Gordon Link jedan je od ozloglašenijih serijala među čitateljima stripova. Nakon što sam pročitao sve 22 epizode ovoga serijala, moram priznati da razumijem zašto se mnogima nije svidio. U nekim epizodama je baš nabacano sve i svašta do te mjere da ni ne razumiješ što čitaš, međutim nikada nije dobro generalizirati. Istina je da ima loših epizoda, ali isto tako ima i nekih zbilja odličnih! A recenzija koju čitate pokriva jednu od najboljih.
Prvo da napišem kako sam i došao uopće do ovoga serijala. Prije par godina sam pokrenuo jednu svoju misiju koja mi je nalagala da svake godine uz one serijale koje vrtim ukrug, pročitam i neki novi mini serijal. Prvi koji sam krenuo čitati bio je Shanghai Devil, inače serijal kojeg je također osmislio Manfredi. Iskreno, ne znam zbog kojeg razloga sam baš njega odlučio čitati, no serijal mi se svidio pa sam i dalje istraživao Manfredijev opus. Na red je došao Magični Vjetar. Ako sam sa Shanghai Devilom bio oduševljen, što tek reći za fantastične priče Magičnog? Manfredi mi je iznimno porastao u očima, do te mjere da sam mu oprostio i neke baš užasne epizode Dylana koje je napisao. I tako, bilo je samo pitanje dana kada ću konačno krenuti i s Gordonom – njegovom prvom kreacijom.
„Sablast kineskog kazališta“ je meni osobno u top 3-4 epizode serijala. Jedine koje su mi možda draže ili su tu negdje s ovom su „Ples s kosturima“, dvodijelna „Albatros“ i „Condor Express“. Epizoda je zgodna i za sve one koji nikada nisu čitali Gordona jer zahvaljujući sjajnom i duhovitom uvodom u televizijskoj emisiji možete se upoznati s glavnim junacima. Nevjerojatno kakav je šou ovdje Manfredi izveo, definitivno najbolji uvod u Gordonovim pričama!
Ma kakvi loše, ovo će biti super! 😊
Nisam jedini kojemu se svidio ovaj otkačeni uvod koji je emitiran u jednom showu na Hinterlandskoj televiziji koju svi prate. Nastup se svidio i stanovitoj Li Ko koja radi u kazalištu kao pomoćnica čarobnjaka Pao Cua. Pao se nalazi u teškoj situaciji budući da mu na poslu baš i ne cvjetaju ruže te njegovo čarobnjačko umijeće počinje biti upitno i njegovoj pomoćnici Li Ko. Li Ko je zaljubljena u čarobnjaka te vidjevši Gordona u emisiji, krivo pomisli kako je riječ također o čarobnjaku (za to je u prvom redu zaslužan Puki – čija važnost u serijalu možda ljudima prođe i ispod radara). Li Ko zatim angažira Gordona u nadi da bi on mogao pomoći Pao Cuu te ga naučiti neku čaroliju. Iako je to daleko od njegove djelatnosti, potaknut molbom lijepe djeve, on automatski pristaje te odlazi na iduću predstavu koja prođe bolje od očekivanog, pa čak i iz publike možemo čuti koju lijepu riječ.
- „Simpatičan je! Tipičan kineski humor!“
- „Zar poznaš kineski humor?“
- „Ne, ali smiješno mi je kako govori.“
Ipak u jednom trenutku se radnja komplicira te ova urnebesno zabavna epizoda uđe u sferu Gordonove djelatnosti. Slučaj poprimi veliki zaokret nakon otmice Li Ko. Na sceni se pojavljuju i dvojica negativaca. Prvi je Pan Zang i upravo po njemu je epizoda i dobila ime budući da je riječ o sablasti od dima tzv. kueiu. Protiv njega se može boriti na samo jedan način, a to je pljuvanjem što dovodi do neočekivanih, ali i komičnih scena na kraju epizode.
Urnebes!
Kako je riječ o sablasti, Pan Zang ipak nije mogao direktno djelovati na radnju pa je imao i svog ljudskog pomagača, Vanga. Njegova uloga je bila da obavi sav „prljavi posao“ koji njegov gazda nije mogao obaviti. Vang je strastveni pušač opijuma, ali u ovoj epizodi baš i nije imao sreće jer je uvijek bio prekidan upravo u trenucima kada se htio odati svom omiljenom poroku. Ako se pitate kojeg vraga njih dvojica uopće i žele, odgovor nije baš dan konkretno, ali Pan Zang je htio zaposjednuti Pao Cua te pomoću njega stvoriti robove. Radi čega su mu potrebni robovi, e to je već pitanje. Malo mi je taj dio ostao nedorečen zbog čega nisam ni mogao dati maksimalnu ocjenu za ovu simpatičnu priču.
Eto što se desi kad pušite opijum!
Glavna karakteristika ovog serijala su apsurdne scene. Upravo zbog tih scena, Gordonove priče se neće svidjeti baš svakome. Velika greška je i u tome što čitatelji pogrešno uspoređuju serijal s Dylanom Dogom i samim time misle kako bi priče morale biti ozbiljne. Nikakav Dylan Dog, ako već moramo uspoređivati s nekim drugim serijalom, ovo bi bilo sličnije Alanu Fordu. Nije kao Alan da me ne bi krivo shvatili, tematika je skroz drugačija, ali mislim da bi pristup koji ljudi imaju kad čitaju Alan Forda trebao biti isti kao kod čitanja Gordona Linka. Dakle, zaboravite na neke dubokoumne radnje i pripremite se na komične (a često i bizarne) scene. Neću generalizirati, ali nekako većina boljih epizoda ovoga serijala se nalazi na samome početku (kasnije ima nekih baš jako loših priča), tako da onima koji žele baciti oko na serijal, preporučam da krenu kronološki. Ili ako želite pročitati jednu random epizodu serijala, svakako možete uzeti u obzir ovu. Kroz razne komične scene uhvatit ćete onaj pravi duh serijala i nadam se, zainteresirati za daljnje čitanje.
I doslovce i figurativno!
Crtež je djelo Raffaela Della Monice, crtača kojeg znaju svi Zagorovi fanovi budući da je upravo tamo doživio vrhunac svoje karijere. Della Monica je inače i originalni crtač ovoga serijala i najviše sam se veselio pričama koje je on crtao te mi je on ogledni primjerak dobrog crteža u ovom serijalu. Ovoga puta nije sam radio na crtežu već je bio potpomognut s D'Auriom koji je tu i tamo surađivao s njim. Iskreno ne bih znao reći kako je tekla njihova suradnja te tko je što crtao u ovoj epizodi, ali nije to toliko niti bitno. Ono što je najbitnije je to da je crtež iznimno lijep. Pojedine vinjete, najčešće one koje idu preko dva reda ili koji put i preko cijele stranice, su izrazito atraktivne. S vizualnim dijelom unutar stripa sam prezadovoljan, no, na žalost, s naslovnicom baš i nisam. Gordonove naslovnice su većinom lijepe i baš mame na čitanje, međutim ova naslovnica je jedan od lošijih Della Monicinih uradaka. Ovaj dio u prvom planu s Kineskinjom i oštricama je još i super, ali ovaj u pozadini s taj či čuanom mi se nikako nije dopao.
Stvarno nije lako izabrati mjesto za sjesti u kazalištu!
