Mudrost mrtvih

Dylan Dog

DD VEC 13 | 96 str.

U maloj varošici Louhil, mrtvi su vaskrsli! Da li je Sudnji dan počeo u malom engleskom gradiću?!

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 91%

Priča 9

Scenarij 10

Crtež 8

Naslovnica 10

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 73%

P*6

S*7

C*7

N*7

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Mudrost mrtvih
    DD LEX 102
  • Mudrost mrtvih
    DD VEC 13

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • La saggezza dei morti
    DD SR 222

ZANIMLJIVOSTI

  • Ova priča je na uBC-u dobila 75%.
  • Ksabaras se pominje na 16-toj stranici.
  • Meda je jedan od trojice scenarista koji su osmislili lik Natana Nevera.
  • Ovih dana u Italiji startuje Medin mini-serijal, pod imenom Caravan.

U zadnje vrijeme, kada u redovnoj Dilanovoj seriji preovlađuju Rujuovi i Masijerovi krševi, a kvalitet održava Paola Barbato, priče Mikela Mede predstavljaju pravo osvježenje, a često znaju i prerasti u prave male bisere, koji održavaju kvalitet posrnulog serijala..... Dotični scenarista je dokazao svoj talenat i imaginaciju, budući da je njegov DD opus prilično kvalitetan (iako i on ima par promašaja). Sve ovo možemo reći i na jednostavniji način: Ruju, Masijero, De Nardo i većina ostalih su obične zanatlije, čije priče služe da popune godišnju kvotu, da zabave masu čitaoca, to jest nemaju dubljeg smisla i duše. Ako nas nekad i prijatno iznenade, to je uglavnom izuzetak koji potvrđuje pravilo (Rujuov Komšija, Manfredijeva priča Zločini u ritmu plesnih koraka i tako dalje). Sa druge strane, Meda je poznat po tome što uspijeva da stvori tužne i potresne priče, te možemo mirne duše reći da ide u gornji dom scenarista. Ovo mi je jedna od njegovih najboljih priča, koja uspješno nastavlja niz sjajnih priča koji je započet sa ’Đavolovim dodirom’. A sada nešto više o samoj priči:

Početak me je podsjetio na legendarnu prvu epizodu, ’Zora živih mrtvaca’. Mještani malog gradića u borbi protiv zombija, puno krvi, pucnjave i jezivih ubistava, yeah! Ubrzo predsednik gradića dolazi kod Dilana (zvono, Gručo i tako dalje), i angažuje ga da riješi problem (argumentom kalibra 45, znate već;). Dilan i Gručo sjedaju u legendarnu bubu i kreću ka varošici....

Stop! Ovdje moramo da prekinemo vožnju kroz priču da bismo razjasnili par stvari. Ako ste ljubitelj stare, dobre koljačine, vjerovatno ste u svojoj glavi iskonstruisali slijed događaja. Dilan i Gručo dolaze u malo, zaostalo selo, miljama udaljeno od pomoći i moraju da prežive invaziju zombija, a u pozadini mještani ginu na jezive načine i mrmljaju kako je došao dan Strašnog suda.... E, prevarili ste se. Gadno.

Prvi dokaz za vašu zabludu je izgled grada Louhila. Umjesto zabite varoši Bogu iza leđa, imamo moderni, razvijeni gradić koji pokušava da se uklopi u trendove bučnog i brzog modernog života, u koji dolaze horde turista, u kome se održavaju festivale i priredbe (’’ Sad mi je jasno zašto mrtvaci ne mogu da spavaju večnim snom....U ovakvoj ludnici, ne bi mogli čak ni da odremaju popodne! ’’ - by Gručo). A umjesto starog, zapuštenog i sablasnog groblja imamo groblje koje je puno zelenila, dobro uređeno i osvjetljeno. Toliko o klišeima.

Likova imamo dosta i dobro su okarakterisani. Kroz čitavu priču se provlače brzi životi mještana, sa razlogom (o tome ću kasnije). Najupečatljiviji i najvažniji lik je grobar Brajan. Očekivao sam grobara tipa Frančesko Dellamorte, a dobili smo nešta sasvim drugačije. Za razliku od Dellamorte-a, Brajan je miran, nenasilan i ćutljiv čovjek, sa govornom manom - mucanjem. E sad, moj utisak o njemu bi bio da je on jedan od onih ljudi koji su svuda oko nas, neprimjetni, koji tiho žive i tiho umiru (kao u pjesmi ’ Ljudi sjenke’ od Aleksandra Ivanovića). Međutim, ta njihova mirna i tiha priroda može skrivati mnogo toga, duboko ispod površine: beskrajnu dobrotu, duboke ponore pakosti i zla, tihi gnijev koji se polako sakuplja i tinja.... Za Brajana, mislim da važi prva opcija. Dilanova djevojka za ovaj mjesec je Feliša Ajrons, mlada učiteljica. Tipičan primjer moderne i nezavisne žene, koja je vječito zauzeta raznim obavezama i sitnicama, časovima, raznim predstavama i priredbama, vježbama, receptima, faksovima (’ Sada je dva sata ujutru i hoćeš da kažeš da tvoj dan nije još uvijek završen? ’ – by Dilan, he, he, stari ženskaroš). Jednostavno rečeno, osoba koja ne umije da uživa u životu, već se opterećuje banalnostima i sitnicama. Gradonačelnik, gospodin Hejns, je primjer zauzetog, ambicioznog i pomalo ljigavog političara. Uvijek žuri na neki sastanak, kongres, sabor ili nešta drugo, živeći svoj život brzinom rakete, brinući o ’opštim interesima’, ali ne o sebi....

Sada je moja sveta recenzentorska dužnost da ukažem na veliku razliku između Sklavijevih i Medinih zombija. Zombiji su simbol serijala, čudovišta sa kojima je počela Dilanova duga i neobična priča.... Kod Sklavija su zombiji sluge doktora Ksabarasa, koji traga za vječnim životom, po bilo koju cijenu (ali to ne mora da znači da je Ksabaras zao, cilj opravdava sredstvo, a ovdje je cilj uzvišen a sredstva jako mračna). Elem, Ksabarasovi zombiji su samo nezavršeni stepen, greška u eksperimentima. Naime, njegovi zombiji su tijela gdje su se očuvale vitalne funkcije, ali ne i um i svijest o postojanju, to jest ne posjeduju saznanje o sopstvenom postojanju, upravljajući se nagonima kao životinja. Konačni Ksabarasov cilj je čovjek gdje su istovremeno očuvane i vitalne funkcije i svijet, bolji i ’savršeniji’ čovjek, oslobođen straha od smrti (Ksabaras je ispunio svoj cilj u broju 241, jubilarcu povodom dvadeset godina Dilana Doga). Zvuči primamljivo, zar ne? Kod Mede su zombiji samo jedna zgodna metafora, u suštini su ljudi kao i mi, prekriveni tamom smrti. Dok Sklavi pribjegava serumu besmrtnosti da bi pojasnio vaskrsnuća zombija, kod Mede su zombiji ustali prosto zato što su imali dovoljno jak razlog, dovoljno jaku želju i poriv. I nisu ni čudovišta ni zvijeri (’ Moram da kažem, mladiću, niko ovdje ne želi da se hrani ljudskim mesom. ’). Tako jednostavno, a tako tužno i genijalno! Stanovnici Louhila posmatraju zombije kao zlo, kao nešto neprirodno, bića koja treba što prije istrijebiti. A Dilan ima taj neutralni stav, stav osoba koja je previše vidjela, baš kao da želi da kaže: ’ Ko sam ja da određujem šta je dobro, a šta je zlo? ’’. Saznajemo nešto više i o životima zombija, tu je par zaista zanimljivih i upečatljivih likova. Robert Valer, jedan od povratnika je klasični tip sportiste, posvećen zdravom načinu života, moralno ispravna i poštena osoba, za uzor. Ipak, da bi bio vrhunski sportista, morao je da se odrekne mnogih stvari u kojima su uživali njegovi vršnjaci, suzbijajući želju za provodom, alkoholom, cigarama... Prilično dosadan život, iz njegove perspektive. Dženifer, mlada djevojka koju su svi voljeli, koja se trudila da bude svima na usluzi i da svima pomaže. Sve to imalo je i svoju cijenu; zaboravila je na sitnice od kojih je život i sačinjen, da ugađa sebi i (mrtvacu ne izgleda banalno, vjerujte mi) - da kupi nove cipele! Svini je bio jednostavan miran i pošten čovjek, koji je predano obavljao svoju dužnost poštara. I baš taj simpatični čovjek je iskusio ironiju sudbine - stradao je od infarkta dan pred zasluženu penziju. Kao što znamo, Meda je stručan da stvori tugu. A ovde je ima mnogo, zaista mnogo, u pričama živih i mrtvih.

Šta jedan zombi kaže drugom? Živ bio! ’- ponekad i Gručo ispali pokoji dobar vic, eh....

Ako se zaista udubite u priču, nije teško shvatiti Medinu sjetnu, melanholičnu poruku. Ko je zombi? Mrtvaci koji počivaju u vječnom miru ili ljudi današnjice, rastrzani obavezama, dužnostima i ostalim zahtjevima modernog života? Koliko današnji ljudi zaista žive svoj život? Koliko puta moramo da odgodimo trenutke odmora, mira i zabave da bismo ispunili hiljadu i jednu obavezu? Ljudi se vječito bore za uticaj i moć, zaboravljajući na daleko važnije stvari - porodicu, prijatelje, unutrašnji mir i sreću.... Kao što sam gore rekao, građani Louhila žive svoje živote brzinom rakete, nemilosrdno trošeći vrijeme koje im je podareno, ne znajući da će uskoro možda biti prekasno za njih, da će se naći na malom, tihom seoskom groblju.... A onda ne vrijedi žaliti za davno prohujalim vremenom. I naslov je sjajno pogođen ’ Mudrost mrvih’, pamet će svima njima doći prekasno... Kad je bilo bolje? Dok je Louhil bio mala, zaostala varošica, ili kad je bio bučni gradić, zahvaćen neizbježnom urbanizacijom? Teško je odgovoriti. Upravo zato se i Brajan nije uklapao: za njega, koji je živio mirno i polako, nije bilo mjesta u tom novom i nepoznatom svijetu, zato je našao prijateljstvo i razumijevanje na bizarnom mjestu, među mrtvima, koji imaju svo vrijeme ovoga svijeta.... Iako su na kraju saznali istinu, Hejn, Feliša i Tod, nisu shvatili suštinu, nisu uhvatili smisao, njihova pretrpana svakodnevnica im je bila važnija. Najbolji primjer je Feliša, koja nije došla da se oprosti sa Dilanom zbog pozorišne predstave (dođavola, Meda nije mogao smisliti banalniji razlog)!

Još samo jedna napomena recenzenta-gnjaveža: kada sam prvi put čitao priču, bila mi je krš, sigurno među dvadeset najgorih. Isprovociran komentarima sa foruma, uzeo sam ponovo da čitam priču, maksimalno skoncentrisan. I onda sam shvatio koliko je stvari Meda uspio da kaže na skromnih devedeset šest stranica; dokaz da ova priča definitivno nije laka zabava upakovana u Dilanov mjesečni broj.

Fregijerija nisam nikada posebno volio. Međutim, kada u redovnoj seriji često imamo radove diletanata (čitaj Pikato i Kozu), Fregijeri i njegov realistični stil postaju sve bolji. Od njega uvijek tačno znaš šta možeš da očekuješ, imam neku sigurnost kad otvaram strip koji je on crtao. Konačni sud bi bio: Fregijeri mi je dobar dok je dobra priča koju čitam.

Stanova naslovnica je prekrasna. U suštini, nema pretjerano zanimljiv motiv, ali je prekrasno nacrtana i obojena, drago mi je da mogu da kažem da se vidi veliki napredak na naslovnicama. Još kad je Stano poznat kao stručnjak za crtanje zombija.....

Čini mi se kao da je to bilo juče. Koliko je godina prošlo? Tri? Četiri? Ne sećam se, kako neko reče, vrijeme leti.

Naprijed

DD VEC 12 Đavolov dodir

DD VEC 15 Na talasima sećanja

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • kico

    Ukupna ocjena 91%

    9, 10, 9, 7

    Kad bi ovu radnju prebacili u Bašku Vodu ,Brela ili Gradac mislim da bi se odvijala točno ovako. Stoga ocjene više....
    27.05.2009
    18:32:00 sati
    kico
    uredi
  • Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Pa ovde je odlican i strip, a i recenzija. Svaka cast za ovu recenziju, a strip je izvanredan. Verovatno je Dilan ocekivao da ce sresti Ksabarasa. Strip je fenomenalan. Ovo je jedan od onih stripova kada pozelim da nema onog groznog natpisa "KRAJ EPIZODE"
    27.05.2009
    18:36:00 sati
    misa
    uredi
  • Beva

    Ukupna ocjena 62%

    8, 6, 4, 8

    Sama zamisao mi se sviđa, i to je dobro, nešto novo... Izvedba već malo zaostaje, scenarij je na nekim mjestima malo dosadan, spor... Dojma sam da bi priča bila efektnija i bolja da je skraćena za 30-ak stranica... Ali to je prokletstvo 94 stranice... Crtež loš, ali i dalje bolji od Cossua... Naslovnica vrlo dobra... 
    27.05.2009
    19:10:00 sati
    Beva
    uredi
  • kreŠa

    Ukupna ocjena 92%

    9, 10, 9, 8

    Jedan od boljih Dilana koje sam procitao u zadnje vreme.Kraj mi je predivan,zadnja scena na kojoj Dilan stoji nad onim grobom mi je predivna 
    28.05.2009
    12:19:00 sati
    kreŠa
    uredi
  • Spock

    Ukupna ocjena 90%

    7, 10, 10, 9

    Kao što se može vidjeti iz mojih komentara, volim Meddine melankolične priče. Zaplet je originalan i više nego zanimljiv. S raspletom dolazi do razočaranja, ali Medda to ipak uspijeva privesti kraju završnom poantom. On je, uz Sclavija, jedini koji ima tu moć da stvori priču koja nije samo ono što se vidi na prvi pogled, nego ima i dubinu. Freghieri je stara škola i pravi odmor za oči u poplavi ovih novijih generacija crtača. Naslovnica odlična.
    28.05.2009
    15:40:00 sati
    Spock
    uredi
  • Barker

    Ukupna ocjena 62%

    6, 5, 7, 8

    Medda, jedan od omiljenih DD scenarista je imao lepu ideju sve podvrgnuti inverziji u ovom broju. I to lepo zvuci kad zamislite, problem je da to realizirate. Ili je mozda problem u meni, prvise dugo se Dilan i ja poznajemo da bi sad uspeo da mi zamaze oci pricom o zombijima koji su ustali samo da bi kupili cipele jer za zivota nisu imali vremena za to (!). Ma daj. a i cudim se samom sebi kad vidim da veliku ocenu nosi Freghieri od kojeg mi je obicno muka, ali ovde je sasvim solidan, pre svega scene na groblju. gruco je fascinantan sa svojim repertoarom za ovu epizodu, a Stano pokazuje kako je malo - ponekad mnogo (dobro).
    29.05.2009
    01:43:00 sati
    Barker
    uredi
  • DeeCay

    Ukupna ocjena 81%

    9, 9, 7, 6

    Lijepa, nadahnuta recenzija... Svaka čast, i slažem se sa svim iznesenim tvrdnjama. Medda se drznuo napisati naoko "sclavijevsku" priču o užasu svakodnevice i robovima modernog društva. Ovo je više drama nego horor priča. Priča je dakako novijeg datuma, i više je napisana u skladu s 21. stoljećem. Tehnologija i tehnološki napredak (mobiteli, fax, internet) omogućila je ljudima da budu u jednome trenutku na više mjesta, i kad se čovjek unese u sve ono što ta tehnologija i ta užurbanost danas pruža, najmanje vremena ima za svoj mir i svoju obitelj. Ovdje vidimo donekle optimističniji fatalizam, jer su mrtvaci toliko radili za druge da za sebe nisu imalo vremena! Oni su dakle bilo nesebični, skloni pružanju bezuvjetne ljubavi svima i svakome, a najmanje su bili darežljivi prema sebi. Tako naivan opet nisam, ljudi toliko rade u biti da zadovolje svoje potrebe za novcem, moći, komocijom i najčešće se izgube u tome. Mrtvi Lowhilla očito su posebna vrsta... No, vidi se u priči, tko brzo radi, brže izgara. Vidjelo se to i na gradiću, a i na samim stanovnicima. 
    03.06.2009
    00:55:00 sati
    DeeCay
    uredi
  • Inferno

    Ukupna ocjena 95%

    10, 10, 9, 8

    Odlična, ali zaista odlična recenzija. Velike pohvale! Mora se priznati da je VČ DD edicija kvalitetom na vrlo zadovoljavajućoj razini, pogotovo ako uzmemo u obzir činjenicu da smo se u periodu 130-180 načitali kojekakve gnjileži. Ovaj noviji DD ima zdrav prosjek, a sve češće se pojavljuju pravi mali dragulji kao što je "Mudrost mrtvih", epizoda iz pera Michelea Medde, dokazano najboljeg tehničara u Bonelliju. Kad on ima nešto za kazati, učinit će to na najbolji način, a to se očituje u njegovoj elokvenciji, sposobnosti da probudi istinske osjećaje kod čitatelja, te umjeću da zamišljenu ideju uspješno koncipira u jednu smislenu cjelinu. Tema ove priče su, dakle, živi mrtvaci, koji predstavljaju, ni više, ni manje, nas obične ljude, modernu generaciju koja, povodeći se za svakakvim trivijalnostima, zaboravi na sebe, zaboravi da je "život ono što se događa sada i ovdje, dok smo mi zauzeti kovanjem planova za budućnost...". Živi smo, ali kao da nismo živi. Mi smo živi mrtvaci! Može se reći kako je nebitno jesmo li iskoristili svoj život, jer, ovako il' onako, vrijeme prođe i svi mi umremo, ali ipak, kad nas snađe starost i kad se nađemo na samrtnoj postelji, neizrecivo je teško opisati svu tu gorčinu i tugu koju stvara ledena pomisao kako smo neke stvari mogli napraviti drukčije, kako smo mogli pronaći to malo sreće što nemili život pruža u najjednostavnijim i najjbanalnijim stvarima kao što su mir, obitelj i prijatelji. Po tko zna koji put ću navesti slavne Danteove riječi: "Nema veće tuge i boli, nego kad se čovjek sjeti sretnih dana u nevolji!". Ali kako kaže sam naslov, čovjek o tome počne promišljati kad je već prekasno. Do tad provodimo svoj užurbani život, pun problema, ponavljajući se iz dana u dan i uvijek težeći nečemu od čega u konačnici, suprotno našim nadanjima, neće biti ništa; sve će se pretvoriti u prah i pepeo. Dakako, teško se ljudskoj prirodi prirodi suprostaviti izvanjskim čimbenicima modernog društva koji nam ne dopuštaju da se opustimo i koji s nama upravljaju kao da smo... mesmerizirani. Zaista, tužno... I pošto je ova epizoda tako dojmljiva, dobit će i visoke ocjene. Užas egzistencijalizma/svakodnevice je moja najdrža tematika kojom se zna pozabaviti omiljeni nam istraživać noćnih mora. Možda jedino zamjerka ide na Meddino inzistiranje na tome kako mi uništavamo sebe udovoljavajući drugima, što i nije baš tako jer je čovjek po prirodi sebična ličinka, tako da našem otuđenju vidim razlog jedino u našem prepuštanju kolotečini "civiliziranog" društva. Stvarno sam zadovoljan kvalitetom DD-a u zadnje vrijeme. Što više očekivati od stripa kao što je Dylan Dog? I Freghieri je fenomenalan. Trudi se više nego inače. Samo te njegove žene, fuj, haha. Sjetna tamno-plava boja čini naslovnicu boljom nego što je. To je sve od mene. ;)
    15.06.2009
    01:15:00 sati
    Inferno
    uredi
  • Aco

    Ukupna ocjena 80%

    8, 9, 7, 8

    Eto dokaza da i netko tko se ne prezive Sclavi može napraviti dobru epizodu. Ima dobru atmosferu sve do kraja a kako i sam ponekad mucam, Brian mi je vrlo simpatičan i njegova je priča dosta potresna.Također, epizoda je to koja tjera na razmišljanje o tome da li stvarno moramo toliko vremena provoditi na forumu/internetu/mobitelu/poslu kad istovremeno ima toliko stvari koje su važnije a koje nemožemo nadoknaditi ako ih propustimo.Vrlo sam zadovoljan svime pa zato sve 8. Zadovoljan sam i recenzijom, koja je jedna od boljih u zadnje vrijeme i predstavlja pravo osvježenje.Imao bih jednu dopunu/zanimljivost, naime kad Dylan dolazi u grad, njegova cura u ovoj epizodi spominje da su tamo odsjeli poznati pisci; Crichton,Rowling, Barker.Fregihieri standardan, svidio mi se iako mu crtanje zombija sigurno nije jača strana.Ta posljednja tabla je stvarno odlična, sa završnom scenom Dylana na groblju, fantastično zaokružuje ovu epizodu koja spada među bolje u opusu DD-a.Naslovnica mi se sviđa, podjeća me na onu broja 1, a još je ljepša u originalu, neobojena (znam iz prve ruke;-))
    22.06.2009
    16:30:00 sati
    Aco
    uredi
  • Wicked

    Ukupna ocjena 31%

    1, 1, 6, 7

    Jad i tuga! Zao mi je sto ne mogu da se slozim sa ostatkom ali ova prica je nesto najgore sto sam procitao od Dilana. A ocajnicki sam se trudio da mi se dopadne, cak je procitao i vise puta. Upravo ovakve epizode su mi odbojne kod Dilana. Sta je ovde strasno? Nista! Ova epizoda dobije vecu ocenu jer sam u nemogucnosti da joj dam "0", jer je upravo to sta zasluzuje. Klasicno mlacenje prazne slame. Dilan se pretvorio u filozofiju o zivotu i smrti, dobrom i zlom. Ako cemo imati ovakve price u buducnosti, Dilan nece morati da ustaje iz svoje stolice, a kamoli napustati stan. Jedino mi je krivo sto Piccato nije crtac, pa da mogu episodu propisno da ispljujem...
    09.07.2009
    14:02:00 sati
    Wicked
    uredi
  • kiky

    Ukupna ocjena 86%

    9, 9, 8, 8

    Eto, redovito raspoloženi Medda poput Sklavija u najboljim danima... sa mrtvacima koji su življi od nas živih, sa mrtvacima koji su humaniji od nas živih, i mrtvacima koji su trezveniji od nas živih. I sa smjelim osvrtom upravo na "modernu" civilizaciju kao personifikacijom vojske živih mrtvaca! A upravo je ta konstantna aktualnost, svevremenost Meddine scenarističke forme i nepresušnog, plemenitog toka misli ono što ga strelovito uzdiže barem nekoliko stepenica iznad ostalih kolega po profesiji.

    28.12.2009
    09:55:00 sati
    kiky
    uredi
  • Ukupna ocjena 56%

    4, 5, 7, 8

    Zamolio bih scenariste da u hiljadu puta prezvakanim temama smanje kolicinu suvoga teksta kako bi brze islo citanje. Fala!

    20.02.2010
    09:43:00 sati
    kasper
    uredi
  • drogsy

    Ukupna ocjena 71%

    6, 7, 8, 8

    Budimo realni, Medda zna iskočiti koji put s odličnom pričom (npr. Nepoželjni gost), ali ovo nije ništa više do samo dobra epizoda sa solidnom izvedbom, čak se i osjeti da smo sličan scenarij već čitali, koliko god on bio dobar ili loš. Crtež i naslovnica su na malo višoj razini.

    21.02.2010
    13:58:00 sati
    drogsy
    uredi
  • PJ24MKD

    Ukupna ocjena 75%

    7, 8, 7, 9

    Da nije bio odlican finish (citaj - razgovor Dilana sa zivih mrtvaca), dao bi nize ocjene, jer ova tematika nije nam nepoznata, a Meda ne nudi nista novo sto nismo znali, bar takav je bio moj dojam. Ipak, tacno je da je scenaristicki posao solidno uradjen kao i uvek kad se radi o Medi, ali ipak po mome ukusu premalo horora a previse drame u ovoj epizodi. Mislim da Boneli su pogresili sto je ova epizod dodjelena Freghierija. Atmosfericniji crtac tipa Roija ili Stana bi jako puno pomogao da se docara ta psiholoska drama koja postepeno se razvija do samog kraja gde i kulminira. Nakon zadnjeg panela gde Dilan se pita ’ Koliko je godina prošlo? Tri? Četiri? Ne sećam se, kako neko reče, vrijeme leti. ’ , zapitamo se sami sebe jel kvalitetno provodimo nase dragoceno vreme na ovoj planeti i onako kako zelimo ili smo upravo kao nekih od zombija u ovoj prici.

    29.12.2010
    18:49:00 sati
    PJ24MKD
    uredi
  • Guzonjin sin

    Ukupna ocjena 77%

    7, 8, 8, 8

    09.03.2011
    03:31:00 sati
    Guzonjin sin
    uredi
  • writer

    Ukupna ocjena 77%

    8, 7, 8, 8

    meni ova priča malo dosadna...

    17.06.2011
    00:16:00 sati
    writer
    uredi
  • mpavin

    Ukupna ocjena 73%

    6, 7, 9, 7

    Medda je jedan od najboljih scenarista DD-a (sitimo se samo genijalnih Tamnice od papira i Otkucaja vremena), ali ova epizoda mi baš nikako ne paše a ni dobra recenzija ni neki komentari me nisu uspili razuvjeriti. Je, setting je dobar i nema onih standardnih klišeja ali zar baš opet mora biti ta priča o ljudima koji su zombiji i obrnuto, zar baš opet moraju forsirati taj "užas svakodnevice"? Pa daj čoviče napiši nešto originalno... 6 ipo i je i više nego dovoljno. Freghieri održava istu kvalitetu crteža već nekoliko godina, čak mu i paše ovakav tip priče. Naslovnica preprazna.

    28.09.2011
    17:58:00 sati
    mpavin
    uredi
  • Oki

    Ukupna ocjena 72%

    6, 7, 8, 9

    Efektan početak i tijek priče,ali kraj iz kojega bi trebali izvući poantu da je svaka sekunda života dragocjena me baš i nije dojmio...a razlog ustajanja mrtvih iz grobova je razgovor sa mrtvacima na njihovim grobovima..e to je već bezidejnost do jaja...
    08.01.2012
    17:22:00 sati
    Oki
    uredi
  • acestroke

    Ukupna ocjena 72%

    7, 8, 6, 9

    Epizoda koja me je dosta iznenadila, pogotovo u drugoj polovici.  Prica je dobra, i kombinacija Dylana i mrtvaca koji ustaju iz groba je uvijek dobra (kao u originalnoj prvoj epizodi serijala).  Ovdje mi najvise smeta Freghieriev crtez, koji mi stvarno nikad nije godio.  Zadnje scene s onim mrtvacia su nekako dirljive, ali ipak nikad nije objsasnjeno zasto ovi mrtvaci ustaju iz grobova.  Zasto je to ovdje moguce u Lowhillu, a zasto nije nigdje drugo?  Naslovnica je odlicna.  Sve u svemu, dobra epizoda.

    07.09.2012
    01:39:00 sati
    acestroke
    uredi
  • bjelolasica

    Ukupna ocjena 58%

    3, 3, 10, 10

    Šteta crteža na ovakvu epizodu. Ovo je još bilo prolazno sve do kraja kada se krenulo previše filozofirati. Sclavi je vrhunski zombije iskoristio u prvoj priči, a ne sada sva čudovišta zapravo moraju imati filozofsku postavu.

    16.05.2013
    09:17:00 sati
    bjelolasica
    uredi
  • Ukupna ocjena 97%

    10, 9, 10, 10

    Odlicno,Medda mi je uvek bio jedan od omiljenih scenarista,jos kad se spoji sa mojim omiljenim crtacem Freghieriom,onda dobijemo super pricu.

    Volim ovo kad Medda ostavi nerazjasen kraj,sto to on skoro uvek cini

    27.05.2014
    13:47:00 sati
    Dylan-Forever
    uredi
  • solar

    Ukupna ocjena 51%

    5, 4, 6, 6

    Jednostavno nevalja.
    Sva sila naknadnih objašnjavanja i monologa ne mogu sakriti da je ovo u konačnici loša priča.

    04.06.2015
    17:19:00 sati
    solar
    uredi
  • Gru

    Ukupna ocjena 28%

    3, 2, 2, 7

    Loše, loše. Loša priča, stoput prožvakano i još u sprezi sa lošim crtežom (Dylan ne nalikuje na sebe, Groucho pogotovo) i dobijemo ovo...

    10.04.2016
    22:36:00 sati
    Gru
    uredi
  • bonjovi4ever

    Ukupna ocjena 76%

    8, 6, 9, 7

    Sclavi je, na sličnu temu u Martyju, bio bolji. Medda ima vrlo dobru, poprilično realističnu (ako izuzmemo Povratnike) i zanimljivu zamisao za priču (sad kad se sjetim, i Marzano je u nedavnoj Dylanovoj epizodi bio vrlo dobar na sličnu temu), ali na kraju nije uspio ostaviti nekakav upečatljivi dojam, dajući pomalo antiklimaktičan završetak priče koji donekle popravlja Freghieri, osobito prekrasno nacrtana posljedna stranica; Freghieriju je ovo možda i jedan od najboljih radova, rijetko uloži toliki trud oko likova i okoline u kojoj se radnja događa (mada to mu se najčešće događa upravo dok je u paru s Meddom).

    Sve skupa solidno, sigurno vrijedno čitanja.

    11.06.2016
    20:33:00 sati
    bonjovi4ever
    uredi
  • RadioClash

    Ukupna ocjena 48%

    4, 3, 6, 9

    Naslovnica je najbolja stvar ovdje

    13.06.2016
    16:05:00 sati
    RadioClash
    uredi
  • allessi

    Ukupna ocjena 90%

    9, 8, 10, 9

    Nimalo loša epizoda, u moru prosjeka.. Medda kao stari znanac iz Nathana je odradio dobar posao, napravivši sebi svojstvenu epizodu.. Duboka epizoda koja tjera čovjeka na razmišljanje o životu.. I to je razlog zbog kojeg iskače od prosjeka..

    Crtež je jako dobar, Freghieriev crtež mi se sviđa i sretan sam kad vidim da je on crtao epizodu koju krećem čitati.. Naslovnica odlična, zanimljiva, pomalo mračna..

    21.03.2017
    07:58:00 sati
    allessi
    uredi
  • King Warrior

    Ukupna ocjena 27%

    1, 1, 6, 3

    Uzasno losa i pateticna epizoda, totalni Meddin promasaj da odglumi Sclavija. Kao eto, mrtvaci ozivljavaju jer je mladom grobaru dosadno. Takve vrste prica moze samo Sclavi da napise da koliko toliko na nesto lice. Jos cudniji su mi ljudi ovdje koji su pali na tu Meddinu foru prodavanja mudrosti mrtvih. Odron od price, jedna od najgorih DD epizoda uopste. 

    30.09.2017
    11:57:00 sati
    King Warrior
    uredi
  • going going

    Ukupna ocjena 92%

    9, 10, 9, 8

    Slazem se s kikyjevim komentarom. 

    07.03.2018
    20:23:00 sati
    going going
    uredi
  • Ukupna ocjena 99%

    10, 10, 10, 9

    25.09.2019
    11:14:00 sati
    benx40
    uredi
  • Hercule Poirot

    Ukupna ocjena 97%

    10, 10, 10, 7

    Izvrsno!

    02.10.2019
    12:46:00 sati
    Hercule Poirot
    uredi
  • Ukupna ocjena 75%

    7, 8, 7, 9

    Sviđa mi se što nema nikavih negativaca. Glavna ideja priče je dobra - vrijeme prolazi, treba ga iskoristiti, živjeti svoj život, a ne živjeti za druge, ili tako kao što drugi žele. Od lova na zombije dobivamo dublju poantu.

    26.07.2020
    22:04:00 sati
    tekumze
    uredi

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Voštana maska
    Kod: KT LU 9/10
    Ocjena: 65%
    Vrijeme: 25.9.2020. 14:03:00
    Autor: Kila Banana
    Broj komentara: 3
    Broj pogleda: 406
  • Prvi ciklus: Iza i Oel
    Kod: NV STKON 1
    Ocjena: 97%
    Vrijeme: 22.9.2020. 15:07:00
    Autor: koze123
    Broj komentara: 5
    Broj pogleda: 537
  • Seminole
    Kod: TX SA 17
    Ocjena: 83%
    Vrijeme: 18.9.2020. 16:48:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 9
    Broj pogleda: 869
  • Zamak ludila
    Kod: DRGN LIB 13b
    Ocjena: 84%
    Vrijeme: 17.9.2020. 10:50:00
    Autor: kandraks
    Broj komentara: 5
    Broj pogleda: 464
  • Posljednja bitka?
    Kod: AF SS 418
    Ocjena: 71%
    Vrijeme: 17.9.2020. 0:17:00
    Autor: Kila Banana
    Broj komentara: 2
    Broj pogleda: 348

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Put za raj
    Kod: ZG VCSP 32
    Ocjena: 50%
    Vrijeme: 3.7.2020. 23:14:00
    Autor: Djole
    Broj komentara: 15
    Broj pogleda: 2768
  • Povratak Zimske Zmije
    Kod: ZG VCZS 20
    Ocjena: 91%
    Vrijeme: 7.8.2020. 17:10:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 14
    Broj pogleda: 1878
  • Povratak samuraja
    Kod: ZG VEC 155/157
    Ocjena: 81%
    Vrijeme: 31.8.2020. 23:37:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 9
    Broj pogleda: 1446
  • Plamen nad Merivelom
    Kod: ZG VEC 143/144
    Ocjena: 76%
    Vrijeme: 18.8.2020. 0:16:00
    Autor: going going
    Broj komentara: 12
    Broj pogleda: 1275
  • Proteus
    Kod: TX ZS 33/984/985
    Ocjena: 76%
    Vrijeme: 10.7.2020. 15:34:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 7
    Broj pogleda: 1194

Aukcije

Forum