Iskupljenje samuraja

Veliki Blek

JDJP DRKW 2 | 110 str.

Tetsuo Kogawa je poslan u potragu za svojim učiteljem Jubeijem Shimadom koji je izgleda izdao povjerenje svoga daimyoa (feudalnog plemića) i tako se obeščastio. Na putovanju će mladi samuraj Tetsuo otkriti da su stvari puno složenije od toga, pa će se udružiti sa Shimadom i Ichijem, ostarjelim samurajem o kojem kruže mnoge legende, kako bi zaustavili bandu okrutnih pljačkaša kojom po svojoj prilici upravlja netko blizak daimyou.

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 91%

Priča 8

Scenarij 9

Crtež 10

Naslovnica 10

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 89%

P*8

S*8

C*9

N*9

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Iskupljenje samuraja
    JDJP DRKW 2
  • Iskupljenje samuraja - Cveće pokolja
    CNB RIZBOS 1

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • La redenzione del samurai
    JDJP BOLIB 1
  • La redenzione del samurai
    JDJP SR 2

ZANIMLJIVOSTI

  • Ova priča, izvorno objavljena u studenome 2012. kao drugi broj Bonellijeve edicije Le Storie, prva je iz Recchionijeve i Accardine samurajske sage Chanbara (u sagi je objavljena kao treća po redu u siječnju 2021.) U Le Storie je objavljena još jedna priča; „Cvjetovi pokolja“ (br. 15, 2013.) Darkwood priču o iskupljenju jednog samuraja objavljuje u svibnju 2015. godine, drugu priču u lipnju 2016., a Čarobna knjiga objavljuje integral u listopadu 2020. godine.
  • Inače serijal Chanbara za sada sadrži pet priča objavljenih za knjižnice i striparnice, a tu su i izdanja u boji od Bao Publishinga.
  • Chanbara je japanski izraz koji označava filmove s borbama samuraja.
  • Primjetna je sličnost samuraja Jubeija Shimade s glumcem Toshirom Mifuneom.

„Moja ideja je napisati vlastitu potpuno slobodnu interpretaciju Texa. S katanama.“

Ova izjava Roberta Recchionija, nakon njegove duge hegemonije na Dylanu Dogu, cilja u srž: Bonelliju je trebala nova paradigma nasilja, a nasilje ovaj put dolazi od katana oštrih poput britve koje prolaze kroz ljudsko tijelo kao kroz maslac. Katane, samuraji i krvave borbe ne samo da su srž ove priče, već čine i srž serijala nazvanog Chanbara, riječi koja označava samurajske filmove, žanru koji za Japan znači ono što je vestern bio za Ameriku: mitiziranje nacionalne povijesti u filmovima Akire Kurosawe, Hiroshija Inagakija, Kenjia Misumija, Masakija Kobayashija, Kinachija Okamotoa i drugih.

Pokolje vatrenim oružjem u Bonellijevim vestern serijalima prekinuli su ratnici pristigli s Dalekog istoka u Darkwood, oštricama katana nemilosrdno sijekući darkwoodske Indijance ne u ime pravde ili osvete, već u ime bushida. Nolitta nam je pokazao da nemilosrdni samuraji slijede etiku koja svoje korijene crpi iz nama nepoznatog i nerazumljivog kodeksa. S katanom, pak, uskrsava mitska ratnička smrt izražena u seppukuu, smrtonosnom ritualu koji dočarava samu bit samurajskog načina života, poimanja časti i umiranja. I tako se te davne ''75. mit o samurajima prenio Bonellijem…i zamro. Iz pepela ga dižu Roberto Recchioni i Andrea Accardi smještajući radnju u feudalni Japan, što je, priznat ćete, fascinantno okruženje, ali prilično neobično za standarde talijanske izdavačke kuće.

Recchioni je oduvijek bio strastven prema svijetu samuraja, a tri djela su ga posebno inspirirala za pisanje Chanbare: Yojimbo, Lone Wolf and Cub i Vagabond. Razlog je jednostavan: oni su apsolutna remek-djela žanra. No, to su djela japanskih autora, pa me živo zanimalo kako je Recchioni jednu chanbara priču, tj. klasičnu samurajsku avanturu obradio u talijanskoj fikciji i hoće li jedan zapadnjak uspjeti u priču uliti onaj pravi istočnjački duh. No kada sam pročitao jednu njegovu izjavu: „Za razliku od mnogih mojih drugih projekata, moje japanske priče su rođene iz ljubavi i to je to. Iza toga nema komercijalne refleksije. To je strip koji sam želio raditi i koji sam želio raditi s Accardijem i to na određeni način. Sve dolazi odavde, iz ljubavi koja se rasipa u ove dvije priče s moje i s Andreine strane.“ znao sam da me čeka jedno realistično putovanje feudalnim Japanom sa zanimljivim suputnicima.


Recchionijva djela uvijek su vrvjela likovima s radikalnim etičkim kodeksom, a usuđujem se reći da je bushido najradikalniji. Taj kodeks ratnika s Dalekog istoka, samuraja, niz je pravila kojima se oni nose sa svijetom. To je njihov put i filozofija kroz život i način suočavanja sa stvarima, a među najpoznatijim citatima iz hagakure stoji: „Otkrio sam da je put samuraja smrt: potrebno je pripremati se za smrt od jutra do večeri, dan za danom“ i dobre priče o samurajima polaze od te pretpostavke. Recchionijevi samuraji posjeduju čast i integritet, milosrđe i pravdu, baš poput vestern junaka, jer vestern i samurajski žanr u svojoj srži ista su stvar, a dodao bih tu i još jedan žanr; filmovi/stripovi o srednjevjekovnim vitezovima. Nalazimo se u eri Edo, tj. svojevrsnom japanskom srednjem vijeku, dugom feudalnom razdoblju u kojem je Zemlja Izlazećeg Sunca bila podijeljena na brojne feude kojima su upravljali lokalni gospodari kojima su služili i štitili ih samuraji; baš kao i u srednjevjekovnoj Europi s lokalnim plemstvom i viteškim redovima.


Baš kao u tim filmovima/stripovima, i Roberto Recchioni, pišući priču o svojim samurajima, stvara skupinu likova prisiljenih boriti se za svoju čast u feudalnom Japanu između imaginarne i rigorozne povijesne rekonstrukcije, a koja pak dokazuje da čitatelja može smjestiti u kontekst koji je na neki način poznat svakome tko iole poznaje samuraje. Primijetit ćete kako je priča mnogo dublja nego što se čini: čast, disciplina, hrabrost i osjećaj smrti koji je prisutan od prvih stranica; smrt shvaćena gotovo kao osjećaj dužnost koji treba u potpunosti poštovati, bez obzira na cijenu. Lišena dugih povijesnih uvoda, tek nekoliko natuknica za definiranje nekih pojmova (daimyo, seppuku, kaishakunin) odmah nam predstavlja mladog samuraja prisiljenog služiti svom daimyou čak i kad on naređuje da pronađe i ubije vlastitog senseija, krivog što nije slijepo slijedio zapovijedi i što je netragom nestao. Tetsuo tada kreće na putovanje koje će ga natjerati da preispita svoje tvrdokorno poimanje časti i odanosti, ali i da brani čast i pravdu bez kompromisa.


Čitajući priču, primijetit ćete da su svi utjecaji chanbare u njoj prisutni, pomiješani u jednostavnoj, ali odličnoj priči. Jednostavna jer je narativ izravan: priča se kreće linearno, dug i opasni put kojim Testuo dolazi do Shimade suočava ga s opasnostima svih vrsta, ali će i upoznati slijepog starca, Ichija, koji će se pokazati mudar i hrabar i znat će iznenaditi mladog Tetsua više puta. Ali kada stigne na svoje odredište, susret sa energičnim učiteljem će mu dati do znanja da Shimada nije propustio svoje dužnosti zbog nelojalnosti prema daimyou ili kukavičluka, što nam je pak rastumačeno kroz mudro ubačen flashback. Sa svojim učiteljem Shimadom i Ichijem, pokušat će ispraviti stvari u kraljevstvu svedenom na glad, pljačku i nered. „Iskupljenje samuraja“ govori o Tetsuovoj predanosti, njegovom preispitivanju krute doktrine samuraja, sugerirajući da je njegov učitelj Shimada odlično obavio posao sa svojim učenikom.


Oni su dobro okarakterizirani likovi i nije bitno jesu li to već viđeni stereotipi, oni su funkcionalni i dobro se uklapaju (trio junaka savršena je sinteza nekolicine protiv mnogih) i uglavnom su lako razumljivi stereotipi. Ako vam je lik Ichija odnekuda poznat, sjetit ćete se Zatoichija, lika kojeg je proslavio Takeshi Kitano istoimenim filmom iz 2003., ali koji je poznat u Japanu i puno ranije, zahvaljujući nekoliko filmova i televizijskoj seriji. Ichi, mudriji nego što se čini, jači i okretniji nego što sugeriraju njegov krhki fizički izgled i godine, stvara most suradnje i razumijevanja između Shimade i Tetsua Kogawe, a Ichijev pogled, iznenadan nakon svih njegovih „slijepih“ izvedbi, ostaje za pamćenje.


U prvoj priči analiziraju se plemeniti aspekti života ova tri ratnika. Čast, odanost i suosjećanje samo su neka od načela na kojima se temelji bushido, a Recchioni se poigrava s dvije teme: čašću i samom idejom etičkog djelovanja. Samuraj je spreman umrijeti u bilo kojem trenutku. Iz dužnosti, časti i vjernosti. Samurajsko iskupljenje ne bježi od tih pravila, ne priklanja se lakom moraliziranju, naprotiv, ono ta načela provodi do kraja. Dubinski analizirajući njihove motivacije, stavljajući ih u službu općeg dobra i testirajući ih protiv antagonista, autor prikazuje ključnu temu chambara žanra-borbu mačevima.


Najviše volim kada se postigne ravnoteža u dva neodvojiva ključna elementa, scenariju i crtežu, a ovdje su to autori gotovo perfektno postigli. Accardin čisto estetski i funkcionalan crtež na najbolji mogući način uspijeva prenijeti atmosferu, sposoban da vas uvuče u priču i ne pušta do zadnje stranice, počevši od Tetsua koji napreduje sam u fascinantnim krajolicima koji se neprestano mijenjaju, uključujući čitatelja u njegovo dugo i intimno putovanje u potrazi za istinom. Neke su sekvence vrlo duge, tihe, s nizom pejzaža, snijegom prekrivenih, danju, na mjesečini, koji sami pričaju priču, neke su vinjete ponekad dotaknute poezijom, haikuom, kada Tetsuo putuje sam i promatra krajolik komentirajući ga. Velika pažnja posvećena je japanskoj kulturi, običajima i ritualima, a među mnogima ističe se najokrutniji od svih, seppuku, ritual kojim si samuraj oduzima život uz pomoć svog odabranika. Nošnje tog vremena vjerno su reproducirane, gotovo opsjednuto pazeći i na najsitnije detalje. Scene borbe su spektakularne; nasilne, eksplicitne, a istovremeno elegantne, gotovo poetične, a najdojmljivije je prikazana epska borba trojice protiv mnogih, u jednoj kišnoj noći. Nema sumnje, i Recchioni, a posebice Accardi obavili su izvanredan posao, a sve je zaokruženo lijepom i efektnom naslovnicom majstora Alda Di Gennara.

Naprijed

JDJP DRKW 1 Pariški dželat

JDJP DRKW 7 Patrola

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • ReemCP

    Ukupna ocjena 97%

    9, 10, 10, 10

    Svaka čast Igoru na još jednoj lijepoj recenziji :)

     

    Evo jedan moj komentar iz arhive (9.4.2020.): 

    Nakon "Pariškog dželata", bacio sam se odmah na čitanje samuraja. Ovaj broj me još više oduševio! Crtež je za sve pohvale, samo kad pogledate uvodnu tablu sa snijegom, ostaneš bez daha. Iako nema niti jednog slova i nekakvih didaskalija, jednostavno se udubiš u crtež i uživaš. Pa kasnije ona kiša, scene fajta u takvoj atmosferi, predivno. Upravo zbog tih nekih tabli gdje nema ništa od teksta, strip se može dosta brzo pročitati, ali oni pravi strip fanovi će sigurno zastati i uživati u tim scenama prirode, krajolika kojeg je Accardi stvarno vrhunski dočarao. Od likova, možda najsimpatičniji je onaj Iči, najimpresivnija scena je upravo s njim (za mene), kad istovremeno odsječe glavu konja i glavu jednog od zločinaca, pa svi ostanu u čudu (skupa s nama čitateljima). Kraj možda malo tužan (mislim na ono sa Shimadom jer je baš neki cool lik, ali to je takav običaj samurajski), a sama završna scena je dobro zamišljena i nekako budi nadu da bi te neke likove mogli vidjeti u nekim narednim epizodama jer znam da je Solar pisao da su Talijani ovo o samurajima zamislili kao posebni serijal. Volio bih da opet vidimo Ičija.

     

    -

    -

     

    Ako smijem, kopirao bih ovdje i komentar Solara kojeg sam našao u arhivi.

    @Solar - Rijetko kada nakon što pročitam strip imam želju da to odmah učinim ponovno, ne samo to nego su me neke scene istinski dirnule. Recchioni, premda je priča tekla na najuobičajeniji (linearni) način, uspijeva zadržati vašu pozornost na svakoj stranici i nikad vam se ne čini da unaprijed znate što će se dogoditi. Nema suvišnih dijaloga, svaka scena završava na vrijeme, a odluke koje likovi moraju donijeti su suštinske i dalekosežne naravi.
    Akardijev crtež ne samo da je zadovoljio uobičajene standarde, nego je išao preko toga. Neke table uspijevaju pobuditi emociju samim prikazom prirode (okoline) bez ikakvih didaskalija, odmah me podsjetio na Milazzov i Berardijev "Dah i san".
    Ukratko, svakome preporučujem da pročita "Iskupljenje samuraja".

    30.11.2022
    18:04:00 sati
    ReemCP
    uredi
  • Jocko

    Ukupna ocjena 82%

    7, 8, 9, 10

    Komentar iz decembra 2018., strip prvi put pročitao u maju 2018. 


    Uživao sam u ovom stripu. Slažem se s mnogima kako u pogledu priče ova epizoda JDJP ne donosi ništa revolucionarno, na kraju krajeva Iči je Zatoiči, a čak i laik poput mene koji nije pogledao više od dva samurajska filma u životu zna da je lice učitelja Jubeja posuđeno od Tošira Mifunea (čije muževno lice svakako odudara od tipičnog japanskog)... Očito je da je ova epizoda prepuna svakojakih posveta. 

    Ipak, način na koji je priča ispričana tj scenario je iznosi na jedan viši nivo, kao i crtež. Sviđa mi se kako dijaloga ima taman koliko treba, a pejzaži bez didaskalija su pun pogodak. Didaskalije i nepotrebni oblačići bi samo ubili ovaj strip, jer vestern i samurajski žanr krasi tišina. Smirenost se iščitava u prikazima prirode i eksterijera (ne u didaskalijama) dok se napetost iščitava na licima i u pokretima (ne u oblačićima sa razmišljanjem). U većini akcionih scena nema puno isprazne priče i proseravanja tipičnog za Boneli: ili se bori u tišini, ili se čuju uzvici ijaa... 
    Tako da mi je po atmosferi ovaj strip pun pogodak. 
    Crtež je predivan, naročito pomenuti pejzaži, eksterijeri i enterijeri, napete scene borbe i sl. Ono što mi se pak nije svidelo je to što su lica likova isuviše ''lutkasta'', čista (izuzev Ičijevog). U neku ruku mi odudaraju od šrafiranog ambijenta. Više bi odgovarala prljavija lica sa više linija i šrafura i senki na licima koja bi unela i više napetosti, kao npr što crta Trevisan u Kenu Parkeru (sa kojim sam se nedavno upoznao čitajući pomenutog Kena). Kadriranje je odlično, kao da gledam film. Naročito mi se svidela scena poslednje borbe po kiši, tu je crtač odradio pravu stvar jer izgleda vrlo napeto. Pa ipak su prikazi prirode ono što me je kupilo, prelazi sa scene na drugu tako što su u krupnom planu nebo i grane... ili šetanje likova po polju, uopšte nije dosadno kada se izvuče pravi kadar i obogati realnim, umerenim dijalogom. Interesantno kako su događaji kojih se Jubej priseća nacrtani u drugačijem, malo modernijem stilu.

    Ovde nema velikih obrta kao npr u brojevima 4,5 i 11... Ali i bez obzira na to, čitanje ovako atmosferične epizode o samurajima je svakako bilo pravi užitak.

    I naravno divna završnica:

    ''Stigao sam dovde živ i jeseni dođe kraj''
    Macuo Bašo


    EDIT:

    Na naredno čitanje ću Iskupljenju verovatno povisiti ocenu za scenario. Drugom delu ove JDJP priče, Cvetovi pokolja, sam dao iste ocene kao ovde. 

    U međuvremenu sam odgledao i nekoliko samurajskih filmova, među kojima su odlični Usamljeni vuk i mladunče (Lone wolf and cub), naročito su sjajna prva dva dela. Sigurno da je Rekioni pored Zatoičija imao u vidu i taj film/strip kada je pisao ovu epizodu.
    Kyô Samurai Musashi iz 2020. je jedan od najbizarnijih i najdosadnijih samurajskih / akcionih filmova. Preporučeno gledanje samo ako ste naduvani ili pod teškim narkoticima.

    Pročitao sam i ponešto haiku poezije od 2018., i ova pesma Macua Baša iz stripa je jedna od najlepših. Bašo ima još jednu lepu pesmu: ''Čak i bez kape, na toj kiši što sipi - dobro je, dobro.'' :)))






    30.11.2022
    19:07:00 sati
    Jocko
    uredi
  • velka031

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Savršeno, ovo je primjer idealne harmonije scenarija i crteža na 96 stranica, bravo majstori.

    30.11.2022
    22:23:00 sati
    velka031
    uredi
  • hrvoje23

    Ukupna ocjena 94%

    9, 9, 10, 10

    Strip sam davno čitao, negdje odmah nakon izlaska i kad je bio nabavljiv kod nas. I ostao mi je u odličnom sjećanju, ocjene su zapisane. Kad bude vremena pročitam ponovno.

    01.12.2022
    09:09:00 sati
    hrvoje23
    uredi
  • Salkan

    Ukupna ocjena 84%

    8, 8, 9, 9

    01.12.2022
    21:17:00 sati
    Salkan
    uredi
  • Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Ove dvije priče su jedni od najboljih Bonellija novog tisućljeća. Imam ih u dva broja JDJP i hrpu puta sam ih pročitao. Odličan crtež i klasične žanrovske priče koje se mogu pročitati hrpu puta, a da ne dosade.  Onaj kišni obračun u malom selu u prvom broju mi je jedna od najboljih borbi ikad 😍 Klasik!

    02.12.2022
    08:46:00 sati
    pcoro
    uredi
  • Tutta

    Ukupna ocjena 69%

    7, 7, 7, 6

    02.12.2022
    11:09:00 sati
    Tutta
    uredi

Najnovije

Vijesti

    Magazin

    Recenzije

    Aukcije

    Forum

    Najčitanije

    Vijesti

      Magazin

      Recenzije

      • Zadatak u Euroaziji
        Kod: AA LIB 15
        Ocjena: 65%
        Vrijeme: 1.11.2022. 0:44:00
        Autor: Jerry Krause
        Broj komentara: 1
        Broj pogleda: 1791
      • Otok prokletih
        Kod: KM LU 17b
        Ocjena: 98%
        Vrijeme: 6.11.2022. 19:24:00
        Autor: Hercule Poirot
        Broj komentara: 5
        Broj pogleda: 1616
      • Novi život
        Kod: MN MX 8d
        Ocjena: 81%
        Vrijeme: 21.12.2022. 0:44:00
        Autor: igor 12
        Broj komentara: 9
        Broj pogleda: 1546
      • Moctezuma!
        Kod: TX VEC 60
        Ocjena: 68%
        Vrijeme: 10.12.2022. 13:54:00
        Autor: tex2
        Broj komentara: 9
        Broj pogleda: 1485
      • Bijeg
        Kod: TX LU 190/191
        Ocjena: 72%
        Vrijeme: 8.11.2022. 19:47:00
        Autor: tex2
        Broj komentara: 9
        Broj pogleda: 1392

      Aukcije

      Forum