Vjerujem kako prije par godina nitko nije mogao ni zamisliti da će Kapetan Miki jednoga dana doći do brojke od 15 recenzija. Ova recenzija, svojevrsni jubilej po tom pitanju obuhvaća cijelu 13. seriju avantura potpisanu od strane EsseGessea. Sastoji se od 4 manje cjeline pa slijede osvrti na svaki dio posebno.
Prva avantura – Susyna ostavština: str. 3-48
Kratak sadržaj:
Susy dobiva kovčežić u kojemu se nalazi ključ te poruka u kojoj piše kako je njena teta Margarita Del Castillo umrla te joj ostavila u nasljedstvo dvorac na otoku Santa Cruz u Meksičkom zaljevu. Susy zajedno s Mikijem, Smukom i Salassom kreće na put prema dvorcu te putem nailaze na prepreke.
Komentar:
Dobra priča u kojoj jedina stvar koja baš upada u oči je brzina kojom su Miki i Susy stigli iz Nevade do Meksičkog zaljeva. Premda nije točno određena lokacija primorskog gradića ne obali Meksičkog zaljeva iz kojeg su krenuli brodom ka otoku Santa Cruz, vjerujem da bi trebalo više od 3 dana do tamo. Možda će nekome biti čudno i zašto se pukovnik nije nešto više zainteresirao za slučaj, ali razlog je vjerojatno taj, što Margarita očito nije njegova sestra, već je po mom mišljenju riječ o teti koja dolazi s majčine strane. To bi objasnilo i zašto upravo Susy, a ne Brown dobiva dvorac u nasljedstvo. Putem vidimo dvojicu probisvijeta kako pokušavaju zaustaviti Susy i Mikija, a vidimo da postoji i treća osoba koja stoji iza zavjese. Zbog manjka sumnjivaca očito je od početka tko je ta treća osoba, ali svejedno ne umanjuje puno zanimljivost radnje. Saznajemo i da Miki nije toliko brz s lijevom rukom koliko s desnom, ali zahvaljujući lukavosti uspijeva se otresti poznatog revolveraša koji je htio iskoristiti njegov trenutni hendikep.
Druga avantura – Mali vrag, str. 48-77
Kratak sadržaj:
Uz pomoć jednog dječaka Miki spriječi pljačku diližanse, a kasnije otprati dječaka do Little Rocka, gradića u kojemu se spremaju nevolje zbog toga što lokalni barmen želi zagospodariti gradićem.
Komentar:
Kratka, ali i simpatična avanturica koja se pamti upravo po dječaku – Joshui. Joshua je pravi mali vrag, u svakoj situaciji spreman na spačku. Sprda se na početku s Mikijem, a kasnije sredi i Smuka i Salassa. Odmah me podsjetio na jednog drugog dječačića kojeg su autori koristili u svom drugom serijalu – Komandantu Marku. Riječ je o neimenovanom dječaku iz sjajne epizode „Četvero ortaka“ koji je tamo radio spačke, poglavito s jajima, no na kraju je bio i iznimno koristan Marku i družini u okončavanju slučaja. Tako je i Joshua ovdje, osim humorističnih dijelova, uvelike pomogao Mikiju.
Treća avantura – Glava faraona Tutankamona, str. 77-152
Kratak sadržaj:
Miki dobiva novi zadatak. Mora uhapsiti četvoricu ljudi i to na način da niti jednoga od njih ne smije niti dotaknuti. Tajanstvena i čudna misija, ali postoje razlozi tom neobičnom zahtjevu.
Komentar:
Definitivno je riječ o intrigantnoj priči koja će zbog suludog zahtjeva zainteresirati sve čitatelje. Ono što mi se ovdje još svidjelo je to što su autori ubacili široku paletu likova: Kinez, Indijanac, mornar i razbojnik. To su sve sitnice zbog kojih se lako pamti priču na duže staze. Radnja možda ne donosi ništa novoga, ali ta postavka priče je uistinu originalna. Avantura zapravo ima i manje od 75 stranica, međutim nije mi imalo smisla jednu kratku pričicu na 20-ak stranica razdvajati u posebnu avanturu. Nakon što Miki, Smuk i Salasso riješe ovu misiju, putem nailaze na lika koji se želi ubiti jer je izgubio sve na kartanju. Salasso se naravno pobrinuo da mu vrati sve natrag, a ono što se ovdje isplati izdvojiti je to kako je Salasso bolji u kartanju od Smuka. Nema neke veće radnje, ali ima dosta humorističnih elemenata.
Četvrta avantura – Pustinjski razbojnici: str. 152-226
Kratak sadržaj:
Sveti Fatmin šal je igrom slučaja završio u Salassovim rukama te on pokušava odgonetnuti što on predstavlja. Riječ je o posebnom šalu koji ima simboličku vrijednost te tko ga posjeduje taj vlada među Arapima. Šal je bio u posjedu Abdula i šeikove kćeri Suleike, međutim želi ga se domoći Emir, uzurpator koji želi preuzeti prijestolje.
Komentar:
Još jedna priča trojca EsseGesse koja u sebi nosi simboličku vrijednost jednog predmeta. Zanimljivo kako su znali često uzimati takav pomalo neuobičajeni motiv u svojim pričama. Ovdje tko posjeduje taj šal, taj ima pravo na arapsko prijestolje. Sjetimo li se jedne ranije priče serijala, „Miki i Tawega idu na sjever“, tamo se Tawega želio domoći zlatnog tomahawka jer bi s njim dobio potpuno pravo da bude poglavica svih okolnih Indijanaca. Osim toga, pada mi na pamet i jedna epizoda Bleka koju možete čitati u 10. Ludensovom broju „Pljačkaši sa sjevera“. U njoj Blek pomaže Indijancu Moklanu da dođe do svete ogrlice koja mu jamči vlast nad Cherokeejima. Premisa svih ovih priča je zapravo ista, glavni junak pokušava pomoći svom prijatelju da dođe do svetog predmeta, a u pozadini postoji netko tko također želi doći do njega te preuzeti vlast u svoje ime. Najveći plus ove avanture je Abdulov povratak. EsseGesse nisu baš običavali vraćati stare likove nakon nekog vremena tako da svakako dobro od njih što su vratili jednog upečatljivog lika kojemu je glavna zabava sječi glave nevjernicima. Na njegovu nesreću, tu je uvijek Miki da ga spriječi u naumu. Bilo je naravno i humornih scena, poglavito onih s devom. Iako deva možda nije trebalo ni biti jer dolazak Arapa u Ameriku još i može proći, no malo teže je za povjerovati da su za sobom vukli i svoje deve. Usput, znam da je to tako u njihovoj kulturi, ali nikako mi se ne sviđa to što nismo vidjeli Suleikino lice.
Rezime
Sve u svemu, još jedna serija raznolikih avantura. Prva mi je još bila i najbolja, temom definitivno najinteresantnija. Vjerujem kako bi mnogima mogla biti treća zanimljiva upravo zbog neobičnih zahtjeva misije koji bude radoznalost kod čitatelja. Druga temom nije ništa posebno, ali je svakako simpatična, a četvrta mi je za klasu ipak lošija od drugih. Možda i zbog toga što je riječ o učestaloj temi kod autora, a možda i zbog pojave Arapa koji su mi ovo ljeto zbog suludih nogometnih transfera završili na crnoj listi. Crtež standardan za autore, a ispod donosim još jednu vinjetu koja mi je posebno zapala za oko. Naslovnice (one Gazettine) su me ovoga puta razočarale pa ide i nešto lošija ocjena za njih.
