Pretpostavljam da je svaki ljubitelj američkog superherojskog stripa upoznat s pričom i konceptom megapopularnog eventa Blackest Night, takoreći krune dugogodišnjeg runa Geoffa Johnsa na serijalu Green Lantern. Likovi kao što su Sodam Yat, Children of the White Lobe, planet Ysmaul, Empire of Tears, grad Ranx i još mnogi drugi su sastavni i izrazito bitni dio te velike sage. Međutim, nisam siguran koliko tih istih ljubitelja Green Lanterna zna da sve te navedene likove nije osmislio Geoff Johns, već ih je davne 1986. godine stvorio nitko drugi nego li Alan Moore.
Da, isti onaj Alan Moore koji je postao planetarno popularan zbog stripova poput Watchmena, V For Vendetta, Miracleman i još mnogih mnogih drugih je zapravo glavni pokretač cijele priče o Blackest Night, mada tada vjerojatno nije mogao ni slutiti kakav će odjek njegove ideje imati godinama kasnije.
Priča „Tygers“ počinje padom svemirskog broda kojim upravlja Abin Sur, Green Lantern čiji je prsten kasnije dobio Hal Jordan. Toko pada svemirskog broda Sur se prisjeća jedne avanture od mnogo godina prije, kada je tokom misije morao sletjeti na planet Ysmault i tamo se susreo s demonom imena Quill of the Five Inversions. Nudeći mu odgovore na tri pitanja, Quill prvo informira Sura o njegovoj trenutnoj misiji. Odgovorom na ovo pitanje Moore nam ne nudi ništa značajno niti bitno, jer se pitanje nadovezuje na trenutnu epizodu. Na sljedeće pitanje mu odgovara proročanstvom da će Green Lantern koji ga naslijedi postati najveći i najznačajniji nositelj prstena ikada. U ovoj situaciji Moore se poziva na prošlost, jer smo već otprije, točnije u prvoj epizodi Green Lanterna uopće saznali da Hal Jordan dobiva prsten od umirućeg Abin Sura i to postaje njegov prvi korak ka zvijezdama. Međutim, odgovor na treće pitanje je ono gdje Moore briljira. Na samo jednoj stranici stripa, Moore nam takoreći „predviđa“ buduće događaje koji će postati jedan od najznačajnijih događaja u svijetu modernog superherojskog stripa. Mislim da jednostavno nema smisla da prepričavam cijelu stranicu, jednostavno kliknite na sliku da se otvori u većoj rezoluciji i pročitajte sami ako želite.
Naravno, Abin Sur ne vjeruje Quillu i napušta Ysmault, te se priča ponovno pomiče u sadašnjost gdje ga vidimo kako zajedno sa svemirskim brodom pada na Zemlju, dok mu u ušima odzvanja smijeh demona. Moore ovom pričom postiže dosta napetu atmosferu kakvu dugo vremena ni prije ni poslije čitanja ove priče nisam osjetio u stripovima. Za to je dijelom zaslužan i crtač Kevin O'Neill za kojega najvjerojatnije znate kao crtača stripa (ponovno u kolaboraciji s Mooreom) League of Extraordinary Gentlemen. Njegov prljavi stil crtanja odlično odgovara ovakvoj turobnoj i tmurnoj epizodi i osobno mislim da je bio upravo odličan izbor za Tygerse.
Iako kratka, priča ostavlja dosta jak dojam i preporučam je svima koji vole američki superherojski strip, Mooreove radove i kojima se svidjela Johnsova saga na Green Lanternu. Ako ništa, pročitajte ga zato što je jednostavno – odličan!