.jpg)
Mislim da govorim u ime mnogih čitatelja kad kažem da mi se na prvu po glavi vrtilo pitanje "Što očekivati od stripa koji se zove Ice Cream Man?".
S obzirom na ovakav naslov, čitanje sam započeo bez ikakvih očekivanja, spreman da me dočeka bilo što. Ice Cream Man se na nekoliko online portala često spominjao kao jedan od zanimljivijih Imageovih serijala u zadnjih par godina i odlučio sam mu dati šansu bez da sam prethodno provjerio u što se upuštam. Moram priznati da ima nešto lijepo i zanimljivo u otkrivanju nove literature bez da prije čitanja nadugo i naširoko googlam radnju i autore. Za početak sam imao u planu pročitati epizodu-dvije, no jednom kad sam počeo, nisam se mogao odlijepiti i svih osamnaest brojeva (koliko ih je izašlo do trenutka pisanja ove recenzije) sam pročitao u dva dana.
Ice Cream Man je strip koji nije lako kategorizirati. Svaki broj funkcionira kao zasebna i zaokružena mini-priča iz širokog spektra raznih podžanrova horora. Na svega dvadesetak stranica autori nam iz broja u broj donose nove likove, redom sasvim obične i normalne ljude, i njihove nadrealne, morbidne, strašne i najčešće bizarno tragične sudbine. Jedine zajedničke stavke su im mjesto radnje, idilično malo predgrađe u SAD-u 50'ih godina prošlog stoljeća, te Ricardus, prodavač sladoleda iz naslova stripa. Iako to u početku samo naslućujemo, kako čitamo broj za brojem shvaćamo da Ricardus u stvari i nije ljudsko biće te bih ga najbliže mogao opisati kao univerzalnu silu zla sličnu Kingovom klaunu Pennywiseu. Ricardus zbog svoje prirode ponekad direktno, a ponekad i indirektno, donosi užase u živote ljudi s kojima ima kontakta te na vidjelo izvlači ono najgore iz njih. Nakon nekoliko nastavaka susrećemo još jednog neočekivanog igrača koji će obilježiti sveukupnu mitologiju ovog neobičnog naslova. Na pozornicu stupa Caleb, rolandovski revolveraš koji služi kao antiteza Ricardusu i predstavlja sile dobra, no njegova je uloga, baš kao i Ricardusova, obavijena velom misterije i tek puno kasnije saznajemo djeliće njihove prošlosti.
Ricardus, pokretač svih događaja u serijalu
W. Maxwell Prince je autor s kojim se nisam do sada susretao, ali ću zbog Ice Cream Mana pratiti njegove daljnje radove. Zanimljiv je način na koji Prince gradi priču; iako je nakon nekog vremena očito da su Ricardus i Caleb pokretači svih događaja kojima svjedočimo kroz ovih osamnaest brojeva, oni tek jednom (u broju 9) preuzimaju glavnu ulogu. Kroz ostalih sedamnaest brojeva priču vode obični ljudi čiji su životi nepovratno promijenjeni nakon kontakta s prodavačem sladoleda. Upravo me zbog ovakvog načina pripovijedanja Prince držao prikovanog za Ice Cream Mana kroz svih osamnaest nastavaka. Pojmovi "glavni i sporedni likovi" ovdje skoro pa gube značaj s obzirom da su glavni likovi pojedinačnih priča tek nebitni pojedinci gledamo li sveukupnu pozadinu događaja. Istovremeno su pak Ricardus i Caleb tek marginalni pokretači samostojećih epizoda, no gledajući širu sliku zapravo su jedini bitni likovi s kojima se susrećemo u cijelom serijalu i upravo je priroda njihovog konflikta ono što povezuje sve navedene događaje.
Epizode ovog stripa bih mogao okarakterizirati kao mješavinu tema kakve smo navikli vidjeti u nastavcima TV serije Zona Sumraka pomiješanih s bizarnom atmosferom Twin Peaksa. Iskreno, nisam točno siguran koja je ciljana publika za Ice Cream Mana, no mišljenja sam da je strip takav da se može svidjeti širokom spektru čitateljstva. Ljubitelji done-in-one epizoda će doći na svoje, horor publika zasigurno neće ostati zakinuta, baš kao ni poklonici neobično osmišljenih milenijskih borbi između dobra i zla; W. Maxwell Prince ovdje donosi ponešto za svakoga. Ne smijem zaboraviti spomenuti ni crtača Martina Morazza koji radi više nego korektan posao za olovkom. Iako u početku njegov stil djeluje poprilično jednostavno i neupečatljivo, eksperimentalna priroda stripa mu dopušta koketiranje s raznim zanimljivim tehnikama pripovijedanja koje maksimalno iskorištava. Što sam duže čitao Ice Cream Mana, to mi se njegov stil sve više sviđao.
Jedna od kvalitetnijih epizoda u cijelom serijalu je ona u broju 6 u kojoj pratimo tri moguće sudbine jednog čovjeka, ovisno o tome na koju je stranu križanja skrenuo u krucijalnom trenutku života.
Prolistajte ovaj strip, dajte mu šansu. Čak i ako vam se inicijalno ne svidi, pročitajte bar pokoji broj do kraja jer internet ovaj put nije lagao, uistinu se radi o jednom od zanimljivijih i unikatnijih stripova u zadnjih nekoliko godina. S obzirom da je struktura takva da svaka epizoda može stajati samostalno, lako moguće da ćete ipak naći nešto za sebe. Baš kao i šareni izbor sladoleda za vrijeme vrućeg ljetnog dana, Ice Cream Man nudi za svakoga ponešto. Neki će vam okus odgovarati više, neki manje, ali prije ili kasnije naći ćete nešto baš po vašem ukusu.
Lickety split!
