
Svi mi imamo svoje traume i strahove. Nekome se nečija trauma čini banalna, a nekad je to samo vrh ledenog brijega. Traumom započinje ova priča, odnosno Helginim snom koji je u biti varijacija situacije koja joj se dogodila u djetinjstvu kada je nešto, najvjerojatnije neki pas, izgrizao njenog majmunčića do smrti. Majmunčića je našla njena susjeda i prijateljica Katharina, a nakon samog pogleda na njegovo izmrcvareno tijelo Helgi je ostala trauma. Tu nam Manfredi servira vrhunsku glupost u objašnjenju da Helga ne nosi punkersku frizuru jer joj se tako sviđa, već joj je ostala nakostriješena kosa kao posljedica traume nakon te jezovite scene. Fascinantno, rekao bi Spock iz Star Treka uz poznato pomicanje jedne obrve!!
Ovom nebulozom nam Manfredi odmah daje do znanja da je izgubio volju za svaku ozbiljnost u scenariju, koja se (istina, u tragovima) mogla naći u prvih deset brojeva ovog neobičnog trash serijala. Uz neozbiljnost i parodiju na razne pretežno horor filmove, ovaj serijal obilježava velika količina golotinje koja ponekad koketira s neukusom. Upravo takve izazovne scene koje bi mogle zgroziti većinu pripadnica ljepšeg spola i pregršt idiotskih dijaloga su obilježje ove epizode. Moj dojam je da se ovdje Manfredi pouzdao u Della Monicinu sposobnost vizualiziranja izazovnih ženskih likova u poprilično atraktivnim situacijama.

Helga i neverbalno zavođenje šefa Gordona
Dakle, Helga je sanjala da ju napada pantera koja je prije toga zaklala njenog nesretnog majmunčića i smatra da je to san upozorenja za nešto loše što se ima dogoditi. Budući da je Helga svojevrsni medij, odmah znamo da je u pravu, a sama naslovnica sa znakovitim naslovom ne ostavlja mjesta sumnji. Pojava njene prijateljice Katharine u ranim jutarnjim satima, i to nakon što se nisu vidjele od djetinjstva, samo potvrđuje njene strahove, ali sada je Helga sigurna da je taj san upozorenje povezano s njenom prijateljicom.
Katharina radi kao plesačica u striptiz-klubu prigodna imena "Divljak", a vlasnica kluba ju tjera da izvede točku s crnom panterom, što Katharinu užasava.
Nakon toga počinju prave scenarističke gluparije, pa saznajemo da je Katharina Mađarica koja je s bakom i mamom pobjegla od obiteljskog prokletstva po kojem joj je suđeno da bude žrtva neke pantere!
Helgi (kao i čitatelju) ništa nije jasno, pa pametno izjavljuje:
"Kakve to veze ima bijegom? U Mađarskoj nema pantera!"
Onda slijedi ispovijed u kojem Helga (i čitatelj) saznaje da je njen otac bio krotitelj u cirkusu, umjetničkog imena Zmaj. Zmaj je bio okrutan čovjek koji se iživljavao kroteći životinje, a najveću traumu joj je priuštio nakon što je ispred nje upucao panteru Sheenu zbog toga što je ogrebala Katharinu dok ju je ova hranila. Nakon toga Katharina je cijeli mjesec u groznici lebdjela između života i smrti, ali tvrdi da teškoća nije bila tjelesne nego duševne prirode jer ju je mučio osjećaj krivnje što je Sheena nastradala zbog njezine nepromišljenosti i strahovala je da će je progoniti panterina sablast. Kratko nakon toga baka i mama su je odvele od oca doselivši se u Helgino susjedstvo.
Gordonu se Katharina (kao i većina zgodnih žena i na Helgin užas) svidjela na prvu, pa kaže:
"Čudna djevojka... Najprije se doima raspoloženom, trenutak potom je potpuna tuđinka, izgubljena u svojim mislima... Drugim riječima, posve očaravajuća!"
Unatoč strahovima (tjedan dana kasnije), ispadne da Katharina, ne samo da se ne boji pantere, već je nevjerojatno kako ju je pripitomila u kratko vrijeme.

Znači, točka s panterom se više ne dovodi u pitanje, a uz tu točku u tom striptiz-klubu nastupaju još tri žene sa životinjama: Elke sa zmijom, Maruška s tarantulom i Carmen s majmunom.
Narda, vlasnica kluba ovako objašnjava Katharini razloge zašto pale točke sa životinjama: "Gledatelji se poistovjećuju s njima! Muškarci su životinje, ne zaboravi!".
Samo što Narda nije ukalkulirala žensku ljubomoru i zavist u jednadžbu, pa ljubomorna kolegica Elke baca svoju zmijurinu ispred pantere za vrijeme Katharinine točke što inicira bijeg pantere i majmuna, kao i cijeli niz katastrofalnih događaja.
Na ulice izlazi poseban odred na čelu s kapetanom Tigerom koji metodama uvelike podsjeća na Kustera - zapovjednika Sedmog okruga iz prethodne epizode, a kapetan Tiger naređuje sljedeće: "Ovaj put ćemo igrati oštru igru! Grad je pun gamadi koja u kući drži divlje zvijeri, a kad im pobjegnu, mi moramo vaditi kestenje iz vatre! Sad je dosta!"
Vidljivo je da se Manfredi ponavlja, a tu ide u krajnost po uzoru na Alana Forda sa scenom gdje jedan od Tigerovih specijalaca upada bakici u stan i puca u akvarij s ribicama ili kada drugome specijalcu (Gimpelu) majmun uzme automatsku pušku i počne pucati, pa ovaj u bijeg vičući: "Kapetane upomoooooć! Majmun je naoružan!"
Borgis je svojim katastrofalnim upisom i zamjenom oblačića također doprinio lošem dojmu pri čitanju, pa su npr. na ovoj prethodnoj sceni, uz zapomaganje specijalca Gimpela, u oblačić upisali i "Ti si divna Ana. Voli. Odbij", a to su, u stvari, išli u nepotrebne prijevode grafita sa zidova, a nakon toga ih upisali u oblačić umjesto na zid. I onda se danas još žalimo na Ludens! ;-)
Nego, bolje da skratim na bitno, a to je da ispada da se žene iz Katharininog plemena nikad ne smiju udati, jer se (nakon što izgube djevičanstvo) počnu preobraživati u pantere. Katharininu mamu je pod kontrolom držao otac krotitelj sve dok nisu pobjegle od njega, dok je baka prošla menopauzu pa se već oslobodila prokletstva i mislila je da čarolijom može držati pod kontrolom kćer, ali tu se malo zeznula.
Čudesno objašnjenje, morate priznati, a prava je istina da je Katharina još uvijek djevica i sve dok se to ne promijeni sigurna je od neželjene preobrazbe:
Srećom (ili nesrećom) Gordon je tu da riješi sve nedoumice i bude taj koji će se žrtvovati u probijanju te barijere, pa ćemo do kraja epizode ustanoviti je li legenda istinita!
Sad se sigurno pitate kakve veze sa svim imaju pobjegle životinje, odnosno puma i majmun, kao i ostali likovi? Iskreno, teško je to shvatiti, a ni Burattini se ne bi postidio količine teksta kojima je Manfredi pokušao objasniti neobjašnjivo i spojiti sve nebuloze u jednu koherentnu cjelinu. Zaista je pravo mučenje ovo dogurati do kraja! Sad mi je malo jasnije zbog čega je ovaj junak tako omražen!
Što je najgore, ovdje ne mogu tražiti krivca u nekim sporednim autorima, kad su autori dva tvorca serijala.
Della Monica je atraktivan po običaju, ali crtež se čini poprilično neujednačen, pa čak i drven, a to nije mana koja se pripisuje inače odličnom Della Monici. Pretpostavljam da su ih stisli rokovi s obzirom da je već ovdje serijal zapao u ozbiljne logističke probleme koji su najviše i doprinijeli gašenju serijala već nakon 22 broja.
Naslovnica je definitivno najbolji dio ove epizode. Zaista je lijepa i atraktivna. Ono, nisi ni svjestan kakav je krš unutra! Samo što je u pitanju simpatičan krš, pa se još uvijek veselim nastavku čitanja i komentiranja ovog neponovljivog serijala.
Pozdrav do sljedeće epizode!