Iako smo nakon čitanja prvih 7 epizoda serijala već mogli vidjeti kako Julia neće biti jedan tipični detektivski strip, vjerujem kako je malo tko očekivao da bi nas Berardi s ovom mogao odvući u skroz jedan drugi svijet. Svijet je to koji bi više odgovarao njegovom prvom djetetu, Kenu Parkeru. Berardi je u ovoj epizodi odlučio maknuti Juliju iz Garden Cityja i dovesti je u Pine Ridge, indijanski rezervat koji se nalazi u Južnoj Dakoti (kako i piše u Van Gogh izdanju, za razliku od Darkwoodovog izdanja). Potez koji bih na prvu mogao nazvati originalnim jer to premještanje radnje s grada na selo nismo ranije mogli vidjeti u serijalu, međutim unutar samoga žanra i nije toliko. U raznim američkim detektivskim serijama smo tu i tamo mogli naletjeti na epizodu koja bi nas odvela do nekog indijanskog rezervata gdje bi se usput mogli upoznati i s kulturom plemena koje živi u njemu. Kao najsvježiji primjer toga mogu navesti epizodu „Zločinačkih umova“ pod nazivom „The Tribe“ (1. sezona, 16. ep) u kojoj niz brutalnih ubojstava vodi detektive do rezervata Apača. Također, sjećam se i kako je Jessica Fletcher u seriji „Ubojstvo, napisala je“ znala istraživati unutar indijanskih rezervata. Nije to niti loša odluka budući da je indijanska kultura iznimno bogata i daje scenaristu prostora za jednu malo drugačiju krimi priču.
Priča započinje s kratkim prologom u kojem doznajemo za događaj od prije 5 godina. U njemu je prikazan napad na Georgea Valadiera, aktivista koji je pripadao pokretu za prava američkih domorodaca. George je preživio napad, ali njegova obitelj nije te George, nakon oporavka odlazi u divljinu i gubi mu se svaki trag. Nikada nije otkriveno tko je točno stajao iza toga pa čak niti je li riječ o bijelcima ili Indijancima, a u međuvremenu je novi niz ubojstava u kojima su žrtve Indijanci naveo šerifa Grega Wadea da se javi svom prijatelju Alanu Webbu te ga zamoli za pomoć. Webb je izložio slučaj Juliji te na kraju ona zajedno s Leom odlazi u Pine Ridge istražiti slučaj.
U priči se pojavljuje dosta likova, ali zanimljivo jako malo onih „stalnih“, samo Julia, Leo i na svega par vinjeta Webb. Berardi je i ovu epizodu iskoristio da ubaci malo prepucavanja između Julie i Webba, ali izostavio je onu neku romantičnu notu koju je tome inače davao narednik Ben. Julia će ovdje neočekivano ipak imati romantičnih trenutaka i to s likom koji joj je spasio život. Prvi epizodni lik koji se pojavljuje po Julijinom i Leovom dolasku u Pine Ridge je šerif Wade kojeg je Berardi prvenstveno iskoristio kako bi nas upoznao s lošim načinom života s kojim je suočena većina Indijanaca u rezervatu. Iako sam fan statistike, smatram kako razni statistički podaci koje je Wade bacao su bili nepotrebni i samo su još dodatno usporili ritam priče. Najoriginalniji lik je definitivno Nathan Mala Voda, šaman koji dane provodi u pustinji nastojeći stupiti u doticaj s Velikim Duhom i kojeg svako malo srećemo kroz priču pa je logično za pretpostaviti kako će njegov lik u konačnici imati i kud i kamo veći značaj. U oči odmah upada i njegovo ime koje se zapravo sastoji od dva, onog bjelačkog te tipičnog indijanskog. Spomenimo i kako su svi drugi Indijanci u priči također imali podvojeno ime.
Dobro pitanje! 😉
Slučaj je postavljen na iznimno neobičan način. Berardi je ovu epizodu prvenstveno htio iskoristiti za produbljivanje znanja o kulturi Siouxa te ćete na stranicama ovog stripa pronaći mnoge njihove običaje. Ritam pripovijedanja je također atipičan za krimi serijal. Sadrži više Julijinih razmišljanja nego što ih imamo inače, a ubojstva kao da su u drugom planu. Do Julijinog dolaska desilo ih se 8, od čega smo stradavanje troje njih (obitelji Georgea Valadiera) vidjeli u prologu, a ubojstva petorice Indijanaca su samo opisana ukratko kroz par vinjeta. Praktički se samo jedno desi u stvarnom vremenu za vrijeme Julijinog boravka u Pine Ridgeu i zbog toga sam nekako imao dojam kao da se slučaj ozbiljno ne istražuje. Ono što također ovdje fali je važna Julijina sposobnost – profiliranje. Julia uopće nije dala svoj profil mogućeg ubojice što je još jedan razlog zašto se teško fokusirati na sam slučaj. Čitajući ovu priču, imao sam dojam kao da je Julia zalutala u nju. Tako da iako generalno gledajući priča i nije toliko loša, nije mi se naročito svidjela jer je falila ona prava detaljna istraga koja je okosnica svakog krimića. Još ako tome dodamo i rasplet u kojem je krivac došao do Julije, a ne obratno kako je i trebalo, jasno je zašto nisam očaran njome.
Budući da je radnja locirana na Divlji zapad, ne čudi kako se Berardi ovdje htio udružiti s Trevisanom, svojim starim znancem iz Kena Parkera. Trevisan je jedan od crtača koji ima specifičan stil crtanja. Dosta je hvaljen i spomenut ću odmah kako je na ubc-ju za ovaj crtež dobio 7/7 ocjenu što je veliko postignuće budući da su Talijani često škrti na ocjenama. Međutim, ja o njemu imam u potpunosti drugačije mišljenje. Njegov crtež je dosta išaran i uopće nije čist i uredan kakav ja volim. Najveći problem je što izgleda nedovršen, praktički kao skica. Pri kraju epizode izgleda malo ljepše, ali razlog tome je taj što je Laura uskočila i preuzela crtanje olovkom. Treba naglasiti i kako se ona ovdje maksimalno pokušala prilagoditi Trevisanovom crtežu tako da mislim kako ljubiteljima Trevisanovog stila uopće ne bi trebalo smetati njeno sudjelovanje. Meni osobno je malo popravila dojam pa dajem mršavu šesticu za crtež. Soldijeva naslovnica paše atmosferi epizode međutim nije me u potpunosti oduševila.
S obzirom na to da ove vinjete nisu toliko išrafirane,
ovo je po mom mišljenju primjer jedne pasice koju je Laura nacrtala.
Što na kraju reći za ovu epizodu serijala osim da je u potpunosti atipična. Priča je ovo koja bi mogla u velikoj mjeri podijeliti čitatelje. Smatram da se onima poput mene koji su prvenstveno fanovi krimi tematike priča i neće baš naročito dopasti upravo zbog tog micanja fokusa s istrage. S druge strane, mislim da bi Berardijevi fanovi, naročito zagriženi čitatelji Kena Parkera mogli doći na svoje čitajući ovu epizodu.
