I kill giants

Bone

IKG IMG TPB | 184 str.

Lajave djevojčice brze ruke, divovi i titani opaka pogleda, opaki dungeon masteri i moćna oružja skrivena u torbicama izvezenima krvlju, a sve to u priči o odrastanju, emocionalnoj zrelosti i borbi protiv Sudbine.

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 56%

Priča 6

Scenarij 5

Crtež 5

Naslovnica 8

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 66%

P*7

S*7

C*6

N*6

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • I kill giants
    IKG IMG 1

ZANIMLJIVOSTI

  • lik ravnatelja škole Mr. Marxa posveta je likovima iz filmova finskog filmaša Akija Kaurismäkija
  • D&D (Dungeons and Dragons) – Barbara je opaka igračica i zaljubljenica u ovu, najpoznatiju Pen&Paper roleplaying igru. Stvorili su je 1974. godine Gary Gygax i Dave Amerson, a do danas su izašle četiri revizije pravila (peta revizija je u skorašnjem planu). Barem trideset godina igra se koristi kao opće mjesto u prikazu geekova, čudaka i neprilagođenih svake vrste. Otprilike onako kako su se, u iste svrhe, koristili (te se još koriste) stripovi, SF i računalne igre.
  • „I kill giants“ je prvi Niimurin rad napravljen u crno-bijeloj tehnici. Niimura za uzore i učitelje navodi Tezuku, Josea Munjoza, Nicolasa de Crécyja, Taijô Matsumotoa, Willa Eisnera i Huga Pratta; na području grafičkog dizajna za uzore navodi Chrisa Warea i Dave McKeana
  • Niimurine ideje o dizajnu likova nisu se uvijek slagale s idejama izdavača koji se, nimalo neočekivano, vodio načelima „šokantnoga“ i „onoga što publika očekuje“. Kako je Image svojevrsni mainstream izdavač „nezavisnih“ stripova, neki radikalniji Niimurini postupci ipak su doživjeli određenu vrstu cenzure. Kako je u američkoj kulturi golotinja još uvijek pitanje prijepora, Niimurine ideje o tome da nema ništa strašnije od toga da za tobom trči goli Titan (Titani - primordijalne sile ispunjene bijesom - ne vjeruju u odjeću) i naganja te titanskom kitom, morale su biti ponešto revidirane.

Obrazloženje IGN-ovog izbora za najbolji američki nezavisni strip 2008. godine čita se u vrlo poznatom ključu. Kratko je i jezgrovito, a ono što govori nije ništa drugo nego: „Ovo nisu superheroji, pa mora biti dobro.“ Istovremeno, IGN upozorava svoje čitatelje da u stripu nema nit' boje nit' epskih bitaka, no tim „omaškama“ unatoč I kill giants je ipak dašak svježine u ustajaloj američkoj bari. Putnik-namjernik bi pomislio da je to prvi i jedini crno-bijeli strip neobične poetike objavljen u Americi unazad dvadeset godina. A nije... Daleko je od toga, kao što je daleko i od bilo kakve superherojštine. No, činjenica da „I kill giants“ nije superherojski strip sama po sebi ne znači ništa. Svima nam je to isuviše dobro poznato – svakojako se smeće objavljuje naokolo, a pripadnost nekoj načelno definiranoj poetici ne garantira ama baš ništa. Niimurin i Kellyjev strip imao je potencijala tamo negdje do kraja trećeg broja (TPB, objavljen kod Imagea 2009. godine, skuplja sedam brojeva objavljivanih od srpnja 2008. do siječnja 2009. ), dok još nije bilo sasvim jasno u kojem smjeru priča ide, no kako je vrijeme proticalo, a stvari postajale jasnije spomenuti je potencijal lagano iščezavao da bi se, do kraja, prometnuo u suštu banalnost kojoj izostanak šarenih kostima i ubilačkih zraka ispucanih iz očiju nimalo nije pomogao.

Barbara Thornson neobična je djevojčica (u onom smislu u kojem su neobični svi koji u tim godinama ne znaju imena svih članova One directiona, ne gledaju Ples sa zvijezdama i ne prate nove frizure Nicki Minaj). Brzog je, rekli bi kod nas i poganog, jezika, sklona je ispadima bijesa i pretplaćena je na posjete ravnatelju i školskom psihologu. Barbara Thornson ima, doduše, veliku tajnu. Ona ubija divove. Tako barem tvrdi svima koji je žele slušati, a rijetko tko želi. Ni čitatelj nije siguran može li vjerovati curici koja u rukama drži Dungeon master's guide, iživljava se na bratu-pizdunu i postavlja zamke naokolo spremajući se za Armageddon. Svijet kojim se kreće ispunjen je, doduše, raznolikim i čudnovatim minijaturnim bićima koja povremeno zaigraju bejzbol no iskustvo nam govori da ništa od toga nije definitivna potvrda ičega. Emocionalno neuravnoteženih likova s bujnom maštom pune su stranice stripova i rijetko se događa da je sve baš onako kavim se čini na prvi pogled.

Neizvjesnost traje neko vrijeme. Joe Kelly pažljivo strukturira priču, pazeći da ništa ne oda prije vremena, a čitatelj se nalazi u konstantnom stanju iščekivanja. Kelly otvara mnogobrojne rukavce, dotiče se mnogih problema (izoliranost, čudaštvo, geekovština, sukob fantastičnog i stvarnog, podložnost autoritetu, adolescentski bunt itd.), detaljizira Barbaru i njen svijet, uvodi nešto paušalnih motiva tipičnih za školske priče američke provenijencije (školski nasilnik, netrpeljivost prema nastavniku tjelesnog odgoja, odveć revni psiholozi,...) i vješto izbjegava omeđiti i definirati pripovjedni univerzum. U prvoj polovici stripa sve su putanje otvorene i svakom se od njih može kretati.

Konkretizacija svijeta/ideje, zatvaranje otvorenih rukavaca i njihovo podređivanje široj slici odvija se pomalo naprasno. U razgovorima koje glavna junakinja vodi sa školskom psihologinjom, kristalizira se postojanje Problema. U ovom trenutku, Problem prelazi iz domene apstraktnog istraživanja Barbarine „neprilagođenosti“ i prelazi u konkretniju dimenziju. Psiholog, u dobroj staroj maniri američke reprezentacije koja povlači znak jednakosti između psihologa i psihoanalitičara, upornim kopanjem dolazi do uzroka Barbarinog manifestnog identiteta. Uzrok je, barem za čitatelja, još uvijek skriven (direktnom manipulacijom teksta – riječi i rečenice koje se direktno referiraju na Problem prekrivene su debelom, crnom, crtom. Cenzura je dvojakog karaktera i funkcionira unutar stripa kao prikaz potisnutog, još uvijek nerazriješenog Problema te izvan stripa kao metoda živciranja čitatelja) no već sama svijest o postojanju Problema nameće daljnji ključ čitanja. Do pojave Problema, strip je funkcionirao u maniri Borgesovog vrta razgranatih staza. Nakon Problema, veći je dio staza prekrilo korijenje i postalo je isuviše očito kako će „I kill Giants“ biti još jedna varijanta priče o susretu Lika s Tragedijom. Odmičući prema kraju, Tragedija je sve konkretnija (Barbari, naime, umire majka) i fokus interesa prebacuje se s pitanja „kuda će to ići“ na pitanje „što će se od toga napraviti“.

Do kraja stripa, ontički status Divova (koje, zbog pojave Problema, čitatelj počinje percipirati u simboličkom ključu kao metaforu strahova mladoga uma koji se ne može nositi s neminovnom stvarnošću) ipak nije sasvim jednoznačno utvrđen. Kroz veći dio stripa, priču o Divovima slušamo isključivo iz Barbarine perspektive. Sva interakcija s fantastičnim svijetom odvija se, također, s Barbarom u glavnoj ulozi. Pred kraj stripa čini se da se vrata u dublju razinu stvarnosti otvaraju i drugim likovima – Barbarinoj prijateljici Sophiji i školskim nasilnicama koje izravnavaju račune s Barbarom baš u trenutku pojave Titana. Ta nasilna ambivalentnost, ne služi bog zna čemu. Konačni neprijatelj – Titan – u konačnici funkcionira kao Pedagoška instanca; bio stvaran ili zamišljen, u kontekstu posljedica koje proizlaze iz suočavanja s njim, sasvim je svejedno.

Objašnjavajući svoj rad na dizajnu likova, Niimura govori da je kreiranju divova i titana posvetio najviše vremena. Divovi protiv kojih ustaje Barbara morali su istovremeno funkcionirati kao sasvim konkretna čudovišta i kao simbolička reprezentacija njenih strahova, prirodnih sila i avatara Sudbine. Strah je, kaže Niimura, subjektivna stvar te je dizajn likova morao u sebi sadržavati određenu razinu apstrakcije kako bi svaki čitatelj bio u prilici sam za sebe ispuniti praznine i od Barbarinih košmara napraviti svoje. Košmarni paneli možda i jesu najjača strana Niimurinog prikaza Kellyjevog svijeta. U njima, naime, dolazi do izražaja Niimurin osjećaj za kompoziciju table, kao i pametno – premda prilično konvencionalno – korištenje sjena za stvaranje atmosfere (Niimura je, kako sam kaže, ovu poetiku „pokupio“ iz starih holivudskih filmova). Kad već pričamo o propuštenim potencijalima valja naglasiti i odsutstvo boje kao jedan od njih. Ono što Niimura ne može (ili ne zna) napraviti služeći se samo crnom, bijelom i nijansama sive jest odvajanje stvarnoga od svijeta mašte. Čini mi se kako bi potencijal boje u slučaju ovoga stripa mogao biti iskorišten za mnogo više od bojanja pozadine i odjeće likova.

„I kill giants“ podbacuje u oba svoja aspekta. Podbacuje u igri skrivača s čitateljem (sve se karte prebrzo otkrivaju, a namjerno posijana dvosmislenost pri kraju stripa nimalo ne dopunjava jednostavnost polazišne ideje) i podbacuje u ukupnom tretmanu onoga o čemu želi pisati (a želi pisati, u fantastičkom registru, o djeci i Smrti). Joe Kelly ipak nije potpuni diletant – „I kill giants“ lijepa je priča primjerena djeci koja ističe važnost hrabrosti, vlastitog identiteta, suočavanja s problemima i uživanja u svakom aspektu života no čini to na predvidljiv i pomalo klišjeiziran način (cijeli dio sa školskim nasilnicima čita se kao forsirani ustupak žanru tinejdžerske priče bez kojega se, gledano u totalu, sasvim sigurno moglo) zbog čega, u konačnici, ne diže glavu iznad prosjeka.

Naprijed

N/A

N/A

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • mpavin

    Ukupna ocjena 56%

    6, 6, 5, 5

    Zanimljiv početak ali slaba realizacija na kraju. Pogubio se scenarist sa tim divovima...

    18.04.2015
    08:23:00 sati
    mpavin
    uredi
  • Paka01

    Ukupna ocjena 76%

    8, 8, 7, 7

    Sasvim lijepa i za mene emotivna priča koja pogađa baš onako kako treba. Crtež je istina mogao i trebao biti bolji, al šta je tu je. Drago mi je što je ovo išlo crno-bijelo-sivo, a ne u boji, ostavlja jači dojam.

    25.03.2019
    00:42:00 sati
    Paka01
    uredi

Anketa

Što vam je najinteresantnije na stripovi.com?

Rezultati

Arhiva

Najnovije

Vijesti

  • Oscar 2018.
    Vrijeme: 01.02.2019 09:02:00
    Prodavač: Markos
    Broj pogleda: 1518

Magazin

Recenzije

  • Killer Jim
    Kod: KT LU 14/15
    Ocjena: 72%
    Vrijeme: 23.3.2019. 1:10:00
    Autor: Spock
    Broj komentara: 3
    Broj pogleda: 471
  • Riječni pirati
    Kod: MN LIB 5
    Ocjena: 82%
    Vrijeme: 19.3.2019. 0:10:00
    Autor: Spock
    Broj komentara: 15
    Broj pogleda: 904
  • U sjeni vulkana
    Kod: DD LEX 117
    Ocjena: 35%
    Vrijeme: 16.3.2019. 0:34:00
    Autor: Dexters
    Broj komentara: 4
    Broj pogleda: 605
  • Boginja majka
    Kod: DD LU 135
    Ocjena: 79%
    Vrijeme: 11.3.2019. 22:32:00
    Autor: Mhejl
    Broj komentara: 7
    Broj pogleda: 801
  • Na koži
    Kod: DD LU 153
    Ocjena: 56%
    Vrijeme: 2.3.2019. 10:15:00
    Autor: Mhejl
    Broj komentara: 5
    Broj pogleda: 963

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

  • Oscar 2018.
    Vrijeme: 01.02.2019 09:02:00
    Prodavač: Markos
    Broj pogleda: 1518

Magazin

Recenzije

  • Sablasti za Digging Billa
    Kod: ZG KOZA 6
    Ocjena: 80%
    Vrijeme: 6.1.2019. 21:38:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 23
    Broj pogleda: 2635
  • Pripovijesti iz Darkwooda
    Kod: ZG MX 31
    Ocjena: 77%
    Vrijeme: 31.12.2018. 0:39:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 17
    Broj pogleda: 2573
  • Venus Sky-Lab
    Kod: NN LIB 63a
    Ocjena: 74%
    Vrijeme: 2.2.2019. 20:41:00
    Autor: Jerry Krause
    Broj komentara: 0
    Broj pogleda: 2138
  • Mefistov sin
    Kod: TX LIB 2
    Ocjena: 81%
    Vrijeme: 16.1.2019. 1:15:00
    Autor: WOLF-HUNTER
    Broj komentara: 11
    Broj pogleda: 2131
  • Magla
    Kod: DD LU 124
    Ocjena: 99%
    Vrijeme: 31.12.2018. 17:53:00
    Autor: Dexters
    Broj komentara: 5
    Broj pogleda: 1932

Aukcije

Forum