Ovom dvodijelnom epizodom davne 1995. završilo je moje druženje s ovim serijalom. Iako sam bio dijete, nisam mogao progutati toliku razinu budalaština na jednom mjestu. Dok mi je velika većina prethodnih epizoda bila u redu s obzirom na višegodišnju nestašicu na kioscima, konačnu presudu je donijela usporedna pojava Bonelli junaka na kioscima u izdanju Slobodne Dalmacije. Stoga, nisam više imao nikakvu potrebu nastavljati i s ovim serijalom. Tada nisam baš kužio solidan humor koji krasi početne brojeve ovog serijala, ali jako sam dobro skužio da ova epizoda nema nikakvog smisla.
Zaista je teško negdje naći ovakvu razinu nebuloza kao što ih ima u ovdje.
Kim
Po popisima koji se mogu pronaći na netu, ovo bi bila čisto Toninellijeva priča i scenarij, ali potpis na prvoj vinjeti stripa kaže drugačije, odnosno da je predložak ili priča (soggetto na talijanskom) Manfredijeva umotvorina, a scenarij Toninellijev. Unatoč tome, mislim (u biti, skoro sam siguran) da je čudotvorni trgovac s jakom koji krstari himalajskim bespućima Marcellova umotvorina, jer ne može on daleko od trgovaca alkohola.
Nadalje, unatoč tome što mu je ovo zadnja (od ukupno tri epizode u četiri broja) i jedina dvodijelna epizoda, Toninelli se savršeno lako prilagodio ovom serijalu. Njemu izvrsno odgovara kada se ne treba sekirati oko logike, kao i povijesnih i geografskih sitnica "koje samo smetaju".
S tim na umu, uistinu je umjetnost i na ovakvom serijalu uspjeti u tome da nelogičnosti (čak i unatoč suludom Manfredijevom predlošku) izbijaju u prvi plan.
Dok je pisao ovaj scenarij, očito se naš dragi Marcello sjetio Zagora u epizodi "Sljepilo", kojoj je dotični velemajstor također autor. Tamo je pokazao kako uopće nije neki problem kada čovjek osljepi, a ovdje imamo gluhu gospodičnu koja pola epizode samo u gaćicama hoda po vrhovima Himalaje, a gluha je samo zbog potreba scenarija, s tim da čitatelj to po ničemu ne bi primijetio da ona sama to stalno ne naglašava. Kaže da čita s usana, a izgleda da za to ne treba niti gledati. Čudo jedno, kažem vam!
Umjesto da opisujem Kim, bolje je staviti još jednu zanimljivu sliku (slika desno), samo što je Borgis standardno zamijenio tekst u oblačićima, pa je na njoj Gordonov (usput, iako se ne bi reklo, ono je Gordon u pozadini, ne neki Japanac, Tibetanac, Butanac ili Nepalac) tekst koji pripada prethodnoj sličici, na što mu Kim ponosno odgovori: "Čekaj! Imam kreditnu karticu!", a na ovoj vinjeti bi trebalo biti upisano: "Od tate sam je naučila držati... na sigurnome mjestu!" ;-). Koliko je sigurno to mjesto kad je Gordon u blizini, moglo bi se raspravljati.
Po pitanju priče možda bi bilo malo zanimljivije da nismo odmah na početku dobili odgovor što se desilo u apokaliptičnom Hinterlandu, na kojem se na svakom koraku nalaze razbacani ljubičasti stošci. Vidimo kako vlada bezvlađe, a neki koriste situaciju na raznorazne načine, baš kao i skoro potpuno gluhi pukovnik koji je odlučio iskoristiti situaciju i uvesti strahovladu s njim na čelu, nakon što je velika većina građana, kao i svi na visokim položajima sada samo ljubičasti ukras.
Stoga dotični pukovnik Zullo na sve načine želi spriječiti Gordona i Kim da pokušaju vratiti situaciju u prvobitno stanje. Na sreću, priključuje im se policajac Oscar kojeg znamo kao podređeno gunđalo glavne inspektorice Jessice (Gordonove bivše žene) i uz čiju pomoć napuštaju apokaliptični Hinterland. Ako smo do sada sumnjali u Oscarovu seksualnu orijentaciju, u ovoj epizodi dobivamo i odgovor, ali o tome kasnije.
Po pitanju ostatka Gordonove živopisne ekipe, oni su tu - u Gordonovom ruksaku, a u biti nemaju ama baš nikakvu ulogu osim što je Helga u stilu Ramatha iz Zagora upozorila Gordona na samom početku. Da ruksak ne bi bio poluprazan u njemu je (u obliku stošca, normalno) i Jessica, kao i još troje navodnih Helginih prijatelja (od kojih su dvoje nalik na Ollie i Trashie - „Mad Max“ dvojac iz prethodnih, boljih epizoda) koje je nesreća sustigla na Helginoj zabavi, a kasnije je stao i pilotov stožac. Čudesan jedan ruksak, kao i zadivljujuća Gordonova snaga s obzirom na teret od osam ljudi u njemu, pogotovo kad znamo da Kim na početku priče nije mogla nositi niti dva stošca, odnosno svojeg oca i drugog kolege iz ekspedicije...
Ma nema smisla pokušavati smisleno razglabati o scenariju, možda još eventualno napomenuti dva upečatljiva lika: ubojicu Jacka Rimbauda i smiješnu karikaturu od trgovca Changa (P-Changa kako on sam sebe naziva) koji je, baš kao i Gordon sa svojim bestežinskim ruksakom enormne zapremnine, sigurno otkrio tajnu Sport-Billyja (Sjećate se tog crtića?) i njegove čarobne torbe.
U cijelom ovom neukusnom bućkurišu, sada se možemo vratiti na Oscarovu seksualnu orijentaciju, pa u završnom dijelu priče imamo čak i žvaljenje između dva macho-gej muškarca (takvi su tada sigurno bili u modi po uzoru na "Plavu kamenicu" iz "Policijske akademije" ;-), srećom loše prikazanom crtežom. Zanimljivo, ta (blago rečeno) upečatljiva scena s obzirom na vrijeme kada je ova epizoda izlazila nije mi se urezala u pamćenje kao većina nebuloza kojih se sjećam kroz maglu.
Ono što me je šokiralo, a čega se također nisam sjećao iz prethodnog čitanja u prošlom mileniju je ekstremno brutalno sakaćenje razbojnika ubodima u oba oka i dodatnim rezanjem ahilovih tetiva prije nego je tako osakaćen ostavljen na milost i nemilost negdje u himalajskim planinama. Uf, tome se ni Chiaverotti u Dylanu nije približio!
Mislim da im odjeća nije adekvatna uvjetima u Himalaji, ali to je samo moje mišljenje
Sad bi mogli malo i o crtežu!
Nakon prerane smrti Emilia Ceccheta, crtača koji je dodan timu zbog toga što je Della Monica bio prisiljen raditi u doista nemogućim uvjetima (crtajući jednu tablu dnevno), u ovoj epizodi uslijedio je još jedan debi crtača koji se u sedamdesetima i osamdesetima specijalizirao za stripove za odrasle. Ta njegova specijalizacija se lako uoči s obzirom na atraktivan način crtanja glavne junakinje ove epizode u poprilično izazovnim scenama. Neću reći da je Tarantolin crtež čak ni vrlo dobar, ali hoću da je u svakom slučaju oku puno ugodniji od Cecchetovog, odnosno puno precizniji i ujednačeniji, a čak ima izrazitu komičnu notu, dok je najveća mana prikaz Gordona koji je na skoro svakoj vinjeti drugačiji.
Ipak, osim ove epizode, Tarantola je nacrtao još samo jednu kratku priču od 14 stranica objavljenoj u nekakvom drugom specijalom izdanju (Serie Hit # 2) sa još pet kratkih epizoda. Ispada da su izašla samo dva takva broja sa kratkim pričama, a nažalost, ta dva izdanja sa ukupno devet kratkih epizoda ovog junaka će nam ostati trajno nedostupna u našim krajevima. Atraktivno izgledaju ova dva izdanja, zar ne?
Ta atraktivnost je poglavito zbog vrhunskih Della Monicinih naslovnica, samo što i ovdje po pitanju druge naslovnice je uslijedio podbačaj. Prva je standardno super, a druga ovaj put baš prikazuje stvarno stanje unutar korica.
E sad kad sam svašta nadrobio i nije mi više tako ni loša ova epizoda. Definitivno je da je i najneozbiljnija Alan Ford epizoda ozbiljnija od ove, ali ne može se osporiti neki čudan privlačni faktor upečatljivih i lako pamtljivih scena.
Savjet na kraju je da pustite mozak potpuno na pašu za vrijeme čitanja ove dvodijelne priče, ako se okuražite na taj pothvat, normalno.
.jpg)
