Nakon što se Miki odgledao protiv Lešinara, Ruiza, Vikinga i slavnog Magic-Facea, autori su zaključili da bi mu dobro došla određena promjena zraka i okoline. Pa tako za ovu epizodu, odlučili su ga poslati na sjever. Što Miki više napreduje prema sjeveru, to su temperature sve više i više u padu, a zelena šumska okolina malo po malo postaje bijela, puna snijega i leda. Mnogi fanovi snježnih epizoda u stripovima, među kojima sam i ja, će ovdje doći na svoje jer će se Miki ovoga puta morati odgledati protiv svojih neprijatelja u snježnim uvjetima!
Kako je došlo do toga? Miki jedne noći zatiče u utvrdi jakog neznanca koji je skrivao svoje lice. Neznanac je došao Smuku u posjet, a nakon tog posjeta Smuk odluči zatražiti dopust i otići nekamo, a Miki ga naravno odluči pratiti. Njihova ruta je sjever. Smuk je već bio u tim predjelima i zna kako je tamo hladno, pa naši junaci oblače toplija odijela te mijenjanju svoje šešire s traperskim krznenim kapama. Slične takve kape su kasnije EsseGesse dodijelili i drugim svojim slavnim junacima, Bleku i Marku.
Miki u stilu Bleka i Marka
Sad bi se mogli pozabaviti pitanjem: Tko je to Tawega? Tawega je bio Smukov prijatelj iz mladosti, a Smuk ga opisuje sljedećim riječima: „Najveći i najmudriji indijanski poglavica sa sjevera, posljednji potomak kralja Mohikanaca. Pravedan, jak, hrabar.“ Ono što Smuk nije znao je to, da Tawega ipak nije bio posljednji potomak Mohikanaca i da ima sina koji nosi njegovo ime. I upravo taj sin je čovjek oko kojega se vrte pustolovine u ovom broju.
Tawega
Tawega želi zadržati ujedinjena sva plemena i živjeti u miru s bijelcima. Tu mu treba Smukova pomoć. Da bi ga Indijanci slušali, Tawega se mora domoći zlatnog tomahawka koji predstavlja simbol moći među Indijancima sa sjevera. Stari Tawega je sakrio tomahawk i dao „šifru“ pomoću koje se može doći do njega. No, pola šifre je rekao svom sinu, a drugu polovicu Smuku, tako da tek kad su se oni sastali i povezali rečenice koje im je stari Tawega rekao, mogli su shvatiti gdje se nalazi tomahawk. Zanimljiv način kriptografije, a bez nekog određenog znanja, nije lako ni shvatiti što točno te rečenice znače.
Le Grand, prvi negativac u ovom broju
Naravno, za naše junake neće sve ići kao po loju u ovoj avanturi. Le Grand, predsjednik jedne krznarske kompanije, na razne načine pokušava stati na kraj našim junacima. Zanimljivo da su ovdje autori njega prikazali kao čovjeka koji se cijelo vrijeme borio isključivo za svoje ciljeve, no na kraju se ipak pokajao i žrtvovao za spas drugih.
Ovo što sam opisao tek je prva avantura unutar broja. Ostale se direktno nastavljaju na ovu i jedini zajednički nazivnik svima njima je Tawega. Pogledajmo kakvog nam negativca dalje donosi radnja. S obzirom da je riječ o atipičnoj epizodi ovoga serijala koja se odvija daleko od utvrde Coulver, za očekivati je nešto originalno. Bio bih razočaran da je u igru uvučena samo neka obična seoska banda u radnju. Očito su i autori shvatili da moraju stvoriti malo egzotičniju bandu, pa tako bandu koja pljačka u kraju vodi princ Vorodin, a njegovi časnici su pukovnik Vasilij i bojnik Boris. Imena ne ostavljaju mjesta sumnji, riječ je o Rusima koji su završili u ovom dijelu Amerike. Pod svojim zapovjedništvom imaju i pobunjene Indijance iz tog kraja. Izgradili su utvrdu u krateru vulkana te pokušavaju sačuvati tajnu o svom postojanju u toj dolini. Imamo li to opet priču o izgubljenom narodu i izgubljenoj dolini? Pa nešto slično mogli bi reći. Ova priča nije u maniri ostalih na tu temu jer su Rusi tek prije pet godina pobjegli iz Europe i naselili se ovdje. Nisu, kao na primjer, Vikinzi iz „Vikinške kraljice“ koji su stoljećima živjeli u tajnoj dolini te su bili zaostajali za modernim dobom. Ovdje smo po mentalitetu svi zajedno u 19. stoljeću.
Avantura nije pretjerano dugačka te zbog toga Vorodin nije tako dobro okarakteriziran kao Le Grand, ali fizičkim izgledom je puno upečatljiviji od Le Grandea. Nizak i pogrbljen, Vorodin baš odaje dojam zlog čovjeka. Iako zanimljivo osmišljena, ova mi je avantura bila dosta lošija od početne s Le Grandom.
Pogrbljeni Vorodin i njegovi vojnici
Nakon ovoga, uslijedio je povratak kući. No, put je dug i svašta neplaniranog se može desiti. Tako Smuk, čitajući časopis u koji je bila zamotana boca ruma, nailazi na zanimljive oglase za brak. Osim oglasa, naišao je i na nešto mnogo intrigantnije. Njegov stari prijatelj Willie York je optužen za veleizdaju. Putovanje kući se, naravno, prekida i njih dvojica hrle u pomoć Smukovom prijatelju. Miki i Smuk imaju samo 8 dana kako bi oprali ljagu s Yorkovog imena i kako bi našli pravog krivca. A u čemu je uopće bila stvar? Prije nekoliko mjeseci, dok su ratovali protiv Taweginih Indijanaca, Indijanci su se na prijevaru uvukli u vojnu utvrdu Turner i za to je okrivljen York. Autori su nas odmah ovdje riješili dileme tko bi mogao biti pravi krivac i odmah iskače ime poručnika Briktona kao potencijalnog krivca. Ovdje mi je bio zanimljiv jedan razgovor s Tawegom. Tawega je iskoristio Briktonove informacije i uz njegovu pomoć je svojedobno, prije par mjeseci uništio utvrdu Turner, no nakon što mu je Miki rekao kako ga zanima ta priča jer je na tragu tom izdajniku, Tawega je rekao: „Tawega prezire izdajice vlastitih neprijatelja.“ Zanimljivo kako ga sad prezire, a ranije ga nije prezirao, nego je spremno iskoristio pomoć. E moj Tawega, ova izjava ti nije trebala, malo mi je palo visoko mišljenje koje sam stekao o tebi. 😉
Još jednu stvar treba ovdje istaknuti, a to je pojava Salassa koji je cijelu epizodu ostavljen u sasvim drugom planu. Dok je on čamio u utvrdi, Miki i Smuk su se zabavljali s Tawegom, no autori ga izvlače ponovno na scenu doslovce u zadnji čas. Umoran od dosade bez svojih najboljih prijatelja, Salasso je također krenuo put Kanade i kako je ostao bez novca, zaposlio se privremeno kao liječnik u Golden Cityju, gradić u koji sad dolaze Miki i Smuk. Zbog svog opijanja, česti je gost lokalnog zatvora, tj. debla, budući da zatvor nije izgrađen.
Zadnja avanturica je zapravo mini epilog ove epizode u kojoj se Miki na četrnaestak stranica obračunava protiv Billyja Davisa. Avantura je tu čisto da popuni broj stranica jer eto, jedna serija epizoda je morala imati 224 stranice. Uz to, dobivamo najavu kako će se u idućem broju Miki suočiti s crvenim odorama. Zvuči zanimljivo, iako to nisu oni Blekovi i Markovi neprijatelji, a i prošlo je 100-tinjak godina od rata za neovisnost, ali priznajte da vas je zainteresirala najava! No, o tome ćemo nekom drugom prilikom. 😊
Sa zadovoljstvom mogu reći da je ovo jedna veoma dobra Mikijeva epizoda. Tawega je zanimljiv lik koji povezuje niti u avanturama iz ovog broja. Super je i što se ne pojavljuje stalno i prenapadno, nego tek toliko, u dovoljnoj mjeri da malo utječe na radnju. Ovako kako sam podijelio epizodu na četiri avanture, u prvoj, najdužoj je on centralna figura oko kojega se radnja gradi. No, kasnije u epizodama s Rusima i Briktonom, on je zapravo u pozadini svega, te nije cijelo vrijeme s našim junacima. U avanturi s Rusima, on za svoj račun istražuje tko pokušava okriviti njegovo pleme za zločine te sreće Mikija i Smuka tek u zatvoru. A u trećoj samo daje Mikiju ključne informacije vezane uz napad za koji je okrivljen nedužni York. U samoj završnici, tj. u zadnjoj epizodici, njega čak ni nema. Ovo je super što su autori tako napravili jer ako se sjetimo epizode s Magic Faceom, on se baš stalno pojavljivao. Gdje god bi otišli naši junaci, tamo bi bio i on čime je malko postajalo monotono pa mi je drago da su ovdje pametno reducirali Tawegina pojavljivanja.
Veliki plus je i što je radnja smještena daleko od utvrde Coulver jer je super da se malo promjeni okolina. Odmah i autori imaju više inspiracije za pisanje i na taj način dobijemo jednu pomalo drugačiju epizodu. S obzirom da skoro cijeli broj nema Salassa, za malo humora bio je zadužen Smuk. Kao fora scenu bih istaknuo onu kad se prerušio u Indijanca samo kako bi došao do boce alkohola. Dobro je bilo i kad je čitao one oglase za brak.
Scenariju se može naći neke zamjerke i zbog toga dajem ponešto nižu ocjenu nego za priču. Sam početak mi je zapravo bio pomalo konfuzan jer Tawega se sastao sa Smukom u utvrdi, no kad su Miki i Smuk po prvi susreli Tawegu van utvrde, Smuk se čudio kako je tako mlad. „Za njega vrijeme kao da nije prošlo.“ Ne razumijem čuđenje, pa valjda ga je vidio u utvrdi, znao je da je to on. Nije valjda Tawega u utvrdi pričao sa Smukom cijelo vrijeme držeći maramu preko lica? Malo taj početak mi je uglavnom bio neuvjerljivo prikazan.
Inače sam veliki pobornik toga da se ocjenjuju originalne naslovnice umjesto onih novih ili domaćih. U Italiji je ova epizoda prošla kroz nekoliko reprinta, no za originalne naslovnice možemo uzeti one izdavača La Gazzetta dello sport (možete ih vidjeti sa strane, ispod domaćih naslovnica). Dakle ova epizoda je izašla kroz tri broja te edicije i sve tri naslovnice je nacrtao Giovanni Sinchetto. Upravo njegove naslovnice sam i odlučio ocjenjivati. Znam da bi to moglo biti nekima čudno, ali na žalost Ludens je išao kopirati If Edizioni koji je uzimao Mastantuonove naslovnice pa mi nema smisla stalno pisati negativne utiske o njegovim naslovnicama na svakoj mojoj recenziji. Umjesto toga, recimo radije koju lijepu riječ o ovim naslovnicama. Naslovnice mi se sviđaju, naročito prva koja je baš veoma upečatljiva s likom Tawege skroz u pozadini. Druga mi je malko lošija, a treća ponovno sjajna. Neki čitatelji će vjerojatno odmah prepoznati tu treću naslovnicu zbog toga što je i Dnevnik nju koristio za jednu svoju epizodu. Pohvale Dnevniku na tom potezu! Puno bolje nego kad su sami docrtavali naslovnice. Jedino šteta što je zbog žute trake Vasilij izvisio s te naslovnice.
S crtežom sam očaran kao i uvijek. EsseGesse su u tom dijelu oduvijek bili besprijekorni, a snježni uvjeti su im samo još dodatno pogodovali. Baš šteta što je Miki izlazio u striscija formatu pa nemamo onakvih vinjeta koje bi išle preko dva reda na tabli kakve smo kasnije kod Marka viđali. Da su imali priliku bar jednu takvu vinjetu napraviti u ovoj epizodi, siguran sam da bi imali scenu za pamćenje! Recenziju ću završiti upravo s dvije prekrasne snježne vinjetice.
.jpg)
