Nedavno sam na preporuku kolege forumaša i recenzenta ReemCP-a počeo gledati odličnu seriju „Zločinački umovi“. Još jedna u nizu krimi serija koje pratim, međutim ipak nešto drugačija od drugih budući da u samom centru nje nije aktivno sudjelovanje gledatelja u pokušaju da zajedno s detektivom otkrije ubojicu, već profiliranje ubojice i potraga za ljudima koji zadovoljavaju dani profil. To je u biti nešto slično što i Julia radi jer ona nije tipični detektiv već kriminologinja, a profiliranje ubojice joj je glavni zadatak tokom slučaja. Upravo to profiliranje me zainteresiralo u tolikoj mjeri da sam izvan svojih prijašnjih planova, odlučio uzeti još koju epizodu Julie te ju recenzirati. Kako idem kronološki s više-manje svim serijalima, iduća Julijina epizoda koja mi je dolazila na red je bila ova čiju recenziju sada čitate.
„Sheilina duga noć“ je klasična krimi priča. Nakon što se Berardi u prethodnih nekoliko epizoda odlučio okušati s raznim motivima poput bombaša, otmice i nestanka, ovdje se vraća na ono na što su čitatelji/gledatelji krimića najviše naviknuti, a to je istraga ubojstva.
Slično, kao i u epizodi „Jerry je nestao!“ radnja započinje u parku koji je tako drugu epizodu zaredom poprište zločina. Otvaranje je točno onakvo kakvo bi čovjek i očekivao kod krimića. Imamo niz vinjeta na par stranica bez ikakvog teksta u kojima pratimo Sheilu, zgodnu mladu djevojku u njenim posljednjim trenucima prije nego što je se dočepa ubojica. Odličan potez je bio odraditi te scene bez ikakvog teksta, a za potpun doživljaj preporučio bih da čitanje započnete s nekom sablasnijom muzikom kakva obično bude u raznim krimi serijama u takvim scenama, na primjer ovom.
Kako je ubijena osoba crnkinja, vidjet ćete na raznim mjestima u stripu spominjanje izraza „obojen“ čime je Berardi pokušao ubaciti i kritiku prema današnjem društvu u kojem je rasna netrpeljivost poprilično izražena. Ipak sve je ostalo samo na kritici koju je provukao kroz nekoliko redaka. Motiv ubojstva je bio druge prirode. Ubojica je silovao djevojku te ju unakazio i dekapitirao. Julia radi profil ubojice, ovoga puta poprilično samouvjereno, no postoji jedna sitnica koja joj se ne uklapa u sliku koju je stvorila o njemu.
Sumnjivaca ima više, no iako bi se kod mnogih našao motiv za ubojstvom, ipak iz nekog razloga, nitko od njih na prvu ne odgovara Julijinom profilu. Je li ona napravila grešku u svojoj procjeni ili je nešto složenije ovoga puta u igri?
Sumnjivci, a time i likovi koje srećemo u epizodi:
- James „Jimmy“ Tate – Sheilin dečko, bio je s njom u noći zločina, a na rastanku su se posvađali. Iako ne odgovara profilu koji je Julia izradila, njegovo ime se stalno spominje i glavni je osumnjičenik za ubojstvo.
- Frank Lynn – čovjek koji je našao Sheilino tijelo. Julia ga drži na oku jer ne bi bilo prvi put da onaj tko nađe truplo bude ubojica. Gledajući razne kriminalističke serije mogli smo naučiti da pojedini ubojice vole imati na oku policijsku istragu kako bi znali sumnja li tko u njih pa se često sami ubacuju na neki način u istragu. Iz sličnih razloga, Julia nadgleda i Sheilin sprovod jer, pod pretpostavkom da je ubojica poznavao Sheilu, činilo joj se logičnim da bi htio uručiti posljednji pozdrav svojoj žrtvi. Ipak, od svih sumnjivaca, on ima najjači alibi.
- Gary Putnam – direktor robne kuće u kojoj je Sheila radila. Upucavao se Sheili, ali ona ga je odbijala. Sumnjiv je zbog toga što iz prošlosti ima jednu prijavu zbog seksualnog uznemiravanja.
- Tom Kilburn – Sheilin tajni zaručnik, iako nema dokaza da su bili zajedno. Osamljenik i asocijalan, a uz to njegov profil gotovo u potpunosti odgovara profilu koji je Julia složila. Jedino što ima seksualnu deformaciju zbog koje nije mogao ostvariti seksualni odnos. Drugim riječima, nije mogao silovati Sheilu.
Osim njih, još upoznajemo Sheiline roditelje koji su naravno van svake sumnje, a upoznajemo i Tomovu majku koja je po prirodi stroga i nepovjerljiva te Tomovog brata Setha. Seth je po mnogočemu različit od svog mlađeg brata, pa nije tako asocijalan te je omiljen u kvartu. Valja napomenuti i kako se na samome početku stripa u parku pojavljuje misteriozna žena na koju su se autori fokusirali u par vinjeta zbog čega sam i nju stavio na listu sumnjivaca. Zašto ne? Iako ne odgovara profilu koji kaže da bi ubojica trebao biti muškarac, znamo da Julia zna i pogriješiti s vremena na vrijeme.
Dakle, kao što možete i sami vidjeti, svatko od sumnjivaca bi mogao biti ubojica, ali kod svakog od njih postoji nešto što ih izuzima iz istrage. Na Juliji je da sazna tko je krivac, a rasplet je poprilično iznenađujući. Čitao sam ovu priču samo jednom ranije, prije par godina, no sjećao sam je se upravo zbog nevjerojatnog obrata na kraju epizode. Promatrajući tako epizode ovog serijala, mogu reći da su dosta pamtljive. Svaka u sebi nosi nešto originalno ili nešto potpuno bizarno radi čega ćete se sjećati one glavne ideje i godinama nakon čitanja. Berardiju nikako ne možemo prigovoriti na originalnosti, iako ovdje nije sve i njegova zasluga. Na priči je radio zajedno s De Nardom, scenaristom za kojeg sam prvi put čuo dok sam čitao neke njegove epizode Dylana Doga.
Poznati trenuci u krimićima tijekom kojih istražitelj otkrije nešto važno.
Priča mi je bila veoma zanimljiva, a čak i taj bizarni dio na kraju (ako pročitate, točno ćete znati na što mislim) je super osmišljen jer inače bi zbog prethodnih saznanja bilo teško zamisliti kako je moguće da je ta osoba ubojica. Ipak, u raspletu se pojavljuju neke rupe. Po rekonstrukciji, ubojica je nakon ubojstva otišao iz parka i kasnije se ponovno vratio. A znamo i da je još jedna osoba dolazila u park, no nije razjašnjeno je li ta osoba došla prije ili poslije ubojičinog povratka zbog čega je kronološki razvoj događaja pomalo nejasan. Tako da, unatoč originalnom raspletu, ipak se stječe dojam kako su neke stvari bile pomalo nategnute u samoj završnici.
Po prvi put u serijalu za crtež je bio zadužen Luigi Siniscalchi, crtač s čijim sam se radovima već susretao ranije na Dylanu i koji dosta varira od epizode do epizode, pa tako mi je negdje odličan, a negdje katastrofalan. Ovdje je odradio solidan posao. Da budem iskren, njegov crtež ovdje nije baš po mom guštu, a i u nekim scenama mi se činilo da likovi imaju pomalo čudno držanje (npr. scena u kojoj Emily dodaje Juliji sendvič na str 37, 3. vinjeta mi nekako upada u oči u negativnom kontekstu po tom pitanju). Ipak, valja pohvaliti kako je sam početak stripa odlično dočarao, a to je bilo i najbitnije jer kako nije bilo teksta na prvih par stranica, onda je zadatak crteža bio da dočara radnju, a tu je odradio i više nego dobar posao. Uz to, facijalne ekspresije kod likova su na par mjesta bile jako dobro pogođene. Crtež mi je između sedmice i osmice, ali dat ću na kraju osmicu. Naslovnica je također veoma dobra. Pomalo je jeziva što mi se sviđa.
„Sheilina duga noć“ je priča koja bi zbog svoje tematike trebala odgovarati svim ljubiteljima krimića. Čitatelji, zajedno s Julijom cijelo vrijeme mogu sudjelovati u istrazi ubojstva. Čak i ako Vam neke stvari i budu djelovale očitima i mislite da znate tko je ubojica, svejedno bi se na kraju mogli iznenaditi s raspletom. Od krimića točno to i tražim!
