Balada o Halo Jones

Veliki Blek

HAJO ORKA 21 | 212 str.

Priča o Halo Jones može se ispričati na više načina. Uostalom, po riječima doktora Brunhauera, predavača na Institutu za parapovijesne studije, upravo je u tome i bio problem. Što nam stoga i ostaje nego da i sami pridonesemo mitu o Halo Jones, nanoseći još jedan sloj na taloge laži, propagande i manipulacija nakupljene tijekom stoljeća.

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 85%

Priča 9

Scenarij 8

Crtež 9

Naslovnica 7

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 68%

P*6

S*6

C*7

N*7

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Balada o Halo Jones
    ORKA 21

ZANIMLJIVOSTI

  • upis slova: Steve Potter (knjiga 1 i 2), Richard Starkings (knjiga 3)
  • prijevod hrvatskog izdanja: Tatjana Jambrišak
  • Balada je izlazila od 1984. do 1986. godine u britanskom časopisu „2000AD“ u brojevima 376-385 (knjiga 1), 405-415 (knjiga 2), 451-466 (knjiga 3)
  • tijekom godina, Moore je ostavljao otvorenom mogućnost nastanka novih avantura Halo Jones. Kako se sukob s Fleetway/IPC-om oko autorskih prava rastegnuo unedogled, nastavci su, baš poput samoga stripa, prešli u domenu znanstvene fantastike. Moore je u intervjuu za 3:AM Magazine iznio viziju „pravog“ svršetka serijala: „U osnovi bih se kretao svim desetljećima njenog [Halo Jones] života. Tih me godina zabavljala misao o stripu iz 2000AD-a koji bi za naslovnu junakinju imao osamdesetogodišnjakinju. Završilo bi to s Halo Jones na nekom planetu na samom rubu svemira iza kojega, osim spektakularnog lajtšoua, ne bi bilo ničega, ni prostora, ni vremena. Kako na tom planetu nema protoka vremena, na njemu bi se u teoriji moglo ostati beskonačno dugo. Nakon nekog vremena i druženja s lokalnim besmrtnicima, Halo bi odbauljala po pisti do svog svemirskog broda, ušla u njega i odvezla se u psihodelična svjetla te tako konačno pobjegla.
  • koncept inteligentnih dupina koji upravljaju svjetskom ekonomijom najvjerojatnije je popaljen od Douglasa Adamsa. U svom „Vodiču kroz galaksiju za autostopere“ (1979.), Adams proglašava dupine najinteligentnijom vrstom na Zemlji. Adams, doduše, ni na koji način nije spominjao svjetsku ekonomiju no spominjao je superinteligentne nijanse plave boje. Luđaci.
  • na treću knjigu „Balade“ utjecali su još i „Vječni rat“ Joea Haldemana (1975./Algoritam, 2011), „Bill, heroj galaksije“ Harryja Harrisona (1965./Narodna knjiga, 1987), „Traveller's Rest“ (1965.) Davida I. Masona
  • Alan Moore i Ian Gibson pojavljuju se u cameo-ulogama u stripu (treća knjiga, planeti Pwuc i Hispus)
  • lik Toya Molta imenom aludira na proizvođača igračaka - U prvoj knjizi Halo kupuje Brinni sitdramu „Wittgenstein je ustao iz groba“; naslovni junak sitdrame dijeli prezime s možda i najvažnijim filozofom dvadesetoga stoljeća, Austrijancem Ludwigom Wittgensteinom
  • Epizoda „I'll never forget what's 'is name“ (hrv. prijevod -> Uvijek ću pamtiti kakoseonozvaše) u kojoj upoznajemo Gliph, biće čija je priča po kazivanju samoga Moorea označila prekretnicu za cjelokupnu „Baladu“, aludira na istoimeni film Michaela Winnera s Orsonom Wellesom i Oliverom Reedom u glavnim ulogama
  • na šesnaestoj stranici Brinna gleda sitdramu „John Cage: Atonalni osvetnik“. Osvetnik u pitanju dijeli ime s američkim poslijeratnim avangardnim glazbenikom. Njegova najpoznatija skladba je 4'33'' i možete je poslušati ovdje
  • lik vojnikinje Mone nije zasnovan ni na kome. S druge strane, ime je dobila po urednici Moni Ryberg koja je bila kamen oslonac rane faze Gibsonove karijere
  • narednik Myrmidon koji podučava Halo umijeću ratovanja aludira na Mirmidonce, prominentno pleme iz grčke mitologije koje je po legendi nastalo od mrava (tako barem priča Ovidije u svojim „Metamorfozama“). Mirmidonci su bili hrabri i lojalni ratnici, a predvodio ih je Ahilej s kojim su skupa haračili po Troji.
  • Moab, ratna zona broj 1 iz treće knjige na kojoj lokalno stanovništvo koje potiče od „lika čija se žena osvrnula i pretvorila u stup soli ili nešto slično“ čita „crnu knjigu punu nasilnih i jezivih priča, odavno zabranjenu na Zemlji“ aluzija je na istoimenu biblijsku zemlju iz koje je Mojsije gledao u obećanu zemlju
  • Halo Jones se pojavila i na kazališnim daskama. Godine 1987. na festivalu u Edinburghu, potom diljem Velike Britanije u izvedbi The Red Theatre Company, nakon toga 2001. u Liverpoolu (adaptacija prve knijige iz pera Andrewa Nessa) i 2012. u Manchesteru.
  • Mike Lewis i Carl Cropley u osamdesetima rade igru za Spectrum zasnovanu na šoping-avanturama Halo Jones iz prve knjige
  • serija epizoda posvećena šopingu nastala je iz Gibsonove teorije po kojoj se neko mjesto najbolje upoznaje ako u njemu krenete u šoping. Da bi čitatelj bolje razumio Haloinu želju za bijegom bilo je potrebno upoznati njen svijet – ergo - šoping.

Ne sjećam se više tko je – il' pokojni Peterlić il' još uvijek živahni Turković - u svojim esejima o filmu tvrdio da je estetski učinak nekog filma direktno vezan uz površinu projekcije, drugim riječima, da učinak nekog filma (pa u konačnici i samo značenje) nije isti u kino dvorani i na monitoru od 15''. Dugo sam vremena bio skeptičan prema toj teoriji. Broj filmova koje sam pogledao na takvim i sličnim monitorima uvelike je premašivao broj filmova pogledanih u kino-dvoranama i bilo mi je teško prihvatiti ideju da zbog puke tehničke komponente povezane s privatnom ekonomijom propuštam nešto izrazito bitno. No, jedno je rogoboriti protiv teorije bez pravog razloga, više 'nako iz osobnog revolta, a drugo suočiti se s dokazima makar ti dokazi dolazili iz jednog potpuno drugačijeg, iako sličnog medija. Čitanje Balade o Halo Jones u skenu i čitanje Balade o Halo Jones otisnute na papiru dva su sasvim različita iskustva.

Uzmimo za primjer prvu, uvodnu splash stranicu koja je napravljena „po pravilima struke“ – dizajnirana tako da privuče pozornost čitatelja i da postavi vrijeme, mjesto i ambijent priče koja tek ima doći. Otvorite li je u nekom čitaču *.cbr formata, na kilavom monitoru, u programu koji će sliku ili zbiti unutar okvira izabrane rezolucije ili je proširiti izvan granica ekrana i vidnog polja Gibsonova će magija nestati bez traga. Ćoravi kakvi već jeste od cjelodnevnih buljenja u ekran pokušavat ćete uz pomoć alata za zumiranje dokučiti što je to Moore nadrobio u onim oblačićima (nije da će vam se puno toga razjasniti čak i ako nešto pročitate), pokušat ćete si predočiti što bi ta mrlja nerazaznatljivih piksela što stoji pred vama trebala predstavljati, a od uvodnog dojma koji bi trebao nešto natuknuti o vremenu, mjestu i ambijentu ostat će samo frustracija nad nedostatkom ikakve konkretne točke za koju bi se u tom kaosu informacija trebalo zakačiti.

S druge strane, otisnuta Balada otpočinje malo drugačije. Njene stranice ostaju unutar vidnoga polja, oko hvata fragmente rečeničnih sklopova i šalje informaciju mozgu koji, premda ih ovaj put registrira bez pomoći softverskih pomagala, i dalje ništa ne razumije (uglavnom zbog toga što Moore ni ne želi da ište razumije), s lijeve strane oko percipira nešto što bi se najlakše dalo objasniti kao prometni kolaps, a s desne hvata obrise goleme konstrukcija čija ga arhitektura podsjeća na prljave cyber-punk sprawlove o kojima mozak već ima nekakvu predodžbu. U donjem desnom kutu krupni je plan ženskoga lika zavaljenog u nehajnu pozu, pogleda uperenog u „kameru“ koji jasno daje naslutiti kako se u tom trenutku tijelo i um osobe u pitanju ne nalaze na istom mjestu. Naborana siva masa naslućuje da je upravo to osoba o kojoj balada tek treba zapjevati no ona ga još uvijek ne zanima. Odviše je zabavljena pokušajem da ustanovi gdje se točno nalazi i o čemu dovraga pričaju svi ti glasovi koji dodatno raspiruju raskošni kaos Gibsonovog crteža. Ni treća stranica joj ne pomaže. Gibson i Moore u jednom potezu prelaze s eksterijera na interijer po kojemu se miču nekakvi likovi (koji će tek naknadno biti prepoznati kao središnji likovi nesvakidašnje SF-avanture), prostor je skučen i ne čini se da tko god to bio pred nama živi u obilju i raskoši, tuneli i uglata arhitektura s heksagonalnim prolazima dodatno potpiruju osjećaj tjeskobe i klaustrofobije, a razgovor u kojem na svake tri dolaze dvije nonsenzične riječi (zbog čega inicijalno krivite prevoditeljicu) nimalo ne smiruje situaciju. Bombardiranje ne prestaje ni na narednim stranicama. Veličanstvena labuđa silueta međuzvjezdanog broda Clara Pandy nije dovoljna da odvrati pogled od hidrocefaličnih fizionomija udarenih udaraljki i Proksimanaca, gušterolikih stvorenja s krestom nalik pijetlovoj. Pedeseto je stoljeće točno onakvo kakvo čitatelju iz dvadesetog i mora biti – nerazumljivo i strano. I teško da bi se takvim, na ovako detaljan, spor i odmjeren način moglo prikazati igdje osim u stripu.

Umalo ih je to došlo glave - Moorea i Gibsona – ta potreba za sporim i temeljitim stvaranjem stranoga svijeta koji praktički ignorira čitatelja i njegove potrebe. Bilo je bizarnih svjetova u tom britanskom časopisu i ranije, no u velikoj većini njih bilo je otpočetka jasno tko je tko i što je što. Budućnost je u njima, ma koliko udaljena bila, bila jasna i prispodobiva. Budućnost Halo Jones bila je na više razina neizvjesna. Za vrijeme prve knjige o Halo Jones, Moore još uvijek nije imao dovoljno kredita ni kod publike ni kod urednikâ. Britancima je bio poznat po radu na franšizama (Doctor Who, Star Wars, Captain Britain, Night Raven) i po više desetaka priča iz 2000AD. V for Vendetta još nije bio doveden do kraja, a Watchmen, From Hell i Killing Joke još uvijek nisu bili prešli iz glava njihovih autora na papir. Da je nastala samo koju godinu kasnije, Balada bi – ili barem njena druga i treća knjiga - vjerojatno izgledala potpuno drugačije. Teško je doduše reći bi li ta druga, nepostojeća, Balada bila jednako impresivna poput ove. Moore je, baš kako to ističe Darko Macan u pogovoru hrvatskoga izdanja, uspio postići savršenu sintezu između zahtjeva publike i vlastitih ideja o tome kako bi suvremena space-opera trebala izgledati. Druge dvije trećine Balade u pripovijest su unijele nešto više akcijskih momenata te su iznivelirale jezik na prihvatljivu mješavinu neke vrste standardnog engleskog i „kvartaškog“ slenga budućnosti. To su više ili manje bili jedini ustupci Moorea i Gibsona svekolikom čitalačkom puku. Ostatak Balade nastavio je kretati se uzduž i poprijeko svemirskih prostranstava ritmom i intenzitetom prvih pet stranica.

Prošlo je četvrt stoljeća otkako se Halo Jones na stranicama časopisa 2000AD posljednji put otisnula u svemir u ukradenom brodu koji je nekad pripadao generalu Luizu Kanibalu, a četvrt stoljeća je u svijetu stripa i znanstvene fantastike beskrajno dugo vrijeme. Iskustvo nas uči da ništa ne zastarijeva brže od znanstveno-fantastičnog stripa (bacite pogled, ako već niste, na Gregovog Luca Orienta koji je za vrijeme rođenja Balade već bio debelo ostario) pa svakom susretu sa futurističkim snovima prethodnih generacija pristupamo s oprezom. U slučaju Balade takav je oprez u potpunosti deplasiran. Vjerojatno zbog toga što je Balada o Halo Jones tek rubno znanstveno-fantastični strip. Prethodna rečenica može prizvati u sjećanje staru (no svejednako prisutnu) retoričku strategiju kritike koja svako djelo koje se ne uklapa u pretpostavljene okvire nekoga žanra proglašava nežanrovskim (iz čega proizlazi da znanstvenofantastično djelo nikada ne može biti vrhunsko, jer ako je vrhunsko nije znanstvenofantastično et vice versa), no to joj nikako nije namjera. Njome se tek želi naglasiti da su i znanost i fantastika tek usputni elementi uvjetovani mjestom objavljivanja. „Prava“ priča o Halo Jones priča se drugačijim metodama.

Možda je upravo to razlog zbog kojega Halo ni nakon četvrt stoljeća nije ostarila. Priče o željama, snovima i prijateljstvima u načelu ne stare. Vrijeme probavlja tek kulise ispred kojih se odvijaju. U ovom pak slučaju, Mooreove kulise nije bilo jednostavno probaviti. Kulise poput Kruga – goleme plutajuće konstrukcije pred obalama Manhattana u koju vlast šalje nezaposlene i nepoželjne da se ondje snalaze kako znaju. Možda je ideja Kruga u početku i bila svojevrsna reakcija na Margaret Thatcher i ekonomsku politiku njenog kabineta, možda se u njoj i mogu nazrijeti tragovi kiberpankesrkih strahova (William Gibson objavljuje Neuromancera iste godine kad Moore i Gibson kreću s Baladom) pred megalopolisima sadašnjosti i budućnosti, no trideset godina kasnije, u Europi kojom paradiraju horde nezaposlenih s kojima ni jedna vlada nema ni najmanju ideju što bi učinila, ideja Kruga prestaje izgledati kao puka fantazija paranoičnih ljevičara.

Nije jednostavno probaviti ni Mooreov odnos prema medijima. Swifty Frisko i deseci tisuća kozmičkih sapunica koje plijene pozornost milijuna ljudi i ostalih stvorenja razbacanih diljem galaksije izgledaju poput standardnih tropa angloameričkih stripova osamdesetih, barem dok se ne susretnete s tekstovima poput „predsjednica Dilma Rousseff nije mogla ozbiljno očekivati da će svoj miting podrške kandidatu radničke stranke (PT) održati tog petka, 19. listopada, točno u vrijeme emitiranja posljednjeg nastavka Avenide Brasil, senzacionalne telenovele TV kuće Globo. Na desetke milijuna Brazilaca zanimalo je konačno sučeljavanje dviju junakinja, Nine i Carminhe, kako bi saznali tko je ubio Maxa. Uvjerena u to, predsjednica je pomaknula okupljanje na sljedeći dan.“ (Lamia Oualalou: U tvornicama brazilskih snova; LMD, srpanj 2013.). I tako dalje, od medija, preko rata (Tarantulanska maglica, Falklandi, Sirija – neke posebne razlike nema), do osobne i institucionalne propagande – sa svakom novom sličicom i svakom novom idejom, svijet Halo Jones postaje sve poznatiji i sve stvarniji. Ona početna neprepoznatljivost razotkriva se kao površinska igra, skretanje pozornosti vještim korištenjem riječi i slika, esencijalni postupak cjelokupne znanstvene fantastike koja zapravo nema izbora no reflektirati vlastito vrijeme koristeći se trikovima. Stoga ni Baladu ne treba promatrati kao futuristički delirij. Ako je uopće treba promatrati kao bilo što, tada ju je bolje smjestiti u kontekst sredine osamdesetih i onodobne britanske unutrašnje i vanjske politike. To što Baladu i danas čitamo bez ikakvih problema, valja pripisati nezgodnoj činjenici da se sredina osamdesetih u bitnim crtama ne razlikuje od drugog desetljeća 21. stoljeća. Čini li to Baladu proročanskim djelom ili je zapravo riječ o tome da se, neovisno o tome bila riječ o povijesti SF-a ili povijesti kao takvoj, osim kulisa zapravo nikad ništa ni ne mijenja?Ne znam, odgovorite sami. Balada o Halo Jones nastavit će se i u desetljećima koja dolaze, a svako će od njih dati vlastiti odgovor na takva i slična pitanja.

Balada je jedan od takvih stripova. Strip čija se junakinja konstantno nosi sa svijetom, pokušavajući pronaći odgovore na pitanja koja joj se postavljaju. Strip čija je junakinja, u tom i još ponekim pogledima, baš poput čitatelja. Strip koji će živjeti čak i onda kad SF osamdesetih prestane biti fantastičan i postane svakodnevan što, zanemarimo li međuzvjezdana putovanja, i nije toliko daleko koliko bi se moglo učiniti.

Naprijed

N/A

N/A

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • DeeCay

    Ukupna ocjena 84%

    8, 9, 9, 6

    Strip koji s vremenom i novim čitanjima postaje sve bolji... Izvrstan prvijevod i nadahnuti predgovori još više uzdižu strip jer se vidi ljubav koja je uložena u cijeli projekt Halo. Jasno je kako ljudi uglavnom (većina casual čitatelja) nisu previše dobro reagirali na prvi dio, jer većina nije niti očekivala da će space-opera sadržavati toliko nekomformističke "verbalne akcije". Zato su prema legendi drugi i treći dio doživjeli mali zaokret u elementima priče, više jezične jasnoće i više akcije. Ima cijeli taj integral uspona i padova, no u globalu mi se jako sviđa i sazrijeva s novim čitanjima. Odlične minijature, likovi i cijeli taj SF-feministički setting. Nekako sam stekao dojam da je ovaj strip objavljena na nagovor predgovoraša (Macana i Jambrišak) s obzirom na nadahnute tekstove... ;)

    16.09.2013
    23:53:00 sati
    DeeCay
    uredi
  • Deers

    Ukupna ocjena 96%

    9, 10, 10, 9

    Ako ne najbolji ovo mi je definitivno najdraži Mooreov strip koji sam pročitao (zapravo mi je i jedan od najdražih stripova koje imam). Strip me od prve priče kupio sa svojom bizarnošću i početna zbunjenost tko, što i kako je samo pojačala želju da što prije saznam odgovore na pitanje. Za razliku od brojnih komentara ljudi kojima se prvi dio nije svidio (što zbog krugovora što zbog naracije) jedan sam od onih kojima je bilo žao što se nije strip nastavio tim tonom. Uvjetno rečeno žao jer Adamsovska druga knjiga i ratna treća su fenomenalne same po sebi i na malo drukčiji način. Strip me podsjetio zašto sam toliko volio SF.

    17.09.2013
    09:13:00 sati
    Deers
    uredi
  • Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Sviđa mi se lik Halo Jones koja nije neki super junak več je stjecajem okolnosti (nezaposlenost) bačena u avanturu. Ovaj futuristički svet bi lako mogao biti i naš svet, golema nezaposlenost, lutrija za posao...  Ima još nekoliko zanimljivih likova i situacija, strip je društveno kritičan pa mu to sve ide još dodatno u plus.

     

    23.10.2013
    14:00:00 sati
    tekumze
    uredi
  • mpavin

    Ukupna ocjena 69%

    7, 7, 6, 9

    Prvi dio je dosadan sa svim onim izrazima a uz to se još ništa i ne događa. Ostala dva dijela su zanimljiva, sviđa mi se većina SF elemenata a ima i poprilično jakih trenutaka. Crtež je promjenjiv. Neke strane su nacrtane solidno a onda nakon toga slijedi nekoliko slabijih i tako u krug.

    17.12.2013
    11:50:00 sati
    mpavin
    uredi
  • Oki

    Ukupna ocjena 32%

    1, 2, 7, 2

    Teška debilana od stripa...pet štakora učvorenih repova čine štakor kralja! Motorni pas ubija svoju vlasnicu jer će ga nasljediti Halo u koju je ludo zaljubljen! ...ma za ovo ne mogu reći ni da je trash,jednostavno 0 bodova od mene za ove priče. Crtež raznolik...od nikakvog do savršenog. Bezidejna naslovnica.
    23.04.2014
    17:43:00 sati
    Oki
    uredi
  • Gru

    Ukupna ocjena 70%

    8, 6, 7, 7

    Prilično neujednačen strip: Prvi dio ima najinovativniju priču dok mu je crtež u isto vrijeme jako loš, dok u trećem dijelu priča ide u totalni stereotip (mada s nekolikio zanimljivih rješenja) s genijalnim crtežom (crtež mi je u trećem dijelu čista desetka). I što je najgore, priča se upravo prekida kad je najzanimljivije: Jonesova šalje generala u smrt i uzima njegov svemirski brod...

    09.10.2014
    18:31:00 sati
    Gru
    uredi
  • Gil-galad

    Ukupna ocjena 74%

    7, 7, 8, 8

    Vredi pročitati, ali pomalo atipični Moore; odnosno, kao što je recenzent i istakao - rani Moore. Ne na nivou njegovih najboljih dela, ali šarmantno i neobično.

    22.09.2016
    21:03:00 sati
    Gil-galad
    uredi
  • Balfa76

    Ukupna ocjena 73%

    8, 7, 7, 7

    01.04.2017
    09:01:00 sati
    Balfa76
    uredi
  • hrvoje23

    Ukupna ocjena 15%

    1, 1, 1, 6

    Nakon 30tak strana nisam shvatio ništa i odustao.

    25.04.2017
    13:57:00 sati
    hrvoje23
    uredi

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Put za raj
    Kod: ZG VCSP 32
    Ocjena: 50%
    Vrijeme: 3.7.2020. 23:14:00
    Autor: Djole
    Broj komentara: 15
    Broj pogleda: 2759
  • Povratak Zimske Zmije
    Kod: ZG VCZS 20
    Ocjena: 91%
    Vrijeme: 7.8.2020. 17:10:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 14
    Broj pogleda: 1849
  • Povratak samuraja
    Kod: ZG VEC 155/157
    Ocjena: 81%
    Vrijeme: 31.8.2020. 23:37:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 8
    Broj pogleda: 1379
  • Plamen nad Merivelom
    Kod: ZG VEC 143/144
    Ocjena: 76%
    Vrijeme: 18.8.2020. 0:16:00
    Autor: going going
    Broj komentara: 12
    Broj pogleda: 1265
  • Proteus
    Kod: TX ZS 33/984/985
    Ocjena: 76%
    Vrijeme: 10.7.2020. 15:34:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 7
    Broj pogleda: 1190

Aukcije

Forum