Epizoda „Jerry je nestao!“ je 6. broj Julije kroz koji nam je Berardi predstavio 4. različitu temu. Ovoga puta na repertoaru nam je motiv nestanka. Za razliku od otmice koju smo imali kao motiv u prošloj epizodi, motiv nestanka je puno interesantniji. Otmice su većinom jednosmjerne i kod njih scenarist nema puno prilike da se razmaše, iako je Berardi kao veliki majstor uspio izvući maksimum u priči „Oteti“ spajajući taj motiv zajedno s pljačkom. Nestanak je sam po sebi izuzetno misteriozan događaj. Na prvu se ne može ni reći što je točno posrijedi. Kad osoba nestane, posrijedi može biti također otmica s namjerom traženja otkupnine, može biti ubojstvo nakon kojeg je tijelo nestale osobe skriveno, a zadnja solucija je možda i najluđa, ali ni na nju ne treba zaboraviti. Osoba može i svojevoljno nestati te si izgraditi novi identitet. Naravno, postoji još par mogućih kombinacija poput gubitka pamćenja zbog čega osoba živi drugdje jer se ne sjeća svog pravog života, ali prethodna 3 su najčešći povodi nestancima.
Najučestaliji razlog nestanka bi bila klasična otmica. Fanovi krimića koji vole gledati takve serije će se možda sjetiti serije „Monk“ i epizode „G. Monk i dijete“ (3. sezona, 16. epizoda) u kojoj dvogodišnji dječak u parku nalazi otkinuti prst. Prst naravno pripada osobi koja je nestala, razlog nestanka je bila upravo otmica, a prst je bio odrezan kao dokaz da je nestala osoba kod otmičara. Slučaj ubojstva nestale osobe zatičemo na primjer u „Umorstvima u Midsomeru“, u epizodi „Razgovor s mrtvima“ (11. sezona, 7. epizoda). A nestanak potaknut vlastitom voljom u epizodi Herculea Poirota „Nestanak g. Davenheima“ (2. sezona, 5. epizoda, a možete je i pročitati u knjizi „Poirot istražuje“ koja objedinjuje 11 kraćih Poirotovih slučajeva. Ovo je 9. po redu pričica u toj knjizi.). Što se tiče ove epizode Julije, sve indicije upućuju na to da ćemo imati slučaj povezan s otmicom zbog ucjene, ali preporučam da pročitate do kraja priču, mogli bi se iznenaditi s raspletom!
Sam početak epizode vodi nas u jedan od parkova Garden Cityja u kojem brojni roditelji dovode svoju djecu te provode opuštajuće popodne u prirodi. Isto to je napravila i Susan Sommer koja je uzela slobodni dan na poslu te izašla u prirodu zajedno sa svojim četverogodišnjim sinom Jerryjem. No, u jednom trenutku majka se na kratko udaljila, a dijete je nestalo.
Nestanak djeteta nekako automatski upućuje na otmicu kao i telefonski pozivi koje Susan dobiva. Julia započinje istragu na najprirodniji način – razgovorom s majkom Susan koji je zatim vodi do drugih sumnjivaca. Galerija likova koju upoznajemo:
- Susan – Jerryjeva majka, ima 26 godina te radi kao frizerka. Čini se očajnom, no i Julia je primijetila kako je njen ispad u tv emisiji bio pretjeran. Nije u dobrim odnosima sa svojom majkom zbog događaja iz prošlosti. Cijelo vrijeme se naglašava njena ljepota zbog koje su mnogi muškarci izgubili glavu za njom.
- Leslie Tomsich – Susanin bivši muž. Veoma nasilan, no i on naleti na jačeg od sebe!
- Lou Barry – glazbenik s kojim se Susan viđa. Trenutno ne razmišlja o ženidbi s njom jer se nalazi u trenutku karijere u kojem mu je potrebna sloboda.
- Bonnard – vlasnik zgrade u kojoj živi Susan. Ženskaroš koji se potajno već dvije godine viđa sa Susan. Oženjen je za 11 godina stariju ženu, ali i dalje „šara“ s drugima. Nikad nije imao stalan posao.
- Roy Gallant – frizer, Susanin šef. Da ne ispadne kako su baš svi muškarci u ovoj priči slabi na Susan, Berardi nam donosi i jednog lika istospolne seksualne orijentacije.
- Helen Benson – Susanina majka. Kod nje odlaze Julia i Leo te otkrivaju tajnu zbog koje više ne priča sa svojom kćeri, a upoznajemo i njenog novog muža.
- Joseph Wygand – osoba zahvaljujući kojoj je Berardi bacao lažne tragove.
Ne mogu ne spomenuti koliko me Berardi još jednom oduševio s uvjerljivim likovima i zanimljivim dijalozima. Njegovi likovi su stvarni i zbog toga se lako povezati s njima. Plus strana ove epizode su i humoristični dijelovi na samome početku. Zanimljivo, ti humoristični dijelovi dolaze iz ljudske svakodnevice, iz dijela koji nije bitan za radnju, ali je bitan da se što više povežemo s likovima. Baš zbog tih scena, likovi imaju dušu, a Berardi pokazuje koliko pazi na njih. Pa tako na početku vidimo Juliju kako provodi svoj uobičajeni dan odmora. Smiješno mi je bilo nakon nestanka struje vidjeti Emily kako s peglom hoda po kući i susjedstvu te fantazira. Kako vidim po komentarima, Emily je većini čitatelja iritantan lik, a ni ja je baš ne volim. Ali ta scena joj je sjajno stajala! Osim toga, humorističan je bio i onaj lažni trag zbog kojeg je nevin čovjek dobio batine. „To je, na žalost, još jedan argument u korist onih koji tvrde da treba gledati svoja posla…“ U pravu si, Julia!
Osim toga, vidimo i tipičan dan jednog samca, poručnika Webba tokom peglanja robe. Mislim da niti u jednom serijalu dosad nismo mogli vidjeti toliko uobičajenih stvari iz života likova. Usput dolazi i do malog iskoraka u odnosu Julije i Webba. Što kroz razgovor, a što kroz trenutak u kojem je Webb indirektno poslao Lea da pretuče nasilnika.
Priča mi je bila veoma zanimljiva i dajem joj 9. Scenariju bih dao čistu desetku jer je Berardi na sebi svojstven način sve super odradio i povezao u jednu cjelinu, ali jedna stvar mi nije najbolje sjela. Riječ je o sceni s detektorom laži. Vjerovat ću Berardiju da je to moguće, ipak je on pohađao i tečaj kriminologije tijekom kojeg se bolje upoznao s materijom pa je možda i glupo da mu laik poput mene prigovara u tom dijelu. Još kad sam već spominjao seriju Monk, sjećam se epizode „G. Monk i tv zvijezda“ (2. sezona, 12. epizoda) tijekom koje je glavni osumnjičeni uspješno prošao detektor laži što je još jedan argument koji ide u korist te teze da čovjek može prevariti poligrafsko testiranje, ali iz nekog razloga mi se to nije uklapalo ovdje. Naravno, riječ je o jednoj sitnici koja čak i da Vam se nije svidjela, kao što se meni nije, ne ruši puno ukupnu sliku ove sjajne priče.
Marco Soldi je u potpunosti odradio grafički dio posla. Već smo ga ranije vidjeli na crtežu u epizodi „U monstrumovom umu“, samo što je tamo, zajedno s Vanninijem, bio ispomoć glavnom crtaču te priče Gustavu Trigu. Ovo mu je prvi samostalni rad u serijalu i rekao bih kako je solidno odradio svoj posao. Nije to onako precizan i jasan crtež kakav najviše volim (najbliže tome je Roi u epizodi „Predmet ljubavi“), ali itekako paše krimi ambijentu. Slično, kao i kod Zuccheri, krupni kadrovi su najbolje odrađeni. Međutim, generalni dojam mi je bio bolji na prethodnoj epizodi kod Laure pa sam njoj s pravom dao ocjenu veću nego ovdje Soldiju. Naslovnica mi je pak sjajna! Nemam apsolutno nikakvih zamjerki na nju.
Epizoda „Jerry je nestao!“ je itekako vrijedna čitanja. Kroz nju nam je Berardi još jednom pokazao kakav je majstor. Priča nije predvidljiva, a sjećam se i kad sam je prvi put čitao prije par godina da sam ostao iznenađen s raspletom. Ova epizoda je ispunila moja očekivanja, a nadam se da bi se mogla svidjeti i drugima. Definitivno preporuke od mene!
