Godina: 2007, projekt: „Hrvatski velikani - edukativni strip“ (ili kako neki mediji prenose: „Strip u školi“), napokon nakon 30 godina strip se vraća u osnovne škole! Osnovnoškolci imaju priliku upoznati nacionalnu povijest na drugačiji, pristupačniji način. Projekt od iznimnog nacionalnog i kulturnog značaja, čijem su predstavljanju nazočili brojni uglednici! Stripovi preporučeni kao nastavno sredstvo od strane Ministarstva. Uredništvo nad projektom povjereno je diplomiranom povjesničaru Darku Macanu, uglednom scenaristu, piscu i publicistu. U projekt su uključeni najbolji hrvatski scenaristi, crtači i povjesničari. Tko god je bio pozvan na projekt, rado se odazvao i prihvatio posao! Djeca će o važnim ličnostima iz hrvatske povijesti i sadašnjosti učiti kroz crtež i kratke pričice. Priče o životima znamenitih ličnosti, zasnovane na znanstveno utvrđenim činjenicama. Prate ih adekvatni crteži pomoću kojih se zorno prikazuje način života, običaji, jezik, arhitektura, nošnje i druge osobitosti vremena u kojem su živjeli i djelovali. Cilj projekta je dvojak- približiti strip mlađim generacijamate im omogućiti da povijest uče s jedne ležernije i za njih vjerojatno zanimljivije strane. Scenarist Darko Macan kaže kako strip nije radio za najmlađu djecu, ego ga mogu čitati o odrasli. “Najčitljiviji su stripovi koji su rađeni za uzrast osnovne škole, oko 6. razreda. To sad više nije zaglupljivanje i pisanje za najmlađe, nego se radi o normalnom stripu koji mogu čitati i odrasli i djeca. Namjera je ovoga stripa da ide u osnovne škole i bude edukativan, ali da funkcionira i za one koji inače čitaju strip”, kazao je Macan.
Strip se u današnjim hrvatskim osnovnim školama nalazi u nastavnome planu i programu za niže i više razrede u sklopu nastavnoga predmeta Hrvatski jezik. Rijetki nastavnici koriste ga i kao nastavno sredstvo u nastavi materinskoga ili stranoga jezika. Nažalost, ambiciozni projekt je stao na broju 6. Šteta zbog propuštene prilike, jer strip je mogao biti važan element u obrazovanju! Svakako je strip ležerniji, zanimljiviji i jednostavniji medij od udžbenika. Zanimljivo kako je od svih izdanih i najavljenih brojeva, upravo Janica bila jedina živuća legenda.
A o čemu bi tex2 pisao, osim Texa, nego o sportu.
I dok slavni sportaši pišu autobiografije kao na tekućoj vrpci, jako je mali broj stripova sa sportskom tematikom. Odrasli smo na Nipperu, na pamet pada „Dječak“, strip o Draženu Petroviću i dalje bi trebalo dobrano razmisliti. A barem na ovim prostorima ima bajkovitih priča kad je riječ o sportu! Šteta, jer znamo kako je sport prema definiciji najvažnija sporedna stvar na svijetu, a na ovim prostorima narod je lud i fanatičan kad je sport u pitanju!
Sam izbor sportaša za velikana, već nudi sukob razmišljanja, kako jedna Janica može u isti rang sa Tomislavom ili Teslom? Ne bih previše ulazio u tu dilemu, već ću reći ono što svi znamo, kako je neosporna činjenica da je Janica najveća hrvatska sportašica u povijesti i ispisala je povijest kako našeg, tako i svjetskog sporta, pa samim tim po meni svakako spada u red ne samo hrvatskih nego i svjetskih velikana! Suzimo li granicu, sportski velikan je u svakom pogledu! Za diskusiju bi bio svaki popis velikana, no, mora se priznati kako se Hrvati vole hvaliti kako su sportska nacija i kako smo prepoznatljivi i po sportu, a velikani mogu biti iz bilo kog područja! Šteta što projekt nije preživio, osim zanimljivih stripova, dobili bi i neke odgovore na ova pitanja, a i nestrpljivo bi iščekivali koji će se još velikani pojaviti. U svakom slučaju, kako je ovaj strip prvenstveno namijenjen djeci, razumljivo je kako današnja djeca lakše se poistovjete s likovima koje su i sami imali prilike vidjeti na televiziji ili uživo, nego s likovima koji se spominju u povijesnim udžbenicima. Svako vrijeme nosi svoje, a raznolikost velikana je dobro zamišljena, jer znamo sto ljudi, sto ćudi, pa će svatko naći priču koja će njemu biti zanimljiva.
“Sam strip pokušava ispričati jednu priču kao da radimo ekranizaciju ili kazališnu predstavu, ljudsku priču iz tog razdoblja, i djeci dočarati to vrijeme”, naglasio je Macan. “Za priču o Janici kontaktiralo se s njenim menadžmentom koji je odobrio radnu verziju scenarija, a inače se radilo kao što se radi scenarij za bilo koju drugu ličnost”, rekao je Macan.
Scenarij za strip o Janici napisao je Tomislav Škrljac. Glavna nit vodilja kroz strip je Janičina upornost, koja je i bila njena karakteristika. Inspirativna je to priča o uspjehu uz puno odricanja, rada i muke! Znamo kako u sportu nije dovoljan samo talent, sreća i rezultati dolaze tek upornim treningom! Škrljac je prošao i obradio dokumentaciju, članke i ostali materijal o Janici te složio priču koja je prihvatljiva djeci, priču s porukom! Teško je osmisliti scenarij za strip od 14 stranica, ali Škrljac je uspio naglasiti ono najvažnije što bi o Janici trebalo znati i što starija generacija svakako pamti. Ubacio je dosta humora u priču, ali to mi je skroz normalno, budući da Janicu pamtimo kao humorističnu osobu, koliko nas je samo puta nasmijala svojom jednostavnošću i humorom! Naravno kako je nemoguće na 14 stranica ubaciti mnoge anegdote koje su povezane sa Janicom, a koje smo kao klinci upijali iz medija, ali kažem one glavne stvari su prikazane! Strip o Janici nacrtao je poznati hrvatski karikaturist i strip crtač Niko Barun, čiji su se stripovi mogli vidjeti u dnevnim novinama poput Večernjeg lista ili Vjesnika. Strip je karikaturalan, crtež je satiričan i šaljiv. Naslovnica nije efektna, mogla je biti dopadljivija! Recimo kako pamtimo puno pamtljivijih Janičinih osmijeha i malo drugačije kečke alla Pippi Duga Čarapa. Isto tako osim naslova sa prepoznatljivim kvadratičima (čuvene kockice) ne vidimo na Janici nigdje prepoznatljivi kostim sa hrvatskim obilježjima. Također nema ni skija na naslovnici. To je ono što prvo pada na pamet. Po meni bi idealna naslovnica bila Janica na stazi, ali dobro to sam ja.
Rezime: kratka i romantična priča o Janici Kostelić. Izuzetno kvalitetno izdanje, prema najvišim svjetskim standardima (kvaliteta papira-luksuzni sjajni papir, kolor…) i vizualno atraktivno izdanje. Strip jest namijenjen prvenstveno djeci, ali naravno kako ga preporučam pročitati i ostaloj populaciji, pogotovo ljubiteljima sporta. Dodaci su uistinu informativni i zanimljivi! U svakom slučaju edukativan i pedagoški časopis i strip, koji kako kaže Macan ne pretendira biti povijesna knjiga niti povijesna rasprava.
Janica nakon zimskih olimpijskih igara u Salt Lake Cityju 2002. godine pozira sa svoje tri osvojene zlatne medalje i jednom srebrnom. Antologijska slika!
P.S. Imao sam prilike u dvije zgode nazočiti Janičinim utrkama (kod nas na Sljemenu i u susjednoj Sloveniji u Mariboru) i tako osjetiti djelić svjetskog skijaškog kupa. Što sam vidio? Ne padaju samo skijašice, već i gledatelji (nisam ja!), a prstići na nogama naravno dugim stajanjem na snijegu omrznu, ali za to ima lijeka, bezbojna tekućina (nije voda!)… Ako imate priliku svakako otiđiite na neku utrku, zabava je zagarantirana!
