Preko praga

Dylan Dog

DD VEC 19 | 96 str.

Pacijent je dovezen u bolnicu s teškim ozljedama i na pragu smrti. Uz Dylana, u čekaonici se okupljaju, jedan po jedan, još neki značajni likovi iz ovog serijala, zabrinuti za ishod operacije. Ali tko je pacijent i u kakvom je odnosu s ostalima?

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 93%

Priča 10

Scenarij 9

Crtež 9

Naslovnica 9

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 90%

P*9

S*9

C*8

N*8

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Iza onih vrata
    DD LEX 108
  • Preko praga
    DD VEC 19

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • Oltre quella porta
    DD SR 228

ZANIMLJIVOSTI

  • Zastrašujući horor roman Stephena Kinga „Misery“ otvara se s romanopiscem Paulom Sheldonom koji je već slomljen i dezorijentiran. U stvari, prve riječi romana su: „umber whunnnn yerrrnnn umber whunnnn fayunnnn“ - što je zbrkani način na koji Paulov drogirani, zamračeni mozak obrađuje izjavu Annie Wilkes: „I'm your number-one fan“. Čitava knjiga se vrti oko Paulove patnje, temelji se na strahu kad shvaća koliko je Annie zapravo opasna i očajnički pokušava pobjeći, a Barbatova je ovu epizodu započela tim istim riječima.
  • Bolničar s bradom na dnu prve stranice mogao bi biti Luigi Piccatto, crtač ove epizode, dok doktor koji prvi pregledava pacijenta osobno Sergio Bonelli. Glavni kirurg trebao bi biti glavni urednik serijala do prosinca 2009., Mauro Marcheselli, a taj lik u stripu radi upravo ono što je Marcheseli radio sa Dylanom u stvarnosti - na sve mu načine pokušao spasiti život, odnosno produžiti agoniju.
  • Epizoda je u Italiji originalno izašla u rujnu 2005. Veseli Četvrtak ju objavljuje u srpnju 2009. , a Ludens u prosincu 2016.

O ovoj, sada već kultnoj epizodi, je puno toga napisano, a još nitko nije napisao recenziju. Kad već nitko neće, usudio sam se (iako nisam okorjeli Dylan Dog fan) pokušati napisati nešto suvislo.
U pisanju su mi uvelike pomogli postovi drugih članova, tako da će se u recenziji naći razna mišljenja o onome što je Barbatova htjela reći, a vi ćete odlučiti koje mišljenje vam najviše odgovara.
Baš kao u većini bitnijih komentara ovako kompleksne epizode, spoileri su neizbježni, pa upozoravam sve koji još nisu, da najprije pročitaju strip, pa onda recenziju. Smatram da je ovo priča koja će se svidjeti samo pravim fanovima serijala, dok novim čitateljima (ako takvih ima) ništa neće biti jasno.

Bez foruma na sajtu i vrijednih komentara stručnijih članova ne znam ni kako bih ja, a kamo li tek oni koji su od nedavno zagazili u D.D. mitologiju shvatili epizodu?
Odmah se uočava najbitniji detalj, da Paola stavlja čitatelja u poziciju žrtve na operacijskom stolu. Ali tko je žrtva, odnosno glavni protagonist? Postoji više teorija, ali mislim da jedna nadjačava ostale, ali o tome ćemo kasnije.
Za razliku od Sclavija gdje je simbolizam kaotičan i višeznačan, za Barbatovu se smatralo da je kod nje sve shvatljivo na samo jedan način. Da, smatralo se, i to sve do ove epizode! Riječ je o toliko višeslojnoj i metaforičnoj epizodi da se o njoj ne može raspravljati poslije samo jednog čitanja.

Ono što je najbitnije, ova je epizoda raritet općenito, jer VČ i Ludens izdanje uopće nisu isti strip. Na temelju onoga što je rečeno u jednom intervjuu, prijevod kod Veselog Četvrtka trebao bi biti baziran na materijalima za prvo izdanje (gdje je, na Sclavijev zahtjev dijelom izmijenjen tekst, a posebno završne misli) dok je kod Ludensa prijevod rađen iz materijala za reprint (onako kako je Paola originalno napisala).
Ako je taj zaključak ispravan onda većina teorija koje se baziraju na VČ izdanju pada u vodu.

Za početak ću nabrojiti glavne razlike u izdanjima:
U VČ izdanju o glavnom protagonistu (ranjeniku) se priča u srednjem rodu, da bi se on sam na kraju obratio u ženskom. U Ludensu je cijelo vrijeme u muškom rodu, što mijenja cijelu poantu, odnosno bit.
Još kad tome dodamo potpuno različit cijeli tekst na zadnjoj stranici:

VČ:
„Odlazim… ja, pisac ove i mnogih drugih priča… ja, što zapravo sanjam sve vaše konfuzne i apsurdne košmare, bez početka i bez kraja… ko je bila ona žena s vama? I onaj čovek s bradom? I onaj kirurg koji je mislio da je svemoguć… ili da, možda, ja mogu sve?... Ne sećam se… više se ne sećam… Sada sam već s one druge strane… mračne… Ne, čekajte… Zraci! Zaslepljujuća svetlost… koja sve jače i jače raste u meni i izvan mene… ko zna… možda ću u toj svetosti pronaći neke nove priče, bezbroj priča koje ću vam ispričati…“

Ludens:
„No… smrt je naposljetku gotovo onakva kakvu sam i očekivao… iako mi je žao što se nisam uspio pozdraviti… i što sam ostavio posao na pola dovršen… želim vidjeti što je s druge strane… i vrijedi li ijedne riječi opisivati je.“

Uredništvu Veselog Četvrtka mora se priznati trud i profesionalnost kod kompletnog izdanja. Sam kompleksan prijevod u kojem uspješno, pa čak i neprimjetno skrivaju spol glavnog junaka epizode sve do samog kraja (kada progovori u ženskom rodu) je za svaku pohvalu. Nijedna rečenica ne zvuči čudno, pa čitatelj to niti ne primijeti, dok ne počne razmišljati kojeg je spola osoba na operacijskom stolu. Nema što, svaka čast! Iako Paola u intervjuu objavljenom u tom broju to negira, po pitanju VČ izdanja, teorija iz predgovora štima i potpuno drži vodu, pogotovo nakon Sclavijevog uzvrata u „DD SR 250: Lift za pakao“. Vuk sit, a ovce na broju!

I tu onda dolazimo do Ludensovog izdanja.
Najprije sam pomislio kako je Ludensov inače „slavni“ prijevod još jednom dokazao razlog svoje slave, dok nisam počeo istraživati po gomili toga napisanog o ovoj epizodi i počeo uspoređivati razlike između dva izdanja.
Odmah na drugoj stranici imamo razliku koja ide u korist Ludensovog izdanja!
U Ludensu stoji: „Ti stihovi... usprkos magli...gdje sam to pročitao?“
VČ: „Iako mi je pred očima samo magla, oko mene sve grmi, tutnji... odakle mi ova rečenica?...“
Već sam u zanimljivostima objasnio značenje riječi na prvoj stranici, koja se u romanu Misery nastavlja sa „These sounds: even in the haze.“, upravo kako je u Ludensu prevedeno, s tim da bi trebalo biti „riječi“ umjesto „stihovi“ - jer navodi na krivi zaključak da je riječ o kakvoj pjesmi.

Uz konstantnu razliku u rodu kojim se likovi osvrću na osobu na operacijskom stolu, ima nekih razlika koji mijenjaju značenje nekih situacija:

1. Prije drugog flashbacka Dylan govori Grouchu:
„Nije tebe lako prihvatiti takvog kakav jesi, bez pitanja...“. Razlika je u nastavku na slijedećoj sličici gdje u Ludensu Dylan kaže: „To ti je jednom i rekao. Sjećaš se?“, a u VČ: „Jednom prilikom sam ti to čak i rekao, sećaš li se?“.
I u ovoj situaciji je logičniji Ludensov prijevod jer nas tu Barbatova želi navesti na pomisao da je Bloch na operacijskom stolu, iako mi je i jasno da je VČ zbog izbjegavanja uporabe muškog roda morao ovako (krivo) formulirati tekst.

2. Bloch na početku svoje ispovijedi:
- LU: „Sve će biti dobro. Siguran sam da će se izvući. Uspijeva obaviti sve što zacrta u glavi. I meni je isprao mozak. Već mjesec dana provodim novu dijetu.“
- VČ: „Biće dobro. Siguran sam da će taj prokleti profesor uspeti. Taj je imao rešenje za svaki zdrastveni problem.“
Dakle, u Ludensu Bloch govori o pacijentu, a u VČ o doktoru koji ga pokušava spasiti.

3. Kod trećeg flashbacka, tajanstveni protagonist prikazan s glavom Gorgone Meduze spašavajući Blocha kaže:
- LU: „Ja vam ne bih dopustio da nestanete.“
- VČ: „Odatle je sam korak do dizanja ruke na sebe, ali ja vam to ne dozvoljavam. Nikada ne bih.“

4. Ovdje dolazimo do najbitnije razlike u izdanjima koja je prošla ispod radara vrijednih D.D. teoretičara. Nakon smrti protagonista, vidimo razočaranog doktora kako se tušira. Scena je popraćena protagonistovim mislima:
- LU: „I koliko bijesa! Ali ti to znaš...osjetio sam te. Uvijek sam te osjećao.“
- VČ: „I koliko besa... ali trebalo bi da znaš... čula sam te. Sve vreme sam te slušala.“

Malo o teorijama:
Teorija iz VČ predgovora da je Paola Barbato osobno protagonist je logična s pogleda verzije stripa objavljene u tom izdanju. Sve je tu lijepo i logično objašnjeno, a ja sam u nastavku pokušao ukomponirati tu teoriju u svoju. Nadalje, po toj teoriji tajanstvena brineta je simbol svih Dylanovih žena, prepreka, izvor ljubomore, nešto što treba mrziti.
Postoji i treća teorija po kojoj je neznanac sam čitatelj i da Paola želi da čitateljima podari unutarnji pogled na serijal i stavi ih u poziciju glavnog aktera priče. Zgodna zamisao, ali po meni ne drži vodu, prvenstveno zbog flashbackova.
Zadnja teorija koju ću spomenuti dodatno obuhvaća sve tri prethodne teorije, a njenu ispravnost potvrđuje Barbatova u intervjuu objavljenom u VČ izdanju. Po toj teoriji ova priča se nalazi izvan kontinuiteta i može se oblikovati ovisno o identitetu koji pojedini čitatelj daje osobi na operacijskom stolu. Očita laž, rekao bih! Pogotovo kada se uzme u obzir Sclavijeva cenzura i odgovor u broju 250.

Idemo sada polako od početka probati temeljito rasčlaniti ovu epizodu!
Tajanstvene riječi na prvoj stranici sam objasnio u zanimljivostima i ranije u tekstu. Nisam shvatio što nam tim uvodnim riječima Paola želi kazati, osim da je tajanstveni neznanac žrtva nekog tko se smatra velikim obožavateljem serijala.
Paola, jeste li Vi (bili) taj Sclavijev number-one fan?

U priču ulazimo iz perspektive ranjenika kojeg dovode u bolnicu i odmah vode u operacijsku salu. Nakon toga scena prelazi na šokiranog Dylana u čekaonici kojeg sestra obavještava da su već započeli s operacijom iako helikopterom dolazi profesor koji bi trebao voditi operaciju i koji ne prihvaća poraz. U zanimljivostima i tekstu sam napisao koga bi pojedini lik iz priče mogao predstavljati, ali nikako da dokučim tko bi trebala biti medicinska sestra? Njena uloga kroz priču je jako bitna i intrigantna. Možda je ona taj ključ konačnog razumijevanja priče?

Kako god bilo, na pitanje sestre: „Ali vi...ništa niste primijetili?“, Dylan odgovara: „Ne...nikad.“, nakon čega Dylanove misli odlutaju i započinje prvi flashback.
Tu vidimo scenu gdje Dylan visi na rubu bunara, a Groucho ga drži i ne pušta ga da padne, iako mu Dylan viče da ga pusti jer ne želi i njega povući dolje sa sobom. Odgovor je očekivan: „Neću te pustiti. Nikad!“, na što Dylan (u čekaonici) pomisli: „Kako da ti sad uzvratim uslugu? Kako da ja tebe ne pustim?“
Tu nas Paola zavarava navodeći čitatelje da je Groucho osoba na operacijskom stolu, ali neizvjesnost ne traje dugo. Nakon što vidimo osornog profesora kako se oblači i ulazi u operacijsku salu, kratko nakon njega ulazi i Groucho s riječima: „Napokon sam te našao. Neću početi s vicevima, obećavam.“, na što Dylan odgovara: „Čuvaj se ako ne počneš!“
Tada scenaristica preokreće zavaravanje čitatelja u drugom smjeru, navodeći nas da pomislimo da je Bloch taj ranjenik. Na taj zaključak nas navode Grouchove izjave (dok je razgovarao s Dylanom o tajanstvenom ranjeniku) da mu nikad nije bio drag (Groucho ranjeniku), nikad nije podupro ni njega ni njegove viceve i da se katkad pretvarao da ne postoji. Dylanov odgovor: „Nije se pretvarao da te nema nego te izbjegavao. Zato što te ne poznaje kao ja. Nije tebe lako prihvatiti takav kakav jesi, bez pitanja... To ti je jednom rekao. Sjećaš se?“ nas uvodi u drugi flashback.

U njemu vidimo Dylana, Groucha i tog tajanstvenog trećeg lika koji su zaglavili u prokletoj, nezemaljskoj šumi koja osjeća njihovo stanje duše i njihove slabosti. Nema sumnje da ta treća osoba sada leži na bolničkom krevetu, ali čitatelje sve navodi da je to Bloch. Najintrigantnije je njegovo obraćanje Grouchu: „Reci nam tko si!“, na što šokirani Dylan progovori: „Ma baš sada?“. Slijedi odgovor: „Već ga godinama to želim pitati, Dylane. Možda neće biti nove prilike.“. Normalno da pravi odgovor nismo dobili već su uslijedili odgovori u obliku viceva!

Neizvjesnost prestaje odmah nakon ponovnog povratka u čekaonicu, gdje upravo ulazi i Bloch. Njegovim ulaskom saznajemo da je Dylan napravio pravu zbrku u pokušaju da dovede najboljeg kirurga - profesora i da je Bloch povukao veze da se to i ostvari.
Saznajemo i da tajanstvenog ranjenika Bloch vrlo dobro poznaje, pa kaže da mu je isprao mozak i da zbog njega već mjesec dana provodi novu dijetu. Blochovim psihičkim slomom uz riječi: „No uvijek me štitio.“, započinje treći, najintrigantniji flashback.

Tamo vidimo Dylana, Groucha, Blocha i tajanstvenog protagonista, koji su zapeli u nekoj prostoriji s zrcalima koja ne odražavaju stvarnu sliku već skrivene strahove, noćne more, opsesije... ili istinu koja se skriva iza privida. Onaj tko pogleda u zrcala postane obuzet i počet će vjerovati u ono što vidi u odrazu.
Na slijedećim vinjetama vidimo: zavezanog Dylana zašivenih usta i očiju (manifestacija njegove nemoći u odnosu na sve što se dešava sa serijalom?), Groucha čije se nasmiješeno lice topi kao voštana maska, što bi sugeriralo da su njegovi vicevi samo ispušni ventil da prikriju stvarno stanje stvari, a Bloch vidi sebe kao luđaka s ubilačkim pogledom (u biti stvarno stanje njegove izmučene duše slijedom svega što ga je zadesilo u životu). Te scene nisu nikakva novost. Svi normalni ljudi prikrivaju stvarne unutarnje osjećaje i imaju masku. Kada se prepuste unutarnjim osjećajima, završe na psihijatriji ili još nešto gore.
Tu je tajanstveni protagonist prikazan kao Gorgona Meduza, što je najveći dokaz da je teorija iz predgovora VČ izdanja ispravna i da je Barbatova osobno taj tajanstveni glavni lik. Jak trag, moram priznati, ali ne i krucijalan dokaz. Zašto svi insinuiraju da je Paola Meduza? Zbog njene kose koja podsjeća na Meduzine zmijice i zbog jedne njene jako loše epizode!? Pa nije baš neki dokaz!
Meduza okamenjuje ljude koji je pogledaju, dok pogled na nju preko ogledala nije opasan (tako joj je i Perzej uspio odrubiti glavu gledajući preko odraza na štitu). U jednoj sceni vidimo i povez za oči na podu, a to bi trebao biti povez tajanstvenog lika. Znači, on je pogledao i pretvorio se u Meduzu!? Sada je prava prijetnja da ne pretvori Dylana, Groucha i Blocha u kamen - dopusti im da nestanu.
Kad se ovako pokuša objasniti taj najupečatljiviji flashback, opet sve vuče na Barbatovu, koliko god se ja pokušao truditi da objasnim na neki drugi način!
U jednom trenutku vidimo i Minotaura kao nečiji odraz u ogledalu - još jedan lik iz grčke mitologije iako ne vidim neke druge poveznice s Meduzom kao i razlogom njegovog pojavljivanja.

Odmah nakon toga vraćamo se opet u čekaonicu gdje se Bloch, Dylan i Groucho pitaju kako ništa nisu primijetili i da ih to čini krivcima. Ono bitno je da nakon Groucheve rečenice:
„A što ako je kriv netko drugi?“ ulazi nama nepoznata žena koju njih troje znaju, a odnosi se čine zategnutima.

Tajanstvena žena kaže: „Znam, nisam trebala doći. On ne bi bio sretan. Uvijek me držao podalje. Ali... bilo je to jače od mene. Kao da me... njegova mržnja dozvala“. Uz Grouchovu rečenicu prije nego je ušla, njena izjava dodatno potencira to da je ona upravo Paola Barbato.

Tada započinje četvrti flashback, koji daje još sličnih indicija. Tu vidimo kako ta žena pokušava spasiti onesviještenog Dylana iz nekakve čudne građevine koja se malo po malo ruši. U toj čudnoj građevini se na nekakvim ostacima katova nalaze dijelovi Dylanova svijeta, kao što je njegov dnevni boravak, a na zidovima su kipovi glava glavnih likova iz serijala. Ti fragmenti se pomalo ruše, a to simbolizira Dylanov serijal na umoru, a ona (Paola) ga pokušava spasiti dok je lik kojeg ne vidimo (Sclavi) pokušava spriječiti u tome.
Dok se „Sclavi“ igra s njom kao mačka s mišem, „Paola“ poviče: „Zašto me mrziš?“, a „Sclavi“ odgovara: „Ne mrzim te... Ne više nego ti mrziš mene. Možda mrzim ono što predstavljaš. Pokušala bi mu oguliti kožu, ući u srce, darovati mu dušu...
I taman kad „Paola“, unatoč preprekama, uspije doći do onesviještenog Dylana pomoću ljestava od konopa, vidimo ruku koja pucne prstima, na što ogromni pauk (od kojeg je „Paola“ ranije uspjela pobjeći) pregrize ljestve - čime taj flashback završava.
Tada opet skrećemo na scene u bolnici gdje se nastavlja monolog tajanstvenog ranjenika. Sada se obraća Dylanu i kaže da je to radio za njega, da on to sada ne može shvatiti i da postoje pragovi koje prijeđeš nakon kojih nema nazad. Tada preostaje „samo jedan izbor... nastaviti s preživljavanjem... ili... ili...“.
Misao nije završena jer je operacija krenula po zlu i ranjenik umire, ali jasno nam je na što Paola ovdje aludira. Čak pretpostavljam da je u ovom monologu iskoristila Sclavijeve riječi vezano za njegovu želju da ugasi serijal i prekine besmisleno životarenje.


I tako dolazimo do ključnog dijela epizode. Glavni doktor (urednik Dylan Dog serijala Marcheselli) šalje sestru (Tko je ta medicinska sestra?) kod onog čovjeka, koji će joj nešto dati kada stanje postane očajno.
Onaj čovjek je Xabaras osobno, a ono što on može dati je epruveta s čudesnim sadržajem koja može spasiti ranjenika. Moja interpretacija je da je Xabaras Sclavijev alter ego, Dylanov fiktivni otac u serijalu. Po tome, u zadnjem flashbacku „Sclavi“ (protagonist) vodi razgovor sam sa sobom, odnosno Dylanov tvorac vodi konverzaciju s Dylanovim stripovskim ocem.
U jednom trenutku protagonist kaže da je Dylan u Devonshireu gdje želi odagnati i posljednju sumnju na jedan slučaj. Barbatova se to najvjerojatnije referira na Mignaccovu epizodu: DD SR 86: Priča o jadnome vragu što bi ovaj zadnji flashback postavilo prije DD SR 100: Priča o Dylanu Dogu, koja je po Sclaviju trebala i biti zadnja priča serijala.
Budući da je Sclavi u vrijeme kada je izašla ova Mignaccova epizoda već htio završiti serijal, a nisu mu dali, to je Paola prikazala kao Scalvijev početak otpora uredništvu. Dodatnu potvrdu tome dobijemo kada nepoznati protagonist kaže da neće više Xabarasa obavještavati o Dylanu niti ga uhoditi.
S time nam daje do znanja da kasnije priče više nemaju njegov (Sclavijev) blagoslov...
Malo zbunjuje, a u biti to potvrđuje Xabarasova izjava iz stripa: „Dao sam mu obećanje da ćemo se sresti još samo jedan put. A ja uvijek održim obećanje.“, budući da znamo da se Xabaras pojavljivao i nakon redovnog broja 100. Samo što to nije bila Sclavijeva ideja. On je htio da to bude zadnja epizoda, a time i taj „još jedan susret“.

Nakon što Xabaras odbija dati epruvetu čiji sadržaj može spasiti protagonista, jer zna da će mu onda on ispostaviti račun, protagonist (Sclavi) umire. U narednim scenama vidimo protagonista kako se oprašta sa svakim bitnim likom iz priče ponaosob. Znakovit i najbitniji je dio kad se obraća „Paoli“ i kaže: „jer si ona koja živi na suncu, ona koja dolazi i ostaje... ona koja ne smije osjećati strah i ne izaziva ga... jer ti nisi pogreška.“
Što je to, ako ne Sclavijev blagoslov kojim joj daje dopuštenje i ohrabruje je da nastavi sa serijalom bez njega?

I na kraju se obraća Blochu, Grouchu i Dylanu riječima:
„Bit će vam bolje bez mene... to još ne znate, ali otkrit ćete.“
Tada nam je servirana vinjeta preko cijele stranice na kojoj vidimo sva tri glavna lika serijala sa zamijenjenom odjećom. Ja bih to interpretirao kao neznanje i nemar scenarista koji dolaze i koji ne znaju skoro ništa o serijalu.

Završna misao upućena njima trojici samo sve potvrđuje:
„Vratite se svojim ulogama... oca... sina... i brata. Nastavite dalje sami! Iako mi je žao što se nisam uspio pozdraviti... i što sam ostavio posao napola dovršen... želim vidjeti što je s druge strane... i vrijedi li ijedne riječi opisivati je.“

Pod „sami“ misli bez njega, jer je ranije već Barbatovoj dao blagoslov. Ono što se desilo naknadno i zbog čega imamo dvije verzije je upravo to što je Barbatova samo mislila da ima njegov blagoslov.
Uslijedila je Sclavijeva preinaka originalne Barbatine verzije koja mijenja kompletan smisao. Ta Sclavijeva verzija je objavljena u VČ, a srećom sada (zahvaljujući Ludensu) imamo i originalnu verziju koja me je i dovela do zaključaka u recenziji. Zato Barbatova u intervjuu objavljenom u VČ izdanju odgovara dvoznačno i nejasno.

Piccatto se posebno ističe na flashbackovima, a impresionira u četvrtom. I dalje tvrdim da je crtač koji najizazovnije crta žene. Na prvi pogled, crtež se čini krut i neugledan, ali pišući recenziju i bezbroj puta prelistavajući ovu epizodu, sve mi je bio bolji i bolji. Sve mi je bilo jasnije koliko je atmosfere unešeno u priču upravo zbog crteža. Ne može to svaki crtač! Piccato ima svoj stil kojeg se odmah prepozna i za mene je jedan od boljih crtača ovog serijala. Naslovnica intrigantna, baš kao i cijela epizoda.

Ova epizoda vam se može svidjeti ili ne. Nema sredine, ali na kraju mogu istaći bitnu činjenicu. Toliko toga je napisano o njoj i toliko različitih tumačenja da to mora biti pokazatelj vrijednosti ovog djela. O svim Chiavijevim i Rujuevim pričama zajedno se nije toliko toga napisalo! Barbatova ne opovrgava Sclavija već potvrđuje da ovo životarenje serijala nema smisla i traži dopuštenje - slobodu da odvede serijal nekim novim smjerom. U priči ga je dobila, ali u stvarnosti uslijedila je Sclavijeva cenzura i odgovor u „Liftu za pakao“! Nadam se da će ova moja recenzija nekog potaknuti da recenzira tu vrhunsku epizodu gdje je Sclavi dao jasan (ne višeznačan kao inače) odgovor i mišljenje o serijalu, pa i o ovoj epizodi.

Naprijed

DD VEC 18 Ubilački instinkt

DD VEC 20 Nebo može čekati

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • solar

    Ukupna ocjena 86%

    9, 9, 8, 8

    Pun pogodak, čak se ni ne treba toliko zamarati sa pronalascima racionalnih objašnjenja jer ova priča prvenstveno grebe iznutra, po dubini, a to je najvažnije.

    22.02.2020
    22:10:00 sati
    solar
    uredi
  • Sarghan

    Ukupna ocjena 90%

    9, 9, 9, 9

    Što više vremena prolazi, to sve više vjerujem kako je prijevod VČ verzije nesvjesno prilagođen teoriji koju su zagovarali fanovi u uredništvu. Ipak, Paolin originalni kraj (tj, sama zadnja stranica) je ono što tu teoriju pobija. Takoreći, VČ verzija mi djeluje kao ono što su fanovi htjeli da Preko praga bude, a Paola je, kako ona to tvrdi, imala posve drugačije zamisli, što je i sama potvrdila u intervjuu na kraju VČ izdanja.

     

    Spock je u recenziji spomenuo većinu važnijih elemenata VČ teorije, no ipak bih se osvrnuo na dvije stavke u sklopu te teorije i Spockovog viđenje istog:
    - u četvrtom flashbacku gdje djevojka pokušava spasiti Dylana, ne bih se toliko složio s promjenom uloga. To jest, da je Barbato ovdje djevojka, a Sclavi glas koji ju sputava. Barbato ovdje može biti djevojka u sklopu jedne druge teorije, no u ovom slučaju bi Barbato bila protagonist/glas koji sputava djevojku koja ustvari predstavlja Dylanove mjesečne djevojke. To jest, Barbato u svojim pričama je vrlo rijetko koristila djevojke kao "potrošnu robu (s greškom)" te iz tog razloga u njenim pričama Dylan nije toliko odvodio djevojke u krevet. Takoreći, mrzila je koristiti djevojke na taj način. Iz tog razloga, u ovom slučaju djevojka (mjeseca) pokušava u četvrtom flashbacku biti ono što fanovi očekuju od nje, no protagonist/Paola ju spriječava u tome jer je ona "puno više" od toga. A ako ona takva ne može biti na jednom takvom serijalu (npr. zbog uredničkih odluka da Dylanu daju neku stalnu vezu), onda ju Paola neće ni koristiti (tj, dopustiti da priđe Dylanu).
    - Paola Barbato kao meduza - unatoč Spockovom skepticizmu, bilo je nekoliko diskusija iz kojih se par puta povezalo Paolu s likom meduze, i to prvenstveno jer se Paola sama tako prezentirala. Po tih nekoliko diskusija, Paola se odmalena smatrala ružnom i nije joj se sviđala njena kosa, odakle dolazi ta paralela s meduzom. Ima još jedna stavka iz Čarobnog frulaša koja ide tome u prilog, no o tome u nastavku....

     

    -

     

     

    Što se mene tiče, u zadnje vrijeme (osobito nakon LU izdanja koje je vjernije originalnoj zamisli koju je Paola imala) sve više zagovaram teoriju kako je glavni protagonist upravo čitatelj. Ipak, ta teorija nije ona treća teorija koju Spock spominje u recenziji ("...u kojoj je neznanac sam čitatelj i da Paola želi da čitateljima podari unutarnji pogled na serijal..."). Štoviše, Spock je s pravom skeptičan u vezi te teorije s "čitateljem" jer ne shvaća kako ovdje nije riječ o običnom čitatelju, već o čitatelju kao fanu serijala. To jest, recenzent se upravo u prvoj zanimljivosti nesvjesno dohvatio glavnog ključa tumačenja teorije "protagonist=čitatelj" po kojoj pacijent nije obični čitatelj već čitatelj koji je Dylanov (number-one) fan.

     

    U Kingovoj "Misery", glavni zaplet se vrti oko pokušaja bijega popularnog pisca kojeg je veliki fan(atik) njegovih radova zarobio i želi dovjeka čitati njegove priče. U ovoj priči, protagonist je također (number-one) fan, pa čak možda i čitatelj koji je veliki fan originalnog, Sclavijevog Dylana. S tim ključem, Paola u ovoj priči doista piše, kako to ona i sama kaže, priču u kojoj se čitatelji sami mogu postaviti na operacijski stol i sami iznijeti svoje viđenje. Ipak, zahvaljujući tom ključu, "Preko praga" se može tumačiti i kao viđenje običnog fana serijala, ali i kao viđenje najvećeg/ih fana/ova (Sclavijevog) Dylana i serijala koji iz ovih ili onih razloga odustaju od Dylana/serijala (života), a uredništvo i autori (kirurzi i doktori) se svim naporima trude zadržati ih (tj, spasiti ga od smrti ).

     

    Po tom tumačenju, ovo postaje skroz meta priča u kojoj su Dylan, Bloch i Groucho samo obični likovi iz stripa svjesni stanja u kojem se serijal nalazi. To jest, njihovi likovu u ovoj priči doslovno predstavljaju serijal, svjesni vlastitog stanja i postojanja, ali i čitatelja koji ih čitaju. Čitatelja koji (kupovinom stripova) održavaju Dylana na životu u prvom flashbacku i koji ga zbog svega što su njih dvoje "zajedno" proživjeli u prošlosti i dalje spašavaju i ne daju mu umrijeti, čak i u situaciji kad se Dylan (serijal) kvalitetom srozava u bunar bez dna. Čitatelja (drugi flashback) koji ili obožavaju Groucha ili ga ne podnose (bilo  zbog njegove funkcije u serijalu ili frustracija što nam nikada nije natuknuto tko je on doista), no i dalje zajedno trpe sve to zbog Dylana. Čitatelja (ili nakaza/čudovišta kako se Sclavi obraćao talijanskim čitateljima u predgovoru/pošti/DD Horror clubu u početnim brojevima) koji su upravo zbog likova zavoljeli serijal i koji iz tog razloga ne žele da se ništa loše ne dogodi njihovim omiljenim likovima, istovremeno ih spašavajući (treći flashback) od potencijalne smrti za kojom bi scenaristi možda posegnuli kad/ako serijal dosegne kritične razine ili kad im ponestane ideja (sjetimo se doktora Bronskog u Mračnoj polovici ili Anne Never u Posljednjem čovjeku na zemlji), ali i od brutalne spoznaje u što se oni (i fanovi i likovi) pretvaraju kako serijal sve više odmiče u nedogled. Takoreći, u trećem flashbacku čitatelji i sebi i likovima prikrivaju oči kako ne bi vidjeli okrutnu stvarnost i odvode likove na sigurno, u iščekivanju boljih dana.

     

    Ustvari, kroz prva tri flashbacka možemo pratiti viđenje običnih čitatelja koji vjerno prate serijal, ali i razvoj onih najvatrenijih fanova iz faze kad su bili zagriženi fanovi u fazu kada su polako postajali svijesni kako bolji dani ipak neće doći. Ipak, ti bolji dani za ovu drugu skupinu predstavljao bi scenarist koji je po stilu sličan Sclaviju i koji će u suradnji Marcheselijem kao urednikom ponoviti zlatne dane serijala (Dylan je inzistirao da pozove najboljeg kiruga, koji je u ovom slučaju autor koji je s Sclavijem napisao neke od najbolji priča). Istovremeno, ta druga skupina branila bi (iskazivali nezadovoljstvo) Dylana/serijal od autora koji bi radili korijenite promijene i pisali priče različite vrste od onih kakve je Sclavi pisao. Već vidite što bi u tom tumačenju mogao predstavljati četvrti flashback s nepoznatom djevojkom: bunt zagriženih fanova serijala koji spriječavaju novog autora (u ovom primjeru, Paola) da pomogne Dylanu na drugačiji način nego što su oni to do tada navikli. Valja primijetiti kako je nepoznata djevojka u ovom flashbacku odjevena u žensku kombinaciju Dylanove odjeće (vidi npr. naslovnicu Nelojalne konkurencije), ali i kako bi po fizičkom izgledu to vrlo lako mogla biti Paola Barbato. Štoviše, neke teorije tvrde kako je Barbato u Čarobnom frulašu u Mollyn karakter ugradila varijantu svog (previše kritičnog) viđenja sebe iz mlađih dana, ali i kako je Dylanovo viđenje Molly pred kraj priče viđenje u kakvu će predivnu osobu Molly izrasti ustvari Paulino priznanje kako je tada ipak bila previše stroga prema sebi. U tom pogledu, ne bi bilo čudno da je Paola u ovom flashbacku sebe kao scenaristicu prikazala u sadašnjem, puno privlačnijem izdanju, željna da spasi Dylana, no dio najzagriženijih fanova (čitatelji kojima je prvih 100 epizoda najbolje i na koje Barbato svojim efektom ostavlja negativan utjecaj) ju nikada nisu priznavali.

     

    Što takvi čitatelji ustvari žele? Ono što je prikazano u petom i završnom flashbacku: povratak Sclavija (Xabaras) pisanju priča za Dylana. To jest, povratku autora zbog kojeg su zavoljeli Dylana i čiji su povratak redovno zazivali zbog nezadovoljstva postojećim stanjem (obavještavali u kakvom se stanju Dylan nalazi, a Sclavi je kao glavni kreator lika to sve nadzirao i pratio, bilo preko reakcija čitatelja, bilo preko uredništva koje mu prenosi stanje prodaje). Ipak, kako sve više vremena prolazi, a Sclavi i dalje čvrsto stoji iza svoje odluke, eventualno (i najzagriženiji) fanovi iz ovog ili onog razloga polako odustaju od serijala (život/zanimanje za serijal im se gasi), a uredništvo i autori su u tom slučaju nemoćni (kirurzi ne uspijevaju spasiti čitateljevo život/zanimanje za serijal). Čitatelji (pacijent) iz ovog ili onog razloga prestanu pratiti Dylana (umiru) posve naglo i bez su vidjeli kako serijal završava (bez da se pozdrave i ostave posao napola dovršen). Neki od njih prestanu pratiti serijal kako bi se posvetili stvarnom životu (možda svojom voljom, a možda i protiv svoje volje), a neki od njih možda odustanu zbog nezadovoljstva kvalitetom serijala i više pažnje počnu posvećivati nekim drugim serijalima (žele vidjeti što je s druge strane i vrijedi li ijedne riječi opisivati je). Takoreći, citat iz Misery upravo u ovom flashbacku najviše ističe poantu odnosa autor-čitatelj iz Kingovog djela. 

     

    Šečer na kraju: čak i po toj teoriji, glavni protagonist na operacijskom stolu je, na neki način, doista Paola Barbato. Ali ne Paola kao pisac, već Paola kao čitatelj, number one-fan serijala koji, kao što i sama (u to doba) kaže u intervjuu, nikada nije napravila prijelaz iz čitatelja u spisatelja. Takoreći, ovo vrlo lako može biti i Paolino viđenje serijala, ali iz perspektive number-one fana (što bi, sukladno nazivu kojima su se u predgovoru početnih talijanskih izdanja nazivali dylanovi fanovi, objasnilo zašto se u trećem flashbacku prikazala kao meduzu, a istodobno se time i dalje ne pobija tumačenje iz VČ teorije kako u četvrtom flashbacku Paola (kao čitatelj) spriječava žensku da spasi Dylana ;)) koji je svjestan kako serijal ovisi o fanovima, ali i kako fanovi iz ovog ili onog razloga (pad kvalitete priča, smrt, život ih odnese u drugom pravcu) odustaju od serijala. To jest, na operacijskom stolu nije Paola autor, već Paola čitatelj. I ovo nije toliko Paolin bunt (kao autor) oko autorske slobode i što joj ruke nišu razrješene koliko Paolina molba (kao fan) Sclaviju da se ponovno posveti Dylanu.

    23.02.2020
    02:06:00 sati
    Sarghan
    uredi
  • King Warrior

    Ukupna ocjena 94%

    10, 9, 9, 10

    Uvijek kada pomislim da je Dylan strip koji nema vise sta novo da ponudi, pojavi se ovakva jedna prica koja me na pozitivan nacin iznenadi. Barbatova jos jednom dokazuje zasto moze s pravom Sclaviju da parira, od svih Dylanovih autora ona je jedina to u stanju.

     

    Dobra je navlakusa na pocetku stripa kada smo pomislili da se radi o Grouchu, pa onda Blochu, na kraju se ispostavilo da se radi o bilo kojoj osobi, pa moguce cak i o jednom Dylanovom autoru, sve je prepusteno citatelju po slobodnoj volji koga ce staviti u ulogu umiruce osobe.

     

    23.02.2020
    11:52:00 sati
    King Warrior
    uredi
  • Ukupna ocjena 94%

    9, 10, 9, 10

    23.02.2020
    14:33:00 sati
    benx40
    uredi
  • acestroke

    Ukupna ocjena 87%

    9, 10, 7, 9

    Prilicno dobra i ambiciozna epizoda, iako je veoma konfuzna u nekim djelovima. Ima ovdje dosta dobrog razgovora izmedju likova, i ovo je jedan od puno ozbiljnijih scenaria uopste iz Bonelli kuce; Paola Barbato je talentovan pisac. Neke scene su fenomenalne, na primjer, one s Xabarasom; ali druge, one u neku labirinutu sa divljim grancicama koje hvataju Dylanovu nogu, su konfuzne i dosta dosadne. Ipak smatram da je ovo veoma vazna epizoda u ovom serijalu, pogotovo sto se tice crteza i scenarija. Naslovnica, medjutim, mi se ne svidja, i totalno je pogresna za temu ove price. Jeste da smo u ovom stripu imali scenu gdje se Dylan nalazi oko mnogo ogledala, zajedno sa Grucom i Blochom, ali ako neko gleda ovu naslovnu, covjek bi mislio da se Dylan nalazi u nekom vasaru ili luna parku; pojma nece imati da se citava epizoda radi o zivotu i smrti, i o tome hoce li jedna nespomenuta osoba da zivi ili da umre. Jedna od boljih prica iz ovog doba.
    23.02.2020
    15:27:00 sati
    acestroke
    uredi
  • Hercule Poirot

    Ukupna ocjena 98%

    10, 10, 10, 8

    Priča za više čitanja.Fenomenalno!

    19.03.2020
    11:21:00 sati
    Hercule Poirot
    uredi
  • Barker

    Ukupna ocjena 83%

    9, 8, 9, 5

    Apsolutno netipicna prica za Paolu. I apsolutno iznenadjujca! Izuzetna postavka i dramatizacija. Meni licno, problem ovde je distanciranost i hladnoca koji u ovakvoj prici ne bi smeli postojati, ali Barbato mene retko kad dirne u emotivnu zicku. Pa tako i ovde , negde na polovini sam vec izgubio interes ko bi mogao biti pacijent, jednostavno me je bilo briga, niti sam mozgao previse o tome. Mislim da je i Pikato pogresno odabran crtac, iako je ovde sjajan, ovo nije njegov tip prica. Jako bi bolje legao neki "liricniji" crtac, Ambrosini (u formi) mi prvi pada na pamet. Ali to bi vec bila Sclavijeva prica, znam :)

    BTW, sjajna recka i sjajna Sarganova analiza u komentaru.

    31.03.2020
    18:38:00 sati
    Barker
    uredi

Najnovije

Vijesti

    Magazin

    Recenzije

    • Njihalo strave
      Kod: VB PO 1
      Ocjena: 70%
      Vrijeme: 7.7.2020. 15:05:00
      Autor: Kila Banana
      Broj komentara: 2
      Broj pogleda: 146
    • Božji sud
      Kod: KP SA 7c
      Ocjena: 82%
      Vrijeme: 6.7.2020. 9:20:00
      Autor: Spock
      Broj komentara: 6
      Broj pogleda: 400
    • Put za raj
      Kod: ZG VCSP 32
      Ocjena: 50%
      Vrijeme: 3.7.2020. 23:14:00
      Autor: Djole
      Broj komentara: 1
      Broj pogleda: 1669
    • Čuvari divljine
      Kod: MN LMS 930/933
      Ocjena: 78%
      Vrijeme: 2.7.2020. 23:44:00
      Autor: Koresh
      Broj komentara: 8
      Broj pogleda: 633
    • Pećina Maja
      Kod: KM ZS 948
      Ocjena: 64%
      Vrijeme: 1.7.2020. 1:49:00
      Autor: Hercule Poirot
      Broj komentara: 5
      Broj pogleda: 644

    Aukcije

    Forum

    Najčitanije

    Vijesti

      Magazin

      Recenzije

      • Izgubljeni svijet
        Kod: ZG VEC 107/109
        Ocjena: 95%
        Vrijeme: 14.4.2020. 23:55:00
        Autor: igor 12
        Broj komentara: 17
        Broj pogleda: 2550
      • Poslije apokalipse
        Kod: NN LIB 55
        Ocjena: 100%
        Vrijeme: 23.5.2020. 17:54:00
        Autor: Jerry Krause
        Broj komentara: 1
        Broj pogleda: 2433
      • Put za raj
        Kod: ZG VCSP 32
        Ocjena: 50%
        Vrijeme: 3.7.2020. 23:14:00
        Autor: Djole
        Broj komentara: 1
        Broj pogleda: 1669
      • Svijet Nancy Porter
        Kod: NN ALM 7a
        Ocjena: 61%
        Vrijeme: 21.4.2020. 18:47:00
        Autor: Jerry Krause
        Broj komentara: 0
        Broj pogleda: 1560
      • Bokser Pat
        Kod: TX ZS 370/371
        Ocjena: 57%
        Vrijeme: 11.4.2020. 0:26:00
        Autor: tex2
        Broj komentara: 6
        Broj pogleda: 1380

      Aukcije

      Forum