Kamo jutro pružilo se

Ken Parker

KP FB 80 | 148 str.

...it ain’t over 'til it's over.

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 80%

Priča 9

Scenarij 7

Crtež 8

Naslovnica 8

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 80%

P*7

S*8

C*8

N*7

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Božićna pjesma - Kamo jutro pružilo se
    KP FB 80
  • Brončano lice - Božićna pjesma - Kamo jutro pružilo se
    KP SA 30

ZANIMLJIVOSTI

  • Naznake poslednje epizode sage o Kenu Parkeru čitaoci su prvi put mogli ugledati dve godine pre objavljivanja “Kamo jutro pružilo se”, u aprilu (tekuće) 2015. Naime, deo priče ispripovedane kroz flešbekove, koja se odvija u zatvoru, prvobitno je predstavljen kao kratka serija kolor tabli, naslovljena “Božićna pesma”, koja i u Fibrinom izdanju prethodi “Jutru”.
  • Kamo jutro pružilo se, to je stih poeme “Bring me the sunset in a cup”, jedne od najvećih američkih pesnikinja, Emili Dikinson. Poslednje dve table ove priče tesno su povezane s tumačenjem te poeme, koja je objavljena na početku Fibrinog izdanja (prepev je delo Tatjane Jambrišak i Darka Macana), pa obratite pažnju. Ovde je možete pročitati i na engleskom.

Zahvaljujem se Miroslavu Cmuku (Luca_Torelli) i Teodoru Cvitanoviću (ken2) na pomoći i sugestijama oko pisanja ovog teksta.


***

“Svemu dođe kraj”, kažu, ali imao je stari, dobri “Ken Parker” nekoliko završetaka (ili “završetaka”)... Tako se makar činilo. Podsetimo se, zaključno s KP #59 – “Donovanovi dečaci”, serijal je bio pod okriljem Bonelija (tzv. prva serija, 1977. – 1984.) i izlazio u, za SBE uobičajenom, mesečnom ritmu (sad, bilo je kašnjenja, ali to je neka druga priča). Prvi “kraj” bio je, dakle, Kenov beg iz Bostona u “Dečacima”, zbog ubistva policajca, koje je počinio da bi spasao život jedne devojčice, tokom protesta za prava radnika (KP #58 – “Štrajk”). Narednih godina su nastajale nove priče, ali tek 1992. otpočinje novi period redovnog izdavanja, koji traje sve do 1996. (tzv. druga serija) i završava se “Donaverovim karavanom”.

Starina Ken

Usledila su još četiri specijalna broja, od kojih je poslednji, iz 1998. godine, “Bronzano lice”, dugo smatran krajem. Ken je, nakon nemilog događaja iz Bostona, još jednom napustio posinka Tebu (Tedija) i vratio se lutalačkom životu, prebegavši u Kanadu. Jedno vreme je uspešno odolevao ruci pravde, ali se, na koncu, umoran od bežanja pred zakonom, predao izvesnom šerifu Laskiju. No, to što je bio umoran od bežanja, nije značilo da je Ken umoran od života. Surovo zatvorsko okruženje zahtevalo je da mu se prilagodi ili skonča. Ta je borba prisutna (i vidljiva) još od nasilne smrti jednog osuđenika, koji je pokušao da pobegne na početku “Daška slobode”, dočim jedan od protagonista veli: “Smrt... To je jedina prava sloboda.” Ali Ken je neko ko život ne samo da razume, već i prihvata, sa svim pratećim – kako komplikovanim, tako i jednostavnim – osobenostima. Svestan potrebe prilagođavanja datoj situaciji, tako je najčešće i postupao: prilagođavao se, i baš ta njegova snalažljivost možda je i glavni razlog činjenice da je uprkos svemu – živ... I u Montani, godine 1908.

Za Kena, sloboda je jedan od najvećih ideala, ako ne i najveći, a onda kada više nije mogao da živi slobodno, (begunac) Ken se predao. Ipak, naoružan beskrajnim strpljenjem i razumevanjem, on slobodu nalazi i u okruženju koje je po definiciji suprotnost slobodi; jer sloboda je nešto, naučiće on, a i mi s njim, što dolazi iznutra i pitanje je svesti, više nego okruženja. A (spoljašnja) sloboda za kakvom je čeznuo, opisana je u njegovim romanima, nastalim tokom boravka u zatvoru. Anahronizmi u tim pričama, posebno u “Bronzanom licu”, ukazuju na to gde se završavaju stvarni događaji, a gde počinje fikcija. Pošto lutanja kao ta iz mašte, nalik onima u dotadašnjem životu, više nisu moguća, Ken doslovno uči kako da bude slobodan – u zatvoru. Ako ništa drugo, bori se i pokušava. Konačno, dok smo, zajedno sa autorima, scenaristom Đankarlom Berardijem i crtačem Ivom Milacom, stigli do pravog kraja, moralo je da protekne gotovo dve pune decenije, onoliko koliko je Čemako proveo iza rešetaka. Prevalio je šezdesetu (!) i imao sreću da, umesto doživotne robije, odsluži “samo” dvadesetogodišnju: dakle, trećinu života proveo je utamničen.

U dve priče koje se odvijaju baš u zatvoru (odnosno u zatvorima, budući da je Ken, nakon pobune u “Dašku slobode”, premešten iz Južne Dakote na Floridu, u “Osuđenicima”, prvom specijalu i još jednom mogućem kraju, pre pojave “Jutra”), videli smo da je Ken naizgled ostao onaj isti; dosledan idealima i svojoj veri u “čoveka i njegovu sposobnost da postavi pravila, bez onozemaljskih sugestija, kako bi živeo u miru i slobodi”, nakon čega dodaje kako je “prečesto” znao da prekrši baš ta, sopstvena pravila, jer “bez slabosti ne bi bilo potrebe za pravilima” (citat iz KP #53 – “Pioniri”), ali... Samo naizgled isti, jer kako sâm kaže u “Jutru”, ponavlja, to jest: “Dvadeset godina zatvora promeni čoveka.”

“Kamo jutro pružilo se“ napola čini priča koja se odvija u sadašnjosti, a napola flešbekovi (jedan događaj iz zatvora). U sadašnjosti, Ken nailazi na napuštenu kuću, koja je bila poprište napada neke bande, lako mu je da zaključi, jer glavu porodice nalazi mrtvu, a ostali su ukućani, majka i ćerka, oteti. Prateći tragove, Ken nailazi na bandu – skupinu njegovih poznanika iz zatvorskih dana, ispostaviće se. Pridružuje im se, ali njegovi motivi nisu isprva sasvim jasni, jer Ken kakvog znamo namah bi reagovao na počinjenu nepravdu. S druge strane, priča iz zatvora je zapravo ona već ispripovedana kroz “Božićnu pesmu” (koja evocira pomenuti početak “Daška slobode”, a čiji nam je epilog poznat), jedan mladi zatvorenik pokušava da pobegne, jer spolja dobija vest o rođenju deteta. Međutim, postaje žrtva izdajnika i završava mrtav, ali Ken ovde uspeva da se osveti (hladnokrvno, gde vidimo očigledan uticaj beskompromisnih, zatvorskih uslova života), i to tako da sve prođe neotkriveno, a na kraju se pojavljuje majka s bebom, gde vidimo da se Ken duboko unutra (suštinski) nije nimalo promenio. Scenario iz “Božićne pesme” u “Jutru” je neznatno izmenjen, proširen zapravo, čime je priča dobila glavu i rep.

Naspram akvarela, koji je Milaco koristio u kratkoj “Pesmi”, u “Jutru” se oslanja na lavirani tuš ili mezzatintu. Čini se kao da je isti koristio iz najmanje dva razloga... Prvo, crtež u ovoj priči često deluje više kao skica, nego li završen rad. Sad, kada govorimo o doajenu devete umetnosti, poput Iva Milaca, to može biti i kompliment, a ne kritika, ali sve zavisi o kojoj tabli ili kaišu je reč, jer (drugi razlog) mezzatinta omogućava lakše i brže crtanje pozadina, odnosno popunjavanje praznih površina, kao i senčenje, a ujedno daje mogućnost skiciranja protagonista u kvadratima u kojima su oni udaljeni. Milaco se, pretpostavljam, svesno opredelio za ovakav “brz“ crtež, jer on je već u sedmoj deceniji života i ruka očito nije sigurna kao nekada, ili je možda bio pristisnut rokovima. No, ujedno je i takav, pomalo “sirov” crtež, potpuno primeren Berardijevoj scenarističkoj zamisli, pa iako je daleko od Milaca na kreativnom vrhuncu (ništa kao veličanstvena “Adah”), oči čitalaca će se svejedno zadržati na(d) mnogim tablama; kadriranje i chiaroscuro su bez sumnje na kakve smo navikli.

Milacova upotreba laviranog tuša

Kada kažem da crtež prati scenario, mislim na određenu dozu ležernosti prisutnu u “Jutru”. Prekaljeni majstori svesni su da i s “pola gasa” mogu da postignu dobar rezultat, a kao da više od toga nisu ni želeli, pogotovo Berardi. Naime, zamisao da ova priča bude izvedena kao kontrapunkt, ne bismo li uvideli koliko se Ken (ni)je promenio, sasvim je na mestu, ali realizacija je, ako posmatramo čitav serijal, osrednja, i pored činjenice da ova epizoda nudi mnogo toga; ali ne na prvi pogled, te zahteva veoma pažljivo i višestruko čitanje. Zbog nostalgije, kao i činjenice da su završili sagu nakon toliko vremena, “Jutru” idu nešto više ocene, ali koliko se promenio Ken, toliko su se promenili i njegovi autori, a to nije nešto što će ljubitelji serijala lako prihvatiti; iako vreme sve nas nemilosrdno gazi... Sudeći po brojnim reakcijama na forumu, “Jutro” nije u skladu sa očekivanjima većine, iako to ne znači da uopšte nije u skladu. [Još, valja napomenuti kako stari tandem (pre)dugo nije radio zajedno, pa i zbog toga ova epizoda naprosto odudara od ostatka serijala. Nije loša, nego atipična.]

Kraj ostaje otvoren, sličan onome koji je doživeo “Korto Malteze”. Hugo Prat – i to na stranama jednog drugog svog dela, “Pustinjske škorpije” – pominje kako se Kortu nakon Španskog građanskog rata gubi svaki trag... Radi se o tome da autori ne prikazuju tehnološki napredak koji se desio tokom Kenovog boravka u zatvoru, pa čitaocima poznata “Kenova era” Divljeg Zapada to i ostaje, a za poprište radnje veoma smisleno odabrana je nerazvijena Montana. Možda Ken jednostavno nije bio spreman da se suoči s novim vremenom i onim što ono nosi, baš kao što ni Korto nije za to bio spreman, ili nije želeo, svejedno. A poznato je kako i koliko se socijalizacija ljudi naviklih na uslove života u zatvoru preteško odvija po izlasku iz istog... Pitanje koje ostaje otvoreno – a koje potpisnik ovih redova nerado pominje – jeste da li je Duga Puška preživeo? I našao makar trunku sreće s jednom udovicom, nakon svih lutanja i teških trenutaka? Odgovor se, naizgled dvosmeran, ali očigledan, ako mene pitate, krije u naslovu epizode, koji je stih iz jedne poeme (vidi zanimljivosti). A da li je taj i takav kraj – kraj, ili više nalikuje onima pomenutim na početku ovog teksta (više skriva, nego otkriva, pa je nedorečen), procenite sâmi. Dodaću još samo da je možda sve moglo – i trebalo – da se završi ovako...

Poslednja tabla “Božićne pesme”

Stvar ukusa, ali Ken je, ako ćemo iskreno, život kakav je želeo za sebe (posle ubistva policajca) proživeo kroz – svoje pisanje. A autori su ga ovom epizodom ostavili na miru ili u miru, kako vam draže... Što je, rekao bih, i jedino što je stvarno važno. Jedan sjajan prijatelj po stripovima ima običaj da kaže kako, nakon godina i godina čitanja, povratak nekom stripu i nije povratak stripu, jer neko koga znamo tako dugo više nije neki tamo Junak Stripa; ne, to je naš “drugar“ i svaki vatreni stripofil ima barem jednog takvog. Ken je rođeni vagabundo, osoba koja se ni u čijem životu nije predugo zadržala, a pri tom nije jedan od junaka uz čije sam avanture odrâstao, ali jeste neko za koga mi je neizmerno drago što sam imao priliku da ga upoznam. So long, Čemako.

Naprijed

KP FB 76 Osuđenici

N/A

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • DeeCay

    Ukupna ocjena 76%

    9, 8, 7, 4

    Lijepa recenzija za kraj serijala, Gil... 

    Što se mene tiče; iako ne posjedujem cijeli serijal, ipak nisam mogao odoljeti kupiti ovo posljednje poglavlje velike sage o Kenu Parkeru iliti Dugoj Pušci, kako ga nazivaju Indijanci. "Zadnja" epizoda "Bakreno lice" izašla je 1998. i čitatelji odonda strepe o Kenovoj sudbini. 

    Fibrino izdanje sadrži jednu božićnu priču u boji „Božićna pjesma“ iz 2013. koja služi poput svojevrsnog glazbenog intermezza posljednje priče o Kenu Parkeru „Kamo jutro pružilo“ koja dolazi u nastavku te iste knjige. „Jutro“ nas uvodi u vrijeme 20 godina nakon Kenovog utamničenja, gdje se on vraća svojoj staroj radinosti, lutanju prerijom. Uz obimne flashbackove iz vremena robijanja (koje smo imali prilike vidjeti u prvoj epizodi iz knjige), Berardi nam kazuje susret između grupice bivših robijaša pljačkaša i našeg junaka, sada već dobrano ostarjelog. Umornog od svega, i na prvi pogled razočaranog u svijet i pravdu, kao da sva zla ovog svijet prihvaća kao neminovno. 

    Berardi konstantno provocira čitatelja dovodeći ga u situaciju bespomoćnosti, a nevine žrtve se koprcaju u nevolji. Dok Ken spava zimskim snom nedjelovanja. Pomalo zamjeram Berardiju način na koji je završio serijal, mislim da ne doliči jedan junak završi na tako banalan način. Neću otkrivati kako završava, da slučajno ovdje nekom ne pokvarim čitanje. Dobra epizoda, no nedostojan kraj. 

    Milazzov stil postao je još rudimentarniji i stiliziraniji, usudio bih se reći čak i siroviji. Brza, nemirna olovka sa sasvim dovoljnom količinom tuša; no izvanredno sposoban prikazati emocije i suštinu kadra. 

    I tako završava još jedan od legendarnih serijala nakon 38 godina lutanja i pustolovine... Ovaj put zauvijek...

    26.09.2015
    12:12:00 sati
    DeeCay
    uredi
  • markotamara

    Ukupna ocjena 87%

    9, 9, 8, 9

    Jako mi se svidila posljednja epizoda KP

    26.09.2015
    13:06:00 sati
    markotamara
    uredi
  • gombi

    Ukupna ocjena 87%

    9, 8, 9, 9

    26.09.2015
    13:44:00 sati
    gombi
    uredi
  • Vorador

    Ukupna ocjena 80%

    8, 8, 8, 8

    Dobra Kenova priča i dostojan kraj. Mislim da se idejno naslanja na filmove Divlja horda i Nepomirljivi (između ostalog evocirani dizajnom likova i ponekom scenom) o jednoj prohujaloj eri i rezigniranim starcima spremnim poginuti za svoje ideale radije nego da se suoče s pravilima drugačijeg načina života kojeg nameće napredak društva. Scenariji se odmata bez greške a crtež je skicozan, ponegdje djeluje nedovršeno ali potez majstora u kadriranju i dočaravanju emocija je očigledan.

    26.09.2015
    16:35:00 sati
    Vorador
    uredi
  • bisley

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    26.09.2015
    16:58:00 sati
    bisley
    uredi
  • King Warrior

    Ukupna ocjena 26%

    3, 4, 1, 2

    Slazem se sa Voradorom sto se tice eventualne idejne podloge.

     

    Sta reci za ovu epizodu? Zadnji Ken, ovo je jednostavno moralo i trebalo da bude bolje, ne radi se o tome sto ova prica nije spektakularna, to i ne treba da bude jer Ken i nije serijal sa velikim dogadjajima, ali jednostavno sama prica je morala da bude bolja, kao i sama tema posljednje epizode. Ipak je ovo cedo ove dvojice autora, zato je Berardi trebao da osmisli bolji scenario za kraj. U jedan dio price je cak integrirao kratki kolorac, ispade samo zato da bi popunio broj stranica.

     

    Jos gore razocarenje je Milazzo jer ovo je jedan od najgore nacrtanih fumetti stripova ikad, ako ne cak i najgori. Nije on toliko ni star, sa sezdeset i kusur godina mnogi drugi crtaci su jos uvijek (ili bili u tim godinama) u vrhunskoj formi, nisu to neke godine za ovaj biznis. Moguce da autorima primanja za ovu epizodu nisu Bog zna sta, ipak to nije SBE, ali svejedno, svoje cedo je Milazzo mogao ako treba i dzaba da odradi kako treba i pruzi serijalu barem vizuelni kraj na najvisem nivou. Nazalost, vidljivo je da je odradio posao tako reci preko klinca, ovo je vise brza skica nego crtez. Cak se i za naslovnicu nije potrudio, treba uporediti ovu sa nekim drugima iz serijala.

     

    Sve u svemu, prica je veliko razocarenje, u svakom pogledu, mozda bi bilo bolje da nikada nije ugledala svjetlo dana. Nedostojno i cak bih rekao sramotno djelo dvojice kvalitetnih autora. 

     

    27.09.2015
    11:32:00 sati
    King Warrior
    uredi
  • www2

    Ukupna ocjena 74%

    6, 8, 8, 8

    Jako, jako razočaravajuć kraj.....ako je Berardi zamislio da promjeni čitavu Kenovu suštinu u jednom (zadnjem) stripu onda je u tome i uspio.

    Ja ipak čisto sumnjam da mu je to bila namjera i stoga mislim da je u potpunosti promašio i izgubio se u onome što je želio idejno napraviti. Nema šanse da me uvjeri da bi ovaj "novi" Ken pusti da se oko njega odvija sve ovo šta se odvijalo i da bi mu isprika bila da je prestar ili da je prerizično.......sve što smo od njega navikli u 70ak epizoda prije od jednom ne vrijedi....yeah right.

    I ne ne pušim te "zatvor mijenja čovjeka" fore.....jednostavno ovo nije Ken kakvog sam obožavao i u krajnjem slučaju idolizirao ili u još krajnjijem jednostavno čitao. Ovo je neki drugi Ken kojeg je zamislio 60 godišnji Berardi a ne Berardi koji je Kena stvario. Prihvaćam da i on stari i mijenja se (jebeš čovjeka koji  ne mjenja mišljenje) ali ovo mi je malo too much.

    28.09.2015
    12:49:00 sati
    www2
    uredi
  • hrvoje23

    Ukupna ocjena 90%

    9, 9, 9, 9

     

    Kako je ovo zapravo jedna priča,tj.priča u priči, iste su ocjene. Konačno da imamo i završetak jednog prelijepog serijala. Serijala neobičnog junaka. Što reći za kraj, je li moglo bolje, je li treao umrijeti, je li to dostojan kraj!? Ali umro je uz jutarnje svjetlo, jedno novo rađanje, jutro kakvo najviše voli. Možda je trebao vidjeti nekog iz obitelji, sina, majku...Ali kako je i sam rekao, 20 godina čovjeka previše promijeni. Crtež je mogao biti i bolji, i kao i naslovnica, možda je trebala i biti još koja epizoda, ali sretan sam što konačno imam kraj Kenovih pustolovina. Ocjene ne mogu dati manje, očito radi stripovsko-emotivnih razloga...

    28.09.2015
    13:13:00 sati
    hrvoje23
    uredi
  • Guzonjin sin

    Ukupna ocjena 84%

    8, 8, 9, 9

    29.09.2015
    10:28:00 sati
    Guzonjin sin
    uredi
  • vešmašina

    Ukupna ocjena 51%

    4, 5, 6, 6

    01.10.2015
    19:21:00 sati
    vešmašina
    uredi
  • Ukupna ocjena 51%

    5, 5, 5, 6

    kako je rekao www2 promijenjena je kenova suština. nije bit u sretnom kraju, atraktivnosti, ken je ravnodušan, slomljen čovjek. to ne mora biti tako, znamo iz zapisa ubijenih u konc logorima, unutarnju slobodu im nitko nije uspio oduzeti. najgore što nam se na kraju može dogoditi je izgubiti samog sebe. moguće, ne i nužno. bar u stripu možemo osnažiti ljudsku nadu.

    06.10.2015
    18:04:00 sati
    darkwoodaxe
    uredi
  • acestroke

    Ukupna ocjena 82%

    8, 8, 8, 10

    Nije u vrhu Kenovih epizoda, ali je ipak pristojna posljednja epizoda najboljeg Italijanskog stripa u povijesti.  Ken se ocito malo promjenio dok je u zatvoru truhao zadnjih 20 godina, sto je u neku ruku normalno, ko od nas bi ostao isti da kroz onolike godine gleda nepravdu i nasilje u zatvoru?  U neku ruku me ovo podsjeca na "Breaking Bad" TV seriju.  Finale te serije nije bila najbolja epizoda, ali je ipak bila tacan kraj jednog heroja (ili "anti-hero-ja"), gdje covjek umire za svoje principe, bez obzira na posljedice.  Moram priznat da sam i sam imao suze u ocima dok sam citao zadnje dvije stranice.  Jbg, za ultimate fanove KPa, ovo je jednostavno bilo neizbjezno.

    09.10.2015
    18:52:00 sati
    acestroke
    uredi
  • NESVRSTANI

    Ukupna ocjena 64%

    3, 8, 8, 7

    Sam za sebe, OK strip.

    Kao kraj sage jednog od najvećih junaka stripa ne samo u Bonelli okvirima, jako loše i na neki način bespotrebno.

    Nakon skoro 20 godina čekanja kraja kojega smo na neki način već i imali, jer šta fali kraju u kojen Ken ostaje u zatvoru i piše pisane romane dobili smo još jedan kraj koji to u stvari nije. Ili ipak je?

    Najrađe bi Berardiju reka "Nevalja ništa, piši iz početka, i pisat ćeš dok god ne napišeš kako bog zapovida ili se ostavi ćorava posla"

    03.12.2015
    10:42:00 sati
    NESVRSTANI
    uredi
  • teller

    Ukupna ocjena 90%

    9, 9, 9, 9

    18.01.2016
    05:45:00 sati
    teller
    uredi
  • igor 12

    Ukupna ocjena 83%

    9, 8, 8, 8

    Ako je Pekot mogao preživit metak u čelenku,što ne bi i Ken metak u trbuh?ona udova nije obična udova,ona je naime vrsni kirurg,sa putujućom operacijskom salom i priborom.Bez po muke izvadila je tane iz Kenova trbuha ali je morala i odstranit i dobar dio crijeva.Pa će naš junak ostatak života vršit nuždu u vrećici.Ako nekog zadovoljava takav kraj...meni je ipak draže da je umro.Onako kako je i živio.Slobodan,boreći se protiv nepravde i zločina.

    18.01.2016
    08:31:00 sati
    igor 12
    uredi
  • Villain

    Ukupna ocjena 83%

    9, 9, 7, 8

    I dalje mi crtež i naslovnice ne pašu. Nije da mi smeta. Ali ne mogu da kažem da mi je to extra ili u extra oceni.

    Moj prvi susret sa kenom. I prezadovoljan sam.

    11.02.2016
    22:42:00 sati
    Villain
    uredi
  • Ukupna ocjena 90%

    8, 9, 10, 9

    kako uopće završiti jednu vrhunsku priču,a da zadovoljiš sve ljubitelje iste.?' teško,vrlo teško..ken parkera jednostavno obožavam,i daleko od toga da i ja nisam od zadnje epizode očekivao nešto spektakularno,još neviđeno...a što smo dobili.?? pa dobili smo jako dobru priču začinjenu genijalnim crtežom.vidim da mnogi imaju zamjerke na "nedovršenost" ili "površan" crtež ali meni je osobno lavirani tuš i jednostavan crtež upravo genijalan za strip tipa ken parker..a sama priča,da je mogla bit bolja svakako jest ali mislim da je i ova zadnja ponudila sve ono na što nas je ken navikavao sve ove godine-kvalitetna priča,izvrsni likovi,sjajan crtež,ljudske tragedije i životne priče,kenov nepogrešiv osjećaj za pravdu i kraj bez klasičnog happy enda gdje ipak nije sve skroz "servirano" tj. i kad zatvorimo korice knjige i dalje ostaje ono pitanje "dali je ovo baš kraj" i "baš me zanima što je dalje bilo"

    12.02.2016
    09:09:00 sati
    ken_parker
    uredi
  • Deers

    Ukupna ocjena 99%

    10, 10, 10, 9

    Nisam uspio ispratiti Fibrinog Kena kako spada, više sam bio povremeni čitač. Ovu priču stoga sam čitao ne kao zadnju, dugo očekivanu završnu priču serijala već kao posljednju priču poznatog mi junaka. I kao takva je savršena, iznenađujuće savršena.

    19.02.2016
    19:13:00 sati
    Deers
    uredi
  • morski

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    08.03.2017
    23:57:00 sati
    morski
    uredi
  • Barker

    Ukupna ocjena 82%

    8, 8, 9, 7

    Ne znam, ne znam, nisam pametan. Vec dve godine izbegavam da  dam svoj sud o ovoj prici, o ovom kraju koji (ni)je kraj. S jedne strane, sasvim mi je jasno da je tocak zivota neumoljiv, ne moze se uvek ici onako/onamo kako/kamo bi zeleo, jos i godine sustizu. Monatana je jos uvek lepa i divlja. I nemilosrdna. I surova je istina da niko, ali niko, ne moze reagirati identicno kao pre 20 godina. Ken prati surovu obiteljsku dramu naizgled kamenog srca, ali siguran sam, ma znam u stvari, da mu se svaki deo teo tela raspada prateci u nemoci razvoj situacije. Ali iskustvo je ono sto mu hladi glavu i u totalno njegovom maniru krece resiti stvar kad su se bar minimalni uslovi za iole normalan rasplet stvorili. S druge strane, pitam(o) se dali je bilo "posteno" gurnuti ga u nemastoviti diskurs koji zavrsava time da dobije metak od sumanute tinejdzerke koja otkriva (neplanirano) svoju divlju stranu u grupi sa ocajno zamisljenim bitangama. Nije moralo biti nista epsko, ali ja zamisljam kako bi bilo lepo kad bi video nekog svog indijanskog prijatelja (jeli Mandan preziveo uopste, ne secam se), prosetao do Bostona da zagrli Belu i Tedija, eventualno se susretne sa devojcicom ciji je zivot spasio (a njegov unistio) i vratio se do rodne kuce da na tremu gleda zalazak sunca i radjanje novog veka.

    Tako da mogu birati zavisno od raspolozenja: So long Ken! ili Ziv je Ken, vratice se!

    (knedla u grlu, moram se odjaviti sto pre)

    A da, Galade, svaka cast na recenziji!

    28.12.2017
    15:28:00 sati
    Barker
    uredi
  • Ukupna ocjena 80%

    8, 8, 8, 8

    I ja sam nekako razdvojen oko ove posljedne Kenove priče. Priča sama mi je dobra. Također crtež i naslovnica. Ipak od posljedne Kenove priče sam možda očekivao nešto drugčije. Možda sretniji kraj za Kena.

    07.04.2019
    11:02:00 sati
    tekumze
    uredi
  • Hercule Poirot

    Ukupna ocjena 80%

    8, 8, 8, 8

    Trebalo je pronaći drugačije rješenje za kraj serijala, ovako ipak ostaje malo razočarenje, ali ipak serijal bez premca u SBE svijetu.

    04.07.2019
    09:37:00 sati
    Hercule Poirot
    uredi
  • D.J.

    Ukupna ocjena 83%

    8, 9, 8, 8

    Vrlo dobra zadnja epizoda Kena Parkera, sa krajem koji pristaje junaku kakav je Ken. Tužan, ali poetičan na kakve smo i naviknuli kod Kena. Berardi i Milazzo su majstori završavanja epizoda na emotivnoj ili nekoj poučnoj noti, a ova zadnja Kenova epizoda nije iznimka. Mislim da je Milazzov crtez mogao biti bolji, precizniji, jako je lepršav, čak i previse i imao sam problema prepoznati likove. Previse kao skec. Inace obožavam njegov crtez, ali naravno još uvijek je dočarao najvažnije stvari u samo nekoliko poteza kistom u čemu je oduvijek bio majstor. Zbogom Kene: “uvijek ćemo te nositi u srcu.”
    27.09.2019
    06:50:00 sati
    D.J.
    uredi
  • Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    29.01.2021
    00:13:00 sati
    benx40
    uredi
  • djukak

    Ukupna ocjena 81%

    8, 8, 9, 6

    Kraj koji sam donekle i mogao zamisliti čitajući serijal iz početka. Da je priča mogla biti bolja, mogla je. Ipak ne mogu reći da je ovo loše. Doduše kraj previše banalan. Crtež veoma dobar, a naslovnica u suštini dosta loša.

    11.03.2021
    19:07:00 sati
    djukak
    uredi

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Kad grad umire
    Kod: NN LIB 65c/66
    Ocjena: 94%
    Vrijeme: 7.5.2021. 16:48:00
    Autor: Jerry Krause
    Broj komentara: 3
    Broj pogleda: 2132
  • Osveta
    Kod: NN LIB 67a, b
    Ocjena: 96%
    Vrijeme: 9.5.2021. 18:55:00
    Autor: Jerry Krause
    Broj komentara: 2
    Broj pogleda: 2118
  • Uz rijeku
    Kod: ZG MX 40
    Ocjena: 62%
    Vrijeme: 15.6.2021. 1:33:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 9
    Broj pogleda: 1967
  • Očeva sablja
    Kod: KM ZS 236
    Ocjena: 85%
    Vrijeme: 7.6.2021. 1:45:00
    Autor: Hercule Poirot
    Broj komentara: 10
    Broj pogleda: 1704
  • Markov dvojnik
    Kod: KM ZS 228
    Ocjena: 79%
    Vrijeme: 5.5.2021. 19:06:00
    Autor: Hercule Poirot
    Broj komentara: 9
    Broj pogleda: 1690

Aukcije

Forum