Habibi

Valerian

HABI ORKA_SP 13 | 672 str.

Dodola + Zam se vole. Jel' to toliko teško za objasniti?

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 91%

Priča 9

Scenarij 8

Crtež 10

Naslovnica 10

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 90%

P*9

S*8

C*9

N*9

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Habibi
    HABI ORKA_SP 13
  • Habibi
    HABI PRIZ 4

ZANIMLJIVOSTI

  • Habibi nastaje u periodu od 2004. do 2011.godine. Prva kuća koja štampa ovu novelu je Pantheon Books, u septembru 2011.godine. Ova kuća nezavisno je odjeljenje Knopf Doubleday Publishing Group, i postoji od 1942.godine, sa sjedištem u NYC. Fibra štampa Habibi u krajem 2012.godine, a Komiko u proljeće 2013.godine
  • Craig Thompson je rođen 21.09.1975.godine u Traverse Cityju, Michigan u tradicionalnoj hrišćanskoj, konzervativnoj porodici od oca vodoinstalatera i majke domaćice i povremene patronažne medicinske sestre. Odrastao je u mjestu Marathon u državi Wisconsin. Nakon „Good-bye, Chunky Rice“ iz 1999.godine, stvara „Blankets“ 2003.godine, „Carnet de Voyage“ 2004.godine, te „Habibi“ 2011.godine. Thompson od 1997.godine živi u Portlandu, OR. Prije solo karijere, kratko je radio u Dark Horse Comicsu.
  • Od silnih poveznica sa svetim knjigama moraju se izdvojiti tek neke, koje uvijek zapinju za oko – kako slijedi:
  • Na str.19 autor se poziva na 2.poglavlje Kur'ana, 30.stih/ajet (sura El-Bekare): „A kada tvoj Gospodar reče melekima: „Ja ću na Zemlju namjesnika postaviti!“ – oni rekoše: „Zar će ti namjesnik biti onaj koji će na njoj nered činiti i krv prolijevati? A mi Te veličamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, poštujemo!“. On reče: „Ja znam ono što vi ne znate“.
  • Drugo slovo arapskog alfabeta izgovara se kao „baa“, a najjači simbolizam u ovom harfu leži u činjenici da je prvo slovo napisano u Kur'anu (ب) (Bismillah).
  • Pitanje žrtvovanja prva je od bitnijih dodirnih tačaka između svetih knjiga u monoteističkim religijama, pa tako u Knjizi Postanka, 22.poglavlje u Bibliji Bog poziva Abrahama u namjeri da ispita njegovu vjeru – naređuje mu da se sa svojim sinom Isakom uputi u krajinu Moriju i tamo ga podnese kao žrtvu. U trenutku kada Abraham uzima nož da zakolje svoje dijete, anđeo Jahvin ga zaustavi i kaže mu: „Ne spuštaj ruku na dječaka! Niti mu šta čini! Sad, evo znam da se Boga bojiš, jer mu nisi uskratio ni svog sina jedinca!“. U Kur'anskoj Suri 37. Es-Saffat, piše: „100: ...Gospodaru moj, podari mi porod čestit! I Mi smo ga obradovali dječakom blage naravi. I kad on odraste toliko da mu poče u poslu pomagati, Ibrahim reče: 'O sinko moj, u snu sam vidio da te trebam zaklati, pa šta ti misliš?' – 'O oče moj' – reče – 'onako kako ti se naređuje, postupi; vidjećeš, ako Bog da, da ću sve izdržati.' I njih dvojica poslušaše, i kad ga on čelom prema zemlji položi, Mi ga zovnusmo: 'O Ibrahime, ti si se Objavi u snu odazvao a Mi ovako nagrađujemo one koji dobra djela čine – to je zaista, bilo veliko iskušenje – i kurbanom velikim ga iskupismo i u naraštajima kasnijim mu spomen sačuvasmo: 'Nek je u miru Ibrahim!'“.
  • Prema legendi, u Kini je 2800. g. pr. Kr. došlo do velike poplave rijeke Lo. Ljudi su, kako bi zaustavili poplavu, ponudili žrtvu bogu rijeke. Tada je iz rijeke Lo izašla kornjača koja je hodala oko žrtve te se zatim vratila natrag u rijeku. To se ponavljalo tijekom svakog žrtvovanja. Fuh-Hi, osnivač kineske civilizacije, je shvatio da je bog rijeke nezadovoljan. No, i dalje nitko nije znao kako mu udovoljiti sve dok dijete na kornjačinoj ljusci nije primijetilo uzorak. Link.
  • Magični kvadrati popularan su simbol kroz istoriju u svim civilizacijama, pa tako i kod Arapa. Magični kvadrat koji se spominje u „Habibiju“, imenom Buduh – referenca je za arapski termin za amajliju. Hamajlije su posebno popularne među Jevrejima i Arapima na Bliskom istoku pa se vjeruje da je i sam božiji poslanik Muhammed nosio na ruci prsten sa imenom Buduh, za koji se tvrdi da ga je imao prvi čovjek na svijetu Adem. Tom prstenu se pridavala sveta, zaštitnička moć. Kod Iranaca i drugih šiita pripovijeda se kako je imam Husein imao oko vrata obješenu amajliju sa molitvama Felek i Nas. Isto se vjeruje i za Alija, muža hazreti Fatime. Iako Islam zabranjuje magiju, ipak dozvoljava upotrebu amajlija i neki ritualnih postupaka protiv urokljivih očiju, te neprijateljskog djelovanja džina i šejtana. Dozvoljene amajlije u najvećem broju sastavljene su isključivo od sakralnih tekstova, bilo da je riječ o odabranim kur'anskim ajetima ili cjelokupnom ispisu pojedine molitve. Ukoliko pak neka amajlija u svom sadržaju odstupa od navedenog pravila onda se u njoj naglašava čvrsto naukovanje islama kroz zazivanje nekog od 99 božjih imena ili temeljno načelo same vjere koje glasi: "Nema Boga osim Allaha", ili nešto treće, obavezno navodeći Poslanikovo ime, pod čijim patronatom amajlijski tekst dobija svoju vjersku težinu i jasno obznanjuje pripadništvo monoteizmu.
  • Kur'an u 31.suri Lukman kaže: „...(17) O sinko moj, obavljaj molitvu i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od hrđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi – dužnost je tako postupiti. (18) I, iz oholosti, ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi zemljom nadmeno, jer Allah ne voli ni gordog ni hvalisavog. (19) U hodu budi odmjeren, a u govoru ne budi grlat; ta najneprijatniji glas je revanje magarca! (27) Da su sva stabla na Zemlji pisaljke, a da se u more, kad presahne, ulije još sedam mora, ne bi se ispisale Allahove riječi; Allah je, uistinu, silan i mudar...“
  • Arapi su, prije pojave islama, vjerovali da su anđeli Allahove kćeri. Kur'an ovo vjerovanje opovrgava i navodi da je besmisleno da oni Allahu pripisuju kćeri, a sami ih ne žele. Naime, za Arape je tada rođenje kćeri značilo veliku sramotu i gubitak časti, pa su svoje novorođene kćeri žive zakopavali u pustinjski pijesak. O tome se govori u suri Es-Saffat, ajetima 149 i 150: „A upitaj ih: 'Zar su za Gospodina tvog - kćeri, a za njih (Arape) - sinovi, zar smo u nihovom prisustvu anđele kao žene stvorili...'
  • Četiri glavna anđela/meleka u islamu: Džibril (Gabrijel, Gavrilo – vođa svih anđela/meleka; zadužen za dostavljanje objave odabranim vjerovjesnicima i poslanicima; zadužen za kažnjavanje nevjernika koji su se oglušili o pozive Božije), Azrail (Azrael – zadužen za uzimanje duše u smrtnom času), Mikail (Mihael – zadužen za sve pojave i procese u svemiru i prirodi vezane za živi i neživi svijet) i Israfil (Rafael – anđeo/melek čije će puhanje u rog Sur označiti kraj svijeta.
  • Burak je po islamskoj tradiciji, životinja iz Raja na kojoj su jahali poslanici tokom svog putovanja do Nebesa, a najčešće se spominje u priči o Muhammedu s.a.v.s., kada je u noći Isra i Mira'dža jahao na Buraku kroz 7 (sedam) nebesa do Božijeg prijestolja.
  • Isra i Mira'dž su dijelovi putovanja posljednjeg poslanika Muhammeda kroz nebeske svodove do Božijeg prijestolja (Arš). Prema tradiciji i predanjima, te napomenama u suri El-Isra, melek Džebrail je došao do poslanika i doveo mu Buraka, te ga Burak odvede do „Hrama dalekog“ – a što se u kasnijim hadisima locira u Al-Aksi u Jerusalemu. Nakon Isre, započinje Mira'dž, gdje Burak na leđima nosi Muhammeda s.a.v.s. kroz nebeske svodove i nakon što susretne prethodne poslanike, kao što su Ibrahim a.s. (Abraham, Avram), Musa a.s. (Mojsije) i Isa a.s. (Isus), Džibril posljednjeg poslanika vodi na Arš, gdje mu Bog daje instrukcije sa striktnim zapovjedima. Između ostalih, u nekim hadisima se spominje kako je Muhammed s.a.v.s. morao nekoliko puta da se vrati na Arš i da „reducira“ obavezu od 50 dnevnih molitvi na pet.
  • Jabir ibn-Hayyan (lat.Geber) je bio perzijski liječnik, sufijski filozof i alhemičar, čije je postojanje i djelo i dan-danas nepotvrđeno od strane istoričara. Naime, njegovu je biografiju napisao Ibn al-Nadim, nekih 170 godina nakon Jabirove smrti, a obrasci koji se koriste u njegovih preko 300 svezaka ukazuju da su tekstove pisali Ismailiti šiitskog porijekla. Smatra se da je prvi u islamsku alhemiju uveo supstance životinjskog i biljnog porijekla, te da je uveo u upotrebu i pitagorejski princip brojeva. Jabir je tvrdio da se neplemeniti metali mogu pretvoriti u plemenite, što je poslužilo za dalju pomamu alhemijom širom svijeta. U njegovim djelima su sačuvani i dijelovi čuvenih Smaragdnih ploča (lat.Tabula smaragdina), najstarijeg alhemijskog teksta koji potiče iz II ili III stoljeća p.n.e.
  • Bacuchara-Mata hinduska je božica čednosti i plodnosti, čiji je hram podijeljen u tri dijela, za tri grupe ljudi – po odgovornosti: Solanki Rajput (hindusi), Kamalije (muslimanska grupa) i hijre ili evnusi iz Payvana. Evnusi ili hidžre (hijre) su transrodni narod sa Indijskog poluostrva. Kome je to šok, nek se šokira još više činjenicom da Kamasutra opisuje felacio „ženskih osoba trećeg pola“ (tritiya prakriti). U prakticiranju svoje vjere, ova grupacija se odriče sve seksualnosti u korist produhovljenja, pa se tu nailazi na referencu u „Habibiju“ kada Zama od smrti spasu ove galamdžije, alapače ili ženeilištasuveć 
  • Hamsa ili „Fatimina ruka“ amajlija je koju nose pretežno muslimani ili židovi kao sredstvo zaštite od „zlog oka“. Vodi porijeklo iz sjeverne Afrike, a povezano je sa boginjom Tanit. Tanit ili Tinit je Kartagenska Punska božica, zaštitnik Kartagene zajedno sa Baal Hammonom. Sam naziv Hamsa potiče od arapske riječi khomsah što znači pet, odnosno pet prstiju šake. Iako se njeno porijeklo ne može sa sigurnošću dokazati, činjenica je da je ruka sa ispruženim prstima predstavljala moćan simbol još u starom Vavilonu gdje je označavala najvišu moć koja upravlja i zemljom i nebom. Kasnije je srećemo i kao nezaobilazan detalj na mnogim srednjevijekovnim slikama gde je korištena kao simbol Svevišnjeg. Dobro je poznata slika otvorene šake koja se pojavljuje iz oblaka sa neizostavnim zracima svjetlosti! Tako je hrišćani na Istoku nazivaju Marijina Ruka (po Isusovoj majci), kod jevreja je ona Mirjamina ruka (po Mojsijevoj sestri), dok kod muslimana dobija ime Fatimina ruka (po kćerki proroka Muhameda). Ovo je ujedno i najpopularniji naziv Hamse.
  • Na 42.stranici Fibrinog Habibija nalazi se referencija na velikog arapskog pjesnika i filozofa Rumija, čija poema „Bismillah“ kaže:
    Tebi je običaj da polagano hodaš.
    Godinama zamjeraš.
    Kako da budeš skroman uz takvu težinu?
    Očekuješ li ikud doći uz takvo vezivanje?
    Budi prostran poput zraka da bi spoznao tajnu.
    Sada si načinjen od gline
    I vode, gustog blata.
    Abraham je spoznao da i Sunce i Mjesec i zvijezde zalaze.
    Kazao je 'Više neću nastojati Bogu da pridružim pratitelja'.
    Tako si slab. Predaj se milosti.
    Ocean brine za svaki val
    Dok ne dosegne obalu.
    Trebaš pomoć više no što misliš
    Nastojiš živjeti svoj život na gubilištu.
    Izgovori BISMILLAH, U ime Božije
    Kao što svećenik čini s nožem u ruci kad nudi životinju kao žrtvu.
    Bismillah svoje staro ja
    Da pronađeš svoje pravo ime.
  • William Chittick u svojim opservacijama o Rumijevom vanknjiževnom opusu kaže: „Rumi se posvetio tradicionalnoj islamskoj kozmologiji, pošto je ona bila prikladna predodžba njegovih vlastitih fizičkih razmatranja i mističnog iskustva, i ona je priskrbila izvanredno simboličko sredstvo za izražavanje njegove metafizičke spoznaje. Svijet se, prema toj kozmologiji, sastoji od devet koncentričnih sfera koje okružuju njihovo središte, Zemlju. Te sfere se mogu “motriti” istraživanjem nebeskog svoda i gibanja planeta. Što je još važnije, uzdižuće sfere sukladne su uzlaznim stanjima duhovnog putovanja. Sam Poslanik je opisao najniže dijelove svog Mi’radža ili putovanja Bogu (nebeskim sferama, nap.aut.) u pojmovima tradicionalnih koncentričnih nebeskih sfera. Već je ukazano na hijerarhijsku strukturu zbilje: fizički ili vidljivi svijet, potom duhovni svijet, zatim Bog. Sve sufije, zapravo, upotrebljavaju pojmove koji opisuju daleko veću složenost. Ove tri razine priskrbljuju samo ovlašni pregled. Prema Poslanikovu stavu, postoji 70 ili 70.000 velova od svjetla i tame koji odvajaju čovjeka od Boga, a sufije obično razumijevaju te velove kako bi ukazali na ontološke stupnjeve. Rumi, katkada, ukazuje na 18.000 svjetova, koji očigledno počivaju na istoj razini egzistencije, ali mogu ukazivati i na vertikalnu hijerarhiju. On također ukazuje na 100.000 stanja duše koja su, zacijelo, poredana u uzlaznom stupnjevanju. Neka Rumijeva učenja ne mogu se staviti u kontekst bez ukazivanja na ovu hijerarhijsku strukturu zbilje. Da su neki autori malo temeljitije meditirali nad Rumijevom slikom kozmosa, na koju se ukazivalo diljem njegovih djela, oni nikada ne bi tvrdili da njegove ideje slikovito predočuju teoriju biološke evolucije. Jedino duša može uzlaziti na nebo, jer je najprije sišla s neba. Stanja njenog uzlaska sukladna su stanjima njenog silaska.
  • Rain song iliti Pjesma o kiši iračkog pisca Badr Shakir al-Sayyaba, koja je referenca na stranici 179 Fibrine „Habibi“ izgleda ovako:
    Kao da su svodovi magle popili oblake
    I prolili se u kišu kap po kap
    Kao da se djeca smijulje u sjenici vinograda
    Pjesma kiše
    Zažuborila je tišinu ptica na stablima
    Kap, kap, kiša
    Kap
    Kiša
    Večer zijevnu, iz niskih oblaka
    Teške suze tiho teku
    Kao da dijete blebeće prije sna
    O svojoj majci (prije godinu dana pošlo ju je probuditi, nije je
    pronašlo, A onda mu je rečeno, jer stalno je pitalo,
    Prekosutra će se vratiti)
    Da se mora vratiti,
    No njegovi drugovi u igri šapuću eno je onde
    U brežuljku, zauvijek spava svoju smrt,
    Jede zemlju, pije kišu;
    Kao da bijedan ribar što izvlači mreže
    Prokune vode i sudbinu
    I prospe pjesmu dok Mjesec zalazi
    Kap, kap, kiša
    Kap, kap, kiša
    Znaš li kakvu tugu kiša može probuditi?
    Znaš li kako žljebovi plaču kad se ona slijeva?
    Znaš li koliko je usamljen čovjek izgubljen na kiši?
    Beskrajna, poput prolivene krvi, poput gladnih ljudi, poput ljubavi
    Poput djece, poput mrtvih, beskrajna kiša
    “.
    Ova je pjesma posvećena piščevoj majci koja je umrla kada je on imao šest godina. Na jednom od video-zapisa koji se mogu naći na internetu, Thompson objašnjava kako je integrisao stihove ove pjesme u originalnom obliku (harfovima) na pomenutu vinjetu u stripu.
  • U Kur'anu se treći židovski kralj Solomon (arap.Suleyman) se kao „poslanik Davuda“ (sin Davidov) spominje u stihu u 34.suri: „A Sulejmanu - vjetar, ujutro je prevaljivao rastojanje od mjesec dana, a i navečer rastojanje od mjesec dana; i učinili smo da mu iz izvora rastopljen bakar teče i da džini, voljom njegova Gospodara, pred njim rade; a kad bi neki od njih otkazao poslušnost naređenju Našem, učinili bismo da ognjenu patnju osjeti.“. Prema islamskoj tradiciji, kralj je Solomon bio poznat po svojoj mudrosti, te mu je Bog dopustio moći nad određenim životinjama, prirodnim silama i nad džinima. Židovska i hrišćanska tradicija, s druge strane, kralju Solomonu pripisuju tri biblijske knjige: Mudre izreke, Propovjednik i Pjesmu nad pjesmama. U gnostičkim spisima iz I ili II vijeka n.e. Solomonu se prišiva i epitet „gospodara demona“, što je ujedno i najraniji spomen kasnijih legendi o njegovoj moći nad demonima, a što je detaljno objašnjeno u rano hrišćanskom spisu „Solomonov testament“. Od mnoštva zanimljivih mitova o mudrom židovskom kralju možda je i najinteresantniji onaj kada je uhvatio i zarobio Ašmodeja (jednog od sedam zlih duhova po iranskoj mitologiji) i da mu pomogne izgraditi hram. U drevnom spisu Kebra Nagast navodi se legenda o porijeklu etiopske kraljevske dinastije, po kojoj je kraljica od Sabe u povratku u svoje kraljevstvo rodila Solomonovog sina, rodonačelnika dinastije koja će Etiopijom vladati sve do pada monarhije 1974.godine. Treće poglavlje u u Prvoj knjizi o Kraljevima objašnjava najslavnije suđenje u istoriji, a što je referenca na nekoliko tabli u „Habibiju“ – koje prenosim u cjelosti, u izvornoj formi: „Tada dođoše dvije bludnice kralju i stadoše preda nj. (17) I reče jedna žena: »Dopusti, gospodaru moj! Ja i ova žena u istoj kući živimo i ja sam rodila kraj nje u kući. (18) A trećega dana poslije moga porođaja rodi i ova žena. Bile smo zajedno i nikoga stranog s nama; samo nas dvije u kući. (19) Jedne noći umrije sin ove žene jer bijaše legla na njega. (20) I ustade ona usred noći, uze moga sina o boku mojem, dok je tvoja sluškinja spavala, i stavi ga sebi u naručje, a svoga mrtvog sina stavi kraj mene. (21) A kad ujutro ustadoh da podojim svoga sina, gle: on mrtav! I kad sam pažljivije pogledala, razabrah: nije to moj sin koga sam ja rodila! (22) Tada reče druga žena: »Ne, nije tako. Moj je sin onaj živi, a tvoj je onaj koji je mrtav!« A prva joj odvrati: »Nije istina! Tvoj je sin onaj koji je mrtav, a moj je onaj koji živi!« I tako se prepirahu pred kraljem. (23) A kralj onda progovori: »Ova kaže: ‘Ovaj živi moj je sin, a onaj mrtvi tvoj’; druga pak kaže: ‘Nije, nego je tvoj sin mrtav, a moj je onaj živi.’ (24) Donesite mi mač!« naredi kralj. I donesoše mač pred kralja, (25) a on reče: „Rasijecite živo dijete nadvoje i dajte polovinu jednoj, a polovinu drugoj.“ (26) Tada ženu, majku živog djeteta, zabolje srce za sinom i povika ona kralju: »Ah, gospodaru! Neka se njoj dade dijete, samo ga nemojte ubijati!« A ona druga govoraše: »Neka ne bude ni meni ni tebi: rasijecite ga!« (27) Onda progovori kralj i reče: »Dajte dijete prvoj, nipošto ga ne ubijajte! Ona mu je majka.« Sav je Izrael čuo presudu koju je izrekao kralj i poštovali su kralja, jer su vidjeli da je u njemu božanska mudrost u izricanju pravde.
  • Na samom kraju Fibrinog izdanja „Habibija“, tj.619.stranici nalazi se porodično stablo Abrahamovo, sa imenima sve njegove djece (potomaka). Prema nekim hadisima, Božjih je poslanika bilo preko 124.000, dok ih je u Kur'anu spomenuto 25, od Adema a.s. do Muhameda s.a.v.s.
  • Hadis je termin kojim se označava svaki oblik govora, saopštenja, novosti, pričanja, prenošenja ili obavještenja, dok u hadiskoj nauci ima posebno značenje – jer je to pisani akt nečega što je Muhammed s.a.v.s. rekao, učinio ili vidio da neko nešto čini. Važnost ove pisane riječi je velika obzirom da su se riječi i postupci posljednjeg Božijeg poslanika prenosile usmenim putem za vrijeme njegovog života i stotinjak godina nakon njegove smrti. Navodno je treći kalifa Osman bin Affan preporučio zapisivanje Hadisa, kao i Kur'ana. Današnju formu hadisi dobijaju za vrijeme vladavine Abasidskog kalifata (750-1517.g.).

Da vidimo da li nas i u kojoj mjeri razlike razdvajaju. Jedan od intervjua koje Thompson daje objašnjavajući pozadinu svoje grafičke novele „Habibi“ natjerao me da razmišljam u potpuno drugom pravcu od traženog, plastičnog prikupljanja informacija. Po jednoj od opšte prihvaćenih definicija naime, recenzija ili osvrt je književna forma kojom se pojašnjavaju sve dimenzije ispitanog materijala; osim same sadržine, forme, poruke, motiva i ideje koja je dio te priče/romana/stripa, osvrt bi možda trebao da obuhvata i (van)osjetilnu percepciju onoga što je autor datog djela htio dokazati svojim radom, ja bih rekao. Trebali bismo ukratko opisati osjećaj koji je u nama proizvelo štivo koje smo pročitali. Međutim, kako živimo u nakaradnom vremenu i zatrovanom zraku koji osim vještačkih agenasa iz pilotnih i bespilotnih letjelica truju i mnoštvo beskorisnih ljudskih bića oko nas, a čija moć prevazilazi naš kukavičluk i melje naše taktičke uzmake radi izbjegavanja konflikta, jasno je zašto se „Habibi“ etiketira kao potencijalna bomba (posebno u našim zemljama). Ova grafička novela to u suštini i jeste, jer kompletnim svojim sadržajem ona približava ljudska bića na nivou religijskih, pa i ovozemaljskih projekcija, te kao takva i jeste smrtonosno oružje za gore pomenute niškoristi koji svojim sofisticiranim otrovima siluju zdrav pojam o slobodi, jednakosti i životu. Tako će jedni, i to oni koji u suštini i ne razumiju pravu silinu ovog djela iz inata trljati „Habibijem“ noseve onih drugih što odlično razumiju poentu, ali nemudro i kukavički ćute.

Prvo što odvlači pažnju, iako nije suštinski direktno vezano za „Habibi“, a svakako jeste za svakog stripskog autora koji je smogao snage da se otme od #mainstreama, je činjenica da u svojim pojašnjenjima oni ne forsiraju razgovor o samom sadržaju svog stripa, nego se koncentriraju na proces stvaranja. Razmišljam kako tu nema apsolutno nikakve samodopadnosti ili samopromocije, već da ti umjetnici pojednostavljeno govore svojim čitaocima kako su im svojim djelom ostavili prostor da ga tumače na njihov lični način, i da je suština stvaranja ovakvog medija kao što je strip postao, ali i njegov ključni trenutak – onaj momenat kada se likovi koje autori stvaraju na neki način odvajaju od same priče u koju su postavljeni i približavaju se čitaocu na najpersonalnijoj mogućoj razini. Što se samog Thompsona i njegovog dosadašnjeg opusa tiče, znamo kako je jednostavnost njegovo najjače oružje kojim nas obuzima, ali moramo znati i da je on jedan od rijetkih koji nije ostao na nivou uživanja na staroj slavi, te da je nakon uspjeha sa „Good-bye, Chunky Rice“ i pogotovo „Blankets“, ovaj autor odlučio preseliti svoj fokus na nešto egzotičnije teme. Kako sam kaže, u jednom mu je trenutku dosadilo crtati američki san lokalizovan na Srednji zapad, pa je umjesto naslanjanja na svog cijenjenog kolegu Joea Sacca i njegovo istraživačko novinarstvo, odlučio zaputiti se na osjetljivije područje, istražiti tamo negdje gdje imperijalizam bije bitku sa posljednjom starom civilizacijom i na kraju krajeva, uprostiti svoju poruku.

„Habibi“ nastaje upravo u periodu promocije svoje prethodnice, „Blankets“, kada Craig Thompson skicira i formuliše ideje o svom sledećem projektu, uporedo sa sveameričkom turnejom. Želja za odstupanjem od već objašnjenog i apsolviranog vodi ovog autora ka Bliskom istoku u doba kada američka administrativno-vojna neman bljuje vatru po Iraku pod sumnjivim motivima i sprema se za invaziju na sledeći cilj, Siriju. Iako postoji ozbiljna pretpostavka da je „Habibi“ upravo reakcija na goruću temu neo-islamofobije koja se poklapa sa 9/11 i ubrzanim, prekomjernim štancanjem US$, te formiranjem BRICS-a i odbacivanjem američke valute, Thompson brani svoje djelo napomenom da je „anti-američko“ raspoloženje puno starije od pomenute islamofobije, i da se motiv za „Habibi“ ne može tražiti u tom ćošku. Tek tada ovaj autor popušta i detaljno obrazlaže šta ga je navelo da smisli bajku o Dodoli i Zamu i njihovoj bezuvjetnoj ljubavi, koju diže na bezvremenski nivo poimanja. Dakle, tek kada se suočio sa ozbiljnim aluzijama svojih kritičara, Thompson otvara svoju škrinju mudrosti i ukazuje na momente u kojima je odvojio likove iz fabule i približio ih čitaocu. Sama ta činjenica da autor oprezno govori o svojim tajnama dovoljna je da se ovoj noveli pristupi vrlo ozbiljno, i da se njegovo najjače oružje u stripu - plošni, karikaturalni crtež posmatra iz drugačijeg ugla.

Dodolu (božica kiše, prema starim predanjima) njen otac prodaje za nevjestu lokalnom pisaru kada ova ima nepunih 12 godina, sve navodno zbog paklene suše i nestašice koja vlada u tom periodu. Osim što biva razdjevičena, tj.osim što joj je oteto djetinjstvo, Dodolu njen muž uči pisati i čitati i uvodi je u magični svijet klasičnih arapskih pripovjetki. No, jedne noći u njihovu kuću upadaju banditi i pljačkaju ih, ubijaju njenog muža, a nju otimaju i prodaju u roblje. Dodola spašava malog crnog dječaka Hama, sina crne robinje, te sa njim spretno i sretno bježi sa gradske tržnice. Put ih vodi u srce pustinje ispod sultanovog prijestolja u Wanadoliji, gdje se nalazi nasukani brod. Ham (sada Zam) i Dodola žive zajedno devet godina, kolika je i razlika između njihove dobi, ali jedne noći Dodolu otimaju i vode je sultanu u harem, jer je o njoj kao „fantomskoj vještici iz pustinje“ već stvoren mit – nasuprot stvarnoj istini gdje Dodola ustvari prodavajući svoje tijelo nomadima i slučajnim prolaznicima kroz pustinju nabavlja hranu za njih dvoje. Uporedo s njenom pričom, Zam nabavlja vodu i jednom zaluta u Wanadoliju, i zbog toga se Dodola otkrije i biva oteta. Dodola postaje omiljena vladareva priležnica u haremu i zatrudni. U agoniji koju proživljava pateći za Zamom kao svojim „pravim“ djetetom, narativi u priči se razdvajaju i tada dobijamo detaljna objašnjenja o čudnim životnim putevima ovih likova u vrijeme kada žive razdvojeno, sve do momenta njihovog ponovnog, slučajnog viđenja.

Jasno je kako su Craigovi motivi za stvaranje ovakve novele višestruki, ali se kao najistaknutiji, tj.najočigledniji mogu pobrojati mistične dimenzije religije (islama i hrišćanstva, te judeizma), pitanje seksualnosti, voda (kao njegov vječni glavni motiv) i njena nestašica, ali i odnos sfera svetog i profanog na više nivoa poimanja. Baza „Habibija“ i njegov površinski sloj je bajkovita avantura dvoje ljudi koji se vole na različite načine, a koje sudbina okrutno i uporno razdvaja, bez obzira na snagu njihove ljubavi. Ispod te površine vriju vrlo bitna i čak bih rekao, bezvremenska pitanja egzistencijalne prirode, a koja u suštini tvore sukobe istih ideja do kojih se dolazi drugačijim putevima.

Tehničkom savršenstvu koje ova novela posjeduje najviše doprinosi egzotični propratni grafizam, koji kao veo omotava osnovni narativ. Duboko zaronjen u tajne umjetnosti kaligrafije, Thompson se smjelo služi motivima iz muslimanskih vjerskih knjiga, a koje su opet dio arapskog folklora. Geometrija harfova (arapskih slova) glavni je nosilac te egzotičnosti, pa se autor dijelom poslužio i znanjem svojih prijatelja, stručnjaka na tom području. Novela je podijeljena na 9 (devet) poglavlja, i simbol broja 9 takođe se nekoliko puta naglašava kao bitna referenca za kompletnu priču. Sama fabula daleko je od pravocrtnosti, jer se Thompson u naslanjanju na pomenuti simbolizam izvučen iz Kur'ana i nekoliko hadisa/haditha, opredijelio za komplikovaniju shemu koja će doprinijeti snazi ukupnog dojma – time i nebrojene analepse i prolapse tokom čitavog stripa. Obje verzije „Habibija“ na jezicima koji se govore na našem području zadržala su originalni dizajn naslovnice, pa se može ustvari priznati da bi svaka drugačija izvedba bila katastrofalno degradiranje veličanstvenosti Thompsonove ideje. Kako već rekoh, glavni adut ove novele jeste kaligrafija i ornamentika tipična za arapski svijet i ova naslovna stranica zajedno sa vanjskim obrisima ovog stripa je pun pogodak, koliko god neugodnosti izazivao njen dizajn na policama nekih naših kolekcionara.

Govoreći dalje o crtežu, mora se podvući i vidan napredak u iscrtavanju detalja, koji je posebno naglašen u poređenju na prethodna Thompsonova djela i povezati tu činjenicu sa navedenim motivom autora da pronalazi nove ideje i nadograđuje svoj rad. Istina je da je u „Dekicama“ tokom priče nestalo prostora za tako detaljan crtež, ali šta reći za činjenicu da je „Habibi“ velikim svojim dijelom upravo lociran u pustinjske predjele i da su minijature kadrova upravo oslikale silinu ovog djela? Jasno je da ova grafička novela u svakom pogledu predstavlja veliki iskorak u autorovom opusu i bez obzira na emociju koju izaziva zbog svoje egzotičnosti, mora mu se odati priznanje i u tom grubom, tehničkom aspektu.

Najjednostavnije rečeno, Craig Thompson kroz ovu bajku označava suštinske razlike među ljudima (vjera, rasa, položaj) kao minorne, sekundarne, a bitku za ljubav kao najveličanstveniji čin u životu. U preprekama koje se postavljaju između nas i onih koje volimo utisnuta su ogledala u koja moramo pogledati da bi ih prevazišli, i ta nas borba čini dostojnim života. Daleko od toga da se „Habibi“ može okvalifikovati kao vrhunsko remek-djelo, ovaj strip ipak zaslužuje posebnu pažnju zbog silnog napora koji je uložen u njegovo stvaranje. Na kraju krajeva, i nakon nekoliko čitanja, stiče se dojam da je Thompson crpio mudrosti iz najmudrijih knjiga da bi svoju priču naslonio na njih, bez grube manipulacije, te sa ogromnom dozom altruizma, a to nije mala stvar u današnje doba.

Naprijed

N/A

N/A

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • Ukupna ocjena 90%

    9, 8, 10, 9

    Sama priča mi se sviđa, mada mi se nisu najviše sviđali svi postupci glavne junakinje. Po mom mišljenju previše vjerskih simbolizma u priči nekako smara samu priču, zato dajem za scenarij 8, ne više.

    03.04.2024
    21:22:00 sati
    tekumze
    uredi
  • naker

    Ukupna ocjena 94%

    9, 9, 10, 10

    Teško je opisati taj osećaj kada neko prvi put uzme u ruke da čita Habibi i otvori strip i vidi sa koliko detalja i simbolike je autor crtao arabeske i koliko je vremena utrošio da savlada umeće kaligrafije, da stičete utisak kao da držite u rukama neke prastare persijske spise. Iako na prvi pogled deluje da je strip o religiji jer je prepun metafora o islamu i hrišćanstvu, Habibi je prevashodno strip o ljubavi. Gotivan mi je detalj da na prednjoj korici imamo devojku koja majčinski grli malog dečaka, dok na poleđini muškarac zaštitnički grli devojku. Prelep detalj koji gađa u suštinu samog dela, jedino gde sam ovo još video je kod Fibrinog izdanja Perzepolisa kada vidite naslovnicu sa i bez dustjacketa. Tako slično, a opet tako različito. Habibi je jedan od najlepših grafičkih romana koje sam imao prilike da iščitam, a Krejg Tompson je klasa za sebe po pitanju crteža za ovakvu formu stripova. Šteta što je ovaj autor u svojoj karijeri izbacio toliko mali broj radova, ali njegov Habibi je sjajna grafička novela.

    03.04.2024
    22:20:00 sati
    naker
    uredi
  • drogsy

    Ukupna ocjena 87%

    9, 8, 9, 9

    Malo prerazvučena, ali dirljiva i emocionalna priča. Religijski simbolizmi zaista smaraju na momente i ne pridonose previše priči, a i djeluju pomalo blasfemijski. Ima tu i malo kontradiktornosti glede Craigovih pogleda na svijet, ali dok ga se u skorije vrijeme ne podsjetim, zasad samo toliko.

    03.04.2024
    23:16:00 sati
    drogsy
    uredi

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Eternaut 1969.
    Kod: ORKA 66
    Ocjena: 89%
    Vrijeme: 20.4.2024. 8:34:00
    Autor: Salkan
    Broj komentara: 0
    Broj pogleda: 327
  • Okršaj kod stare misije
    Kod: TX SAK 8b
    Ocjena: 81%
    Vrijeme: 18.4.2024. 20:15:00
    Autor: tex2
    Broj komentara: 3
    Broj pogleda: 909
  • Čovek mačka
    Kod: MV WIZ 21
    Ocjena: 41%
    Vrijeme: 17.4.2024. 15:37:00
    Autor: prozirna senka
    Broj komentara: 4
    Broj pogleda: 1101
  • U tami
    Kod: TX SAK 6c
    Ocjena: 94%
    Vrijeme: 16.4.2024. 10:06:00
    Autor: Ivan Liverpool
    Broj komentara: 5
    Broj pogleda: 1360
  • Osvetnička braća
    Kod: KM ZS 614
    Ocjena: 69%
    Vrijeme: 14.4.2024. 21:49:00
    Autor: Salkan
    Broj komentara: 3
    Broj pogleda: 1260

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Sjene nad „Golden Baby“
    Kod: ZG LU 318/320
    Ocjena: 71%
    Vrijeme: 8.3.2024. 0:26:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 9
    Broj pogleda: 1923
  • Rat za vodu
    Kod: NN LIB 71a
    Ocjena: 71%
    Vrijeme: 30.1.2024. 11:44:00
    Autor: Jerry Krause
    Broj komentara: 3
    Broj pogleda: 1783
  • Hitroruki
    Kod: TX ZS 688/690
    Ocjena: 86%
    Vrijeme: 13.3.2024. 20:31:00
    Autor: Koresh
    Broj komentara: 9
    Broj pogleda: 1660
  • Kalahari
    Kod: MN LIB 78
    Ocjena: 59%
    Vrijeme: 2.3.2024. 20:51:00
    Autor: prozirna senka
    Broj komentara: 11
    Broj pogleda: 1628
  • Crvene strelice
    Kod: KM LU 6b
    Ocjena: 80%
    Vrijeme: 8.2.2024. 21:15:00
    Autor: Ivan Liverpool
    Broj komentara: 8
    Broj pogleda: 1589

Aukcije

Forum