Vjerna klijentela

Dylan Dog

DD VEC 90 | 96 str.

Gospodin Brennan vodi malu prodavaonicu u Bromleyu, koja je osobita po tome što su joj najvjerniji posjetitelji duhovi jednom najvjernijih Brennanovih mušterija. Sve se to odvija godinama u opuštenoj i ugodnoj atmosferi a problemi nastaju kada duhovi prestanu da dolaze u trgovinu što poprilično zabrine Brennana koji se obraća Dylanu Dogu sa zahtjevom da istraži što je tome uzrok.

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 46%

Priča 5

Scenarij 3

Crtež 5

Naslovnica 7

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 55%

P*5

S*4

C*6

N*7

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Verna klijentela
    DD VEC 90

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • Una affezionata clientela
    DD SR 299

ZANIMLJIVOSTI

  • radni naslov ove priče je bio „Trgovina koja prodaje mrtvima“

Kada biste me pitali da vam nabrojim neke od epizoda Dylana Doga koje je napisao upravo Giancarlo Marzano, ne bih vam to mogao reći samo tako napamet. Morao bi potražiti pomoć na internetu ili posegnuti prema polici gdje se nalazi moja Dylan Dog kolekcija te otvarati jedno po jedno izdanje dok mi se ne bi posrećilo da nabasam upravo na neku njegovu priču. Što će reći da do sada očito nisam naišao na neko njegovo ostvarenje koje bi na mene ostavilo dojam i koje bi bilo upečatljivo. Znači li to da je „Vjerna klijentela“ drugačija, upečatljivija i samim time bolja od njegovih ostalih DD priča? Teško je na to dati jednostavan odgovor. U svakom slučaju, „Vjernu klijentelu“ potrebito je promotriti malo pobliže i posvetiti joj barem nešto svoga vremena i pisanja.

Sam sadržaj priče o gospodinu Brenanu, vlasniku prodavaonice koju posjećuju njegove najvjernije, ali mrtve mušterije i čijemu skromnom obrtu i načinu života prijeti modernizacija i globalizacija na najsuroviji mogući način, lako može zavarati čitatelja da je percipira kao nostalgičnu, melanholičnu posvetu jednom starijem, humanijem vremenu i običaju koje nepovratno prolazi. No, da li je tome uistinu tako? Da li je to ispravno tumačenje „Vjerne klijentele“?

Problem ovdje, naravno, leži u samom Marzanu koji praktički do samoga kraja nije siguran kako i na koju stranu bi se postavio prema tematici kojom se ovdje bavi. Očigledan nedostatak kičme, intelekta i konkretnijeg stava vrlo je zbunjujuć do te mjere da jedini dojam koji ostavlja je da se ovdje, nehotično, pristaje uz ideologiju u koju niti sam autor, čini se, ne vjeruje. Kako bi ovo bilo jasnije, moram se još malo dotaknuti sadržaja; Gospodina Brenana mući jedan veliki problem. Najvjernije mu mušterije, sablasti njegovih umrlih kupaca prestaju dolaziti u njegovu trgovinu što Dylana Doga stavlja pred jedan od najizazovnijih slučajeva u njegovoj dugoj karijeri; on kojemu se mušterije redovito obraćaju kako bi ih riješio duhova i sablasti, sada je takoreći pod zadatkom kako gospodinu Brenanu pronaći i vratiti njegove duhove (mušterije) natrag. Vrlo brzo postaje jasna simbolična funkcija Brenanove „vjerne klijentele“ kao poveznice sa jednim vremenom koje nepovratno prolazi što našem skromnom i simpatičnom trgovcu predstavlja problem sa kojim se on teško može i zna nositi. Teško je nositi se i sa pritiskom koji na njega stavlja građevinska korporacija koja želi srušiti njegov obrt kako bi na tom mjestu izgradila ogromni šoping centar. Sve to dovodi Brenana i do sve češćih sukoba/trzavica sa svojom kćeri jedinicom Emily, koja ovdje egzistira kao sušta suprotnost svome ocu. Bez obzira na neupitnu ljubav između oca i kći, Emily predstavlja jedan sasvim drugačiji svijet. Kao takva, osjeća se sputana svojom dužnošću prema ocu i njegovoj maloj trgovini žudeći za dinamikom, akcijom i zadovoljstvom za koje smatra da donosi moderno, kapitalističko društvo. Tako uskoro doznajemo da je upravo Emily „otjerala“ Brenanovu „vjernu klijentelu“ iz prodavaonice simbolično time odbacujući oćev svjetonazor, tradiciju i (mrtvi) ideal.

Kakav je naš Dylan u svemu tome? Pravi gospodin, pristojni, susretljivi mladić pun simpatija prema starome Brenanu. Naravno, ništa manje od njega nismo niti očekivali. Postepeno počinje gajiti i neke druge, intimnije simpatije prema Emily i, zanimljivo, pokazuje razumijevanje i za njezine želje, snove i... iluzije. Tako ovdje polako dolazimo do trenutka kada priča polako ali sigurno odlazi k vragu. Marzano gubi kompas, ako ga je naravno ikada i imao, i završava u vlastitoj slijepoj ulici. Svašta se tu čudno i upitno može isčitati sa stranica ovog stripa. Primjerice, ako ste mladi sasvim je opravdano i slobodno sanjariti, idealizirati (pa makar i pogrešno) svijet u kojemu živite. Ali kada prijeđete određene godine života, jednostavno postajete budalasti, neozbiljni ako još uvijek ustrajete u melanholiji, svojim snovima, ako zahtjevate pravednost i čovječnost. Zato Marzano na kraju umirovljuje Brenana, prinudivši ga da shvati kako živjeći u prošlosti ne možemo otjerati sadašnjost, što bi našeg trgovca valjda trebalo učiniti spokojnim (???). Kao da mu ne dozvoljava da bude drugačiji, da bude svoj. I kao da mu je dužnost stopiti se sa sadašnjosti. S druge strane, reklo bi se da je onda Emily pobjednik u ovoj priči. Sada ocem (autoritetom) nesputana i slobodna da uživa sadašnjost i sve blagodati modernog kapitalizma, Emily svejedno ne doseže dalje od danonoćnog, otuđenog rada iza blagajne jednog šoping centra u koji je tako rado voljela pobjeći iz ruku vlastitog oca.

Tko je dakle pravi pobjednik u ovoj priči? Zacijelo ne simpatični Brenagan a niti njegova kćer Emily. Pobijedio je sistem, koji se pokazao jačim i močnijim od svih likova u ovoj priči, od cijelog serijala i naročito samog Marzana, koji je sasvim kapitulirao pred njim, postao njegov zarobljenik konstatirajući samo ono što je već odavno postalo jasno i banalno; vremena su teška. Posljednje stranice stripa dodatno pojačavaju sumornost trenutačnog stanja. Naša „vjerna klijentela“ koja je predstavljala simbol jednog humanijeg, prošlog vremena sada se vraća u sam šoping centar da postane ravnodušna poput većine nas jer sistem nas je već odavno poništio kao ljude, učinio tupim konzumentima te izbrisao jasnu granicu koja je nekoć dijelila žive od mrtvih. Karl Marks je ovako govorio; „Bez suprotnosti nema napredka, to je zakon koji je civilizacija do sada slijedila.“ Ali očito da to Marzano još do sada nije shvatio. Biti suprotan, ponajviše danas, znači biti hrabar a i donekle lud, budalast (otkačen), a to je sve ono što ovome autoru bolno nedostaje.

Naprijed

DD VEC 178 Novi Varvari

DD LU 127 Obiteljski portret

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • acestroke

    Ukupna ocjena 60%

    6, 5, 6, 9

    Niti smrdi niti mirise. Ova fora sa mrtvima koji ulaze u prodavnicu je nekako kul, ali onda ona dio sa "drustvenim" problemima i onom firmom koja hoce da zgradi neki mall ne mjestu ducana je stvarno bio naivan, i nekako glup. Jedino mi je zadnjih 10 ili 15 stranica nekako Dylanovski, sve ostalo ostavlja dojam kao da pripada nekom drugom stripu. Cossu mi je cak ovdje ok, u nekim epizodama jednostavno ne mogu da podnesem njegov stil. Naslovnica odlicna, i iskreno nam daje upravo ono sto nam obecava. Scenarij je najslabija tacka ovdje.
    19.11.2016
    10:00:00 sati
    acestroke
    uredi
  • Barker

    Ukupna ocjena 51%

    6, 4, 5, 6

    Koliko god bio spreman da dodjem ovde i skroz ocrnim i ovu epizodu, ipak je to ispalo nemoguce. Procitao sam je ponovo ,jer se kao i vecine poslednjih stotinjak epizoda uopste ne secam nicega nakon prvog (i jedinog) citanja, i, omeksao kao mraz na suncu :) Prica je neobicna, u startu saznajemo da idemo protivno pravilima serijala (jos je samo u Mozaiku straha od dilana potrazeno da zadrzi duha) i kulminacija radnje prakticki i ne postoji - jer jednostavno cemo zanemariti bezvezni krimi podzaplet kojim su popunjene stranice stripa da bi se ukalupilo u redovnu seriju, verovatno bi minijatura bila mnogo bolja opcija. Ali likovi su dragi, dobricine i  kao takvi ne precesto prisutni u serijalu. Cossu ovde cak i  pomaze (!) jer jedino u cemu je dobar to je crtanje starih ljudi i dece. Ono sto je takodje dobro, u stvari odlicno, je marcelov uvodnik u VC izdanju koji lepo zapaza da je ova prica suptilno odabrana da bude prethodnica jubilarnog broja 300 i da je jedna lepa matafora kako smo svi mi verna klijentela koja u zombi maniru hrli na kioske da bi kupovala odavno preminuli serijal. i da, to je nas mehanizam kojim se borimo protiv promena i zelimo bar na cas ostati zarobljeni u nekom (boljem) vremenu.

    19.11.2016
    21:43:00 sati
    Barker
    uredi
  • Dwayne_Looney

    Ukupna ocjena 67%

    7, 6, 7, 7

    Zanimljiva epizoda, odnos oca i kćeri prikazan kao sukob generacija pa kćer iako ostvaruje Pirovu pobjedu ima samo jednu novost - radi isti posao, čak i za drugoga ALI u okruženju koje voli, koje je moderno i koje je zavelo nove generacije. U cilju blagog ocrnjivanja kapitalizma, pretjeralo se s prisilom na prodaju do te mjere da se radi otmica (popunjavanje stranica) ali Marzano nije htio u stripu potpunu pobjedu današnjice iako sigurno nema nazad - otac je digao ruke od posla i prostor bivše prodavnice će kad-tad biti prodan i činiti dio nečeg što je produkt najsuvremenijeg društva. Na kraju dobra fora kad Humbert kaže da se vjerna klijentela sada kreće po tržnim centrima jer su se vremena bespovratno promijenila i za mrtve. 

    04.12.2016
    15:04:00 sati
    Dwayne_Looney
    uredi
  • Ukupna ocjena 55%

    4, 5, 7, 7

    Hah,solidno.Bas mi je zao Marzana,prve 3-4 price su mu bile odlicne.Cuvar mi je jedan od najboljih Dylana sto sam procitao,al on je sve losiji i losiji :/

    05.03.2017
    18:33:00 sati
    Dylan-Forever
    uredi
  • King Warrior

    Ukupna ocjena 40%

    4, 2, 5, 7

    Poprilicno lose i pateticno. Oni duhovi, koji li su klinac? Duhovi ili vampiri? Duhovni vampiri? 

    27.12.2017
    11:20:00 sati
    King Warrior
    uredi
  • delboj

    Ukupna ocjena 50%

    3, 4, 7, 8

    Mrtva priča o mrtvom vremenu s mrtvim likovima. Otac misli da je vaspitao kćer u tradicionalnom duhu, ali očito je to nemoguće. A vjerovatno po takve ličnosti ne bi bilo ni dobro. Prilično dosadno za čitanje. Crtež tu i tamo, naslovna nije loša.

    21.07.2019
    20:29:00 sati
    delboj
    uredi
  • Hercule Poirot

    Ukupna ocjena 55%

    5, 4, 6, 10

    Za jedno čitanje.

    12.09.2019
    11:48:00 sati
    Hercule Poirot
    uredi
  • Ukupna ocjena 58%

    6, 6, 5, 7

    Ocekivao sam nesto drugacije ali ovo je uzas od epizode.

    19.03.2021
    14:57:00 sati
    GrouchoDrugi
    uredi
  • Ukupna ocjena 58%

    6, 5, 6, 7

    27.05.2021
    22:46:00 sati
    Alex Kross
    uredi
  • mpavin

    Ukupna ocjena 63%

    6, 5, 7, 9

    Baš neka light pričica. Malo duhova, malo demona kapitalizma, opuštajući likovi i ta poruka da se vremena mijenjaju i da je to nezaustavljivo. Paradoksalno je da je Emily tražila promjenu a opet je završila na istom mistu, samo što je sad kao zadovoljnija. Moš' mislit. Crtež uobičajen kad je Cossu u pitanju, naslovnica vrlo dobra.

    20.07.2021
    08:23:00 sati
    mpavin
    uredi

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

Aukcije

Forum