbog igre sjenama često nisu svi likovi raspoznatljivi. 

    03.07.2024
    07:06:00 sati
    Deers
    uredi
  • delboj

    Ukupna ocjena 58%

    6, 4, 7, 7

    Epizoda za razmišljanje... Dilan ide u nekom smjeru koji mi se ne sviđa. Podržava ono što ne bi trebalo da se podržava. U redu, jasno je da ti migranti u rodnim zemljama često prolaze kroz torturu, ali nije baš realno očekivati da ih ljudi dočekuju raširenih ruku u koju god zemlju da dođu. I vidim da se promoviše lezbijska veza kao nešto normalno, što ne treba osuđivati. Zar stripovi nisu primarno za djecu? Ili više nisu uopšte za djecu? Crtež onako, ambrozinijevski, vuče na njegov stil.

    03.07.2024
    12:09:00 sati
    delboj
    uredi
  • hrvoje23

    Ukupna ocjena 42%

    2, 1, 9, 6

    U potpunosti se slažem sa komentarom Delboja. Crtež mi se svidio.

    04.07.2024
    09:41:00 sati
    hrvoje23
    uredi
  • Calendulus Corvus

    Ukupna ocjena 52%

    3, 4, 8, 7

    Priče o migrantima ili uspiju ili ne uspiju. Socijalne teme su od početka dio Dilana Doga ali ovo mi je nekako previše savremeno i priča se previše fokusira na migrante, do te mjere da postane na momente previše patetično. Ranije je to mnogo bolje rađeno tipa u epizodi Crveni znak/Presuda pa čak i u Bunaru prevara. Crtež jako dobar, ali ne izvlači priču.

    04.07.2024
    19:38:00 sati
    Calendulus Corvus
    uredi
  • night

    Ukupna ocjena 65%

    6, 6, 7, 8

    Solidno, ali mi je nešto nedostajalo. Kao da je čitava priča napravljena namenski, nekako nategnuto. Moram priznati i da ima sasvim dobrih stvari, konkretno ovo slepilo je sjajan detalj. Definitivno je bolje od redovnog Dilana.

    08.07.2024
    14:15:00 sati
    night
    uredi

Najnovije

Vijesti

    Magazin

    Recenzije

    • Grupna terapija
      Kod: KOLORKA 264
      Ocjena: 88%
      Vrijeme: 15.7.2024. 0:15:00
      Autor: night
      Broj komentara: 0
      Broj pogleda: 6
    • Rat na pašnjacima
      Kod: TX LIB 30
      Ocjena: 92%
      Vrijeme: 12.7.2024. 23:24:00
      Autor: tex2
      Broj komentara: 5
      Broj pogleda: 1163
    • Falange crnog reda
      Kod: KOLORKA 77
      Ocjena: 80%
      Vrijeme: 10.7.2024. 21:58:00
      Autor: Salkan
      Broj komentara: 3
      Broj pogleda: 1068
    • Landersovi plaćenici
      Kod: TX SAGK 34b/35a
      Ocjena: 73%
      Vrijeme: 9.7.2024. 23:39:00
      Autor: Ivan Liverpool
      Broj komentara: 4
      Broj pogleda: 1202
    • El Shatt - Fragmenti
      Kod: ALBUM UOJPS 1
      Ocjena: 69%
      Vrijeme: 8.7.2024. 12:47:00
      Autor: Paka01
      Broj komentara: 0
      Broj pogleda: 940

    Aukcije

    Forum

    Najčitanije

    Vijesti

      Magazin

      Recenzije

      • U tami
        Kod: TX SAK 6c
        Ocjena: 94%
        Vrijeme: 16.4.2024. 10:06:00
        Autor: Ivan Liverpool
        Broj komentara: 8
        Broj pogleda: 1798
      • Poltergeist!
        Kod: DD LEX 132
        Ocjena: 83%
        Vrijeme: 8.5.2024. 11:33:00
        Autor: Ivan Liverpool
        Broj komentara: 2
        Broj pogleda: 1771
      • Planina tajni
        Kod: TX ALM 3b
        Ocjena: 76%
        Vrijeme: 21.6.2024. 15:51:00
        Autor: tex2
        Broj komentara: 4
        Broj pogleda: 1716
      • Put za Serenity
        Kod: TX SAK 7
        Ocjena: 94%
        Vrijeme: 10.6.2024. 0:09:00
        Autor: Ivan Liverpool
        Broj komentara: 9
        Broj pogleda: 1713
      • Stijena koja se miče
        Kod: KM LU 8b
        Ocjena: 82%
        Vrijeme: 17.5.2024. 9:45:00
        Autor: Ivan Liverpool
        Broj komentara: 11
        Broj pogleda: 1691

      Aukcije

      Forum