Posljednji rov

Conan

JDJP DRKW 21 | 110 str.

Patrola britanskih vojnika poslana je u rizičnu misiju: moraju istražiti „zamak“, njemačku utvrdu koja već nekoliko dana ne daje znakove života. Unutra će otkriti gomile leševa. Ali, osim unakaženih tijela, na tom sablasnom mjestu čeka ih još nešto, nešto što se krije u sjeni i ubija!

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 79%

Priča 7

Scenarij 8

Crtež 8

Naslovnica 10

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 74%

P*6

S*6

C*8

N*9

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Poslednji rov
    JDJP DRKW 21

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • L'ultima trincea
    JDJP SR 21

ZANIMLJIVOSTI

  • U Italiji je priča objavljena u 21. broju Bonellijeve edicije Le Storie u lipnju 2014. godine, Darkwood ju je objavio u ediciji Jedno doba, jedna priča u svibnju 2017. godine.
  • Intervju s Gualdonijem pročitajte ovdje.
  • Sergio Gerasi je radio na puno serijala: Jonathan Steele, Nemrod, Cornelio, John Doe, L'Insonne, Trigger, San Michele, Valter Buio, Agenzia Incantesimi, Harry Moon, Rourke, Lazarus Leed, Dylan Dog…

Nakon što su joj Londonskim ugovorom od 23. svibnja 1915. godine obećani znatni teritorijalni dobici, između ostaloga i na korist značajnih teritorija na području Hrvatske, Kraljevina Italija je napustila Trojni savez i objavila rat Austro-Ugarskoj. Sto godina nakon što je Italija ušla u Prvi svjetski rat, objavljena je izložba na na Carrara Showu, od 30. svibnja do 2. lipnja 2015. Izložba „ Fumetti in trincea”, sastavljena u potpunosti od originalnih tabli, njih preko šezdeset, predstavila je ključna djela talijanskog stripa, pružajući priliku posjetiteljima da vide koliko je taj rat obilježio (i obilježava) maštu nekih velikih talijanskih autora. Istražujući specifičan aspekt golemog odnosa koji je talijanski strip imao s tim ratnim godinama, u središtu nezaboravnih djela u rasponu od klasika do brojnih novijih stripova, našle su se Gerasijeve table Gualdonijeve priče „Posljednji rov“. No prije recenzije, dozvolite mi da vas provedem kroz izložbu koju je otvorila Petra Chérie, lijepa, elegantna, strastvena, poliglotska pilotkinja koju je 1977. godine stvorio Attilio Micheluzzi za Il Giornalino, čiji su događaji smješteni na bojnim poljima 1917. godine, nad kojima ona prelijeće u svom dvokrilcu.

Godine 2007. za Edizioni BD Roberto Recchioni i Massimiliano „Leomacs“ Leonardo su stvorili Battaglia - Le guerre di Pietro, strip o sicilijanskom vampiru koji istražuje podrijetlo lika i njegovo prokletstvo. U ratu Battagliu nalazimo još uvijek kao čovjeka usred odlučujućeg događaja-bitke kod Caporettea-dok predvodi juriš i baca se na austrijske linije. To je trenutak u kojem Pietro Battaglia susreće Smrt, ali se odlučuje pobuniti protiv nje i vratiti svoje postojanje, ali bit će kažnjen paradoksalnom sudbinom, postat će vampir. Od tog dana besmrtni Pietro Battaglia postao je plaćeni ubojica u službi najmoćnijih ljudi u povijesti Italije, a njegova se ruka krije iza nekih od najvećih misterija i zločina u povijesti Italije…

Priča Paola Cossija počinje odavanjem počasti Ernstu Friedrichu i posjetom Anti-Kriegs muzeju osnovanom u Berlinu 1924. Glavni junak Nicolaj, posjetivši muzej 1932., prepoznaje među unakaženim licima vojnika ranjenih u ratu, prikazanih na nekim izloženim fotografijama, onaj vojnika Franza Dammana, s kojim se susreo na galicijskoj bojišnici. Protagonist Cossijeve priče pacifističkog naslova „1914. Odbijam!“ je mladi vojnik iz Trentina, unovačen u austrougarsku vojsku i poslan na frontu u Galiciju, koji u pismima supruzi i na crtežima koje skicira stisnut i preplašen u rovu čuva tako sjećanje na svoj dom. Ovo je djelo čiji je cilj i ispričati situaciju stanovnika doline Trentino tijekom ratnih godina, zatečenih između talijanske i austrijske linije, a često s obje strane stigmatiziranih kao izdajice. Rat nikada nije bio samo sukob između vojnika, on je uništavanje međuljudskih odnosa i tragedija koje su doživjela razorene obitelji podijeljene granicama koje se neprestano pomiču, gdje su se borili sinovi i očevi na suprotnim stranama.


Još jedno nadljudsko biće koje je umjetnička mašta prizvala na talijanski front je Lilith, junakinja Luce Enocha koja putuje kroz vrijeme kako bi iskorijenila invaziju vanzemaljskog parazita Trnovca, predodređenog u dalekoj budućnosti da stane na kraj ljudskoj civilizaciji. Treća priča Enochovog miniserijala nosi naslov Kameni front“, a poprište operacija je talijansko-austrijska bojišnica Prvog svjetskog rata, u kojoj Enoch ilustrirajući sve okrutnosti rata donosi nemilosrdnu osudu o ratu i o tome tko ga vodi (političarska gamad), na štetu prije svega samih vojnika. Za Lilith, vojnici koje upoznaje nisu ništa drugo do sjene, prazne slike prošlog vremena i ljušture bez srži, a u ovom slučaju umiješan je vojnik Ortis, osuđen na strijeljanje zbog dezertiranja, uoči strašnog poraza kod Caporetta. Enoch ilustrira okrutnosti sukoba ne štedeći na najstrašnijim detaljima, ocrtavajući život u rovovima u svoj svojoj zastrašujućoj normalnosti između čekanja sljedećeg napada, trauma od granatiranja, prijateljske vatre, samoranjavanja da se izbjegne bitka i suludih odluka, poput smaknuća vojnika o kojima su odlučivali generali.


Laura Scarpa crtala je priče svih vrsta, od priča za djecu do erotskih za odrasle. Njen grafički roman „War Painters 1915.-1918.“ izvorno kreiran za internetski strip magazin Aces Weekly podijeljen je u tri priče. Prva govori o slikarima koji su portretirali vojnike u rovovima i imali zadatak dokumentirati život na bojišnici. Njihove slike su stavljane na razglednice veličine 9X14cm i bile su namijenjene prodaji kako bi se osiguravala financijska sredstva za udovice, siročad i dobrotvorne organizacije. Ali vrijednost tih komadića kartona bila je prije svega psihološka. S jedne strane hranio je duh pripadnosti vojsci, a s druge je imao povratnu informaciju o životu vojnika, pružajući snažnu domoljubnu sliku njihovim obiteljima s donekle spokojnom i umirujućom vizijom bojišta. Protagonist priče je Albert, austrijski vojnik koji ima zadatak dočarati vojnike uljepšavajući ih, kao da želi izbrisati ružnoću koju je rat ostavio na njihovim tijelima i u dušama. Druge dvije priče problemu pristupaju s različitih stajališta. Jedna prikazuje povijesno „preobraćenje“ američke kiparice Anne Coleman Ladd kada je u Francuskoj, još za vrijeme rata, kreirala maske kako bi sakrila užasne deformacije lica vojnika koji su vratili iz rata. I posljednja, gotovo poetski, svjedoči o bliskosti koja se mogla stvoriti između zaraćenih strana zahvaljujući glazbi.


U rovovima su i vojnici, protagonisti „Crnog Božića i drugih ratnih priča“ Fabija Visintina, dobitnika Micheluzzijeve nagrade za najbolju kratku priču na Napuljskom Comiconu 2015. Božić muškaraca koji moraju živjeti u rovovima dočaran je ovdje u svojoj tragičnoj svakodnevnici i kontinuiranom suživotu između života i smrti, teško podnošljivom, ali na koji su se navikli.


Manuele Fior na izložbi je prisutan s pričom od samo četiri table preuzete iz antologije Vies tranchées - Les Soldats Fous de la Grande Guerre (Slomljeni životi - Ludi vojnici Velikog rata), koju je objavio francuski izdavač Delcourt, u kojima se posvetio psihološkim posljedicama rata na vojnike. Zvali su se Jean-Marie, Maxime, Gabriel, Louis, Augustin, Edmond i Paul. Poslani su u rat između 1914. i 1918. godine i gotovo svi su iz rata izašli živi. Ali po kojoj cijeni? Daleko od suvremenih djela koja se fokusiraju na tjelesna stradanja vojnika u Prvom svjetskom ratu, ovdje se autor fokusira na psihičke poremećaje koji su se pokazali jednako razornim: shizofrenija, alkoholizam, manije proganjanja, rastrojenost, mentalna zbunjenost, opća paraliza... Ostaju zauvijek slomljeni životi, nedostojna skrb i, za one koji će imati sreće da vide kako njihova dijagnoza ide prema mogućem izlječenju, povratak u rovove čim napuste bolnicu.


Gipijeva „Priča“, jedan od najhvaljenijih grafičkih romana (i odabran 2014. za nagradu Strega), priča priču o Silvanu Landiju i, paralelno, njegovom pretku Mauru, vojniku u Velikom ratu. Dok Silvano, uspješni pisac koji se psihički raspada, polako klizi u apatiju i ludilo i nalazi se u psihijatrijskoj bolnici, roman paralelno prati Maurovu samoubilačku misiju u ratu, spremnog izvršiti svaku zapovijed i spremnog na najteže radnje, do mjere da oduzme život suborcu kako bi konačno otišao kući iz tog pakla.


I evo nas na recenziji ove priče koja po prvi put nalazi svoje mjesto u prostoru i vremenu Bonellijeve edicije Le storie, u kojoj smo do sada čitali pustolovine smještene tijekom Drugog svjetskog rata (#18) , rata u Vijetnamu i drugih sukoba (#3), ali je nedostajala priča posvećena Prvom svjetskom ratu, globalnom sukobu obilježenom rovovskim ratom, i masovnim jurišima, u kojem su pogibelji na bojnom polju dolazile od bojnih otrova, tenkova, strojnica, granata, minskih polja, snajpera i bodljikave žice, a vojska koja u tome smrtonosnom vrtlogu nestaje svedena je na masu koja pogiba u borbi za imperijalne ciljeve svjetskih velesila. Dodali su je Giovanni Gualdoni, koji iza sebe ima jednu priču u ovoj ediciji (#13) i Sergio Gerasi debitirajući u Le Storie, pišući i crtajući priču o pojedincima u ratnom vihoru. Priča se vrti oko male britanske patrole poslane u misiju, ali bez velikih scena bitaka što je dobra stvar, jer strahote Velikog rata Gualdoni je odlučio pokazati na drugi način.


Priča je vrlo jednostavna: Nakon neuspjelog njemačkog napada bojnim otrovima, Englezi odlučuju poslati malu patrolu da provjere što se dogodilo u „zamku“ koji se nekoliko dana čini praznim. Stigavši do cilja, utvrđuju da su njemački vojnici izgubili živote zbog plina koji su pokušali upotrijebiti protiv Britanaca, ali netko ili nešto ih počinje ubijati jednog po jednog. Naravno, kako to već ide s ovakvom radnjom, autorski dvojac nam prikazuje realnu sliku života na bojišnici: tu su časnici koji ne mare previše za živote svojih vojnika jer su im oni tek oruđe kojim zarađuju svoje krvave činove i medalje, tu su rezignirani, otupjeli od rata vojnici koji će izvršiti svaku zapovijed postavljenu pred njih ma koliko ona suluda bila, baš poput ove misije, gotovo samoubilačke ali i beskorisne za potrebe samog rata.

Svi su se oni „dragovoljno“ javili za misiju iz koje se čini da se vratio samo jedan vojnik, tako da brzo uviđate da je priča podijeljena na različite vremenske ravni. Imamo izvršenje misije, imamo egzekucije u „zamku“ i borbu za goli život i preživjelog koji pokušava shvatiti što mu se dogodilo i kako je završio u tim uvjetima, a koji nam u biti pripovijeda priču, i imamo nekoliko flashbackova koji prožimaju izvršenje njihove misije, a u funkciji su psihološke introspekcije nekolicine vojnika i daju dubinu narativu jer zahvaljujući njima saznajemo o motivacijama vojnika poslanih u dvorac. Iskreno govoreći, među njima nema heroja, tek vojnici koji pokušavaju preživjeti. Mala se grupa „dragovoljaca“ sastoji od frustriranog pijanca, strvinara koji prekopava po leševima, nadobudnih boraca, čovjeka opterećenog krivnjom i neiskusnog malodobnog vojnika. Nije da je ovo prilika za njihovo iskupljenje, jer Gualdoni ih eliminira jednog po jednog.


E sad taj zamak, ja sam doista mislio da je riječ o zamku kada su engleski časnici na početku priče tako predstavljali cilj male izvidničke patrole, no riječ je o običnome utvrđenom isturenom položaju. Ako ste gledali „Spašavanje vojnika Ryana“, riječ je o sličnim utvrđenim njemačkim položajima s početka filma. Iskreno, malo me to i razočaralo, jer ne dvojim, da je riječ o pravom zamku radnja bi bila daleko mračnija, u skladu s onim što vojnike čeka tamo, jer kako se radnja odmotava, tako si postavljate pitanja: Što se događa? Ima li još netko živ? Tko eliminira vojnike? Je li to ljudska prisutnost?

Giovanni Gualdoni odgovara na ta pitanja radnjom koja ne blista zbog svoje originalnosti, već zbog atmosfere koju uspijeva stvoriti, jer bivši pisac Dylana Doga bazira linearnu priču, miješajući s ratnom atmosferu horora i misterije. Priča bi zapravo trebala biti dramatičan prikaz činjenice kako životi vojnika nerijetko ovise tek o jednom čovjeku čija volja u tom smislu mora biti nesalomljiva, ali kod Gualdinija to ne prolazi, već pokušava prikazati beskorisnost rata, glupog i nasilnog pokolja, koji ljude tjera da rade užasne stvari koje ih u konačnici dovode do smrti, pa i prokletstva, kao što se događa protagonistu, malodobnom vojniku u finalu priče, najboljem i najintenzivnijem dijelu, ali ni središnji dio priče ne zaostaje puno po dramatici. U tom smislu ističem intenzivan dio kada je patrola naišla na preživjele njemačke vojnike, unakažene ranjenike, žrtve vlastitog bojnog otrova, a Gualdoni radi odličnu stvar-ne prevađa riječi njemačkih vojnika, očito uznemirenih i prestrašenih dolaskom neprijatelja, što u konačnici dovodi do tragedije.


Sve u svemu, Gualdoni je polazao kako ima šlifa za napraviti kvalitetnu ratnu priču s jasno izraženom porukom o besmislu rata, a da ne ispadne stereotipna. Crtež Sergia Gerasija, rađen u zanimljivoj tehnici laviranog tuša, u cjelini je prilično upečatljiv i dobro se slaže s mračnom atmosferom koja je u biti pozadina ove priče, dajući cijeloj priči gotovo uznemirujuću atmosferu, baš kao i odlična Gennarova naslovnica.

Naprijed

JDJP DRKW 14 Vučje srce

JDJP DRKW 23 Princ od Persije

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • Jocko

    Ukupna ocjena 72%

    6, 7, 8, 9

    Odlična i informativna recenzija, sa zanimljivim primerima stripova na temu Prvog svetskog rata.

    Priča počinje nekako suvoparno a takvi su i dijalozi, likovi su nezanimljivi... ali sve se menja jednom kada likovi dospeju u misteriozno nemačko utvrđenje zvano Zamak. Onda priča poprima dimenzije pravog trilera, sa kako recenzent kaže elementima horora i misterije, dešavaju se misteriozna ubistva koja desetkuju ionako malobrojni odred Britanskih vojnika. Kroz neke, manje ili više uspešne flešbekove i dijaloge dobijamo uvid u pozadinske priče likova, a glavnu ulogu pomalo neočekivano dobija mladi "gušter" Filip s početka stripa. Najveća prednost ove priče je napetost scenarija u drugoj polovini, te vrlo dobar crtež Gerasija, koji ja za razliku od Salkana ne bih nazvao ekstravagantnim, čak ni za Boneli pojmove. Ali je svakako specifičan, sa sivim tonovima (osim flešbekova). Iako sam primetio više grešaka u crtežu, ipak on izvlači epizodu na jedan viši nivo - naročito je odličan u kišnoj sceni borbe, a kako se strip približava napetom kraju, tako i crtež postaje mračniji, te dobro oslikava užas kroz koji likovi prolaze. Lica likova nekad nacrtana promašeno, ali mnogo česće odlično. Nažalost, za neka ubistva se ispostavlja da su prilično neuverljiva i gotovo banalna (recimo kada lika ubije polica koja pada na njega, ili ženu na kraju udarac o okvir kreveta), a ono kada Filip na kraju ostane bez nogu je totalno predvidljivo i više puta viđeno. Likovi pritom jako debilno postupaju - jedan ubije kolegu vojnika (jer je pijan), drugi raznese sebe i saborce bombom... Priču mi kvare ti neki banalni momenti, i moram priznati da mi je bolja i mnogo luđa nadnaravna završnica Patrole, koja mi je u pogledu priče nešto bolja. Dobri momenti su onaj kada Filip iz kapetanovog govora shvati da je reč o samoubilačkoj misiji i da niko neće doći da ih spasi, ili ona scena pred kraj kada Filip shvati da je i dalje u Zamku. Sve u svemu, nije ovo loše, ali ne spada mi u gornji dom serijala.

    Od Le Storia koje sam čitao iz 2014., bolje su mi i Kavez, i Fridrihštrase, Borci, a tu negde mi je i kritikovana Doba oksidacije (dao sam im iste ocene).

    Ali Poslednji rov mi je recimo bio bolji od sledećih priča: Još jedna cigareta (pričom ne ali crtežom itekako), Pobuna sepoja, Meksički klinč, Gvozdeni musketar, Povratak u Berlin...

     

    06.10.2022
    13:21:00 sati
    Jocko
    uredi
  • Hercule Poirot

    Ukupna ocjena 84%

    8, 8, 9, 9

    Uspjela priča. Jezovita atmosfera, ispočetka nevidljivi neprijatelj, a sviđa mi se kako je u velikom finalu prikazana i njemačka njegovateljica, odnosno bolničarka, ovisno s koje se pozicije gleda. Crtež izvrstan i pridonosi dodatnoj jezi priče, koja ne proizlazi iz horor margine, nego iz atmosfere iščekivanja. 

    06.10.2022
    14:12:00 sati
    Hercule Poirot
    uredi
  • Koresh

    Ukupna ocjena 63%

    5, 5, 8, 9

    06.10.2022
    15:17:00 sati
    Koresh
    uredi
  • velka031

    Ukupna ocjena 91%

    10, 9, 8, 10

    06.10.2022
    21:54:00 sati
    velka031
    uredi
  • kiky

    Ukupna ocjena 76%

    6, 6, 10, 10

    Upravo je ovako Gualdoni večinom pisao i priče Dylana Doga. Nabrijao bi te tajanstvenom, napetom radnjom ispunjenom široko profiliranim likovima samo kako bi mu se sve raspalo pred sam kraj otkrivajući nedostatak bilo kakve ideje kojom bi solidno zaokružio svoje djelo. Svatko tko je pristupio čitanju Posljednjeg Rova zacijelo je očekivao neku jaču, uvjerljiviju završnicu. Ovako smo opet dobili još samo jednu kritiku okrutnosti rata, besmislenosti žrtvovanja i osobnog dokazivanja, za neke (nečije) više ideale, te poraznost koju to sve skupa ima na vojnikovu psihu i djelovanje.  

    07.10.2022
    14:29:00 sati
    kiky
    uredi
  • Dwayne_Looney

    Ukupna ocjena 58%

    5, 5, 7, 7

    Ispodprosječna priča.

    Tipična bonellijevska kritika rata. Scenaristički, kako je spomenuo kolega Jocko, nemoguće je opravdati neke smrti. I da, zašto ispada da je ta bolničarka čas s gas maskom, a čas bez nje? Pa, ono, napaljeni vojnik je susreće bez maske, a stavlja masku i oblači odijelo kada trampa prema sobi u koju su se protivnički vojnici sklonili? 

    Ne ponaša se racionalno, a s druge strane teška shizofrenija u redovima Britanaca.

    13.10.2022
    14:29:00 sati
    Dwayne_Looney
    uredi

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

Aukcije

Forum