«Otpjevat ću vam priču u kojoj Pat O’Shane
Jednog majskog dana dođe u Deerlane
Četrnaest godina u Aljasci su sitnica
Ali imala je brata i svežanj novčanica»
Nisam siguran kad sam prvi put pročitao Baladu o Pat O’Šejn, ali sam siguran da je to jedna od epizoda Ken Parkera koje sam pročitao najviše puta, možda je zato i predugo čekala da dođe na red da je recenziram, pošto pisanje recenzije zahtijeva bar dva čitanja štiva kojeg ionako predobro poznaješ. Ili bolje rečeno, kojeg si mislio da dobro poznaješ, jer usprkos svemu, ponovno čitanje i usporedba sa originalnim izdanjem je rezultirala nekim novim spoznajama! No, krenimo redom...
Lukas i Pat O’Shane, brat i sestra siročad dolaze u Deerlane, mali gradić u Aljasci, na proputovanju prema toplijim krajevima, vođeni snom o kupovini ranča. Nažalost, Lukasov san se naprasno završava na prljavom salunskom podu, Lenny Roscoe je čovjek koji ne voli gubiti na pokeru. U isto vrijeme, Kenu prijeti slična sudbina pošto ga je objektivna i nepristrana porota proglasila krivim za zločine čovjeka zvanog James Latimer, a sudac je jedva dočekao da ga osudi na vješanje. Pat, očajna zbog gubitka brata, sama na svijetu, vidi u Kenu/Latimeru slamku spasa, pošto je Roscoe član njegove bande i pomaže mu da pobjegne iz zatvora. Oboje bježe u Kanadu, u potjeru za Roscoem, ali i za pravim Latimerom, gdje će se odigrati konačni obračun...
«Voljeni brat, slučajno il’ ne
u saloonu na kartama zaradi tane
Tako djevojčici ostade samo
Srce puno bijesa i lice uplakano»
Ovo je prvi od četiri čina u sagi o odrastanju simpatične Irkinje, jer, budimo iskreni, iako je ovo serijal o Ken Parkeru, glavni lik u ovim epizodama je upravo ona. Berardi i Milazzo su priznali da im je za inspiraciju s jedne strane poslužila glumica Harvey Mills koja je 1960. dobila Oscara za ulogu u Disney-evom hitu Pollyana, a s druge, očitom se nameće usporedba sa nezaboravnom Pipi Duga Čarapa. Pat je vrlo brzo iskusila surovost života, ostavši rano bez majke koja je otišla s nekim kaubojem, oca koji je poginuo slomivši vrat padom s konja, te na kraju i brata koji je ubijen u kartaškom obračunu u salunu. Scena na 23. stranici, «nijemi» kadar u kojem vidimo Pat kako plače na bratom (a i samim sobom) je meni osobno jedna od najsnažnijih scena u cijelom serijalu o Ken Parkeru (koje su u biti i njegov trademark), a i u stripu uopće (ako već hoćete!), za što velike zasluge ima i ogroman Milazzov talent (o ćemu ćemo malo poslije). Pat je doslovno prisiljena odrasti i ta njena unutarnja borba žene i djeteta će Berardiju poslužiti da nas nasmije (npr. njenim eskapizmom i čitanjem ljubavno-avanturističkih novela), rasplače (već spomenuta scena plača) ali i zagolica, prikrivenim i diskretnim, ali ipak prisutnim erotizmom (šteta što je Dnevnik opet upotrijebio cenzorske škare pa su 2 stranice izbačene). Očito je da je u ovoj epizodi sve karte Berardi bacio na Pat i na njen šarm pošto je sama radnja nešto slabija, sa krajem koji će iskusniji čitatelj prerano predvidjeti (ili se to meni samo čini nakon x čitanja:-) ), ali opet dovoljno dinamična i zanimljiva, sa nekoliko dobro režiranih akcijskih scena.
Crtež potpisuje Milazzo, o čijim kvalitetama ne moram previše pričati, pošto sam vjerojatno dosadio svima sa svojim hvalospjevima na njegov račun, koji po mom sudu ni u ovoj epizodi nije dao sve što može. Naime, ima nekoliko sjajnih scena, već spomenuta Pat koja plače u prvom redu, ali i nekoliko prilično loših Kenovih krupnih planova koji mu baš i ne služe na čast. Ipak, njegov trejdmark je i dalje jasno prisutan, kontrasti crno-bijelog, minimalizam, ekpresivnost, snažno izražene emocije, tako da je sve skupa na prilično visokom nivou.
«Povrativši plijen sa smijehom u očima
Malena Pat tada reče svima:
’Častiti vas pićem htjela bi rado
Ali alkohol škodi, pjevajmo zato»
Kao i obično, posebno poglavlje zaslužuje Dnevnik koji ni ovdje nije mirovao. Prijevod je i dalje na niskom nivou, sama pjesma je gotovo doslovno prevedena, bez imalo osjećaja za poeziju (nisu se niti potrudili složiti rime!), a još i gore, dosta toga je izbačeno od strane cenzora. Nekoliko najočitijih primjera:
Stranica 13 – umjesto «Kopile!» Pat u Dnevnikovom izdanju viče na brata «Užasan si!». «Oprosti tata!» koje slijedi nakon toga više nema smisla, naravno, ali to ih nije previše zabrinjavalo.
Stranica 24 – pismo koje Ken piše je u originalu napisano «švrakopisom» i puno pogrešaka i prekriženih riječi, dok je Dnevnikovo besprijekorno napisano. Naizgled nebitno, ali bitno u kontekstu cijele sage pošto je Ken svjestan svoje nepismenosti i manjka obrazovanja uporno uči da bi na kraju sam postao pisac.
Stranica 41 – «Misliš li da će se izvući?» - «Sumnjam u takvu mogućnost». Izbačeno je «Ostao je mrtav na mjestu!»
Stranice 44 i 45 su izbačene, u njima Ken masira blatom donji dio Petinih leđa dok mu ova priča srceparajuću priču kako su joj mamu ubili indijanci a tata je obješen kao konjokradica. Osim bitnog erotskog konteksta scene bitan je i taj razgovor jer Pat poslije priznaje Kenu istinu o majci i ocu a nama nije jasno kad mu je slagala.
Stranica 68 – izbačena aluzija na prostitutku koja je od pijanog člana bande izvukla informacije o sastajalištu.
Stranica 70 – totalno nejasna intervencija. U zadnjem kadru Latimer govori Pet «Samo što si zaboravila s kim se šališ» umjesto «nisi računala na to da kanadski dolari nisu isti kao i američki»
Stranica 90 – «Ima jedna Irkinja, djevojka koja dole pravi pakao generale!» - «U redu kapetane, dodelićemo joj medalju za hrabrost!» - Dnevnik je izbacio «i muža» iz generalovog odgovora.
Kerčeva naslovnica naravno nije do koljena originalnoj, ali opet, nije ni toliko loša s obzirom na to čega smo se sve nagledali na naslovnicama i prije i poslije.
Pročitao sam je toliko puta i znam da ću je prije ili kasnije pročitati ponovo. Malo je stripova za koje to mogu reći. Treba li vam bolja preporuka od toga?
«Istinu i laž već je pobrkala
Žena i dijete pola po pola
U mašti svojoj traži ona tako
Pistu za let daleko, daleko»
.GIF)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
.jpg)
