Nastavljamo gdje smo stali u prošlom broju. Našavši se na kopnu, nakon što je prošao početni val uzbuđenja i euforije zbog toga što su izbjegli smrt u brodolomu New Englanda, brodolomnici se moraju suočiti sa novim problemima u oštom i negostoljubivom ambijentu ekstremnog sjevera. Nadu im pruža činjenica da je s njima Nanuk, eskim koji je odrastao u tim uvjetima i koji ih svojim savjetima i iskustvom vodi prema spasu. Ipak, kapetanova žena neće izdržati napore puta prema jugu, a ni kapetan Chase neće dočekati spas, mada iz nekih drugih razloga…
Sjajna epizoda! Dramatični događaji koji se redaju jedan za drugim, izvrsno ocrtavanje najprimitivnijih ljudskih nagona i osjećaja, izvanredno dočaravanje atmosfere očaja, tjeskobe, straha i ludila nas jednostavno ostavljaju bez daha, prikovanih za strip. Ovo je jedna od epizoda u kojoj gotovo da i nema akcije, cijelokupni naglasak je stavljen na međuljudske odnose, na sukob likova koji polako raste sa pogoršanjem njihove situacije, u momentima očaja kada dolazi do izražaja prava ljudska priroda. Ovdje se naši junaci bore protiv možda i najopsanijeg neprijatelja, protiv same prirode. Iznimno niske temperature, snježne oluje, glad, iscrpljenost i sljepilo prisiljavaju brodolomnike na iznimne napore kako bi uspjeli preživjeti, na izvlačenje zadnjih atome energije u momentima kada sve izgleda gotovo, gonjeni jednim od najačih ljudskih nagona, nagona sa samoodržanjem, preživljavanjem, koji ih tjera dalje i dalje tragom spasa, tragom bijelog medvjeda kojeg love. Naravno, takvi okrutni uvjeti moraju uzeti svoj danak, i najslabiji prvi plaćaju danak. Laura, već skoro sasvim pomućena razuma i iscrpljena prva umire već nakon nekoliko dana. Trojica muškaraca nastavljaju dalje, međutim jasno je da je sukob neizbježan. Kapetan je preautoritativan i preegoističan čovjek da bi se žrtvovao za drugog što naravno izaziva žestoku reakciju kod altruisčki nastrojenih Kena i Nanuka, a sukob doživljava svoju kulminaciju kad Ken otkrije da je kapetan Chase cijelo vrijeme tijekom puta jeo meso svoje mrtve žene. U sukobu koji slijedi Ken uz pomoć Nanuka uspijeva savladati kapetana a malo zatim i doći do spasa.
Crtež je djelo Bruna Marraffe, kojem je ovo premijera u sagi o Kenu. Marraffa je kontraverzan autor koji kod čitatelja često ostavlja dijametralno suoprotne reakcije, kod njega nema sredine, ili ga volite ili ne. Ja pripadam u mnogobrojniju skupinu njegovih kritičara koji baš i ne cijene njegov stil, mada moram priznati da je puno bolji u Ken Parkeru nego što je to u Mister Nou gdje je zaista katastrofalan. I sam Berardi je bio jako nezadovoljan njegovim radom, ali je bio primoran trpiti ga zbog nedostatka crtača u Bonelliju u to vrijeme. To je poslije rezulitralo i nešto lošijim pričama koje su rađene za Marraffu i ostale lošije crtače (npr. Tarquina), dok su remek djela bila rezervirana uglavnom za Milazza i Trevisana.
Osnovna zamjerka Marraffi ide na gotovo nevjerojatne greške prilikom crtanja ljudi, gotovo totalno nepoznavanje anatomije dovodi do grotesknih scena u kojima je npr. glava lika veća od njegovog torza i sličnih stvari za koje nema opravdanja. Također, njegova verzija lica Ken Parkera je previše osobna i previše odstupa od modela koji je postavio Milazzo i kao takva pomalo odbojna. Također je prilično iritantan njegov način kadriranja i odstupanja od klasične Bonelli rešetke koju on razbija na nekonvencionalne načine koji ne postižu željeni efekt. Pokušavajući biti inovativan, ispada naporan i ružan, uništavajući estetiku table u cijelini. Ono što mu se mora priznati je izražena dinamičnost crteža, što je ujedno i njegova najveća vrlina, mada i to upropaštava prečestim i neprikladnim korištenjem u scenama gdje ta dinamičnost nije potrebna.
Dnevnik već po običaju opet ima svoje posebno poglavlje. Originalna Milazzova naslovnica je opet zamijenjena Kerčevom (ovaj put Ken konačno ima plavu kosu!) relativno uspjelom, da bi original poslije ipak bio objavljen u broju 527, "Klopka za Kena". Čudni su putevi Dnevnikovi:-) Ovdje su opet cenzorske škare malo više radile pa je tako izbačeno ni manje ni više nego 8 stranica što je samo po sebi strašno, a još strašnija je činjenica da su u prijevodu rađene velike promjene kako bi se izbacio motiv kanibalizma koji u našem izdanju uopće nije prisutan (uz već prijašnju napomenu o Nanukovom govoru iz prošle epizode)!!! Jedan od ključnih elemenata cijele priče je jednostavno izbačen i na kraju izgleda da se Ken i kapetan Chase bore oko običnog komadića mesa što Kena čini ništa boljim od samog kapetana, pošto ne znamo da je taj komadić mesa ustvari ljudsko meso! U skladu s tim su izbačene stranice u kojima se o tome govori, a usputne primjedbe tijekom stripa na tu temu gdje nam Berardi da naslutiti o čemu se radi su također promijenjene kao i dobar dio ostalih dijaloga tako da umanjen osjećaj netrpeljivosti među Kenom i kapetanom (npr. na stranici 49. kapetan u sebi pomisli za kena "Crkni!", a Dnevnik to prevede sa "Gotovo je…"). Također je smiješna intervencija na stranici 36. kad Nanuk nađe medvjeđi izmet u snijegu i ponudi ga ostalima što ovi s gnjušanjem odbiju. U Dnevnikovom prijevodu na Kenovo pitanje "Šta je?" Nanuk odgovara sa "Neka hrana" umjesto "Medvjeđi izmet" i naravno da nam nije jasno zašto u sceni poslije i Ken i kapetan urlaju "Zar hoćeš da nas otruješ, jedi to ti!".
Od izbačenih stranica vrijedi spomenuti str.25. u kojoj se Nanuk i kapetan skinu da bi svojim golim tijelima ugrijali Lauru koja je upala u ledenu vodu, zatim stranice 37-40 u kojoj Nanuk Kenu objašnjava eskimsku legendu o Crnom gavranu koja govori o nastanku svijeta (ovo je Dnevnik vjerojatno cenzurirao zbog spominjanja Boga) te stranice u kojima Ken otkriva da Chase jede ljudsko meso.
Četiri izbačene stranice
Završni dojam je da se radi o impresivnoj epizodi koju nije uspio uništiti ni inače loši Marraffin crtež, koji ovdje za divno čudo ipak nekako funkcionira.
.GIF)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
