Smuk je jedan od dvojice likova koji stalno čuvaju leđa Mikiju. Drugi je naravno doktor Salasso, no kad bi gledali koji je od njih dvojice važniji u serijalu, to je naravno Smuk. Ipak je riječ o čovjeku koji je podigao Mikija i koji je od samoga početka s njim. Također i naučio ga je svemu što zna, a jedina stvar koju ga nikako ne može naučiti je piti alkohol. Autori su ga predstavili već na samome početku prve epizode serijala i od tada je konstantna pojava u Mikijevim avanturama.
No ono što kod njega upada odmah u oči je njegovo neobično ime. Ime mu je zapravo nadimak koji ga opisuje. Kaže stara izreka „pijan ko smuk“, a ako netko može puno popiti, to je definitivno on tako da se njegov nadimak u potpunosti slaže s njegovim karakterom. Spomenimo i još jednu zanimljivost, a to je njegovo ime u originalnim epizodama izašlim u Italiji. Tamo se zove „Doppio Rhum“ što bi u doslovnom prijevodu bilo „Dvostruki Rum“. Međutim, izdavačka kuća Dnevnik koja je premijerno na našim prostorima objavljivala epizode mladoga rendžera odlučila se malo mu prilagoditi ime, a Ludens je kasnije samo preuzeo tu ideju i ostalo je na imenu Smuk. Možda ste se nekada i zapitali ima li naš Smuk i pravo ime. Odgovor je potvrdan, a njega saznajemo upravo u ovoj epizodi.
„Jeste li vi Artemidoro Braken… Brakensfillertonhanser?“
Postavite li ovo pitanje Smuku vjerojatno ćete ga naljutiti jer ne voli kad ga netko zove pravim imenom. Kad pogledamo o kakvom je imenu riječ, nije ni čudo. Zamislite da se Vi zovete ovako. Ne biste li i Vi htjeli radije imati neko drugo normalnije ime?
Ukratko sadržaj: Smukov djed Serafino je umro te je Smuk njegov nasljednik. Iako nevoljko, ipak zajedno s Mikijem odlazi u Pecos City riješiti papire oko nasljedstva. U gradu su otkrili naftu te gradom hara banda koja želi preuzeti sve koncesije na kojima su bogate bušotine nafte. Miki i Smuk, kojima se kasnije priključuje i Salasso, se suočavaju s bandom.
Vođa bande je, kao što to često biva, čovjek iz sjene. Za njega nitko ne zna kako izgleda ni tko je on točno, jedino što se zna je njegovo zvučno ime El Mistero. Miki odlazi korak dalje te uspijeva saznati i kako je riječ o ćelavom liku koji je ljevak i dobro puca. Na mudri način saznaje i tko se točno krije iza tog lika. O El Misteru kao liku možemo reći kako je baš beskrupulozan. Najbolje nam to dočaravaju scene na 53. i 54. stranici Ludensovog izdanja u kojima jasno daje do znanja kako ga boli briga koji od dvojice njegovih ljudi će s njim potražiti spas, a koji će biti žrtvovan.
Inače simpatična priča, ima dosta smiješnih scena, a konačno saznajemo i Smukovo pravo ime! A kao neke simpatične scene možemo navesti one u kojima je Smuk zajedno s jednim dječakom tražio ćelavce po gradu.
Druge dvije trećine epizode otpadaju na priču s gusarima iz lagune. S obzirom na kompoziciju EsseGesseovih djela, ova avantura je jedna od dužih u serijalu budući da se proteže kroz čak 14 striscija što odgovara otprilike 150 stranica. Mjesto radnje je Florida što mi se sviđa jer svaka promjena u mjestu radnje je dobra i nudi neke nove mogućnosti. Sjetimo se samo kakve su mogućnosti autori iskoristili kad su Mikija poslali na sjever kod Tawege i crvenih odora u Kanadi. Tamo je snježni krajolik ponudio sjajnu atmosferu. Florida je pak druga priča i čim se radnja seli tamo, ono što očekujem je provlačenje kroz neistražene močvare pune živog pijeska. Bar u tom segmentu nisam ostao razočaran budući da smo stvarno dio avanture proveli u močvari.
Čim su gusari u igri za očekivati je da će se mjesto radnje prebaciti malo i na more. Očekivao sam i neku morsku avanturicu, no ovoga puta ostao sam razočaran budući da su autori odlučili u drugom smjeru odvesti radnju.
Ukratko sadržaj: Miki odlazi u kako se čini izmišljeni gradić San Joaquin kojeg su autori smjestili na Floridskoj obali. Tamo treba preuzeti gusara Leonarda te ga dovesti u Nevadu. Leonard je brat strašnog gusara koji ima zvučan nadimak Željezna Brada. Željezna Brada zajedno sa svojim gusarima terorizira Floridu te postoje indicije da će pokušati osloboditi svog brata što bi moglo zakomplicirati ovaj pothvat.
Kad pogledam samu ideju, čini mi se veoma interesantnom. Međutim na početku smo dobili samo jurcanje po gradu s dosta čudnim scenarističkim potezima, a i pomalo čudnim dijalozima tako da nisam baš uživao u samoj priči kao što sam vjerovao da hoću. Pogledajmo samo str 104. Miki drži uperen pištolj u Leonarda, no on se unatoč tome baca i zove u pomoć gusare koji se nalaze u drugoj prostoriji. A sad pogledajmo str. 110 na kojoj se Miki i Leonard nalaze unutar jedne bačve te Miki opet drži uperen revolver u njega, a on opet bez problema zove gusare u pomoć. Zar Miki nakon prvog puta nije skužio o kakvom se karakteru radi? Zašto mu nije vezao usta? Onesvijestio ga? Nekako mi je Miki ispadao prenaivan ovdje.
Scenarij u močvari također nije bio na nekoj visokoj razini, međutim tu cijeli utisak poboljšava ta močvarna atmosfera koja nije tako česta u Mikijevom svijetu. Ako ništa drugo bar su nam autori podarili malo floridskog okruženja pa bar s vizualnim dijelom možemo biti zadovoljni.
Nekako sam bio pomislio kako će s Leonardovom smrću možda i završiti ova avantura, ali prevario sam se. Brat je još uvijek bio živ i autori su ga odlučili iskoristiti za produženje ove priče. Usput su nam podarili i jednu avanturu s nekom vrstom King Konga. Moram priznati da mi je ovaj dio bio više u maniri Gian Luigija Bonellija negoli EsseGessea.
Utisak avanture ponešto popravlja sam kraj u kojem su se naši junaci suočili s bandom. Tu bih istaknuo pomalo nekonvencionalnu tehniku mučenja koju su poduzeli Smuk i Salasso kako bi saznali gdje se nalazi gusarska jazbina. Druga stvar koju bih istaknuo je lokomotiva-brod koji je izgradio Salasso i s kojim su naši junaci otišli prema novoj pobjedi.
Rezime: Sve u svemu, meni je ovo bila ispodprosječna serija Mikijevih avantura. Ono po čemu ću pamtiti ovaj broj je da otkrivamo Smukovo pravo ime, iako nisam siguran hoću li ga uspjeti i zapamtiti. Tih prvih 75 stranica su mi još bili i dosta dobri i na nivou drugih Mikijevih epizoda. S gusarima sam pak razočaran jer sam očekivao nešto više. Čitao sam već davno ovu epizodu s gusarima i moram priznati da mi je malo toga ostalo u sjećanju. Čak se ni divovskog majmuna nisam sjećao, ali zato mi je u sjećanju ostao onaj luđak koji traži stablo sa šeširićima. Na crtež nemam nikakvih prigovora, stvarno je na razini cjelokupne edicije. Kome se sviđa takav crtež, bit će itekako zadovoljan s vizualnim dijelom ove epizode. Originalne naslovnice vrlo dobre, a Mastantuono je nacrtao nepostojeću scenu.
.jpg)
