Marty

Dylan Dog

DD VEC 35 | 96 str.

Dylan upoznaje starca Martyja i ostaje uz njega kao jedini prijatelj u posljednjim danima njegovog života...

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 84%

Priča 8

Scenarij 9

Crtež 8

Naslovnica 9

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 79%

P*7

S*7

C*8

N*9

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Marty
    DD LEX 124
  • Marti
    DD VEC 35

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • Marty
    DD SR 244

ZANIMLJIVOSTI

  • Lik ubojice osmišljen je prema poznatom američkom glumcu Judeu Lawu
  • Pojavljuje se poznati nam pas lutalica kojeg smo vidjeli u mnogim prijašnjim epizodama
  • Str. 98. - Francesco Guccini poznati je talijanski kantautor i pisac rođen 1970. g.

There is a loneliness in this world so great
that you can see it in the slow movement of
the hands of a clock...

"Marty" je jedna od tri povratničke priče koje je Tiziano Sclavi napisao prije desetak godina (druge dvije su "Ukronija" i "Ubojica među nama"), a ujedno je i, barem meni, najbolja.

Nije nikakva nepoznanica da je Sclavi kroz priče često preispitivao vlastite misli i osjećaje; svoje strahove, unutarnje sukobe, ljubav, bol, gnjev, užase svakodnevnice, obmane, iluzije... a možda ponajviše od svega samoću, koja je i ovdje središnja tema priče.

Glavnik protagonist ove melankolične priče je šezdesetpetogodišnjak Marty. Pretio, neugledan i stidljiv, to je starac koji je proživio jedan veoma samotnjački život. Istovremeno, oduvijek je bila istina da usamljeni ljudi često primjećuju stvari na koje drugi, da tako kažem popularniji ljudi, ne obraćaju pozornost jer su uvijek zauzeti poslom, novcem, dobrim izgledom i sveukupno stvarima koje ih čine podjednako uspješnima koliko i šupljima, praznima, uzaludnima. Njihove priče su uvijek manje-više iste, ali istovremeno im je uvijek pridavana veća pažnja jer tko želi slušati priče malih, nebitnih ljudi kao što je Marty? A tko zna kolike priče se u njima skrivaju i nikad neće biti ispričane...

We don't need new governments
new revolutions
we don't need new men
new women
we don't need new ways
we just need to care.

Na radiju se maloprije spominjao intervju s predsjednicom, a zahvaljujući kojem ćemo saznati zašto Kolinda voli otoke. Priča samo takva, dođe mi da poželim da netko sve te radijske voditelje i Kolindu - pa i mnoge druge ljude na koje ne želim trošiti riječi jer sva glupost svijeta ne stane ni u roman, a kamoli jedan osvrt - otpremi na nekakav udaljeni šumoviti otok gdje će ih dočekati pomahnitali znanstvenik s mačetom i tamaniti jednog po jednog, a od njihovih otfikarenih glava i kostiju napraviti molekularni model etanola koji će biti predstavljen na susretu liječenih alkoholičara kako bi ovi što bolje uvidjeli štetne posljedice alkohola.

Drugim riječima, razmišljam kakvu bih morbidnu sudbinu namijenio ljudima čija me prisutnost iritira i koji, jednostavno rečeno, obezvrijeđuju moj život, a siguran sam da nisam jedini kojeg ponekad spopadnu ovakve misli. Možda ipak ne u ovakvim maštovitim razmjerima, ali ipak, koliko puta su oni „normalni“ ljudi znali odjednom prolupati (osobno, ja nikog ne smatram sasvim normalnim, mislim da mnogi ljudi samo vrlo dobro kontroliraju ono što se smatra neprihvatljivim, čudnim, ludim...)? Možda ne prolupati u tolikim razmjerima da bi postali ubojice, ali kad kreneš tim putem, pitanje je samo koliko daleko si spreman otići. Velika većina ljudi, kao što je Marty, zadržat će se na maštanju osvete ljudima koji su ih na bilo koji način povrijedili, svijet će i dalje ostati isti i svi odvjetnici će preživjeti.

Ali kada bismo imali priliku takvim osobama vratiti milo za drago i u stvarnom svijetu, a istovremeno izvući se nekažnjeno, koliki bi se od nas tada povukli? Pa vjerojatno i dalje mnogi, ali ona gorespomenuta većina bi sada ipak bila vidljivo manja.

I na kraju se postavlja pitanje kolika je zapravo razlika između izmaštanog ubojstva i onog stvarnog? Marty (ili bih trebao reći Sclavi) je mišljenja da svi ti ljudi koje opisujemo kao normalne, ako bi imali dobar poticaj, priliku i odgovarajuću vještinu da počine savršeno ubojstvo, pretvorili bi se u ubojice. Neporecivo je i da mnoga ubojstva započinju upravo kao maštarija i upravo to je ono u čemu je Sclavi najbolji – propitkivanju i poticanju na razmišljanje (ukratko onome čemu, nažalost, većina drugih Dylanovih scenarista nije dorasla).

U svakom slučaju, jedna melankolična priča u kojoj je jedini horor onaj protiv kojeg se nerijetko nemoguće boriti - samoća.

Alone. Yes, that's the key word, the most awful word in the English tongue. Murder doesn't hold a candle to it and hell is only a poor synonym.
- Stephen King

Treba spomenuti i da je Casertano crtač čiji su uratci danas daleko od kvalitete kakvu su nekad pružali, ali ne može se poreći da je i dalje odgovarajući crtač za jednu ovako melankoličnu i sugestivnu priču. Kad se radi o dočaravanju Sclavijevih krajnje manijakalno zamišljenih scena ubojstava, fanovi krvoprolića će zasigurno doći na svoje (za pamćenje je scena u kojoj Martyjev bivši šef doslovno eksplodira od smijeha). Šteta jedino što lica likova Casertano prikazuje nerijetko previše komično, karikaturalno, skoro ih mogu zamisliti u Alanu Fordu ili Niku Titaniku.

Sve skupa, zasigurno jedna vrlo dobra priča, a pamtljivijom ju je učinio i nadahnut Stano, svojom melankoličnom naslovnicom kojom vrlo vješto dočarava prolaznost života i tugu koja ostaje nakon odlaska drage nam osobe.

People are not good to each other.
perhaps if they were
our deaths would not be so sad.
- Charles Bukowski

Naprijed

DD LEX 123 Ubojica je među nama

DD VEC 37 Krčma na kraju svijeta

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • drogsy

    Ukupna ocjena 75%

    8, 6, 8, 9

    Definitivno najbolja Sclavijeva epizoda iz tog kratkog povratničkog perioda, mada ni ona ne nudi ništa spektakularno i nešto što već nismo vidjeli u serijalu. Usamljenost koja ljude pretvara u ubojice,  bogati hedonisti koji su gori od čudovišta, imaginarni ubojica koji ubija uz poneku onrističku sekvencu itd itd, mada je izvedba svega toga dobra.

     

    Što se Casertana tiče, ovaj, od brojnih njegovih drugih stilova, mi se najmanje sviđa, no i takav crtež je sasvim ok. Naslovnica je uvjerljivo najbolji dio i izvrsno dočarava prolaznost.

     

     

    08.05.2016
    01:14:00 sati
    drogsy
    uredi
  • Ukupna ocjena 70%

    6, 8, 7, 7

    Obavijest za recenzenta. Barem je u zanimljivostima, ako ne u samom tekstu, trebalo navesti važnu informaciju: lik Martyja baziran je na glumcu Ernestu Borgninu koji je tumačio istoimeni lik u istoimenom filmu Delberta Manna iz 1955. Zainteresirani neka provjere i usporede koliko ima sličnosti i razlika između samog lika na stripu i filmu, što je i bila namjera ove posudbe/posvete od strane Sclavija kao vid poticaja za jednu zanimljivu komparativnu analizu. 

    09.05.2016
    09:19:00 sati
    aristotel skotos
    uredi
  • Goran100

    Ukupna ocjena 85%

    9, 9, 7, 10

    Ovo me podsjeća na Sclavijevu kratku priču Užas. U svakom slučaju odlično, Casertano solidan, a naslovnica jedna od boljih u serijalu.

     

    09.05.2016
    12:21:00 sati
    Goran100
    uredi
  • King Warrior

    Ukupna ocjena 87%

    9, 9, 8, 9

    Fina prica, pomalo pateticna, ali sasvim ok.

    11.05.2016
    00:15:00 sati
    King Warrior
    uredi
  • acestroke

    Ukupna ocjena 47%

    4, 2, 7, 8

    Epizoda koja je, iako dobra u momentima, ipak dosta precijenjena.  Radnja o ovom starcu Marti i njegovom prijateljstvu sa Dylanom je fino napisana i smisljena, ali ono sranje s onim ubicom, koji je izgleda kreacija Martieve maste, je totalno idiotski izvedena.  Stvarno ne znam zasto je Sclavi uopste morao da ubaci nasilje i krv i gadna ubistva u ovu pricu u kojoj uopste nije bilo niti mjesta niti smisla za takve gluposti.  Na kraju ispade da je onaj "twist" nesto najgluplje koje je Sclavi mogao da smisli... mo's mislit, on veli Dylanu, "Ja sam kreirao tog monstruma/duha"... yeah, right.  Citav strip djeluje kao da se dvije veoma razlicite radnje desavaju jedna uz drugu, i na kraju ispade da uopste nemaju veze sa jedna drugom, jednostavno je Sclavi htjeo da malo krvi ipak ubaci u ovu melodramticnu epizodu, koja je doista mogla i bez toga.  Dojam je da je covjek na kraju prodo ne samog sebe, nego i svoj scenario, jer je izgleda osjetio potrebu da ubaci okrutna ubistva u ovu pricu jer je ovo serijal o Dylanu, slavnom istrazivacu nocnih mora, i kao takav mora da ima ubistava i horora, ocito u slucajevima kad ne bi trebao da ih ima uopste.  Stvarno steta.  Casertano je dobar, a naslovnica je takodje dobra.  Najveci problem je ovdje Sclavi, koji je htjeo da nadmasi samog sebe, i u tom pokusaju je usro sve zivo ovdje.  Steta :(

    23.05.2016
    20:22:00 sati
    acestroke
    uredi
  • doktor78

    Ukupna ocjena 80%

    8, 8, 8, 8

    Tužna, melanholična epizoda, sa tipično sklavijevskim razmatranjima

    06.08.2016
    13:28:00 sati
    doktor78
    uredi
  • Barker

    Ukupna ocjena 79%

    7, 8, 8, 10

    Ne bas klasicni Sclavi, ali je to njegov prepoznatljivi rukopis. I ne mogu da kazem da mi je bas vrhunski ispricana prica- jednostavno me ne dotice onako kako sam (barem) ocekivao. Nakon ovakvih naslovnica mi je najzalije sto je Stano zamenjen.
    17.12.2016
    17:38:00 sati
    Barker
    uredi
  • going going

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Mene je bas fino pukla ova epizoda. 

    Kao sto kazu u maestralnoj analizi ove epizode koja se nalazi na predlistu VCovog izdanja(zbog toga najvise i volim da citam Dilana u izdanju VC): ovo je Sklavijevo mirenje sa svetom i takva tema je idealna za jednu od njegovih povratnickih prica. Mislim da je Martijem i Liftom za pakao Sklavi rekao sve sto je imao da kaze o Dilanu, o svetu u kom Dilan zivi i o svetu u kom mi zivimo. 

    Mislim da je ovo jedan od onih stripova (zajedno sa Dilanovim Dugackim pozdravom, Nicijom pricom i Belom radom, a ima tu jos i mnogo prica drugih serijala i raznih neitalijanskih stripova) koje treba dati ljudima koji strip drze za banalnost i glupost za zaludjivanje dece da procitaju. A takvih ,,mislilaca" ima previse, mnogo vise nego onih drugih, a da je stanje stvari obrnuto verujem da bi ovaj svet bio mnogo lepse mesto.

    Ozbiljan a u isto vreme i duhovit zbog Grucovih sala, melanholican ali nikad depresivan, tezak a istovremeno i prelep strip. 

    Casertano je daleko od umetnickog izrazaja koji je nekad negovao na Dilanu, medjutim i dalje mu savrseno leze ovakve price i idalje je majstor za mnoge u staffu.

    Stanova naslovna strana jedna od najlepsih u serijalu i pokazatelj koliko je bila pogresna odluka da ga zameni Cavenago koliko god on bio odlican i mozda prijemciviji ,,danasnjem citaocu".

     

    26.06.2018
    00:59:00 sati
    going going
    uredi
  • allessi

    Ukupna ocjena 85%

    9, 8, 8, 10

    Ova epizoda ima odličnu melankoličnu, turobnu i sjetnu, naslovnicu koja baš intrigira čitatelja.. Jedan od vrhunskih Stanovih radova.. Zatim jedan solidan, ne vrhunski, ali opet jasan i lijep crtež koji uopće nije za baciti.. A i sama priča je svakako iznad Dylanovog prosjeka.. Priča je više bazirana na osjećaju samoće i prolaznosti nego na horroru i užasu.. Priča je depresivna i govori o prolaznosti i uzaludnosti života.. Od svih likova istaknuo bih jedino psa Botola koji mi je baš nekako prirastao srcu..

    13.02.2019
    07:01:00 sati
    allessi
    uredi
  • Spock

    Ukupna ocjena 78%

    7, 8, 8, 9

    Zanimljivosti:
    - Autori priče i scenarija su Sclavi i Neri. Riječ je o Scavijevoj supruzi Cristini Neri. Ovo joj je druga suradnja sa slavnim mužem. Prva je bila u SR 151: Jezero na nebu, koju je napisala zajedno s bratom Pippom, Tizianovim šurjakom.
    - Ubojica Julian uvelike me podsjeća na Breta Elissa, ubojicu iz prve Scavijeve povratničke epizode, SR 240: Ukronija
    - 25. str.: Na pitanje dali je oženjen, Dylan odgovara: "I da, i ne... To je tema o kojoj baš ne volim razgovarati..."

    Komentar:
    Nakon što sam pročitao i ovu, treću Scavijevu povratničku epizodu, još uvijek mi je "Ukronija" najbolja i najefektnija. Tu Sclavi zaista šokira čitatelja svojim suludim idejama, scenama, a pogotovo završetkom. Druga, "Ubojica je među nama" je šokantna iz potpuno druge perspektive, ali i kompletan rip-off filma "Identitet" iz 2003. Ova, treća, je također omaž istoimenom filmu iz 1955., iz kojeg je potpuno preuzet lik, odnosno glavni glumac Ernest Borgnine
    Nisam gledao film, pa pretpostavljam da je i priča barem djelomično preuzeta.

    Sclavi nam postepeno, kako se priča razvija, sve više daje do znanja što se tu u biti događa! Npr. Blochovim zanovjetanjem da je dosadno jer nema nikakvih zločina, iako se ubojstva redaju kao na traci i to u stilu Chiaverottija u najboljim danima. Prema kraju priče sve više ima vinjeta i scena koje jasno vode rješenju zagonetke, a sve kulminira ubacivanjem fantastičnih elemenata.
    Dodirnuo se i katolicizma, gdje je misao također grijeh, pa nam jasno daje do znanja da je Marty pobožan čovjek.

    Baš kao i svi mi, Marty stalno zamišlja drugačiji, bolji život, a kada izgubi i ono što je imao, tek tada počne zamišljati stvarne male stvari koje su ga veselile, a kojih više nema! Bit je da se treba uživati u tim malim stvarima, jer tek kada neko razdoblje prođe, shvatiš koliko ti nešto fali, a tada ostaje samo žal što nisi više uživao u tim vremenima jer povratka nema.

    Casertano puno lošiji nego u ranijim radovima. Najveći su problem karikaturalna lica aktera. Završnih nekoliko stranica su briljantno nacrtane i uvelike poboljšavaju ukupan dojam. Briljira i u scenama s dobrim znancem, psom lutalicom kojeg Dylan zove Botolo, čiji izrazi i postupci su osjećajniji nego ljudski.
    Tu je Casertano odlično dočarao tipičan Sclavijev stav: "ljudi su zli, životinje su dobre"!
    Naslovnica odlična. Savršeno opisuje epizodu.

    Iskreno, nije me dirnula ova priča! Više me dirne kad se sjetim pjesme Dobriše Cesarića: "Balada iz predgrađa", a ova me priča podsjetila na nju. 

    Hm, to bi značilo da me ipak dirnula!
    Kako god, za kraj evo ulomak iz te pjesme:
    ...
    A jedne večeri nekoga nema, 
    A mor'o bi proć; 
    I lampa gori, 
    I gori u magli, 
    I već je noć.

    I nema ga sutra, ni prekosutra ne, 
    I vele da bolestan leži, 
    I nema ga mjesec, i nema ga dva, 
    I zima je već, 
    I sniježi...

    A prolaze kao i dosada ljudi, 
    I maj već miriše - 
    A njega nema, i nema, i nema,
    I nema ga više...

    I lije na uglu petrolejska lampa 
    Svjetlost crvenkastožutu
    Na debelo blato kraj staroga plota
    I dvije, tri cigle na putu.

    19.02.2019
    21:28:00 sati
    Spock
    uredi
  • Dexters

    Ukupna ocjena 83%

    8, 7, 10, 8

    Rekao bih da Sclavi nema novih trikova u rukavu, i ova priča je svojevrsna regresija na primordijalne temelje. Sclavijev svijet ne mora biti nužno njegova životna filozofija, ipak je ovo samo strip- fikcija. Kako kaže maestro Lupino: svijet koji negdje postoji, ili bi mogao postojati. Da, takav svijet je prokleto depresivan, ali je- zamisliv.


    Ipak, pokušavam biti open- minded (kako bi rekli ameri), i u ovom nihilističkom moru nastojim ugledati zraku svijetlosti. Kaže stinky: Marty nije prišao djevojci, nije se suprostavio ocu, njegov bitak nije kod njega. Ali, nešto je učinio, priznanje. Nedovoljno je za odstranjenje morbidnosti tog crnog svijeta, ali za crva poput Martya, to je ogroman korak. Priznanje pokazuje da je svjestan naopakog, a prijateljstvo s Dylanom je okidač. Što bi tek ljubav, ili neka druga sila veća od prijateljstva, učinila nad svim onim zvijerima koje imaju više bitka (vatre) od mrtvaca Martya. Jer vatru je teže upaliti, nego rasplamsati. Sclavijev svijet se ne čini toliko konačan, kao što se na prvi pogled mislilo.

    13.06.2019
    19:48:00 sati
    Dexters
    uredi
  • delboj

    Ukupna ocjena 85%

    10, 8, 7, 10

    Zbilja dirljiva, duboko životna priča, ispričana na tako svakodnevan način, baš u vrijeme kad je sve prepuno takvih priča.

    02.07.2019
    20:34:00 sati
    delboj
    uredi

Anketa

Što vam je najinteresantnije na stripovi.com?

Rezultati

Arhiva

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

Aukcije

Forum